Tito_i_Partija wrote: ↑20/05/2023 15:34
Averus wrote: ↑20/05/2023 00:21
Zavrsen Death Stranding, jebo ga otac
Pisem sutra vise, nmg sad ispran mi mozak
I patnjama nekad mora doć' kraj.
A brate...
Ne mrzim igru kao ti, ali istina je da ima fakat fula nevjerovatnih.
Ide "kratki" review, necu puno peglati.
Death Stranding
Disclaimer: Ovo mi je prva Kojimina igra. Probao sam nekad davno MGS ali samo 5 minuta, tako da to ne pikam.
Review:
Igra kao igra nije losa, ali je daleeeko od remek djela. Inace mi se ne svidja sto se danas taj izraz koristi precesto, a ova igra je jos jedan dokaz da se previse koristi bez zasluge.
Priča Death Strandinga je zanimljiva. Tačnije, ideja je pravo interesantna. Međutim, način na koji je ispričana je pomalo... Jeftin? Odlično odrađeni mocap i voice acting je zasjenjen nekim neispeglanim tranzicijama izmedju cutscena i igara, a cesto su se toliko trudili da likovi svakom recenicom ostave nekakav dojam ili pouku, da je to na kraju previse cesto ispalo veoma cringe ili nedovrseno. Nije me previše odbilo jer sam odlučio da želim do kraja odigrati igru i saznati cijelu priču.
Muzika mi je, začudo, najgori dio igre. Kojimina (neobjašnjiva) ljubav prema Low Orderu mi nije jasna, a još manje mi jasno zašto gurati njihove pjesme u igru. Apsolutno kvare imerziju i doživljaj. Tu je, po mom skromnom mišljenu, trebao angažovati provjerene muzičare (npr Two Steps From Hell) i da odrade fine instrumentale.
Grafika je fantastična, baš mi se svidjela. Nemam tu šta puno pametovati.
Gameplay nije za svakoga. Mnogi kažu walking simulator, ali ne bih baš igri dao isključivo taj opis. Ima svoje svijetle i tamne tačke, ima dosta zanimljivih novosti (Odradek i Link Cuffs), ali ima i glupih stvari kojima mislim da nije mjesto u ovakvoj igri (Quadruple Rocket Launcher).
Upravljanje je nekad veoma naporno. Pogotovo motor.
Likovi kao i uvijek - nekome će ovaj ili onaj biti zanimljiv, nekome ne. Mislim da se svi možemo svidjeti da je Amelie najnaporniji dio igre. Kao da nije dovoljno što podsjeća na onu ćurku Gwyneth Paltrow....
Ostali su, meni, bili ok, a najzanimljivije Mama i Lockne.
Razvoj likova je fino urađen. Kroz cijelu igru emocije su vrlo bitan dio tog nekog međuljudskog odnosa i poznanstva ostalih likova. Meni su BB i Fragile nekako postali dragi u po' frke
Kao zasebnu kategoriju cu navesti jos i
Glumu koja je odlicno odradjena, ali zaista ide kapa do poda za Mads Mikkelsena. Čovjek je ubio nogama svaku scenu u kojoj se pojavio i volio bih igrati standalone igru u kojoj je sličan lik ovome, mislim da bi bila jebačka i po'
Dodatni komentar
Igru posmatram kao 5 cjelina. Prve dvije su spore i lagano nas upoznaju sa svijetom i likovima. To mi je bilo ok i brzo sam se navikao na to kako sve fercera i šta i kako je moj zadatak itd.
Druge dvije cjeline su najbolji dio igre. Tu sam baš uživao, pravio puteve od-do, povezivao dijelove mape zipline-om i istraživao (veoma oprezno) lokacije gdje ima neprijatelja i opasnosti.
Eh, brale moj, zadnji dio... Ta peta petina... Alaše, Budo, Isuse, Sotono, Univerzume - šta uradiše???
Tačno kao da nisu mogli stići na vrijeme igru kvalitetno završiti, da igrač sam otkrije misterije, shvati (ili bar nasluti) šta se dešava i kako je došlo do čega, šta su čije motivacije. I onda su umjesto gameplaya ubacili dva sata dug cutscene kao kraj igre. Najnaporniji lik ikad (Amelie) smara sat vremena objašnjavajući nama, glupanima koji su uzeli da igraju ovo, šta se desilo. Završi, a onda ima još! JOŠ!
Poslije toga onda u stilu 2000s anime-a mora svaki lik ponaosob da se oprosti od nas.
I sve to možda ne bih toliko ni mrzio, da mi nije pokvarilo najvažniji dio, a to je Samov (Norman Reedus) kraj igre i okončanje priče sa BB-em.
Moja ocjena 65/100.
Da nije očajan završetak igre bilo bi možda i 75...