Rjesio sam taj ultimatum na moju radost prije par dana. Vjencanja nece biti sve dok ja to ne budem zelio. Imali smo ostru svadju oko toga cak smo bili i "prekinuli" nekoliko dana...
Jedno vrijeme o tome nismo nikako razgovarali, manje smo se vidjali pa nismo imali vremena o tome razgovarati kad bi smo se vidjeli.
Prije nekoliko dana pozvala me ja da dodjem kod nje da gledamo film zajedno.
Odem ja kod nje kad ono radnja cijelog filma se odvija oko vjencanja dvoje zaljubljenih, naime, oni se silno zele uzeti, ali im se nikako neda sto od njihovih staraca, sto od nekih drugih problema.
Na kraju je bio happy end i pita me da li mi se dopao film, a ja joj kazem da nije nista posebno (znajuci na sta cilja) i onda je ona pocela pricu oko naseg vjencanja, da li sam razmisljao o ultimatimu, kada se uzimamo itd.itd. Ja joj ostro odgovorim da ce vjencanje biti samo onda kada JA to budem zelio i nikako drugacije.
Onda smo se bas zestoko posvadjali i rekla mi je da jos stoji iza svog ultimatuma i da ovo znaci kraj nase veze na sta sam ja pristao, uzmem jaknu i preko vrata bez pozdrava odem.
Proslo je 5-6 dana, niti smo se vidjeli niti smo se culi i onda stize mi sms od nje kako zeli da se vidimo. Nadjemo se mi i onda ona poce (po mom ocekivanju) pricati kako joj je zao zbog svega ovoga, kako je prenaglila, kako me ludo voli, kako je mislila da ce brak ucvrstiti nasu vezu itd.itd.
Ja joj kazem ironicno da nema sanse da ponovo budemo zajedno (salio sam se) i kako je uopste vise ne volim i kako sam nasao sebi drugu curu
...ja kad je vrisnula u plac, poce me grliti, ljubiti...govoriti jecavim glasom kako me ne zeli izgubiti da ce sve uciniti da me zadrzi...ja je samo njezno odvojim od sebe ustanem i odem...
Sutradan joj saljem poruku kako sam se samo salio i da smo opet zajedno...znam da sam ispao malo bad, ali jebiga...
Cini mi se kako nam je sad veza puno jaca nego sto je bila prije...