Forum Klix.ba

Dosta bas jebo ih otac, ali biti ce zamjenski stickeri kao svaki put. Ne mogu ni ovi iz Panini-a znati da levati nece zvati Sane-a, Nainggolana, ili da ce se neko povrijediti.

Ma ja ba, zamisli da su napravili album bez Sanea ranije ili Nainggolana

Džakmiću što ignorišeš PP-ove...

Nemam pp od tebe

Muhamed Đakmić wrote:Nemam pp od tebe

Vidi fakat nema ga, a zakleo bih se da je bio u poslanim...

...

Ukradeno više od 600.000 Paninijevih sličica za Mundijal u vrijednosti 360.000 dolara

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/ukra ... /180607074

JEBIGA, FALILO IM DA POPUNE ALBUM

jethro wrote:Ukradeno više od 600.000 Paninijevih sličica za Mundijal u vrijednosti 360.000 dolara

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/ukra ... /180607074

JEBIGA, FALILO IM DA POPUNE ALBUM

Sad će na pijacama da bude kutija po 20 KM

Grb Rusije, 20 i grb Japana, 640.

Da vas sada čujem, a?! Gdje ih nabaviti, a da nije u Lištici?

jethro wrote:Ukradeno više od 600.000 Paninijevih sličica za Mundijal u vrijednosti 360.000 dolara

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/ukra ... /180607074

JEBIGA, FALILO IM DA POPUNE ALBUM

Ništa im nije sveto.

Ne uklapaju se brojke, ne može bit 600 hiljada dolara 360 hiljada sličica

Muhamed Đakmić wrote:Ne uklapaju se brojke, ne može bit 600 hiljada dolara 360 hiljada sličica

Možda su zlatne

16% igraca ce biti u albumu a uopste nisu u kadru reprezentacije. Takvih je najvise kod Koreanaca.

380, 520, 662, 666

bubreg za svaku, dok ne nestane bubrega

Ivo Lola wrote:380, 520, 662, 666

bubreg za svaku, dok ne nestane bubrega

Imam ti 662. Neću bubreg, hoću zlatnu!

DUPLE:

662

596, 591, 580, 572, 564, 560, 544, 525, 522, 519, 514

490, 471, 470, 463, 436, 431, 415, 412, 411

398, 386, 384, 382, 375, 340, 334, 299, 292, 288, 283, 277, 254, 232, 229, 215

198, 195, 187, 171, 170, 163, 154, 153, 139, 136, 132, 129, 119, 116, 106

85, 83, 81, 72, 55, 41, 36, 24, 8

Pošto vidim da je potražnja za zlatnim, od nabrojanih zlatne su:
- grb Brazila
- grb Engleske
- grb Poljske
- legends 1982 (Italija)

Meni fali dosta, pa eto ako nekome nesto treba javite se, sigurno ce se naci nesto i za mene.

juče mi je došla pošiljka iz širokog brijega poslije desetak dana. naručio 23 sličice koje su mi zadnje falile, otvorim kovertu kad unutra 22, dakle jedna falila doduše igrač jedan, nije grb pa sam lako našao tu zadnju slibu preko raje pitam se jesam li ja jedini peh kojem se tako nešto desilo

uglavnom, album je pun tako da se vidimo opet 2022 a možda i za naredni euro ako se plasiraju oni naši klocevi

Joj patnje ispred BBI-ja Dva sata sam tamo danas proveo, da bih iskamčio četiri sličice Po belaju, većina ljudi zna samo na ove brojeve, i dok provjere jednu po jednu sličicu prođe vječnost

Uglavnom, još mi je ovo ostalo:

Logo Paninija (0)
Logo FIFA-e (1)
Matuidi
Grb Australije
Aguero

Moj cilj da popunim do početka svjetskog je ozbiljno ugrožen

PS Ima li više iko da uvažava engleske legende kao zlatnu?

Gotov i ja Ipak sam uspio baš onako kako sam planirao - da skupim sve taman do početka prvenstva Hvala svima, znanima i neznanima, koji su mi pomogli u tome Ipak se BBI pokazao kao korisno mjesto

Nego, zanimljivo da zadnja sličica koju sam pronašao nije zlatna, nego igrač - Blaise Matuidi Obzirom da me tako namučio, odlučio sam da mu odam priznanje, tako što ću napisati tekst o njemu Dakle:



Blaise Matuidi je rođen 9. aprila 1987. godine u Toulouseu, najvećem gradu južnofrancuske regije Oksitanije. Njegovi roditelji su imigranti iz Angole, koji su od tamošnjeg građanskog rata izbjegli najprije u susjedni DR Kongo (tada Zair), a kasnije u Francusku, gdje su pored Blaisea dobili još četvero djece. Iako rođen na jugu Francuske, Blaise je najveći dio svog djetinjstva proveo u Fontenay-sous-Boisu, jednom od istočnih predgrađa Pariza. Kao dijete je često išao na utakmice PSG-a i maštao da jednom zaigra na Parku Prinčeva, a fudbal je počeo trenirati u lokalnom klubu, koji je dijelio ime sa naseljem u kojem je živio. Kroz omladinske kategorije je promijenio nekoliko klubova iz okoline Pariza, između ostalog i prestižnu školu fudbala Clairefontaine.

Za prvi profesionalni ugovor je ipak morao otići malo dalje od metropole, ali ne predaleko - u 140 kilometara udaljeni Troyes. Troyes je tada igrao drugu ligu, a Matuidi je svoj profesionalni debi upisao krajem 2004. godine, kada je imao 17 godina. Te sezone je odigrao samo dvije utakmice, ali je zato već u sljedećoj postao standardan član prvog tima Troyesa, koji se u međuvremenu plasirao u najviši rang. Iako je ovaj klub tavorio blizu dna tabele, Matuidi je pružao vrlo dobre partije i tako privukao pažnju brojnih jačih klubova iz Francuske, ali i ostatka Evrope. Nakon što se Troyes 2007. godine vratio u drugu ligu, Matuidi je zakoračio na svoju sljedeću stepenicu, zvanu Saint Etienne. U ovom francuskom velikanu, koji posljednjih decenija nikako ne može da povrati staru slavu, dodatno je potvrdio svoju klasu, pokazavši se kao jedan od ključnih igrača i u novom klubu. Tako ga je već u prvoj sezoni predvodio do petog mjesta, što se može smatrati najvećim uspjehom ovog kluba u novijoj historiji. U St. Etienneu je ostao četiri godine, ostavivši dubok trag. Jedno vrijeme je nosio i kapitensku traku. Međutim, ovaj period će ostati upamćen i po fizičkom sukobu sa suigračem Dimitrijem Payetom, koji je tada također bio član Zelenih. Srećom, izmirili su se brzo, te je ovo ostao jedan od rijetkih incidenata u Blaiseovoj karijeri.

Kada se 2011. godine od fudbala oprostio Claude Makelele, u PSG-u su vidjeli Matuidija kao adekvatnu zamjenu, te je on konačno dobio priliku da ostvari dječački san. To je bilo vrijeme kada su Parižani tek postajali klub sa ambicijama za sami evropskih vrh. U klub su upumpane nevjerovatne cifre, a velike svjetske zvijezde su polako počele pristizati u klub. Međutim, i pored tako zaoštrene konkurencije, Matuidi je uspio učvrstiti svoje mjesto u prvom timu, te konačno ostvariti i globalnu slavu, i pored toga što su na naslovnicama dominirali neki drugi (npr. Ibrahimović). U PSG-u se zadržao čak šest sezona, u kojima je osvojio četiri (uzastopne) titule. Dvaput je uvršten u idealni tim francuskog prvenstva, a 2015. godine je proglašen i francuskim igračem godine. Napunivši 30 godina, odlučio je da se mora upustiti u izazov odlaska i inostranstvo, tako da je prihvatio ponudu Juventusa prošle godine. Ne treba napominjati da je i sa Juventusom osvojio krunu (i to duplu) već u prvoj sezoni. Svoje mjesto u veznom redu je i ovdje našao, igrajući manje-više standardno i solidno, iako možda ne baš u potpunosti na nivou svojih najboljih sezona u PSG-u.

Matuidi je svoju reprezentativnu karijeru počeo graditi u omladinskim selekcijama (U-19 i U-21) još kao igrač Troyesa, a kasnije i St. Etiennea između 2006. i 2009. godine, za koje je upisao čak preko 30 nastupa. Svoj debi u A selekciji je ostvario baš na Koševu 2010. godine, u onoj utakmici kad su nas Francuzi dobro tresnuli od zemlju (0:2). To je bilo vrijeme haosa u francuskoj selekciji, nakon havarije na svjetskom prvenstvu te godine i opšeg raspada u svlačionici. Na klupu je poslije Domenecha došao Blanc, i započeo proces resetovanja francuskog nacionalnog tima. Matuidi je bio jedno od novih imena u dresu trikolora (tada još član St. Etiennea), a prvu priliku kod Blanca je dobio baš u toj utakmici protiv naše reprezentacije, kada je 10 minuta prije kraja utakmice zamijenio Maloudu. Iako više u kvalifikacijama nije dobio ni minute, Blanc ga je vodio na Evropsko prvenstvo 2012. godine, ali ni tamo nije dobio priliku na terenu. Ipak, sa dolaskom Deschampsa na klupu Francuza, Matuidi je izbio u prvi plan. Jedan je od igrača kojem aktuelni selektor najviše vjeruje, tako da je u proteklih šest godina uspio upisati preko 60 nastupa za reprezentaciju, te postići i devet golova. Većinu je istina dao u prijateljskim utakmicama. Izuzetak je gol protiv Švicarske na prošlom Svjetskom prvenstvu, kao i vrlo važan gol prošle godine na gostovanju u Bugarskoj, koji je njegovoj reprezentaciji donio jednu od presudnih kvalifikacionih pobjeda. Generalno, imao je bitnu ulogu na protekla dva velika takmičenja za Francuze, a posebno u pohodu na finale Evropskog prvenstva na domaćem terenu prije dvije godine.

Dakle, Blaise Matuidi je dio okosnice i ovogodišnjeg francuskog A tima. Gotovo je sigurno da će sve, ili skoro sve utakmice Francuske na prvenstvu započinjati u početnoj postavi, na sredini terena. Tipični je vezni igrač koji može dati veliki doprinos u oba pravca - i ofanzivno, i defanzivno. Takvi igrači su izuzetno cijenjeni u modernom fudbalu. Trebao bi zajedno sa Kanteom djelovati na destrukciji tuđih napada i osvajanju lopti na sredini terena, a istovremeno čuvati leđa Pogbi u ofanzivnim dejstvima. Poznat je kao igrač koji može nevjerovatno mnogo pretrčati, i biti viđen na različitim dijelovima terena. Zna biti i prilično agresivan u duel igri, pa mu kartoni nisu nepoznanica. Ukratko, on je glavni razlog zbog kojeg Deschamps smatra da bi mu igrač kao što je Rabiot bio višak. Ako Francuska ode do samog kraja, Matuidi će sigurno biti ključni čovjek tog poduhvata, iako će glavninu slave i kajmaka pokupiti neko drugi. Bez obzira na to sve, fascinantno je kako ovaj igrač iz sezone u sezonu održava formu na visokom nivou bez prevelikih oscilacija, pa čak i kad nije u svom najboljem izdanju djeluje kao prilično pouzdan veznjak. Relativno mladoj francuskoj ekipi je on bitan i sa aspekta iskustva, jer ako išta ovoj ekipi fali - to je onda upravo iskustvo...

cyprus wrote:Gotov i ja Ipak sam uspio baš onako kako sam planirao - da skupim sve taman do početka prvenstva Hvala svima, znanima i neznanima, koji su mi pomogli u tome Ipak se BBI pokazao kao korisno mjesto

Nego, zanimljivo da zadnja sličica koju sam pronašao nije zlatna, nego igrač - Blaise Matuidi Obzirom da me tako namučio, odlučio sam da mu odam priznanje, tako što ću napisati tekst o njemu Dakle:



Blaise Matuidi je rođen 9. aprila 1987. godine u Toulouseu, najvećem gradu južnofrancuske regije Oksitanije. Njegovi roditelji su imigranti iz Angole, koji su od tamošnjeg građanskog rata izbjegli najprije u susjedni DR Kongo (tada Zair), a kasnije u Francusku, gdje su pored Blaisea dobili još četvero djece. Iako rođen na jugu Francuske, Blaise je najveći dio svog djetinjstva proveo u Fontenay-sous-Boisu, jednom od istočnih predgrađa Pariza. Kao dijete je često išao na utakmice PSG-a i maštao da jednom zaigra na Parku Prinčeva, a fudbal je počeo trenirati u lokalnom klubu, koji je dijelio ime sa naseljem u kojem je živio. Kroz omladinske kategorije je promijenio nekoliko klubova iz okoline Pariza, između ostalog i prestižnu školu fudbala Clairefontaine.

Za prvi profesionalni ugovor je ipak morao otići malo dalje od metropole, ali ne predaleko - u 140 kilometara udaljeni Troyes. Troyes je tada igrao drugu ligu, a Matuidi je svoj profesionalni debi upisao krajem 2004. godine, kada je imao 17 godina. Te sezone je odigrao samo dvije utakmice, ali je zato već u sljedećoj postao standardan član prvog tima Troyesa, koji se u međuvremenu plasirao u najviši rang. Iako je ovaj klub tavorio blizu dna tabele, Matuidi je pružao vrlo dobre partije i tako privukao pažnju brojnih jačih klubova iz Francuske, ali i ostatka Evrope. Nakon što se Troyes 2007. godine vratio u drugu ligu, Matuidi je zakoračio na svoju sljedeću stepenicu, zvanu Saint Etienne. U ovom francuskom velikanu, koji posljednjih decenija nikako ne može da povrati staru slavu, dodatno je potvrdio svoju klasu, pokazavši se kao jedan od ključnih igrača i u novom klubu. Tako ga je već u prvoj sezoni predvodio do petog mjesta, što se može smatrati najvećim uspjehom ovog kluba u novijoj historiji. U St. Etienneu je ostao četiri godine, ostavivši dubok trag. Jedno vrijeme je nosio i kapitensku traku. Međutim, ovaj period će ostati upamćen i po fizičkom sukobu sa suigračem Dimitrijem Payetom, koji je tada također bio član Zelenih. Srećom, izmirili su se brzo, te je ovo ostao jedan od rijetkih incidenata u Blaiseovoj karijeri.

Kada se 2011. godine od fudbala oprostio Claude Makelele, u PSG-u su vidjeli Matuidija kao adekvatnu zamjenu, te je on konačno dobio priliku da ostvari dječački san. To je bilo vrijeme kada su Parižani tek postajali klub sa ambicijama za sami evropskih vrh. U klub su upumpane nevjerovatne cifre, a velike svjetske zvijezde su polako počele pristizati u klub. Međutim, i pored tako zaoštrene konkurencije, Matuidi je uspio učvrstiti svoje mjesto u prvom timu, te konačno ostvariti i globalnu slavu, i pored toga što su na naslovnicama dominirali neki drugi (npr. Ibrahimović). U PSG-u se zadržao čak šest sezona, u kojima je osvojio četiri (uzastopne) titule. Dvaput je uvršten u idealni tim francuskog prvenstva, a 2015. godine je proglašen i francuskim igračem godine. Napunivši 30 godina, odlučio je da se mora upustiti u izazov odlaska i inostranstvo, tako da je prihvatio ponudu Juventusa prošle godine. Ne treba napominjati da je i sa Juventusom osvojio krunu (i to duplu) već u prvoj sezoni. Svoje mjesto u veznom redu je i ovdje našao, igrajući manje-više standardno i solidno, iako možda ne baš u potpunosti na nivou svojih najboljih sezona u PSG-u.

Matuidi je svoju reprezentativnu karijeru počeo graditi u omladinskim selekcijama (U-19 i U-21) još kao igrač Troyesa, a kasnije i St. Etiennea između 2006. i 2009. godine, za koje je upisao čak preko 30 nastupa. Svoj debi u A selekciji je ostvario baš na Koševu 2010. godine, u onoj utakmici kad su nas Francuzi dobro tresnuli od zemlju (0:2). To je bilo vrijeme haosa u francuskoj selekciji, nakon havarije na svjetskom prvenstvu te godine i opšeg raspada u svlačionici. Na klupu je poslije Domenecha došao Blanc, i započeo proces resetovanja francuskog nacionalnog tima. Matuidi je bio jedno od novih imena u dresu trikolora (tada još član St. Etiennea), a prvu priliku kod Blanca je dobio baš u toj utakmici protiv naše reprezentacije, kada je 10 minuta prije kraja utakmice zamijenio Maloudu. Iako više u kvalifikacijama nije dobio ni minute, Blanc ga je vodio na Evropsko prvenstvo 2012. godine, ali ni tamo nije dobio priliku na terenu. Ipak, sa dolaskom Deschampsa na klupu Francuza, Matuidi je izbio u prvi plan. Jedan je od igrača kojem aktuelni selektor najviše vjeruje, tako da je u proteklih šest godina uspio upisati preko 60 nastupa za reprezentaciju, te postići i devet golova. Većinu je istina dao u prijateljskim utakmicama. izuzetak je gol protiv Švicarske na prošlom Svjetskom prvenstvu, kao i vrlo važan gol prošle godine na gostovanju u Bugarskoj, koji je njegovoj reprezentaciji donio važnu kvalifikacionu pobjedu. Generalno, ima je vrlo važnu ulogu na protekla dva velika takmičenja za Francuze, a posebno u pohodu na finale Evropskog prvenstva na domaćem terenu prije dvije godine.

Dakle, Blaise Matuidi je dio okosnice i ovogodišnjeg francuskog A tima. Gotovo je sigurno da će sve, ili skoro sve utakmice Francuske na prvenstvu započinjati u početnoj postavi, na sredini terena. Tipični je vezni igrač koji može dati veliki doprinos u oba pravca - i ofanzivno, i defanzivno. Takvi igrači su izuzetno cijenjeni u modernom fudbalu. Trebao bi zajedno sa Kanteom djelovati na destrukciji tuđih napada i osvajanju lopti na sredini terena, a istovremeno čuvati leđa Pogbi u ofanzivnim dejstvima. Poznat je kao igrač koji može nevjerovatno mnogo pretrčati, i biti viđen na različitim dijelovima terena. Zna biti i prilično agresivan u duel igri, pa mu kartoni nisu nepoznanica. Ukratko, on je glavni razlog zbog kojeg Deschamps smatra da bi mu igrač kao što je Rabiot bio višak. Ako Francuska ode do samog kraja, Matuidi će sigurno biti ključni čovjek tog poduhvata, iako će glavninu slave i kajmaka pokupiti neko drugi. Bez obzira na to sve, fascinantno je kako ovaj igrač iz sezone u sezonu održava formu na visokom nivou bez prevelikih oscilacija, pa čak i kad nije u svom najboljem izdanju djeluje kao prilično pouzdan veznjak. Relativno mladoj francuskoj ekipi je on bitan i sa aspekta iskustva, jer ako išta ovoj ekipi fali - to je onda upravo iskustvo...

Bravo

Ja se sjećam Italija '90, zadnja sličica koju sam tražio je bio švabo o kojem bi nešto više mogli reći samo najzagriženiji germanofili - Karl-Heinz Riedle... vječnost ga tražio... i uvijek je tako bilo, da neki "lijevi" igrač fali većini. Do ove godine i cirkusa sa zlatnim sličicama. Baš su zasrali ove godine paninijevci
p.s. interesantno je da se ne mogu sjetiti ko mi je bio zadnji prije 4 god a sjećam se prije 28 god
p.p.s ovog Matuidija sam dobio jedno 5-6 komada... nije bilo kesice skoro a da u njoj nije bio on ili Kante

van Basten wrote:Ja se sjećam Italija '90, zadnja sličica koju sam tražio je bio švabo o kojem bi nešto više mogli reći samo najzagriženiji germanofili - Karl-Heinz Riedle... vječnost ga tražio... i uvijek je tako bilo, da neki "lijevi" igrač fali većini. Do ove godine i cirkusa sa zlatnim sličicama. Baš su zasrali ove godine paninijevci
p.s. interesantno je da se ne mogu sjetiti ko mi je bio zadnji prije 4 god a sjećam se prije 28 god
p.p.s ovog Matuidija sam dobio jedno 5-6 komada... nije bilo kesice skoro a da u njoj nije bio on ili Kante

Iako sam 1990-te nosao pelene, sjećam se Riedlea Istina, naravno ne iz tog perioda, nego iz vremena kada je Borussija uzela Ligu prvaka 1997. godine... To je inače moja prva sezona praćenja fudbala...

Posljednja sličica prije četiri godine mi je bila maskota, a od igrača Jordi Alba... Dobro se i toga sjećam

A to za Matuidija su mi rekli mnogi, al džaba kad ga niko nije zadržao u špilu

Muhamed Đakmić wrote:Pa poenta je sakupiti.

Ali prije svega treba biti racionalan. Neću ja biti rob Paninijevom bezobrazluku sa smanjenim brojem zlatnih sličica i trošiti dodatnih 30 ili 50 KM na paketiće kad mi fali svega šest sličica.

A tu priču o 22 albuma baci u vodu, jer je ovaj put, kao što sam već naveo, Panini napravio havariju smanjenjem broja zlatnih. Eto neko će te pitati jesi li naručio ili si sam sakupio

poenta je SAKUPITI... sam si rekao, narucene slicice nisu sakupljene, po toj logici najlakse ti je sacekati da neko skupi pa kupis na PIKU gotov album...i kazes evo jesam ga skupio, vidi kakav je dobro sakupljen...

ja od kako sam dosao ispod 10 slicica ne kupujem vise... dajem ljudima 10-15 duplih ako mi imaju jednu...tako da prica da ti ne skupljas jer ti je skupo je za djecu, mrsko ti druze, lakse je naruciti... a onda furas pricu kako si opasan kolekcionar, garant kupujes i vec popunjene albume po piku
nije panini napravio havariju nego ovi koji vrednuju sjajne koda su stvarno zlatne pa ih kriju u cipelama
nece me niko pitati kako sam zavrsio album i za razliku od tebe i te vrste skupljaca ja ne skupljam da bi mogao nekom pokazati i da me moze neko pitati, nego za sebe
nebi dao cejf pronalaska zadnje slicice za 20 punih albuma, al ne moze to svako razumjeti...

moderni skupljaci

.

Tako je lave. Naježio sam se čitajući.