Page 1 of 1

#1 KRIZIRANJE

Posted: 17/10/2006 13:12
by OneWhoKnows
Najbolje su stvari u našim najgorim životima skupe. Cigarete, srećom, nisu. A, najbolje su. Mislim, tako mislim. Mislim, tako, još hiljadu drugih stvari. Samo da na pušenje ne mislim. Mislim da mislim da mi nisu vratili novac koji mi duguju. I nisu. Dupla negacija. Znači, možda jesu?!! Ne znam. Ne mogu se sad', oko toga zajebavat'... Puši mi se. A, kad' mi se nešto radi - takav po čitavom sam tijelu - ja to i radim. Barem u mislima. Pa, pušim. Barem u mislima. I, sretan sam. Dimom zadovoljen. Drhtim od zadovoljstva. Drhtaj ječim postaje od pomisli da čeka me druga... i treća... i četvrta... da ga ne duljim sad', a već sam ga oduljio – elem, da skratim – pušim, bre, k'o stoka.

PIŠE:OneWhoKnows

Da tako je uvjeravaju me prijekorni pogledi koje upućuje mi pepeljara. Prijekorno, pepeljarski, onako pikslično, promatra me i otresa pepeo sa sebe:

'Pušiš? Opet?'

'Puši kurac pepeljaro, nemoj da te kroz prozor haknem. Nego, 'vataj ovaj pepeo, bolje ti je...'

'Uhvatila sam ga...', mrzovoljno, nadureno...

'Uhvatila si, kurac moj... pepela više je po stolu nego u tebi...', rezignirano, zajebano, prijeteći....

'De, b'a... popusti me malo... pokupit ću... jeb'o te pep'o... i, da znaš, poslije toga odoh malo van... gledat te više ne mogu takvog nadrkanog...

'Letiš ti van odmah, draga moja...', ravnodušno, rukodohvatno, krozprozorbacno. Sa sve pepelom. Neće mene jebena pepeljara zajebavat'.

Perem ruke. Arf-om izribana slavina reflektuje moj odraz, puta hiljadu u širinu. Namjerno. Samo da moje lijepo lice unakazi. I, kaplje... samo da me ludog izludi. Zna ona dobro da pušenja mi nema do akšama. Odem po kliješta. Odvrt, odvrt, odvrt... škrip, škrip... tras za pepeljarom. Slavina i pepeljara se prepoznaju na travi. Grle se. Ljube. Pitaju se za zdravlje. Pjevaju pjesme Zabranjenog pušenja. Pljunem, s prozora, i na njih i na Pušenje. Sklanjam se. Da ne vide ko je. Nije što bojim se. Ne mogu... ako vide me, nešto će mi reć'... pa ću im nešto reć'... pa će mi vratit'... pa ću ih razbit! Obje!

Psuju mi majku fašističku odozdo, cinkarilo me komšijsko dijete. Jebat ću mu sutra oca u supermarketu. Ostao sam mu dužan šamarčinu od prošlog puta kad mi uzeo poslednji svjež jogurt ispred nosa. Zbog njega pijem ovaj otrov od jogurta!

'A tebi mali, mater ti cinkarošku jebem, loptu ću ti nožem ovim, pa nek ti je impotentni tata napuše, napušite mi se kurca... i ti i on!'

'E-eee... ja ću je sakriti, pa je nećeš moći naćiiiii....!'

'Nać' ću je.... e, nać' ću je, vala... sile nema! ... a, kad' tebe budem naš'o pitaj ko će onda biti izbušen, jebem te balavog!'

'E-eeeee... A, ja ću se sakriti, pa me nećeš moći naći....'

Pizdim. Iznervira me skroz, mater mu balavu jebem. Gađam ga TV-om koji ne gledam od kad Zlatko popušio je na izborima. Nema ga na TV-u, nema meni zabave. Pogađam. Preciznost moje je srednje ime. Ne čujem ga više. Doduše i ne vidim ga. Da, precizan, precizniji budem, vidim samo noge tog derleta.

'E sad si se praaavo sakrio, jebem li ti mater!!!“

'Kome ti jebeš mater!?', eto ti ove moje, proviruje iz kuhinje. Ti, bre, kad' dumaš, ti ga stvarno dumaš... uživiš se, u pičku materinu! I, gdje su mi one jagode koje zamrzla sam da mi se nadju, da šta slatko za iftar ti spremim. Okrećem se od TV-a. I, djeteta pod njim... Kao dokazani papučar rovim po zamrzivaču. Gdje sam ih ono ostavio? Tu su bile... Rovim dalje... Pod hitno moram ostavit cigarete... Eh, moram... Ko još radi ono što mora? Moram jagode pronaći... Eto, šta moram... jebat će me ova moja...

#2

Posted: 17/10/2006 13:25
by manijak1
Eto, šta moram... jebat će me ova moja...
:oops: Kriza . :D

#3

Posted: 08/11/2006 10:27
by manijak1
:oops: Đe su priče ?