dita von teese wrote:Od prvog do cetvrtog osnovne smo bili u istom razredu. Vec na prvom tromjesjecju poceo je da me proganja. Negdje je nabavio moj broj telefona, pa me zvao nekoliko puta dnevno i govorio: Dita, ovdje x, tvoj momak. Ja bih mu uvijek spustala slusalicu, ali to nije pomoglo. Uvijek je nastojao da bude blizu mene, a ja sam ga izbjegavala, jer, iako je bio sasvim obican djeckic, ja sam bila divljakusa kojoj nije padalo na pamet da se zaljubljuje u djecake. Kasnije sam u petom razredu jedva docekala da nas odvoje u nova odjeljenja, tako da sam ja bila a a on je bio b.
Onda smo se prije jedno godinu dana sreli negdje u gradu, i on mi je onda jos ispricao sta je sve jos uradio zbog svoje zaljubljenosti. Npr. saznao je gdje zivim, penjao se do mojih vrata i gledao u njih
, a jednom se kaze i potukao sa nekim djecakom zbog mene.
Godine su prosle, pojavio se i fejzbuk. Kaze da se jedne noci toliko bio napio da nije znao za sebe, pa je nasao i hrabrosti da me doda na fejsu. Ja sam ne sluteci naravno prihvatila prijateljstvo, a on kaze da ujutro nije mogao vjerovati ocima kad je vidio da smo frendovi.
Eh kad je on to meni tako ispricao, i ja sam mu predlozila da izadjemo i on je pristao.
Izasli smo. Dosao je po mene svojim novim autom i
upozorio me odmah da budem njezna sa vratima.
Onda mi je pola sata u autu pricao kako je nabavio auto, kome je prodao stari auto, koliko trosi, kako je zadovoljan, i sl....a onda smo dosli pred to mjesto gdje smo trebali izaci. Predlozila sam da odemo u neki kafic, bilo gdje, gdje nije previse glasna muzika, medjutim on je rekao da ima jednu super ideju i da misli da ce mi se pravo svidjeti. Onda me je doveo pred jednu kucu (skoro pa zadnju kucu u tom gradu
), gdje je kao bila neka kafana. Na ulazu u kafanu nije bilo vidljivih znakova da se radi o kafani, ali trestala je muzika iznutra. Hiljadu puta sam prosla pored te kuce ali nikad ne bih rekla da tu nesto ima.
Onda smo usli unutra. Sjeli za sto. Popili prvo po jednu dunju. Kad sam se malo otkravila, osvrnula sam se oko sebe. Bila su dva stola, za jednim stolom neka manja sindikalna festa, a za drugim stolom tip od sezdeset godina i maca od 25.
Opet sam mu predlozila da odemo negdje drugo, a on je rekao da bi radije bio tu,
da ga niko ne vidi sa mnom, jer on ipak ima curu 
Kad me je vratio kuci izasla sam brze bolje iz auta, i opalila velikoj Diti samar, sto nije poslusala intuiciju male Dite, koja nije dzaba bjezala od njega cetiri razreda osnovne skole. Nisam mu se nikad vise javila, ali sam bila tuzna i razocarana jer nisam ocekivala da i neko ko je fakat bio toliko zaljubljen moze biti takav kreten, bez imalo samokriticnosti.
U mom slucaju su oni djecaci iz skole, koji su bili losiji ucenici i nimalo slatki, postale "prave lafcine".