Chmoljo wrote: ↑05/07/2022 08:51
darius_maximus wrote: ↑05/07/2022 02:17
Da, što ne bi želio sebi, ne čini ni drugome, upravo tako.
Međutim, ne mislim da je osoba koja ide u kurvaluke, spremna za ovo što ti opisuješ.
Mislim da bol i bitke čak i više zbliže ljude nego sreća.
Sjećam se kada smo izgubili prvo dijete.
Sedmi mjesec, tako da smo već bili počeli dobijati sitnice, kao što je onaj češljić za kosu s mekanim dlakama.
Znali smo spol, ćerka, izabrali ime i mrtvorođenče, jebi ga...
Gledati nju kako sedmicama plače s onim češljićem u rukama je bilo užasno, ali smo pregurali.
Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali nisu baš upravu. Ublaži ih, da.
Hvala Bogu, kasnije dobili sina, živ i zdrav.
Nakon svega toga, pomisliti da joj nanesem bol glupostima kao što je prevara je nezamislivo.
Daleko od toga da sam savršen. Bude svađa, bude loših dana.
Ali da se moram pravdati nekome da ne razmišljam o prevarama mi je stvarno smiješno.
Smiješno mi bude čime se ljudi zamaraju i što misle da to ne mogu izbjeći.
Uglavnom, lijepo si sažeo sve, slažem se.
pa upravo sam to i govorio. sa partnerom sa kojim prođeš sito i rešeto, jednostavno nadiđeš takve stvari.
opet želim reći da nisam neko ko osuđuje likove koji vole mijenjati partnere. svakom svačiji život. jes malo bljutavo kad čuješ da neko nekog vara, ali kao što rekoh, nismo djeca, sve dok je u okvirima sporazumnog pristanka je i meni ok.
i žao mi je što vam se to desilo. to svakako ostavlja efekt na vezu: ili je oslabi ili je ojača. osim ako nisi sociopata pa te ne dira to što ti partner prolazi kroz jedan od najtežih životnih perioda. još u takvim situacijama si svjestan da htjela ne htjela žensko sigurno sebe krivi, mogla sam ovo, mogla sam ono, ili se bar preispituje je li mogla nešto drugačije uraditi. i ti sad trebaš biti, što kažeš konj, i tražiti nekoga drugog umjesto da budeš podrška.
al isto tako je bitno svjestan i da se ništa ne podrazumijeva. pa i stabilan brak ne podrazumijeva da neće biti potresa koji će dovesti do razlaza. zato, jebiga, treba biti involviran. ili ne biti šupak i traćiti vrijeme partneru i pustiti ga da traži sebi sreću.
Ono sam napisao više da dam neku perspektivu, jer na ovo se stvarno ne može uticati.
Ne završava to u tom trenutku i, upravu si, naravno da se krivila, pitala se je li šta mogla drugačije uraditi, itd.
Pa oporavak, pa strah za sljedeću trudnoću, pa kako će ona proći. Godine su to.
I onda mi dođe neko i počne pričati o tome šta bih ja uradio i o moralisanju.
Gdje nećeš zguziti - dernek, cura zgodna, popilo se malo, ona ti pleše u krilu - lažeš 99% da ne bi.
Hajd' produži, molim te.
Te generalizacije su super za stand-up komičare, mani se mene, Boga ti.
Nemoj mene koristiti da opravdaš svoje postupke.
Fino budeš frajer pa kažeš "moja je odluka da radim to i to, jer me to čini sretnim i nije me briga šta drugi misle ni koga ću povrijediti" i sve za pet.
Više bih to cijenio nego ovaj evolucionarni proliv.