Sretan 8. Mart - Dan ustanka!

Seks, ljubav, erotika, odnosi među (s)polovima... Molimo ponašajte se kulturno.

Moderators: Euridika, _BataZiv_0809

Post Reply
User avatar
OneWhoKnows
Posts: 73
Joined: 26/03/2004 11:46

#1 Sretan 8. Mart - Dan ustanka!

Post by OneWhoKnows » 08/03/2009 11:47

Danas je Osmi mart. Da li da se radujem? Mogu li se – kao muškarac - nadati da će mi se, danas, dogoditi nešto lijepo? Kao prošlog Osmog marta, kad - gole guzice, s pupoljkom ruže medj' iskešenim zubima - poručio sam svojoj dragoj – zgrabi me, šta čekaš?, dobila si poklon, koštao me je Boga oca, red je, majku mu, da i ja dobijem svoje! U ovom kasnom satu, dok djeca spavaju, pridji muškosti mojoj koja drijema i ponovi mi da, nakratko, povjerujem: da dobar sam ti i u četrdesetoj, da je poklon baš ono što si priželjkivala, da su čokoladni pužići u švicarskoj bombonijeri prste da poližeš i da moja je životinja sve što trebaš, ovdje, i sada, prije nego što vrijeme učini svoje, a moja životinja evoluira u pužića više. Ne tako sočnog… Još manje slatkog…
Piše: onewhoknows

***

Iza svakog Osmog marta – dana žena u kojem padaju pokloni i cvijeće – postojano – kano klisurine - stojimo mi, muškarci, kojima se na njih diže. Na žene. Ne na poklone i ruže.

Svaki muškarac, u svojoj karijeri neumornog jebača obilježenoj padovima i švicarskim bombonijerama s bajatim, k'o kuratz tvrdim pužićima, Osmi mart vidi kao šansu da dokaže kako zub vremena na njemu nije ostavio traga. Da mlad je i da diže mu se kao kad imao je dvadeset. Kad mlad i potentan mjerkao je i ptice u letu, i – ne birajući – šta će, koga će, kad će i kako dugo će – drkao je čak i na požutjelu fotografiju Clare Eissner fucking Ossip Zetkin - udove Ossip Zetkin - fucking Georg Friedrich Zundel.

Svaka žena dovoljno mudra i spremna da ga primi, poklonu i muškarcu neće gledati u zube. S ružom pod nosem, trepćući suznim okama, u svojim će balavim ustima zadovoljno muljati pužića, ako misli da je njen muškarac poljubi i pojebe kao kad imao je dvadeset. Žene nas – na Osmi mart zabrinutih - muškaraca trebale bi znati koliko smo frustrirani činjenicom da nam seks - polako, ali sigurno - postaje Mission Imposible 40. Simbol straha i strepnje. I, naših molitvi da se na Osmi mart ne obrukamo.
Svaki muškarac - ako mu je stalo do života i seksa s njegovom ženom - do kojeg mu nije stalo – jer stalo mu je do seksa sa tudjom ženom - kako zna i umije - na ovaj dan - morao bi znati i umjeti isukati svijetlo oružje i osvjetlati obraz pred ženinim rumenim obrazima i vremešnim duhom Clare Eissner fucking Ossip Zetkin - udove Ossip Zetkin - fucking Georg Friedrich Zundel koji bezglavo tumara njihovom spavaćom sobom.


Samo mi muškarci znamo šta znači – svakog Osmog marta – dizati se na ustanak, ususret neizvjesnim bitkama u kojima naše, sve tuplje oružje sluti na neslućeni poraz. Samo mi muškarci – znamo šta znači isukati oružje iz korica, držati ga čvrstog u rukama, i njime vitlati zrakom dok nam potiljak, ledja i guzicu prži pogled Clarinog duha. Od nas se, jadnika, očekuje nemoguće – da se dignemo, i ostanemo čvrsti i nepokolebljivi dok nad glavama lebdi proleterski duh Clare Zetkin - žene s duhom muškarca - zbog kakve se ni starom Ossipu ni - od Clare 18 godina mladjem - pjesniku Friedrichu nije – kažu – bez velike muke diza(l)o na ustanak.
Žene Osmi mart koriste da nama, muškarcima, jasno poruče šta se od nas muškaraca traži. Kad jednom padnu poljupci i pokloni svi mi – jasno je k’o Dan žena - moramo se dizati, dizati i dizati. Samo tako možemo izbjeći sudbinu jadnog Ossipa i rizik da naše žene – sve muljajući pužića po ustima – dodju na ideju da nas zamijene 18 godina mladjim Friedrichom.

Danas je 8. mart. Dan ustanka. Da li da se radujem? Mogu li se – kao muškarac - nadati da će mi se, i ovog Osmog marta, dogoditi nešto lijepo? Kao prošlog Osmog marta, kad - gole guzice, s pupoljkom ruže medj' iskešenim zubima - poručio sam svojoj dragoj – zgrabi me, šta čekaš?, dobila si poklon, koštao me je Boga oca, red je, majku mu, da i ja dobijem svoje! U ovom kasnom satu, dok djeca spavaju, pridji muškosti mojoj koja drijema i ponovi mi da, nakratko, povjerujem…
… da dobar sam ti i u četrdesetoj, da je poklon baš ono što si priželjkivala, da su čokoladni pužići u švicarskoj bombonijeri prste da poližeš i da moja je životinja sve što trebaš, ovdje, i sada, prije nego što vrijeme učini svoje, a moja životinja evoluira u pužića više… Ne tako sočnog… Još manje slatkog…


Post Reply