Tajne niti duše

Seks, ljubav, erotika, odnosi među (s)polovima... Molimo ponašajte se kulturno.

Moderator: Euridika

User avatar
blue_sky
Posts: 49306
Joined: 01/06/2009 15:51
Location: Mostar nije skutorija

#376 Re: Tajne niti duše

Post by blue_sky » 21/05/2010 23:16

@sapati,hvala ti sto nas castis svojim textovima.svaka cast :-D :thumbup:


User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#377 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 22/05/2010 09:31

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:53, edited 1 time in total.

zerostyled
Posts: 4
Joined: 20/05/2010 18:39
Location: dva, tri koraka iza tebe

#378 Re: Tajne niti duše

Post by zerostyled » 22/05/2010 15:44

sapati srca su me ohrabrili da pisem dalje... hvala:)
*
*
*
hvala ti sto si mi poklonio djelic neba i u njemu trenutak dovoljan za vjecnost...
nisam poznavala nikog ko bi me zasluzio, ali jedan koji za sebe kaze'' nisam ja dusa, ja sam gad'' ( a dusa je) je pokusao :)... i uspio..... i pokvario bajku
sto se mene tice trazila sam nekoga poput njega, zamisljala sam ga dok se nije pojavio i vrtoglavom brzinom u mom zivotu zauzeo mjesto... i ostao predugo... godinama...to mjesto koje sam godinama cuvala za nekog nebitnog.....

sve je tu: trnci.... strah....budjenje...dodir... osjecaj....

na kraju krajeva i godisnja doba se mijenjaju... gradovi... ljudi ulaze u zivot i izlaze, neki se brojevi brisu da bi se spasili novi....

da se prisjetim zasto bih opet rizikovala? zbog magije koju on nosi, totalno je vidim u njegovim ocima.. i svaki put kad pomislim da mi fale jedne oci boje badema, iako blijede, nikada nece prestati biti moje....

i sav je na svoju ruku...

znas li koliko si mi boli nanio? a ja se jos nadam...
sjecam se ..
kako si me znao ciniti boljom, hrabrijom, kako smo jednu decembarsku kisu ucinili vrelom kao da je julska...kako si samnom prolazio sve moje krize...

znam, ne mogu te zadrzati zauvijek, ali cu zadrzati taj osjecaj duz kicme svaki put kad si blizu i kad si dalek...


nedostaje mi sutnja u dvoje

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#379 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 01/06/2010 10:41

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:53, edited 1 time in total.

User avatar
Zoya
Posts: 21334
Joined: 09/06/2008 14:54
Has thanked: 26 times
Been thanked: 49 times

#380 Re: Tajne niti duše

Post by Zoya » 01/06/2010 11:24

.
Last edited by Zoya on 27/01/2013 19:55, edited 1 time in total.

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#381 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 02/06/2010 21:48

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:53, edited 1 time in total.

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#382 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 16/06/2010 17:18

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:54, edited 1 time in total.

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#383 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 19/06/2010 10:39

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:54, edited 1 time in total.

User avatar
Zoya
Posts: 21334
Joined: 09/06/2008 14:54
Has thanked: 26 times
Been thanked: 49 times

#384 Re: Tajne niti duše

Post by Zoya » 04/07/2010 20:17

.
Last edited by Zoya on 27/01/2013 19:56, edited 1 time in total.

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#385 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 06/07/2010 21:48

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:54, edited 1 time in total.

User avatar
Daphna
Posts: 4128
Joined: 20/09/2006 17:18
Location: U njegovom srcu!

#386 Re: Tajne niti duše

Post by Daphna » 12/07/2010 23:10

"Ljubiti, ljubiti, ljubiti. Zubima srce izdubiti.

Ljubiti, ljubiti, ljubiti, usnama život obrubiti.

Ljubiti, ljubiti, ljubiti,a ipak se izgubiti.

Ljubiti, ljubiti, ljubiti i ljubeći se ubiti."

User avatar
Mangup_iz_mira
Posts: 16
Joined: 03/01/2010 21:41

#387 Re: Tajne niti duše

Post by Mangup_iz_mira » 13/07/2010 20:27

DA NEMAM TEBE…

Da nemam Tebe u blizini svojoj
osiromašen bih bio
za bogatstvo veliko.
Da ne postojiš tu, kraj mene,
za jednu ljepšu stranu života
ja ne bih znao…
Da Tebe nema ja živio bih
bez pjesme na usnama…

Ali Ti si tu, u blizini mojoj.
Kad u blizini mojoj Ti jesi
tad otkucaje srca ja mogu ti čuti.
Kucaji su srca Tvoga
u ritmu glazbe sa nebesi
što je ne može čuti bilo tko
nego samo
blagoslovljeni čovjek.

Ja jesam blagoslovljen
jer poznajem Tebe
koja srce moje pali
krasotom srca svoga.

Ja zahvaćen sam onim
što se ljubav zove,
taj kliktaj čovjeka
kad obuzme ga nešto
što sa ovog svijeta nije
već od gore, sa visine.

Anđeo moj lijepi Ti si
od Boga k meni poslan
da me k Njemu vodiš
ljepotom cijele sebe.

User avatar
Daphna
Posts: 4128
Joined: 20/09/2006 17:18
Location: U njegovom srcu!

#388 Re: Tajne niti duše

Post by Daphna » 14/07/2010 00:09

Kada razgovaram sa Tobom i običan pozdrav
postaje poezija, ili bar naslov pesme.
Beskrajni mir Tvoga bića pronalazi beskrajni mir
u meni i kao da se ta dva mira neprestano grle i ljube.
Da li smo to u razgovoru nas dvoje ili razgovaraju
šume, mora, polja, reke ?
Da li to jedno drugom saopštavamo šta radimo
i šta sanjamo ili trepere planete i u večnom krugovanju
pohode svoje zvezde ?
Kakav je to tok što mi od Tebe kreće,
noseći me u svetove daleke, u obilazak sopstvene duše
velike i nedogledne ?
Tek kada razgovaramo ja sam ona prava,
bezgranična, ničim omeđena, velika zemlja, veliko nebo, velika tajna.

User avatar
Giulia de Medici
Posts: 203
Joined: 12/07/2010 13:51
Location: trenutno na putu
Contact:

#389 Re: Tajne niti duše

Post by Giulia de Medici » 14/07/2010 23:51

Baci d'amore...
Image

User avatar
_aja_
Posts: 6195
Joined: 19/09/2008 09:46

#390 Re: Tajne niti duše

Post by _aja_ » 18/07/2010 22:57

:) :thumbup:

User avatar
andolC
Posts: 1217
Joined: 20/03/2008 23:46
Location: bez recepta

#391 Re: Tajne niti duše

Post by andolC » 18/07/2010 23:02


User avatar
edo_79
Posts: 43547
Joined: 14/10/2009 11:10
Location: I tam i vam... a ni tam ni vam

#392 Re: Tajne niti duše

Post by edo_79 » 22/07/2010 12:05

sapati srca wrote:Nježnosti moja da li si ikada znala da život zovem tvojim imenom....


Cijelim svojim bicem vjerovao sam da ce pobijediti Ljubav. Mozda i jeste pobijedila, to ce vrijeme srcu svojim jesenskim i zimskim nocima ispisati, ili proljetnim zadovoljstima sapnuti. Jer odavno mostovi zelja i neodsanjanih snova zaplivase nad neumitnom tamom u klancima rastanka. Zaletjese se u izvijene lukove svojih sjena koje sve dalje se odaljivase u proslost, koje sve slabije i slabije kako je vrijeme prolazilo, nazirah kao nase. Zacrnila se Zemlja i Nebo i Zamak koji ljubavlju za nas stvarah nikad dovrsen, kao stari vremenom nagriženi spomenik, ostat da svjedoci o nama, o cudnovatom cvoru koji nam Ljubav u srcima zaveza. Nista vise nije imalo vaznosti i ja se naucih novoj poeziji nistavila i prolaznosti, koje Ljubav svojim perom u mojoj dusi trajno zapisa. Pomisljah da knjigu ispisem koja ce na pravican nacin ispricati sav odsjaj bola nemoci da bilo sta promijenis, sem da volis. Ne, necu vise pisati, ispisao sam sve stranice Njene knjige koje je pohranila mi u srcu... I necu se oglasiti ljubavnom molitvom srca. Necu zaklinjati, zazivati, necu ni prekljinati, ali hocu ponekad se kao veceras sjecati. Jer sam volio cijelim sobom. jer me voljela vise od svega s cim bih mogao i znao uporediti. Mnoge su me voljele, ali s njom spoznah šta je voljeti životom. I živjeti ljubav. I možeš biti s kim hoceš, možeš se ženiti, razvoditi, ona udavati, biti sama ili u nekom drugom braku, ali živimo jedno drugo, brojimo dane, mjesece, godine do odlaska sa ove usputne stanice, u susret zagrljaju duša. Jer sam dao sve svoje. Jer je dala sve svoje. Jer mi je zivot nosio njeno ime. Jer njoj zivot nosi moje ime. jer smo samo gosti koji cekaju sljedecu stanicu u kojo ce nam se duse pred maticarem vjecnosti vjencati. Nježnosti moja da li si ikada znala da život zovem tvojim imenom....


Srce zadrhta, zastade, kao da komad planine otkliza. Pomjeri se nesto u njegovim dubinama i kao gejzir prsnuše zatomljena osjecanja, sjecanja, nade, snovi, veziva i jeka želje, nevidljiva esencijalna stanja pohranjena u ljuskama u najdubljim jezgrama duše... Osjecaj snažan i silovit kao kada rijec zadrhti u snu, ili suzom pisana zatreperi na pismu nikada odaslatom, ili kao besmisao onemocalih bjegova srca od pokušaja zatomljavanja cežnje, potrebe, želje koju predadoh i prepustih prošlosti, sjecanjima.... Pokrenuse se nikada zaboravljene slike, mirisi, rijeci pohranjene negdje duboko unutra u ko zna kojem sloju duše. Isplivaše svi osjecaji složeni na police neodsanjanih ljubavi kao cijena pristanka razumu.I veceras sam ucijenjen najgorom od svih ucjena i nemam nikakava izbora. Sem pisati ih, slagati ih rijeci onako kako naviru... Mogu ja u sebi pokušavati vratiti ih na mjesta odakle naviru, ali svekjdeno je. Vec su tu. Kako god pokušavao, koliko god puta pokušavao, trazio izlaz u njihovim zamkama, ona se još dublje zasijecaju u nikada do kraja zacijeljene rane srca. Zacijeljene, ali nikada zalijecene... Neka veceras bude njihova noc. Otice i ova noc, kao i svaka koja je bila, kao svaka koja ce doci i otici a ja cu se prisjecati popijenih gorkih caša neodsanjanih snova, neizgrađeneg zamka, ogoljele basce, uvehnulog cvijeca i njegovih nikada do kraja otvorenih lijepih mirisnih latica... Ponekad pomišljam da je trebalo samo nesto malo hrabrosti, možda srece ili spasonosne uvijek plodonosne upornosti srca, Vjere u Ljubav u nas, u život, vjere da ce se snagomsrca sami od sebe posloziti dogadaji. Tamna je noc. Sjecanjima. Da sve što me pohodi veceras sažmem u par recenica o bolu dostojanstveno, sa par rijeci u kojima ce odzvoniti pavicnost moja, ili njena, ili naša, rijeci u kojima ce se zacakliti i cuti odjek bola. Da, ne napišem. Ili da pišem. Pricu o njoj. Nešto u srcu, necujan glas ili poriv, traži, želi, sapuce da joj ostavim zapis. Sebi, Njoj, Vremenu. O nama. O nekada. Ali razaznaje potrebu da ostane zapis... Osvrnite se veceras i još ovih par noci, pogledajte u nebo, u noc, upitajte vjetar hoce li vam biti glasnik vaših dahova i želja srca, upitajte ga li ce vašim snovima talasati uvojke kose vaše voljene...Srce ce se opet veceras otvoriti i iz zemlje neodsanjanih ljubavi ruke ce sjecanja pretociti u rijeci, koje mi je kazivala i koje zauvijek ostadoše u dubinama srca....


Moja posljednja noć provodena u sjecanjima... Tamna. Bolna... Nesto u grlu, sto iz srca dolazi tako lijepo razaznaje boje, utami, ili ih sjecanja ozivljavaju. Sutra necu vise pisati, a znam da opet ce gorjet mali bljeskovi u mojim ocima i i ponovo cu vidjeti blistave tame u ocima i rijecima svih onih neznanih, a meni tako po srcu i dusi bliskih. Veceras je samo obicna tamna noc u kojoj se necu odazivati na vlastito ime koje ce mi vjetar njenim glasom saputati, donoseci zov njene ljubavi, eho glasa neispunjenih zelja i neodsanjanih snova njenog srca. I ruke ce mi jos nocas nesto ispisati, sto se pise u ovakvim nocima dok sjeta i ceznja nepozvane konace veceras u mom srcu. I mozda cu jutrom sve ovo obrisati i prvi put ja necu poznati niti zeljeti vlastiti rukopis, ni dah ni mirise s kojim veceras ove rijeci natapah. Mozda. Mozda ce mi u snu sapnuti da to ne cinim. Mozda cu svaku rijec jos jacom ljepotom i osjecajem natopiti. Dahom Ljubavi, sjete i neumitnosti onoga sto ce mi jutro svojom ljepotom donijeti i neko novo stanje u srcu mi zanociti. Mozda nece. Mozda hoce. Cekacu jutro ili ce ono cekati mene. Uci ce u mene nesto iz zidova proslosti sto vlazi vecerasnja sjecanja. Moj dobri prijatelj Tisina veceras nije mila. Odjekuje u njoj poklic misli i uzdasi osjecaja. Praznina u rijeci, praznina u sutnji. Ni rijec, ni suze, ni molbe ni molitve , ne pomazu u ovakvim nocima, proslost se nece u svojim dubinama pomaknuti, niti ce joj buducnost svoje mjesto na trenutak zbog mene ustupiti. Ja jako dobro znam da se mora proci priprema u ovom zivotu pred vjencanje sa vjecnoscu. Citate, ocima milujete otkucaje moga srca. I cutite svoje osjecaje. Recicu vam. Vrisnucu. Zaurlacu veceras, vama.
Vjerujte u Ljubav i podarite joj sve svoje, svaki svoj san, misao, zelju, svaki dah i uzdah, korak, kretnju, podarite joj sebe. Radi sebe. Disite i srce napajajte njenim imenom, stanjima, dusu napajajte njenim treperavim ljepotama. Cinite ono sto nocima u nutrini snivate i osjecate, otvorite joj vasu zelju za potpunom obuzetosti njom. Slijedite njene mirise, slijedite njene zrake svjetlosti i staze gdje ih niko ne bi slijedio iz vlastitih dubina srca. Spojite se i srce i tijelo vjencajte s njenim imenom. Usijecite je u svaku vasu poru, pustite vlastitu krv srca da je Ljubav umije, i pustite da vam se dusa sjeca onog stanja kojom vam je u stvaranju natopljena po kojoj osjeca esenciju te divne Carobnice, za kojom nocima sami u svojim unutarnjim saputima ceznete. Vjerujte u Ljubav. Veceras zbog mene. Zbog vas. Zbog zivota koje ste zivjeli i vi i ja, kojih se tek ponekad kroz snove sjecamo. Zbog zivota koji nas ocekuju i svijetova koje dusa slobodna od tamnice tijela nocu slobodna posjecuje. I kad vam srce u ljubavi otrov neprihvatanja i neshvatanja popije, svih onih cije srca u zimama lazi i mrznje zive i tada vjerujte u Ljubav. A mene pustite ponekad kao veceras da ozivim sjecanja i sjetnim osmjehom vam kazujem kako sam volio. Jos malo ce i ova noc kao i sve prethodne pred svjetloscu novoga jutra sakriti svoje tamno lice i moja ce dusa ponovo osmjehom ljepote zraciti. Zapis ovaj ce ostati, ili ce ga jutro zajedno sa sjecanjima na police proslosti ponovo vratiti i ovaj put mozda zauvijek voskom zaborava zapecatiti, ali srce ce dalje vjerovati.


I dan danas je ponekad sretnem, osmjehnem se nemuštim osmjehom, ocima joj umijem tugu i tako do nekog možda ko zna kad i ko zna gdje zapisanog susreta u nekom svijetu gdje je je Ljubav iznad svega. Nekada sam pogađao njene korake i smjerove nevidljivih strujanja koji joj raznose kosu, sanjario o njenom nacinu sjedenja, položaju tijela kretnje i osmjeha u razgovoru , odsustvo pogleda, kretnju vrata…Sjecao se otisaka karmina na šoljici, otisaka prstiju na casi, izgleda njenih nogu nehajno prebacenih. I pamtio sam je veselu, radosnu, ociju sjajnih kao jutarnje sunce. I tada dugo kazivajuci o sebi saznao sam zašto je nestao osmijeh s njegog lica, sjaj jutarnjeg sunca iz ociju koje sam volio, zašto su tuga i sjeta natopili njeno srce, a cežnja joj postala najbolja prijateljica…


Vi se veceras pokusajte prisjetiti svakog vašeg sna u kojem je ona koju ste voljeli, koju volite, koju živite, zbog koje bitišite, o kojoj sanjate, njenog pogleda, oživite sve njene nježne dodire i mirisne vrele mošusne dahove, uplovite u vaše nježne valcere i strastvena tanga u kojima ste u Ljubavi zajedno ruhu novog ružicastog dana radovali natopljeni nježnoscu i ljubalju...a mene zaboravite, polahko, pa sve jace, dok konacno ne postanem blijedo sjecanje iz ljudskih davnina. Jer jos samo malo i ova ce noc, i mjesec i godina proci i njena ogledala ljubavne ceznje i neumitne neprolazne neke moje sjete koje su mi mnoge noci donosile a ja ih pretakao u rijeci. Godine u kojoj su sve sjene proslosti u mom srci i duši, u mojim mislima i nutrini nasle okrjepu i saputnika na stazi sjecanja. I ostace cvjetovi sjecanja i snova, ostace ova basca satkana od mojih osjecaja u kojoj ce možda neka zaljubljena dusa nekada osjetiti miris i ljepotu nekog cvijeta i pokloniti ga svojoj voljenoj, i možda uzeti poneki kamencic osjecanja s moje staze Ljubavi. I mozda ce se po lijepom sjetiti jednog sanjara koji je svoje snove iz noci u noc ispisivao natapajuci sve svoje rijeci onim što je živio, mislio i osjecao.


I znam da ceš nježnosti moja ponekad mozda...otploviti nasom rijekom Ljubavi vodena strujama svojih snova na krilima srca traziti naše staze i klupe, cemprese i ulice...Trazit ces nase snove i nasu bascu u mirisnim nocima obasjanim mjesecinom i nikada neceš biti previse umorna da mozeš uvijek da vidiš sve sto Ti nježno srce ljubavi zaželi. Otploviceš jednom rijekom svojih snova i u tihoj laguni ceš vidjeti sve ono sto ne odsanjasmo i znaj sve ce to biti na jednom mjestu, nasmijano, svjeze, nježno i kao djecja suza bistro, sacuvano u mom srcu i bice tada kao da sam i ja vidio svu srecu kroz Tvoje vesele i radosne oci. Osjeticu...I sjeticeš se kad smo ljubomorno gledali u ljepotu nebeskog svoda ukrašenog zvjezdanim sjajem i pitali se da li ce nam bilo ko, bilo kada, moci da nam snove oduzme, da li ce bilo ko moci da nam potrga latice osecanja ljepote dijeljenja svega sto imamo. I znaceš tada da niko nikada nije i poslije mnogo godina, proci ceš ponovo našim stazama, oazama, tihim mirnim lagunama, sa djecom ili sama, i ja cu i tada biti tu... I ponovo cemo ispreplesti ruke, gledati u nebeski zvjezdani ogrtac, smijati se i ocima milovati sve bolne rane cekanja....I tada ces znati i osjetiti da sam te uvijek volio, iza svih rijeci i odlazaka, iza svih zastora i velova, granica i vijekova na pocetku i na kraju, zajedno i odvojeno...i tada ces znati znati sta istinski naći voljeti i znaces da je moj izbor ljubav istkala...Proci ce još mnogo godina i Ti ces tada nježnosti moja ponovo biti tu, u našoj basci, i tada ces znati da ja nisam imao drugog izbora sem voljeti te i cekati Te nježnosti moja mila...
Svaka čast :thumbup: ..... kao da si prepisao/la moja osjećanja, tolko puta sam dosd vraćao se ovdje i čitao ovo sve i svaki put se sve više i više nalazio u svemu ovome .... kamo sreće da ja mogu naći riječi da opišem i iznesem ono što osjećam .... :cry:

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#393 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 23/07/2010 13:20

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:55, edited 1 time in total.

User avatar
Zelena Carapa
Posts: 1358
Joined: 07/02/2007 12:09
Location: behind the enemy lines

#394 Re: Tajne niti duše

Post by Zelena Carapa » 03/08/2010 09:54

Ne mogu da vjerujem, jos uvijek mu pali. Aferim! :)

User avatar
Aphex_
Posts: 150
Joined: 08/04/2010 20:26
Location: Tuzla, BiH

#395 Re: Tajne niti duše

Post by Aphex_ » 05/08/2010 22:40

A sta da ti kazem... :thumbup:

Lanolajn
Posts: 1
Joined: 05/08/2010 23:49

#396 Re: Tajne niti duše

Post by Lanolajn » 08/08/2010 17:47

Ćutim boli koje nosim, smijehom svoje tuge krijem... i juče i danas i sutra nestaje u raskoraku vlastitih snova, neostvarenih želja, uzaludnih nadanja...

User avatar
edo_79
Posts: 43547
Joined: 14/10/2009 11:10
Location: I tam i vam... a ni tam ni vam

#397 Re: Tajne niti duše

Post by edo_79 » 11/08/2010 12:44

Nedostaje mi nasa ljubav

Na jastuku bdim na ponocnoj strazi
kao stari posustali ratnik
kom svaki put od riznice neba
jedva zapadne mesecev zlatnik
pod oklopom drhti kosuta plaha
vecno gonjena tamnim obrisima straha
koja strepi i od mirnih obronaka sna

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje se zivot kruni uzalud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme ne voli heroje
i da je svaki hram ukaljalo
al' meni, eto, nista sem nas
dvoje nije valjalo

Kad potrazim put u srediste sebe
staze bivaju tesnje i tesnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao mindjusa od duple tresnje
al' uspevam da jos jednom odolim
da prosapucem da te nocas ruski volim
sto su reci, kremen sto se izlize
kad tad

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
a bez nje ovaj kurjak menja cud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme svemu menja boje
i da je silan sjaj pomracilo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije znacilo

Ponekad jos u moj filcani sesir
spustis osmeh ko carobni cekin
i tad sam svoj
jer ma kako me zvali
ja sam samo tvoj licni harlekin
ponekad jos suza razmaze tintu
i ko domina padne zid u lavirintu
tako prosto, ponekad jos
stignemo do nas

Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud
ja znam da vreme uvek uzme svoje
i ne znam sto bi nas postedelo
al' meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo .........

User avatar
Daphna
Posts: 4128
Joined: 20/09/2006 17:18
Location: U njegovom srcu!

#398 Re: Tajne niti duše

Post by Daphna » 12/09/2010 00:01

Vrišti večeras moja umorna i napaćena mala... Vrišti, neka pucaju kineske kristalne vaze tvojih snova! Vrišti do neba i još dalje! Neka tvoja bol pomjeri zvijezde iz svojih ležišta, neka se pokrenu talasi mirnih mora, neka prorade davno usnuli i ugašeni vulkani. Svojim peplom neka pospu mrtvo slovo ljubavi i zacementiraju je na dnu. Neka nikada više ne nikne ni jedna travka emocija na tvojoj ogoljenoj duši!

Vrišti, o ti ženo, izgubljena u svojim snovima i emocijama! Vrišti, neka se pocijepaju nježne vlati od kojih si satkana, jer ovaj svijet mržnje i zla nije za tebe! Pusti svoj krik, neka čuje vapaj povrijeđenog srca... Možda tvoja patnja otopi ledeni plašt pod kojim on spokojno spava! Možda će gazeći po krhotinama tvoga bića prokrvariti tabani kojima nemilosrdno gazi tvoje srce! Možda će po krvavom tragu koji ostavlja iza sebe spoznati koliko žrtve zahtijeva ljubav!

Vrišti od bijesa i nemoći. Vrišti zbog mržnje i ljubavi! Samo vrišti jer nemoćna si da bilo što promijeniš, da otvoriš te oči koje se tvrdoglavo zatvaraju! Vrišti, jer dušu ti odvaja od tijela, srce ti vadi iz grudi, truje i ono malo vjere u ljubav koju pomno čuvaš u nekoj skrivenoj sehari. Vrišti još jače, jače od samoće koja likuje, od đavola koji izviru iz užarene utobe po tvoju ljušturu! Vrišti, nadjačaj te glasove u glavi, njegov pijani i raskalašeni smijeh. Izdigni se iznad tih sitnih poriva, sirovih strasti, uvreda. Razbistri um, pronađi onu staru sebe, vječito nasmijanu i zaljubljenu u cijeli svijet. Oslobodi se vriskom te stege i lanaca, dozvoli svojoj duši da ponovo udiše ljepote koje si oduvijek znala i cijenila. Udahni onu prašinu zaborava koja je sakrila tvoje prave želje i emocije... Udahni duboko i izdahni iz sebe ljubav, izdahni svoju mirisnu dušu. Neka se širi taj opojni miris i neka pokori srca zatvorena u svom strahu i nevjerici!

Neka ova vrišteća noć u kojoj ti umireš bude prelijepo svitanje onima koji su nekada davno izgubili sebe. Neka novo jutro koje dolazi i slabašno sunce obasja i tvoje pregaženo, ubijeno srce! Tamo, zgaženo na mokroj ulici, možda osjeti slast. Možda mu novo jutro udahne taj mirisni dah života!

Vrišti večeras moja umorna i napaćena mala... Jer sutra se vraćaš onoj staroj, davno izgubljenoj sebi! Vjeruj i praštaj. To je smisao i bit. Za svako loše djelo koje ti je učinjeno, tvoje biće je čišće i jače! Ljubav te mora ubiti da bi te ponovo oživjela!

User avatar
amsa66
Posts: 6035
Joined: 05/03/2010 10:53

#399 Re: Tajne niti duše

Post by amsa66 » 19/09/2010 15:58

.
Last edited by amsa66 on 07/06/2013 08:49, edited 1 time in total.

zelenashica
Posts: 14490
Joined: 19/08/2007 02:54

#400 Re: Tajne niti duše

Post by zelenashica » 08/10/2010 19:07

sapati srca wrote:Za kraj...

Postoje žene o kakvima možete samo čitati u romanima ili sanjati u nekim čudnim januarskim snovima kad u duše zađe predvidiva bjelina i nejasna lahkoća snjegova...Iako zavrsih s pisanjem, danima osjecam potrebu da iskazem zahvalnost na ovaj nacin, ženi, za koju s ponosom mogu reci da me je u mojim najtezim trenucima bola darovala najljepsim darom prijateljstva...

Bijaše godina kad cežnjom ogrnut poćeh pisati u ovom Velikom Sretištu Duša... Godina u kojoj sam za ženu koju voljeh svakim svojim dahom i svim od cega sam sazdan bolno shvatio da nam ljubavi, bliskost, želja za pripadanje u cjelosti jedno drugom nisu iste...Godina u kojoj sam otišao od nje, naprosto razumjevajući da je mogu voljeti na naćin da svoj bol čežnje pretvorim u dar u nisku prica o ljubavi prema njoj u kojima cu nepatvoreno, opisati sve ono sto osjecam,snivam, želim i živim, želeći da možda nekada zna kako, koliko i na koji sam je naćin volio...

Imadoh nick kao i sada od kog se povraćalo nekim muškarcima ali bijahu pristojni pa mi to ne sasuše u lice nikada i nešto bijedna vremena da tastaturom ispunim tišinu dugačka hodnika prije sna...
Nježnim, ali nadasve iskrenim pisamcetom koje dobih na PP obojise se topplim bojama naredni dani i mjeseci... Tako upoznah ženu britka stila s iskrama živosti u slogovima i rodila se među nama čudna komunikacija gladna dopisivanja i grozničavo iskrena kao neka lijepa šutnja na splavi dvaju očajnika kao da će nam već sutra u postelje banuti orwellovski Istjerivači Sudbina i kao da nam je zadnji, prezadnji čas...
«Povjerenje je skup luksuz ovdje u ovom virtuelnom svijetu, ali osjećam da mogu vjerovati vama...»(usjekla mi se u pamćenje ta njena napisana rečenica) Iako sam u pocetku bio oprezan, jer sam za bezuvjetnu otvorenost u ljubavi i svojoj želji prema ženi koju voljeh i o kojoj pisah bio pocascen spoznajom da ona meni kao žena ne pripada, ponovo otvorih srce i dušu, znajući da prave ljubavi i pravog prijateljstva ne može biti bez iskrenosti i povjerenja...

Tako doznah da je i ova velebna ženska sudbina prepuna ushita, uzleta i bola čudna priča o golom preživljavanju i stepenicama kemoterapija pobjeda nad bolešću što je već pogrizla dva omanja grada jednu dugu vezu s muškarcem kojeg bi svaka majka poželjela za zeta.
Milion krhotina svijeta zabijalo se u njena pluća i ramena i ona mi se učini tada gotovo kao mitska junakinja, tragična, prkosna i hrabra...
Neosjetno postadoh njezin andeo bdijenja trgovac sa silama koje neke ponesu k nebu a neke bacaju natrag...

Pisasmo jedno drugom o onom sto bitišemo, cutimo i nosimo nutrinom, svaki put s drugog mjesta gdje se znao za nas sklupčati savršeni trenutak i puno, puno mislima u šetnjama i tišinama šeherskkih aleja...


Susret u ovom mističnom šeher gradu (napisah joj tada da možda nije trenutak, a ona se nasmijala i došla predivnim suncem okupana) kahva s okusom zagrljaja razgovorom s iluzijom stogodišnjeg poznanstva, toplina blagost, prijateljstvo (i ja postah najveći navijač njene sreće s muškarcem kog je prisvajala ona druga). Rastanak zaista lijep i topao zagrljaj kakvog do tad vidjeh samo u filmovima...

Ona bijaše od iskrenosti sazdana najnježnija od svih žena što koraknuše u moj svijet ikada i ja se lijepo naučih da ne mora sve predivno zasjati u nama kao Ljubav (možda je baš zbog toga i sjalo kao varnica nestvarna) Jednog aprilskog jutra pohvalih joj se kako ponekad sapucem u basci koju jedna nježna duša nazva Tajne niti duše, praveći dar ženi koju volim,
a onda mi stignu poruka i ja! I uz to i adresa na kojem je popis njenih napisanih i objavljenih knjiga... Citah nocima sto njeno srce izli, a dusa natopi. Ona već bijaše spisateljica cije se niti duše odavno čitaju i u drugim zemljama, a ja covjek nalik Medžnunu u staromodnom sivom dizajnu romantika koji stvara izvor satkan od ljubavi prema ženi za kojom mi je srce ceznulo.

Jedno nas je vrijeme ispunila tišina (jer je vodoliju u meni uvrijedila jedna njena istinita opaska da sam trebao davno otići od žene o kojoh pisah, jer naprosto nam Ljubavi nisu iste)
i dugo, dugo je trajala gotovo kao zaborav dok se ne osvrnuh i vidjeh i osjetih da me svejednako gleda i osjeća iz daljina bolja i toplija no što ću ja biti ikada...

Ali nešto ne valja s umiranjem žive prošlosti u ljudima pa nastavismo perom srca prekinutu prepisku i pisah joj često kako mi sada sama od sebe naiđu sjećanja ali sad više mislima i sve manje riječima...Kako cu je voljeti dok sam živ, i kako će mi uvijek više biti stalo do njezine nego do vlastite sreće, ma gdje bila, ma skim bila...Pisah i da znam da je to mozda u današnjem vaktu naivno, idealisticno, ali zar se može drukcije ako se istinski svakim svojim dahom voli....Razumjela je...Zadivljen sam ostajao koracajuci njenim zivotnim hodnicima u kojima sam saznavao o njenim njenim ranama srca i bitkama žene u ovom vrzinom kolu koje nazvassmo Zemljom. Iako sam prestao pisati jer sam zavrsio sve ono sto zeljeh o ljubavi prema ženi koju volim ispisati, pozeljeh na ovom mjestu na kraju pisanja iskazati joj svoje postovanje, zahvalnost i duboko divljenje onim sto joj nutrinu natapa....zahvalnost za dar ljepote prijateljstva kojim me je darovala...

Prije desetak dana me prenu čarobna mala napravica, „Dokle ću ja na ovom prelijepom mjestu sto vrelom Bosne ga zovete ispijati kahvu sama, čekajući kad ćeš se pojaviti niz aleju“?-pisalo je u poruci...Osvrnuh se u sebi niz drvorede pitanja i vidjeh koliko silno u nama bliskost prijateljstva plamti kao svijeća...Ostadoh nije, začuđen i ponosan...jer sam darovan najljepšom privilegijom, darom da mogu u ovom plastićnom vremenu, osjetiti i znati, reći i napisati...Hvala Ti što si me u mojim najtezim trenucima bola pocastila iskrenim i nježnim prijateljstvom umivajuci bolnu ceznju, razumjevajuci da je vrijeme ono sto prolazi, a ne ljubav....


Ovim tekstom zahvalnosti zavrsio sam sa pisnjem o ljubavi prema ženi kojoj sam želio ostaviti nisku sastavljenu od prica u kojima sam opisivao sva svoja stanja i osjecanja, kako, koliko i na koji je nacin volim, želeci da to bude moj dar njoj za ljubav kojom me je u potpunosti natopila...Postivajuci neumitnost svega sto se desavalo medu nama, razumijevajuci da se moze voljeti i dalje u razlicitim formama ja sam odabrao ovaj nacin...želeci da svoju čežnju pretoćim u izvor ljubav...Hvala svima Vama koji ste ucinili da ova basca, ovaj izvor istinski to i postane..

Voljenoj...

Volim te...I nije me briga, ne hajem i nije mi važno, ne kajem se i opet bi isto ućinio...Jer te volim i znam kakva se ljepota, snaga i nježnost u tebi krije...On to nikada nije znao, niti će ikada znati...I zato bi sve opet isto uradio...Jer te volim nježnosti moja... Jer znam koliko si padala na dno dublje od ponora svijeta, na sam kraj svemira i ogrtala se bolnim vatrama ceznje u danima kada nisam znao da tvoja dusa moju doziva...
Moj Bože, kako to tvoja krhka duša djevojačka uopšte uspije iznijeti na svojim ramenima!
Možda si zbog tog i načinjena jaka, da rađaš u mukama, da mrviš kosu noktima i pregrizeš
jeku vlastitog jauka u gluhim noćima.Znam da te je gušila hladnoća, a tako si željela srce ugrijati---
Znam da si grcala u vlastitom postojanju...
O, ne ne brini znadem ja... ništa od Nas ne bi dospjelo biti, da Ti me te novembarske noći ne povede rijekom sjećanja i ja s tobom prođoh sve ovo o cmeu pisah... Nikada se mi ne bi jako sreli i dušama taknuli, da nisi kroz ceznju tako jako i nijemo, bolno i teško izrasla. Nikada ovoliko divljenja ja ne bih u jednom trenu imao za Tebe, ženu bola, istine i hrabrosti - da mi nisi šapnula da me dugo voliš....ti znas koliko... Da se nisi otvorila na nacin kako nikada nijedna zena nije... Ja Te tada , poslije i sada dok ovo pišem ne mogu doživjeti drukcije sem na nacin da te volim svakim djelicem onoga od cega sam sazdan...
Oprosti mi nježnosti moja, oprosti mi voljena moja jer ja ne znam sve o ljubljenju i Ljubavi...Znam da Te volim onom jedinom istinskom čistom ljubavlju što obućena u haljinu čežnje zaborav nikada ne donosi.... Oprosti mi živote moj na ovolikoj širini svega sto ti u ovoj basci ispisah...I to je samo djelic onoga s cime svakodnevno lijezem, budim se i zivim...Volim te uvijek i zauvijek njezbosti moja...

Sve sto sam ovdje napisao dostupno je za kopiranje, prepravljenje, doradivanje, mijenjanje, postavljanje u drugim virtuelnim hodnicima pod nickovima koje bilo ko izabere, i svako ko pozeli neka bude vlasnik svega sto sam ovdje napisao....
Last edited by zelenashica on 15/05/2011 17:31, edited 1 time in total.

Post Reply