Ludzak wrote:Ne bi mene to toliko pogodilo da znam da će relativno brzo doći druga šansa sa drugom djevojkom koja mi se svidi. I ovako sam za ovu prvu šansu čekao cijelih 27 godina, i userem zbog tog nekog straha, zgrčenosti, nesocijalnosti...
A utjerati u dupe 27 god, a iza toga ne imati nijednu jedinu vezu nije normalno. Bar mislim da nije.
tu sam negdje i ja bio u tim godinama.. poslije sam stekao nešto ljubavnog iskustva.. da ima u tome lijepih momenata - ima.. da je to nužno bolje od samoće - nije..
čovjek je sam izvor svoje sreće.. sreću sam stvaraš i nosiš u sebi.. ako naleti neko s kim ćeš neko vrijeme tu sreću dijeliti, super.. ako ne, nema veze.. samoća može biti i trebala bi biti lijepa.. samoća je stanje kojem se uvijek vraćaš, jer čak i kad ti se na životnom putu pridruži partner, on neće s tobom koračati do kraja.. u neka doba će usporiti, ubrzati ili skrenuti na stazu koja mu se više sviđa i tada tebi ponovo ostaje samoća.. stoga je u tvom interesu da od samoće napraviš nešto lijepo..
još jedna bitna stvar.. mislim da bi svaki čovjek trebao poraditi na sebi: pročitati koju knjigu, naučiti strani jezik, težiti plemenitosti, raditi ili tražiti posao.. ako se posvetiš navedenom i ako dođeš do toga da ljude oko sebe gledaš, misleći, bez oholosti, ali i bez lažne skromnosti:
niste ništa ni pametniji ni bolji od mene onda očajavanje što te ti ljudi neće postaje besmisleno.. zašto patiti ako te neće neko ko nije ni plemenitiji ni obrazovaniji od tebe? zašto se unižavati pred takvim nekim? zato što taj neko ima, da se lijepo izrazim, vaginu? fuj to, dolje vaginopaćeništvo!
mojih pet centi..