#1 Problem nezenja, zeniti se ili ne???
Posted: 07/10/2019 12:16
Pozdrav raja. Vec dugo dugo citam razne teme na ovom forumu ali nikada nisam diskutovao niti o jednoj temi. Vrlo cesto kad su me zanimale neke stvari koje proguglam izbacivalo mi je forum klixa i nekada sam sate provodio citajuci odgovore i vidim da ima dosta razboritih i pametnih razmisljanja i ljude koji se fakat ukljuce u problematiku i temu, i to zaista cijenim...Zato vec mjesecima razmisljam da se ovdje ispovijedim, procitam malo opsirnija razmisljanja o mom problemu. Nadam se da cete mi odgovoriti kroz razumnu raspravu i sa normalnim razmisljanjima, bez uvreda. Nemojte mi zamjeriti sto cu mozda biti malo opsirniji ali upravo zato sam i pokrenuo ovu temu, kako bih negdje iznio kompletan "problem".
Moj problem je sljedeći:
Potičem iz manje sredine, odakle sam prije nekih 8 godina došao u Sarajevo, uspješno okončao studije i na sreću dobio dobar posao. Prilicno sam situiran i nezavisan. Vec tri godine sam u vezi sa djevojkom iz sredine odakle sam i ja, faks je zavrsila u drugom gradu i dobila izuzetno plaćen i priznat posao u Sarajevu, gdje je dosla bas zbog mene. Kao i vecina studenata, tokom studentskog zivota prosao sam ono sto svaki prosjecan student prodje, zabave, izlaske, djevojke, domove, nije se imalo puno para ali je bilo nekako lijepo. Vremenom pred kraj studija upoznao sam se sa sadasnjom djevojkom koja je zaista ok i normalna osoba. Ona je djevojka koja se apsolutno posvetila karijeri, iz normalne je porodice i skoro nikada nije vidjena niti izlazila u kafane i diskotete do kasnih jutarnjih sati, ono u granicama normale, tek toliko da na prste jedne ruke mozes izbrojati ako je nekoj drugarici bio rodjendan ili slicno. Sto se tice veza, prva ozbiljna veza joj je nasa, zadnjeg momka prije mene je imala kao neku simpatiju u srednjoj skoli i to je sve...Svi nasi izlasci se svode na izlazak na neku finu veceru, vikendom na izlete, u stan kod zajednickih prijatelja i to je to...U sustini zivimo jednim skladnim i normalnim zivotom.
Eh sad predjimo na mene...Kao što sam naveo, ja sam uvijek bio nekako slobodniji, volio drustvo i izlaske, nisam sadasnju djevojku nikad prevario u smislu da sam imao sex sa nekom drugom dok smo zajedno...Prije nje sam spavao sam 10+ djevojaka, bilo je tu svakavih, od normalnih do onih svakakvih ali tako je to u zivotu. Sada kada smo oboje prilicno situirani, radimo na ozbiljnim poslovima, doslo je vrijeme da se razmislja o zajednickom zivotu, djeci, porodici i svemu sto ide uz to. Medjutim, u zadnjih skoro godinu dana kod mene se pojavio određen problem, ponajvise od kad je i ona doselila u Sarajevo, jednostavno me sve to ne privlači i nikako se ne vidim u tome. Istina, od roditelja ne trpim pritisak, ali razne tetke, amidze, komsije, prijatelji mi konstantno vrse pritisak sa zenidbom, kako je vrijeme da se zenim i da stvaram porodicu, a odredjen pritisak trpim i od djevojke koja me svako malo bocka s tim pitanjem i to je u posljednje vrijeme najcesci uzrok nasih svadja.
Ja sam zadnjih godinu,kada ona vikendom ide svojima kuci, poceo upoznavati i neke nove ljude, priznajem da se ponekad upustim i malo flertam sa zenama ali se sve zavrsi na tome jer se ja povucem kad vec osjetim da je moja. Na poziciji na kojoj radim, dnevno se srecem sa mnogo ljudi, upoznajem dosta djevojaka i imam nerijetko upucavanja, dobijam i nemoralnih ponuda i slagao bih kad bih rekao da mi to ne prija...Naravno, sa 2-3 djevojake sam i izlazio kad moje nije bilo tu, pao je tu i tamo neki poljubac i svaka od njih je mislila da je moja taktika kad ih pa skoro "na izvolite" ne odvedem u krevet, svaka od njih misli da taktiziram a onda se nakon nekog vremena povucem...Poslije dobijam stotine histericnih sms-ova, poziva, cak mi to bude i zanimljivo, necu reci da uzivam u tome ali se osjecam nekako zabavno... Naravno, svaku od njih bi ja odveo u krevet i imao sam strasnu zelju ali sam se suzdrzavao, poslije ih jednostavno blokiram na svemu mogucem i tako redom dolaze nove. Kad smo zajedno, cak izbjegavam da cesto izlazimo da ne bih sreo neku od tih, pa me hvata panika, kazem sebi necu vise, ne treba mi ovo da ne mogu mirno spavati pa kad se kroz neko vrijeme sve to smiri i prodje, ja nastavim po starom.... Do prije neku godinu dana kao i svi "normalni" ljudi sam i ja razmisljao o svadbi, zenidbi, porodici i svemu ostalom, a danas se u tome nikako ne vidim.
Namjerno u posljednje vrijeme izbjegavam da idemo zajedno vikendom kuci, osjecam se lijepo kad subotom ustanem kad ja hocu, idem na kafu gdje ja hocu, i kad jos u kafanu izadjem sa radnim kolegama navecer i ostanem do kad hocu. ..Priznajem, osjecam se cak i nervoznim kad se zadesi vikend da i ona zeli ostati u Sarajevu pa onda sve ovo gore navedeno pada u vodu, kao da jedva cekam nedjelju da ide u svoj stan (ne zivimo zajedno), da se opustim, dignem sve cetiri i smisljam kako se izvuci naredni vikend. Povrh svega toga, ona je naslijedila dobar komad zemlje bas u Sarajevu i ima zelju da tu sad zajedno pravimo veliku kucu za nas i nasu djecu, a meni se od same pomisli na to povraca.
Iskreno, fali mi i malo avanture, u ozbiljnu vezu sam usao iz razloga jer su mi dosadile one "svakakve" koje sam gore spomenuo, ali sad kad se sjetim, one mi nekako cak i izgledaju cool i zabavno, kad se zapijemo pa odemo na dan do mora, pa se ubijamo od sexa i pica, iako sam znao da nisam jedini kod njih, ali iz ove perskeptive mi sve to fali.
Pocinjem se osjecati uzasno kad moram sa sadasnjom djevojkom da idem u goste kod raznih tetki, ponekad vikendom na zajednicki rostilj s njenim roditeljima, dok mi kolege s posla i prijatelji salju slike sa raftinga s curama koje smo zajedno upoznali vikend ranije. Uzasava me sto su se moji i njeni prilicno zbilizili, sto vec uveliko planiraju nasu svadbu, pricaju o stvarima koje ce nam kupiti, o zajednickom ulaganju za tu nasu zajednicku kucu....Ja se pravim da ucestvujem u prici, smjeskam se, a u sustini zeludac mi se od svega okrece...
Ne mogu zaista prigovoriti niti jednu rijec njoj, ona izuzetno lijepo izgleda, bolje od vecine ovih sto s njima flertujem, pametna, obrazovana, ima fenomenalan stalni posao, ako izadje navecer, to je sada samo sa mnom, nikada u Sarajevu nije izasla niti s jednom drugaricom navecer, bude ponekad neka kafa po danu i to je sve, ne prodje ni 15 dana da od nje ne dobijem neki fin poklon, u sustini zena koju bi vecina pozelila da sutra bude majka njihove djece.
Ja medjutim sve vise zudim i za onim zenama koje sam zvao "svakakvim", zudim da imam slobodu, da se ne zamaram kad kome moramo u goste i sve te stvari..Nije stvar u tome da ja nemam vise osjecanja prema njoj, ja osjecam da niti s jednom drugom sada a niti u blizoj buducnosti ne mogu planirati brak i taj miran zivot, najradije bih sve pare trosio na to da uzmem motor i odem vikendom daleko daleko, od grada do grada, motela do motela, bez obaveze nad glavom....
Najgori su mi savjeti onih koji su se ozenili 22-23, do 30. vec imaju dvoje ili troje djece, ne vidis ih nigdje, sve sto rade, grade kucu, sredjuju, ponekad se neki rostilj organizuje...I cak osjecam kad odem kod njih u goste i vidim kako zena tegli, on sa mnom ispija rakiju ili pivo, djeca se igrau, ja cak tu ne vidim ni trun ljubavi, nego eto vise ponasanje i zivot po nekim "usvojenim pravilima", da se trebas ozeniti do 30., imati djecu, auto, kucu, zenu koja se ubi radeći oko tebe, djece, kuće...Ja tu ne osjetim ljubav, postovanje i jedan sam od onih koji smatra da u braku ne treba biti bez ljubavi i bez te vrste postovanja.
Ja iskreno prema svojoj djevojci i dalje osjecam ljubav, odlicna je to zena i kazu da takvu u zivotu nadjes jednom ili ni jednom...Ali sa druge strane, kako koji dan prolazi, mene sva ta prica o zajednickom zivotu, obavezama koje slijede, pravilima ponasanja, iskreno uzasava. Sada imam tacno 30 godina, ali iz ove perskeptive, osjecam da mi je cak i 35 godina rano da se vidim u svemu tome...
Izvinite jos jednom na duzem postu, molim zaista iskrene savjete, sta da radim, da se zenim ili ne? Oprosticu vam i pljuvanje, znam da cete me nazvati i neizviljenim deristem koje bi uzivalo u zivotu sad kad je zaradio koju marku i da treba da je ostavim i sve to....ali sve vam vec unaprijed oprastam.
Moj problem je sljedeći:
Potičem iz manje sredine, odakle sam prije nekih 8 godina došao u Sarajevo, uspješno okončao studije i na sreću dobio dobar posao. Prilicno sam situiran i nezavisan. Vec tri godine sam u vezi sa djevojkom iz sredine odakle sam i ja, faks je zavrsila u drugom gradu i dobila izuzetno plaćen i priznat posao u Sarajevu, gdje je dosla bas zbog mene. Kao i vecina studenata, tokom studentskog zivota prosao sam ono sto svaki prosjecan student prodje, zabave, izlaske, djevojke, domove, nije se imalo puno para ali je bilo nekako lijepo. Vremenom pred kraj studija upoznao sam se sa sadasnjom djevojkom koja je zaista ok i normalna osoba. Ona je djevojka koja se apsolutno posvetila karijeri, iz normalne je porodice i skoro nikada nije vidjena niti izlazila u kafane i diskotete do kasnih jutarnjih sati, ono u granicama normale, tek toliko da na prste jedne ruke mozes izbrojati ako je nekoj drugarici bio rodjendan ili slicno. Sto se tice veza, prva ozbiljna veza joj je nasa, zadnjeg momka prije mene je imala kao neku simpatiju u srednjoj skoli i to je sve...Svi nasi izlasci se svode na izlazak na neku finu veceru, vikendom na izlete, u stan kod zajednickih prijatelja i to je to...U sustini zivimo jednim skladnim i normalnim zivotom.
Eh sad predjimo na mene...Kao što sam naveo, ja sam uvijek bio nekako slobodniji, volio drustvo i izlaske, nisam sadasnju djevojku nikad prevario u smislu da sam imao sex sa nekom drugom dok smo zajedno...Prije nje sam spavao sam 10+ djevojaka, bilo je tu svakavih, od normalnih do onih svakakvih ali tako je to u zivotu. Sada kada smo oboje prilicno situirani, radimo na ozbiljnim poslovima, doslo je vrijeme da se razmislja o zajednickom zivotu, djeci, porodici i svemu sto ide uz to. Medjutim, u zadnjih skoro godinu dana kod mene se pojavio određen problem, ponajvise od kad je i ona doselila u Sarajevo, jednostavno me sve to ne privlači i nikako se ne vidim u tome. Istina, od roditelja ne trpim pritisak, ali razne tetke, amidze, komsije, prijatelji mi konstantno vrse pritisak sa zenidbom, kako je vrijeme da se zenim i da stvaram porodicu, a odredjen pritisak trpim i od djevojke koja me svako malo bocka s tim pitanjem i to je u posljednje vrijeme najcesci uzrok nasih svadja.
Ja sam zadnjih godinu,kada ona vikendom ide svojima kuci, poceo upoznavati i neke nove ljude, priznajem da se ponekad upustim i malo flertam sa zenama ali se sve zavrsi na tome jer se ja povucem kad vec osjetim da je moja. Na poziciji na kojoj radim, dnevno se srecem sa mnogo ljudi, upoznajem dosta djevojaka i imam nerijetko upucavanja, dobijam i nemoralnih ponuda i slagao bih kad bih rekao da mi to ne prija...Naravno, sa 2-3 djevojake sam i izlazio kad moje nije bilo tu, pao je tu i tamo neki poljubac i svaka od njih je mislila da je moja taktika kad ih pa skoro "na izvolite" ne odvedem u krevet, svaka od njih misli da taktiziram a onda se nakon nekog vremena povucem...Poslije dobijam stotine histericnih sms-ova, poziva, cak mi to bude i zanimljivo, necu reci da uzivam u tome ali se osjecam nekako zabavno... Naravno, svaku od njih bi ja odveo u krevet i imao sam strasnu zelju ali sam se suzdrzavao, poslije ih jednostavno blokiram na svemu mogucem i tako redom dolaze nove. Kad smo zajedno, cak izbjegavam da cesto izlazimo da ne bih sreo neku od tih, pa me hvata panika, kazem sebi necu vise, ne treba mi ovo da ne mogu mirno spavati pa kad se kroz neko vrijeme sve to smiri i prodje, ja nastavim po starom.... Do prije neku godinu dana kao i svi "normalni" ljudi sam i ja razmisljao o svadbi, zenidbi, porodici i svemu ostalom, a danas se u tome nikako ne vidim.
Namjerno u posljednje vrijeme izbjegavam da idemo zajedno vikendom kuci, osjecam se lijepo kad subotom ustanem kad ja hocu, idem na kafu gdje ja hocu, i kad jos u kafanu izadjem sa radnim kolegama navecer i ostanem do kad hocu. ..Priznajem, osjecam se cak i nervoznim kad se zadesi vikend da i ona zeli ostati u Sarajevu pa onda sve ovo gore navedeno pada u vodu, kao da jedva cekam nedjelju da ide u svoj stan (ne zivimo zajedno), da se opustim, dignem sve cetiri i smisljam kako se izvuci naredni vikend. Povrh svega toga, ona je naslijedila dobar komad zemlje bas u Sarajevu i ima zelju da tu sad zajedno pravimo veliku kucu za nas i nasu djecu, a meni se od same pomisli na to povraca.
Iskreno, fali mi i malo avanture, u ozbiljnu vezu sam usao iz razloga jer su mi dosadile one "svakakve" koje sam gore spomenuo, ali sad kad se sjetim, one mi nekako cak i izgledaju cool i zabavno, kad se zapijemo pa odemo na dan do mora, pa se ubijamo od sexa i pica, iako sam znao da nisam jedini kod njih, ali iz ove perskeptive mi sve to fali.
Pocinjem se osjecati uzasno kad moram sa sadasnjom djevojkom da idem u goste kod raznih tetki, ponekad vikendom na zajednicki rostilj s njenim roditeljima, dok mi kolege s posla i prijatelji salju slike sa raftinga s curama koje smo zajedno upoznali vikend ranije. Uzasava me sto su se moji i njeni prilicno zbilizili, sto vec uveliko planiraju nasu svadbu, pricaju o stvarima koje ce nam kupiti, o zajednickom ulaganju za tu nasu zajednicku kucu....Ja se pravim da ucestvujem u prici, smjeskam se, a u sustini zeludac mi se od svega okrece...
Ne mogu zaista prigovoriti niti jednu rijec njoj, ona izuzetno lijepo izgleda, bolje od vecine ovih sto s njima flertujem, pametna, obrazovana, ima fenomenalan stalni posao, ako izadje navecer, to je sada samo sa mnom, nikada u Sarajevu nije izasla niti s jednom drugaricom navecer, bude ponekad neka kafa po danu i to je sve, ne prodje ni 15 dana da od nje ne dobijem neki fin poklon, u sustini zena koju bi vecina pozelila da sutra bude majka njihove djece.
Ja medjutim sve vise zudim i za onim zenama koje sam zvao "svakakvim", zudim da imam slobodu, da se ne zamaram kad kome moramo u goste i sve te stvari..Nije stvar u tome da ja nemam vise osjecanja prema njoj, ja osjecam da niti s jednom drugom sada a niti u blizoj buducnosti ne mogu planirati brak i taj miran zivot, najradije bih sve pare trosio na to da uzmem motor i odem vikendom daleko daleko, od grada do grada, motela do motela, bez obaveze nad glavom....
Najgori su mi savjeti onih koji su se ozenili 22-23, do 30. vec imaju dvoje ili troje djece, ne vidis ih nigdje, sve sto rade, grade kucu, sredjuju, ponekad se neki rostilj organizuje...I cak osjecam kad odem kod njih u goste i vidim kako zena tegli, on sa mnom ispija rakiju ili pivo, djeca se igrau, ja cak tu ne vidim ni trun ljubavi, nego eto vise ponasanje i zivot po nekim "usvojenim pravilima", da se trebas ozeniti do 30., imati djecu, auto, kucu, zenu koja se ubi radeći oko tebe, djece, kuće...Ja tu ne osjetim ljubav, postovanje i jedan sam od onih koji smatra da u braku ne treba biti bez ljubavi i bez te vrste postovanja.
Ja iskreno prema svojoj djevojci i dalje osjecam ljubav, odlicna je to zena i kazu da takvu u zivotu nadjes jednom ili ni jednom...Ali sa druge strane, kako koji dan prolazi, mene sva ta prica o zajednickom zivotu, obavezama koje slijede, pravilima ponasanja, iskreno uzasava. Sada imam tacno 30 godina, ali iz ove perskeptive, osjecam da mi je cak i 35 godina rano da se vidim u svemu tome...
Izvinite jos jednom na duzem postu, molim zaista iskrene savjete, sta da radim, da se zenim ili ne? Oprosticu vam i pljuvanje, znam da cete me nazvati i neizviljenim deristem koje bi uzivalo u zivotu sad kad je zaradio koju marku i da treba da je ostavim i sve to....ali sve vam vec unaprijed oprastam.