Batman & Robin
parovi
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
-
anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#204
za one rijetke, ako ih ima, koji nisu citali Tvrdjavu 
i za one kojima ce zatitrati lagani osmijeh kad se prisjete nenametljive ljubavi i nesavrsenog odnosa Shabe i Tijane 
a malo i za mene veceras....
Nadgrobni natpis
Sutradan, kad sam u podne došao kuci, Tijana je rekla da me Mahmut trazio.
Objasnio sam joj zašto me trazi, opet se osjeca sam, trgovcima ne moze govoriti o svom strahu, nešto je, izgleda, petljao s Osmanom, pa serdar Avdaga sumnja.
Nagovještavao sam izdaleka, da se ne uplaši, ali ona jedva da je cula, kao da su joj dosadile gluposti koje cine muškarci. Imala je precih poslova nego što su naša podmetanja i naše lazi. Pokazala mi je maramu koju joj je poklonila Mahmutova zena Paša, radjenu tankom iglom na svili, sa sitnim lancicima zutog i plavog cvijeca u sredini i na rubovima. Zar to nije ljepše od naših petljavina?
Medju njima se stvorilo lijepo prijateljstvo, pa i više od prijateljstva. Postale su potrebne jedna drugoj. Ako Tijana ne bi otišla na Vratnik, Paša bi došla njoj, i odmah bi se razvezao razgovor, nastavljao se od juce, da bi se produzio sutra. Najviše su govorile o djetetu koje je Tijana nosila, spremale se da rade djeciju opremu, nagadjale da li ce biti muško ili zensko, pominjale bezbroj imena, iz pjesama, iz istorije, iz zivota, da bi za taj dan izabrale jedno, obicno najgore, kao što ce uciniti i kad se dijete rodi, pa ce to nemoguce ime novi covjek vuci za sobom, kao teret ili porugu, kroz cio zivot. Paša je izivljavala svoje nescrpno materinstvo (malo joj je svoje djece, zalila je što nije rodila desetoro), a Tijana je u tim radosnim brigama zaturila strah i crne slutnje, ozbiljno zabavljena sitnicama, zacudjeno obuzeta osjecanjem srece i ponosa.
Mene je pomalo zaboravila, potisnula me u stranu, nisam više vazan kao ranije. Svu njenu paznju zaokupljao je taj zivi a nerodjeni stvor, zivlji od mene, znacajniji od svega na svijetu. Ma šta govorila, znao sam da misli na njega. Kad je pitala, ima li izgleda da cu se zaposliti, bilo je to zbog njega. Ako se sjecala oca, to više nije bila ona teška tuga koja me plašila, vec zaljenje što djed nece vidjeti unuce. Ni naša soba više nije valjala, zbog njega, moracemo na proljece potraziti nešto bolje, bez zohara, bez vreline, bez tjeskobe. Sve što je cinila, govorila, mislila, imalo je jedan povod i jedan razlog. Vec je voljela taj plod, to buduce dijete, nerazumno je pitala i mene da li ga volim, i morao sam reci da ga volim, da me ne bi smatrala cudovištem, jer ne bi shvatila da majka voli i misao o djetetu, a da ce otac zavoljeti zivo stvorenje, mozda tek od njegovog prvog osmijeha. Ja nisam znao ništa o njemu, bio mi je stran i dalek; ona ga je neprestano osjecala kao dio sebe. Ja sam o njemu mislio kao o brizi, zbog nje, i zbog zivota koji ce se promijenila; ona je o njemu mislila kao o smislu svega, i bilo joj je prirodno da se zivot prilagodi njemu i njegovoj sreci. Ja sam bio uznemiren, sa strepnjom sam mislio šta bi bilo s njom kad bi pobacila, kao prvi put, ona je mirna, sve u njoj i oko nje je sredjeno, ništa nije nahero u svijetu, ništa nije prazno ni besmisleno. Njeno dijete u njoj u sve je unijelo red i smisao.
Gledao sam kako u poslu oko rucka zastane, iznenjadjena, široko otvorenih ociju, blazeno osmjehnuta, i polako sjeda na seciju, uspravljena, sabrana, svecana, i rukom pazljivo dotice okruglinu trbuha.
- Mice se - kaze presrecna. - Osjetila sam nozicu.
Nikakva radosna vijest, nikakav poklon, nikakvo bogatstvo ne bi joj moglo priciniti takvu srecu, kao taj tihi udar zivog stvorenja u njoj. Cekace da se ponovi, kao blazenstvo, sanjace ga, kao ljubav.
Dirnut tim njenim zanosom koji ne shvacam sasvim, prišao sam joj, spreman da budem svecan kao i ona, uzeo je za ruku, rekao da je volim. Lako je stisnula moje prste, zahvalna što sam joj prišao zbog njega, što je volim zbog njega, što postojimo zbog njega. Širokogrudo primam tu njenu nepravdu, potiskujuci nezadovoljstvo što sam postao sporedan, gušeci u sebi zalost što sam je izgubio, nadajuci se da ce mi je vratiti njegovo rodjenje.
Zao mi je što više ne razgovaramo o svemu, što joj ne pricam ono što mi se desi i što osjecam, bilo da je radost ili strah ili srdzba. Sad to nosim sam, za nju je beznacajno, sluša bez zanimanja i bez paznje, odgovara bez volje i bez ucešca. Ostavlja me samog s mojim mislima, a mozda je uvjerena da osjecam što i ona.
i za one kojima ce zatitrati lagani osmijeh kad se prisjete nenametljive ljubavi i nesavrsenog odnosa Shabe i Tijane a malo i za mene veceras....Nadgrobni natpis
Sutradan, kad sam u podne došao kuci, Tijana je rekla da me Mahmut trazio.
Objasnio sam joj zašto me trazi, opet se osjeca sam, trgovcima ne moze govoriti o svom strahu, nešto je, izgleda, petljao s Osmanom, pa serdar Avdaga sumnja.
Nagovještavao sam izdaleka, da se ne uplaši, ali ona jedva da je cula, kao da su joj dosadile gluposti koje cine muškarci. Imala je precih poslova nego što su naša podmetanja i naše lazi. Pokazala mi je maramu koju joj je poklonila Mahmutova zena Paša, radjenu tankom iglom na svili, sa sitnim lancicima zutog i plavog cvijeca u sredini i na rubovima. Zar to nije ljepše od naših petljavina?
Medju njima se stvorilo lijepo prijateljstvo, pa i više od prijateljstva. Postale su potrebne jedna drugoj. Ako Tijana ne bi otišla na Vratnik, Paša bi došla njoj, i odmah bi se razvezao razgovor, nastavljao se od juce, da bi se produzio sutra. Najviše su govorile o djetetu koje je Tijana nosila, spremale se da rade djeciju opremu, nagadjale da li ce biti muško ili zensko, pominjale bezbroj imena, iz pjesama, iz istorije, iz zivota, da bi za taj dan izabrale jedno, obicno najgore, kao što ce uciniti i kad se dijete rodi, pa ce to nemoguce ime novi covjek vuci za sobom, kao teret ili porugu, kroz cio zivot. Paša je izivljavala svoje nescrpno materinstvo (malo joj je svoje djece, zalila je što nije rodila desetoro), a Tijana je u tim radosnim brigama zaturila strah i crne slutnje, ozbiljno zabavljena sitnicama, zacudjeno obuzeta osjecanjem srece i ponosa.
Mene je pomalo zaboravila, potisnula me u stranu, nisam više vazan kao ranije. Svu njenu paznju zaokupljao je taj zivi a nerodjeni stvor, zivlji od mene, znacajniji od svega na svijetu. Ma šta govorila, znao sam da misli na njega. Kad je pitala, ima li izgleda da cu se zaposliti, bilo je to zbog njega. Ako se sjecala oca, to više nije bila ona teška tuga koja me plašila, vec zaljenje što djed nece vidjeti unuce. Ni naša soba više nije valjala, zbog njega, moracemo na proljece potraziti nešto bolje, bez zohara, bez vreline, bez tjeskobe. Sve što je cinila, govorila, mislila, imalo je jedan povod i jedan razlog. Vec je voljela taj plod, to buduce dijete, nerazumno je pitala i mene da li ga volim, i morao sam reci da ga volim, da me ne bi smatrala cudovištem, jer ne bi shvatila da majka voli i misao o djetetu, a da ce otac zavoljeti zivo stvorenje, mozda tek od njegovog prvog osmijeha. Ja nisam znao ništa o njemu, bio mi je stran i dalek; ona ga je neprestano osjecala kao dio sebe. Ja sam o njemu mislio kao o brizi, zbog nje, i zbog zivota koji ce se promijenila; ona je o njemu mislila kao o smislu svega, i bilo joj je prirodno da se zivot prilagodi njemu i njegovoj sreci. Ja sam bio uznemiren, sa strepnjom sam mislio šta bi bilo s njom kad bi pobacila, kao prvi put, ona je mirna, sve u njoj i oko nje je sredjeno, ništa nije nahero u svijetu, ništa nije prazno ni besmisleno. Njeno dijete u njoj u sve je unijelo red i smisao.
Gledao sam kako u poslu oko rucka zastane, iznenjadjena, široko otvorenih ociju, blazeno osmjehnuta, i polako sjeda na seciju, uspravljena, sabrana, svecana, i rukom pazljivo dotice okruglinu trbuha.
- Mice se - kaze presrecna. - Osjetila sam nozicu.
Nikakva radosna vijest, nikakav poklon, nikakvo bogatstvo ne bi joj moglo priciniti takvu srecu, kao taj tihi udar zivog stvorenja u njoj. Cekace da se ponovi, kao blazenstvo, sanjace ga, kao ljubav.
Dirnut tim njenim zanosom koji ne shvacam sasvim, prišao sam joj, spreman da budem svecan kao i ona, uzeo je za ruku, rekao da je volim. Lako je stisnula moje prste, zahvalna što sam joj prišao zbog njega, što je volim zbog njega, što postojimo zbog njega. Širokogrudo primam tu njenu nepravdu, potiskujuci nezadovoljstvo što sam postao sporedan, gušeci u sebi zalost što sam je izgubio, nadajuci se da ce mi je vratiti njegovo rodjenje.
Zao mi je što više ne razgovaramo o svemu, što joj ne pricam ono što mi se desi i što osjecam, bilo da je radost ili strah ili srdzba. Sad to nosim sam, za nju je beznacajno, sluša bez zanimanja i bez paznje, odgovara bez volje i bez ucešca. Ostavlja me samog s mojim mislima, a mozda je uvjerena da osjecam što i ona.
-
Leonid Breznjev
- Posts: 5302
- Joined: 04/11/2006 03:32
- Location: Kamenskoje
#205
pecaj ribu ahmete shabo....
-
Gia_x
- Posts: 52
- Joined: 28/09/2007 15:32
-
lady midnight
- Posts: 2624
- Joined: 24/04/2007 16:06
- Location: iznad oblaka
#211
jaoooo, kod ove teme me spopade nostalgija bili su to moji prvi koraci na forumu a koji me djavo natjera na odem bash na temu parovi, sebi ni danas ne mogu objasniti ja bih se zaklela da sam palamudila neshto o osmanlijama i sherijatu, ali hajde
ovo je tada bio izbor mojih parova, pa da ponovim:
a onda, listajuci ove stranice zapade mi za oko ovaj citat krivo mi shto ga nisam ja napisala :D ali onda se sjetih da ga i ne bih mogla napisati, s obzirom da sam imala to zadovoljstvo da prochitam dva-tri nastavka "andjelike" 
(btw, autorica je anne golon, a ako me sjecanje dobro sluzhi, neshto je piskarala skupa i sa muzhem ) shta da kazhem, omakne nam se svima, hebi ga :D:D
bili su to moji prvi koraci na forumu a koji me djavo natjera na odem bash na temu parovi, sebi ni danas ne mogu objasniti ja bih se zaklela da sam palamudila neshto o osmanlijama i sherijatu, ali hajde ovo je tada bio izbor mojih parova, pa da ponovim:
dante & beatrice
majstor & margarita
mma ramotswe & mr j.l.b. matekoni
ali naj-sweet od svih sweeties su mi:
Benny & Joon
a onda, listajuci ove stranice zapade mi za oko ovaj citat
krivo mi shto ga nisam ja napisala :D ali onda se sjetih da ga i ne bih mogla napisati, s obzirom da sam imala to zadovoljstvo da prochitam dva-tri nastavka "andjelike" (btw, autorica je anne golon, a ako me sjecanje dobro sluzhi, neshto je piskarala skupa i sa muzhem ) shta da kazhem, omakne nam se svima, hebi ga :D:DHierarchia wrote:Gdje izvukoste sav mogući šund na jedno mjesto.
Ja sam čula da je M. J. Zagorka u ilegali dobila nagradu za svoj doprinos razvoju sapunica u svijetu.
Da, ovoj grupaciji se moze dodati i serijal romana "Anđelika". Ne znam kako se zvaše ta kreatura od spisateljice.
-
anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#212
ova gore podebljana me priziva i doziva s police vec neko vrijeme....lady midnight wrote:jaoooo, kod ove teme me spopade nostalgija
ovo je tada bio izbor mojih parova, pa da ponovim:
majstor & margarita
a onda, listajuci ove stranice zapade mi za oko ovaj citat
Hierarchia wrote:Gdje izvukoste sav mogući šund na jedno mjesto.
Ja sam čula da je M. J. Zagorka u ilegali dobila nagradu za svoj doprinos razvoju sapunica u svijetu.
Da, ovoj grupaciji se moze dodati i serijal romana "Anđelika". Ne znam kako se zvaše ta kreatura od spisateljice.
ali mislim da ce pricekati svoj red nakon tvrdjave ovo mi je inace obicno neko nostalgicno doba godine, kad iscitavam vec (mnogo puta) procitano Jos samo da se bacim na 1001 noc i gotovo, ni Balasevic mi nece pomoc A sto se shunda tice, ijaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaao SO WHAT?
ja ove gore navedene nikad nisam konzumirala, ali sam sigurna da sam se u ovom ili onom pogled makar u jednom periodu zivota shundirala nasoj okusnoj paleti su jednako potrebni i "gorko" i "slatko", jer bez jednog onog drugo nema potrebni intenzitet da nije turbo folka ko da bi Stulic ikad bio onako oporo sladak eto pa me sad razapnite -
rikardoreis
- Posts: 1957
- Joined: 03/08/2006 00:01
- Location: ulica san martin, buenos aires
#213
Marsenda i Rikardo Reis...ona sa mrtvom rukom, on u sumraku zivota
-
River_isle
- Posts: 1122
- Joined: 08/08/2006 08:06
- Location: @home
-
maccarona
- Posts: 13675
- Joined: 06/07/2005 00:47
- Location: u tvom profilu
#218
opet 
kako bi covjek inace znao koliko je dobar npr. hesse i selimovic ako nije procitao i neki sund 
eto ja sam ih rado citala kao vrlo mlada aaaaaaa, sad kolutate ocima, lupate od koljena, povracate
joj ja sam imala zanimljivo djetinstvo.... zamisli, meni je Heidi pomogla da poboljsam prekinute veze sa djedom i da su sir i mlijeko zdravi i kolobatanje u sijenu, osobadja svih vrsta grceva, koje neki ljudi i dan danas nose paaaaaaaa, rekla bih grcevito 
mirjam mi je dala notu njeznosti da dragom tepam hesse mi se pricinjava ugl. oko punog mjeseca, ponekad vidim i stepskog vuka nije ni cudo, i jeste smao za poremecene a kad se dobro napusim latim se selimovica i citam gorku istinu iz navedenih situacija, koje me jebeno podjsecaju na moje
pa jos moram da citam kako me neko zali, sto sam procitala zagorku o pradon, sto sam sebi dozvolila da se opustim malo o veliko pardonisimo sto se nisam ubijala debelim knjigama filozofije Svemocni blagoslovi internet i wikipediju, sta sam se sve nahvatala u zadnjih 10 minuta, oborila sam sve rekorde ima ona, ko zna zna jbg brza sam makar
al nejse, ja ne dajem sebi pravo da nekog zalim , jer slusa turbo folk, cita shund itd. jebo zaljenje, imal sta gore
opet...hvala na materijalu i predstavi svijeta bez mrvice samokritike, koja bi daleko vise pomogla, razvoju sitnih dusa fokusiranih samo na jednu jebenu tacku, bez mrve hrabrosti, da nauci nesto i od obicnih smrtnika ( uh pocela sma da dijelim i komplimente )
boze svemocni oprosti mi necu valjda u pakao
ma nosi me tamo zasluzila sam , jer sam pridala vaznosti ovome postu....mozda tamo naucim da citam kvalitet koji sam ja papak, kad se nisam kao i drugi rodila sa knjigom u rukama od mister kafke, schillera ili ........ ( ovdje ispuno sto ti milo , ne bih opet da vas razalostim na sabahu )
ne mozemo unistiti sve sto volimo,
uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi..
ma zalite sebe....
kako bi covjek inace znao koliko je dobar npr. hesse i selimovic
ako nije procitao i neki sund eto ja sam ih rado citala kao vrlo mlada
aaaaaaa, sad kolutate ocima, lupate od koljena, povracate joj ja sam imala zanimljivo djetinstvo.... zamisli, meni je Heidi pomogla da poboljsam prekinute veze sa djedom
i da su sir i mlijeko zdravi i kolobatanje u sijenu, osobadja svih vrsta grceva, koje neki ljudi i dan danas nose paaaaaaaa, rekla bih grcevito mirjam mi je dala notu njeznosti da dragom tepam
hesse mi se pricinjava ugl. oko punog mjeseca, ponekad vidim i stepskog vuka nije ni cudo, i jeste smao za poremecene a kad se dobro napusim latim se selimovica i citam gorku istinu iz navedenih situacija, koje me jebeno podjsecaju na moje pa jos moram da citam kako me neko zali, sto sam procitala zagorku
o pradon, sto sam sebi dozvolila da se opustim malo o veliko pardonisimo sto se nisam ubijala debelim knjigama filozofije Svemocni blagoslovi internet i wikipediju, sta sam se sve nahvatala u zadnjih 10 minuta, oborila sam sve rekorde ima ona, ko zna zna jbg brza sam makar al nejse, ja ne dajem sebi pravo da nekog zalim , jer slusa turbo folk, cita shund itd.
jebo zaljenje, imal sta gore opet...hvala na materijalu
i predstavi svijeta bez mrvice samokritike, koja bi daleko vise pomogla, razvoju sitnih dusa fokusiranih samo na jednu jebenu tacku, bez mrve hrabrosti, da nauci nesto i od obicnih smrtnika ( uh pocela sma da dijelim i komplimente ) boze svemocni oprosti mi
necu valjda u pakao ma nosi me tamo zasluzila sam , jer sam pridala vaznosti ovome postu....mozda tamo naucim da citam kvalitet
koji sam ja papak, kad se nisam kao i drugi rodila sa knjigom u rukama od mister kafke, schillera ili ........ ( ovdje ispuno sto ti milo , ne bih opet da vas razalostim na sabahu ) ne mozemo unistiti sve sto volimo,
uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi..
ma zalite sebe....
-
lady midnight
- Posts: 2624
- Joined: 24/04/2007 16:06
- Location: iznad oblaka
#219
macca, ne znam, ne razumijem, ne kontam
i ne znam koje rijechi josh da upotrijebim da izrazim svoju zbunjenost ja ako sam ovim citatom dirnula u neke diskusije iz proshlosti, izvinjavam se, nije mi bila namjera dirati ni u shta, niti ih pokrecati opet.
to shto sam citirala taj post nije bilo zbog "zhaljenja" bilo koga, jer takvo ponizhavanje ljudi zbog nechega shto jesu ili nisu prochitali mi se sigurno ne bi omaklo, a ako bi tako i izgledalo, onda sigurno ne bi odrazhavalo ono shto mislim o tome. ovo je ustvari bio interni gag, kako o zagorki tako i o andjeliki, koji nije obuhvatao nikoga drugog osim osoba koje su inolved (a za ovu zadnju rekoh da sam je i sama prochitala, pa nije valjda da bih se onda usudila osuditi nekoga zbog nechega shto sam i sama uradila
). a ako bash hocesh, ovaj predzadnji par koji sam navela u svom postu isto tako pripada tzv. shund-literaturi... tako da si ovu cipelu elitizma niposhto ne zhelim navuci
pogotovo ne zato shto sam vec jasno nekoliko puta napisala shta mislim o tome, a da sam na vrijeme razmislila (kao shto nazhalost nisam) da ce se neko osjecati uvrijedjenim, stavila bih ovaj komentar tamo gdje ustvari i pripada:
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 3&start=50
eto, ja se nadam da je valjda jasno da se ovdje nije radilo o sazhaljenju... a ti ako mislish da imalo odajesh utisak nekoga kome je potrebno sazahaljenje, grdno se varash
:D-
sirotanovic
- Posts: 229
- Joined: 10/10/2007 12:25
#221
Samo da potpisemurbanagerila wrote:Jest da nisu u knjigama opjevani ali za mene najjaca ljubavna prica ...
Mickey & Malory Knox ...
-
kozmopolitanac
- Posts: 182
- Joined: 10/09/2007 11:51
#222 Re: parovi
dino i ona sintorova treba iz "sjecas li se doli bel".mamica papucarka wrote:koji ljubavni parovi su ostavili snazan utisak na vas? Mislim na ljubav opisanu u knjigama.
Ovako:
Katarina i Hitklif (Orkanski visovi)
Ahmed i Tijana (Tvrdjava)
Romeo i Julia
Lejla i Mecnum (valjda sam mu ime potrefila
Mujo i Fata
ne mogu se vise sjetit
-
Saian
- Posts: 15347
- Joined: 08/04/2004 21:50
#223
maccarona wrote:opet
kako bi covjek inace znao koliko je dobar npr. hesse i selimovic
eto ja sam ih rado citala kao vrlo mlada
joj ja sam imala zanimljivo djetinstvo.... zamisli, meni je Heidi pomogla da poboljsam prekinute veze sa djedom
mirjam mi je dala notu njeznosti da dragom tepam
pa jos moram da citam kako me neko zali, sto sam procitala zagorku
al nejse, ja ne dajem sebi pravo da nekog zalim , jer slusa turbo folk, cita shund itd.
opet...hvala na materijalu
boze svemocni oprosti mi
ma nosi me tamo zasluzila sam , jer sam pridala vaznosti ovome postu....mozda tamo naucim da citam kvalitet
ne mozemo unistiti sve sto volimo,
uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi..
ma zalite sebe....
jel ovo maccin najveci post, kad sa stolice nisam pao... ne ulazim u sadrzhaj... eki kol'ki je post sjoooooooooo 