koliko li im je godina ako su toliko dugo u vezi haha
sta imaju fobiju od braka, jos ako ne zavrse zajedno na kraju, toliko izgubljenog vremena uzalud, uzas
jos i ne zive zajedno, poslije tolikih godina 'veze', svasta
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
Meni je to čudno pravo.
Svako ima svoj smisao zivota..Digla_da_kreci wrote: ↑19/07/2020 22:47 Nisu svakome brak i djeca u interesovanju. Jedino je problem ako jedno tezi ka tome a drugo ga zavlaci i laze.
Sad cekam potpitanja zasto uopste i zive oni koji to nece jerbo brak i djeca su smisao zivota i bla struc muc.
Sve to stoji i opet te ljudi gledaju kao da si najveći čudak na planetianimals wrote: ↑19/07/2020 22:50Svako ima svoj smisao zivota..Digla_da_kreci wrote: ↑19/07/2020 22:47 Nisu svakome brak i djeca u interesovanju. Jedino je problem ako jedno tezi ka tome a drugo ga zavlaci i laze.
Sad cekam potpitanja zasto uopste i zive oni koji to nece jerbo brak i djeca su smisao zivota i bla struc muc.
i svatko ima pravo da zivi kako hoce..
brak ili ne..djeca ili ne ..
slobodan izbor...
14 godina? Kako ste uopste dosli do toga da budete 14 godina u vezi? Koliko vas dvoje imate godina? Ja bih sebi u ovoj situaciji postavila pitanje: koji je smisao ove veze? Mozda je to razlog zbog kojeg ste zapali u takvo stanje. Vi ste odrasli i usli u ozbiljnije godine, a vasa veza stagnira.- Nina - wrote: ↑26/05/2020 00:35 Pozdrav svima.
Nova sam na forumu jer mi treba drugo mišljenje, savjet, iskustva....
Sama sam sebi našla dijagnozu, i mislila sam da sam s tim riješila sve probleme, ali nisam. Tek se sad nalazim u začaranom krugu.
Ukratko, u vezi sam skoro 14 godina. Imali smo uspona i padova kao u svakoj vezi. Bilo je i dobrih i loših dana. Zadnje dvije godine ništa više ne štima.
Shvatila sam da je većina problema samo u mojoj glavi i da sam iz ničega stvarala velike drame.
Zbog toga se odnos jako narušio, i više stvarno nije dobro nikome.
On ne želi odustati od nas, samo želi da se promijenim i "budem normalna".
Koliko god htjela, vidim da ne mogu i da sam sve gora i gora.
Da li je netko imao sličan problem?
Ako on hoće, a s tobom ne može, neka oslobodi i sebe i tebe i ide tražiti s kim može. Ako mu za vezu nisi dovoljna ti, nego će morati biti djece. Ne znam koja je onda svrha veze, ako to niste prvenstveno vi. Treba li mu žena ili djeca ili "kompletan paket"? Šta bi bilo da ste se vjenčali, pa tek onda otkrili da ništa od djece, nije valjda da biste se razveli?
Kako nije dug period? Ako ga je upoznala sa 25g sad ima 39..cijela mladost prosla..sad dosle ozbiljnije godine, a kod njih veza i dalje na istom nivou.
- Nina - wrote: ↑26/05/2020 00:35 Pozdrav svima.
Nova sam na forumu jer mi treba drugo mišljenje, savjet, iskustva....
Sama sam sebi našla dijagnozu, i mislila sam da sam s tim riješila sve probleme, ali nisam. Tek se sad nalazim u začaranom krugu.
Ukratko, u vezi sam skoro 14 godina. Imali smo uspona i padova kao u svakoj vezi. Bilo je i dobrih i loših dana. Zadnje dvije godine ništa više ne štima.
Shvatila sam da je većina problema samo u mojoj glavi i da sam iz ničega stvarala velike drame.
Zbog toga se odnos jako narušio, i više stvarno nije dobro nikome.
On ne želi odustati od nas, samo želi da se promijenim i "budem normalna".
Koliko god htjela, vidim da ne mogu i da sam sve gora i gora.
Da li je netko imao sličan problem?
Očito je da je do tebe tu. Dakle ti si primijetila da si Koliko god htjela, sve gora i gora. Prva polovina tvog posta i ima nekog smisla, to i jeste istina. Upitaj se kako gora i gora. Loš osjećaj? Neko ne ispunjava nečije potrebe? Ako je loš osjećaj, budi ga svjesna i on će nestati. Nemoj praviti identitet žrtve od sebe. Osjećaj je samo osjećaj, to nisi ti. Ako imaš neke potrebe, osvijesti ih, i ni to nisi ti, to su potrebe ega, a one su beskonačne, čak i željeti biti žrtva, osoba puna problema, je samo potreba ega. Dakle Eckhart Tolle-ovu knjigu Moć Sadašnjeg Trenutka, i Nova Zemlja, u ruke, i problema nema. Prava ljubav se nalazi ispod uma, dakle osjete je psi i mačke, to je taj osjećaj. Lažna ljubav i problemi su u carstvu misli, proizvodi ih ego. Nije potrebno učiniti mnogo ili nešto teško da uživaš ljubav. Imaš posebno poglavlje upravo o odnosima, evo jednog isječka:- Nina - wrote: ↑26/05/2020 00:35 Pozdrav svima.
Nova sam na forumu jer mi treba drugo mišljenje, savjet, iskustva....
Sama sam sebi našla dijagnozu, i mislila sam da sam s tim riješila sve probleme, ali nisam. Tek se sad nalazim u začaranom krugu.
Ukratko, u vezi sam skoro 14 godina. Imali smo uspona i padova kao u svakoj vezi. Bilo je i dobrih i loših dana. Zadnje dvije godine ništa više ne štima.
Shvatila sam da je većina problema samo u mojoj glavi i da sam iz ničega stvarala velike drame.
Zbog toga se odnos jako narušio, i više stvarno nije dobro nikome.
On ne želi odustati od nas, samo želi da se promijenim i "budem normalna".
Koliko god htjela, vidim da ne mogu i da sam sve gora i gora.
Da li je netko imao sličan problem?
Da li možemo zavisnički odnos da promenimo u onaj pravi?
Da. Bilo da živite sami ili sa partnerom, ključna stvar je: biti prisutan i intenzivirati prisustvo tako što ćete usmeriti svoju pažnju još dublje u Sadašnji trenutak. Da bi ljubav cvetala, potrebno je da svetlo vašeg prisustva bude dovoljno jako kako više ne bi došli u situaciju da vas zaposednu „mislilac" ili otelotvoreni bol i da ih pogrešno zamenite sa onim što vi zaista jeste. Spoznati sebe kao Biće koje počiva ispod mislioca, mir ispod mentalne buke, ljubav i radost ispod bola, znači slobodu, spasenje, prosvetljenje. Prekinuti poistovećivanje sa otelotvorenim bolom znači uneti prisustvo u bol i time ga preobraziti. Prekinuti poistovećivanje sa razmišljanjem znači biti nemi posmatrač sopstvenih misli i ponašanja, naročito ponavljajućih mentalnih obrazaca i uloga koje igra ego. Ako prestanete da mu pridodajete „svoje ja", um će izgubiti svoju prisilnu osobinu koja u osnovi predstavlja nagon za osuđivanjem, odnosno za pružanjem otpora prema onome što jeste, što stvara sukob, dramu i novi bol. U stvari, onog momenta kada prihvatanjem onoga što jeste prestane osuđivanje, bićete oslobođeni od uma. Stvorićete prostor za ljubav, za radost, za spokojstvo. Prvo ćete prestati da osuđujete sebe; potom ćete prestati da osuđujete partnera. Najveći katalizator promene u odnosu jeste potpuno prihvatanje vašeg partnera onakvog kakav on jeste, bez potrebe da ga na bilo koji način osuđujete ili promenite. To vas istog trenutka odvodi iznad ega. Sve igre uma i zavisnička odanost tada prestaju. Nema više žrtava niti zločinaca, nema tužilaca i optuženih. Ovo takođe predstavlja i kraj uzajamne zavisnosti, uvlačenja u tuđi nesvesni obrazac omogućavajući mu time da opstane. Potom ćete se ili razdvojiti - u ljubavi - ili ćete se zajedno zauvek premestiti duboko u Sadašnji trenutak - u Biće. Može li to zaista biti toliko jednostavno? Da, toliko je jednostavno.