ladyblue18 wrote:Zlatna sredina.
Slazem se da ponos niposto ne smije biti prepreka kada ti je do nekoga bas stalo, onda i sam vidis svoje greske pa se izvines, pa oprastas i ti, ali niposto ne smije covjek biti ni toliko bezobziran prema sebi da se izvinjava za greske koje ne napravi, da popravlja situaciju kada nije on kriv, jer druga strana vidi da joj se moze i onda sve ide u neku stvar, obicno bude tako.
Dok sam bila mladja, znala sam se zainatiti, pa nikad ne bih nazvala prva, bez obzira ko je kriv za svadju

Pa sam skontala da to ne ide tako
Uvijek sam za izvinjenje, ako je moja greska. Pa cak i ako sam samo dijelom kriva za nesto, pokusavala sam da izgladim.
Ako neko ne zeli da prizna da je kriv, i uvijek svaljuje na drugog, tjera inat, fura taj glupavi ponos

e onda se ne mozemo tako igrati
U ljubavi ne bi trebalo biti takvog ponosa, ako neko stalno primjenjuje to "ako mu je stalo nek' nazove" od te ljubavi nema nista.
Ja sam jednom tako zagulila, nisam se javila tadasnjem momku tacno mjesec dana (on je bio kriv), a i on je isto tako zagulio. Na kraju je on nazvao, pomirimo se

Iz ove perspektive - trebala sam tada prekinuti s njim

Cim pocnu takva s*anja, nema nista od toga
Neko ciji je ponos jaci od ljubavi i razuma nikad nece imati normalnu vezu sve dok sebe malo ne koriguje
