Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Seks, ljubav, erotika, odnosi među (s)polovima... Molimo ponašajte se kulturno.

Moderators: _BataZiv_0809, Euridika

Post Reply
e__
Posts: 167
Joined: 21/05/2021 19:57

#476 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by e__ »

Ludzak wrote: 26/06/2021 16:26 Ljubavi su danas rijetke. Al da ce sama doci, sumnjam.
Tesko.
Nisu rijetke.

Izgleda da jesu, ali gdje ne bi tako mislili ako mislite da je sve onako crno-bijelo kao @deogest.

To kazem uz duzno postovanje, ali je istina da ne mozete ocekivati ljubav ukoliko o razmisljate o svojim “potrebama”, jer to sto bi nasli nekoga ne znaci da bi bili intimni odmah, ili da bi to uopste bio jedan od prioriteta.

Ljubav nema veze sa vasim potrebama, ali ni sa logikom.

Generalno, zavisi od toga gdje se krecete. Znaci, svakodnevne interakcije sa drugima (posao, super market, volonterski rad) interakcije na drustvenim mrezama, forumima, itd.

Ljubav ne trazite, vec zivite vas zivot kao da ste ju vec nasli, i radite na sebi kao osobi, i kroz to sto radite kao jedno ljudsko bice. Znaci kroz vase interakcije sa drugima, vi pokazujete sebe, i dajete im vase srce na pladnju.

Ukoliko imate iste, ili slicne interese, ili ukoliko osoba prolazi kroz neki tezak period u njihovom zivotu. Jako su velike sanse da ju necete samo zavoljeti, vec da ce te znati da je to ljubav. Kada volite iako boli, i kada niste tu radi vlastitih interesa, ili ocekivanja. Kada ste sretni samo sto su oni sretni, ili sto ste ih nasmijali.

Nemojte se brinuti, vec samo radite na sebi, i budite otvoreni o vasim interesima. Ukoliko nemate prevelike probleme sa samopouzdanjem, otvorite profile na drustvenim mrezama, i pricajte o svojim interesima. Ukoliko naidjete na profil od neke osobe koja voli nesto slicno. Napisite nesto, sve dok je iz duse — ne moze biti pogresno.

Ukoliko niste za drustvene mreze, onda mozete postati volonter, i uraditi nesto vise od lijepih rijeci za nesto sto vam je bitno (pomaganje starijim ili iznemoglim, zivotinje, itd) i jednostavno samo zivite svaki dan kao da vam je zadnji.

Ako neko treba pomoc, pomozite im. Ali isto tako, ako se ne osjecate dobro. Recite im, i vjerujte da ce te naci ljubav ukoliko vas stvarno zanima ljubav, a ne druge stvari u zivotu (seksualne potrebe, novac, paznja, itd) jer morate biti sigurni da stvarno hocete partnera, i nekoga koga ce te voljeti, i cuvati kao najvece blago, a ne da je to ustvari prikrivena zelja za intimom, to jeste, seksualnim odnosom… sto je sasvim u redu, ali naravno, bio bi pogresan razlog za ulazak u bilo kakvi emotivnu vezu, ukoliko to isto ne kazete unaprijed.

Da sumiramo… samo se fokusirajte na sebe, i radite na sebi. Pomazite drugima.. ljubav ce doci kada se najmanje nadate… a tada, neka vam je Bog na pomoci! 😋
moonca
Posts: 88063
Joined: 20/12/2016 20:16

#477 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by moonca »

:thumbup: . tacno..
User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4868
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#478 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by ¤ jelena ¤ »

Velkoski wrote: 26/06/2021 17:27 pošmrči spida i opusti se
Kako će kad ga od malih nogu, svi oni koji ga bezuslovno vole i žele mu dobro, uče da kaže NE!!! drozi, a niko da za ljubav treba žrtvovati čak i život ako treba... :D

Nikako...et! :cry:
User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4868
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#480 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by ¤ jelena ¤ »

tako. :skoljka:

Nego, šalu na stranu, @e__, svaka ti je zlatna. :eh:

Čak dolazim u iskušenje da postavljam pitanja ko na kakvoj terapiji tipa AA i tako to... :run:
User avatar
medvjed23
Posts: 26599
Joined: 16/07/2010 13:49

#481 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by medvjed23 »

Biti sasvim pasivan i samo čekati da ljubav pokuca na vrata je, naravno, deplasirano; bez izgleda za uspjeh. Potrebno je neumorno raditi na sebi, razvijati se snažno prema svom punom potencijalu, biti uvijek bolji nego juče i gori nego sutra, biti uvijek najbolja moguća verzija sebe. Takav trud i tu zdravu ambiciju ljubav će prepoznati, znaće to cijeniti i doći će, donijevši obilje najljepše sreće :)

Konkretno govoreći, potrebni su:

1 - gel za kosu, što više gela za kosu, što sjajnija i zalizanija kosa (uzbrdo), to bolja šansa da se privuče romantična pažnja žemskinja
2 - ne lančić, nego lančuga oko vrata, da blista, da upadljivo krasi poprsje, ne ostavljajući sumnju da iza nje bije srce pravog muškarca
3 - dres Đenana Ushćuplića, obavezno utrpan u trenerku
4 - čačkalica među usnama, elegantno smještena na mjesto izvađenog zuba.

Put je težak ali jasan. Sretno svima.
Sydnor
Posts: 1849
Joined: 08/02/2019 09:04

#482 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Sydnor »

Nekom dođe, nekom ne dođe. Nekom se desi, a nekom se ne desi. Neko se i ne trudi pa je nađe, neko se živ slomi tražeći neku osobu za sebe pa čitav život bez uspjeha. Kamara kvalitetnih ljudi tumara sama...maštaju, sanjare...trude se...naići će neko...niko nikad ne naiđe.

Život nema pravila i život nije "trudi se bit najbolja verzija sebe i neko će naići". Jer nekom nikad neće neko naići bez obzira na sve i prestanite to govoriti tim ljudima jer je to jako deprimirajuće i čak bezobrazno prema njima.
User avatar
¤ jelena ¤
Posts: 4868
Joined: 18/05/2010 20:04
Location: BD

#483 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by ¤ jelena ¤ »

:shock:

zbogom najlepše, bezubo moje :(

:spavalica:
snijeg_led
Posts: 6665
Joined: 08/12/2019 21:35

#484 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by snijeg_led »

Sydnor wrote: 27/06/2021 13:53 Nekom dođe, nekom ne dođe. Nekom se desi, a nekom se ne desi. Neko se i ne trudi pa je nađe, neko se živ slomi tražeći neku osobu za sebe pa čitav život bez uspjeha. Kamara kvalitetnih ljudi tumara sama...maštaju, sanjare...trude se...naići će neko...niko nikad ne naiđe.

Život nema pravila i život nije "trudi se bit najbolja verzija sebe i neko će naići". Jer nekom nikad neće neko naići bez obzira na sve i prestanite to govoriti tim ljudima jer je to jako deprimirajuće i čak bezobrazno prema njima.
Pa dobro nije sada da se trazi bezuspjesno, nego pronalazis drustvo slicno sebi. To je kljuc, da prepoznas sta je to sto ti odgovara kod drugih ljudi da zelis biti u njihovom drustvu.
User avatar
asurbanipal
Posts: 6702
Joined: 28/06/2010 15:54
Location: opet sam ti u kafani

#485 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by asurbanipal »

e__ wrote: 26/06/2021 16:13
Ludzak wrote: 26/06/2021 15:37 Ako si prosječnog izgleda. Kupis dobro auto. Provozas ga dva tri kruga kroz grad. Sve ce pitati ko je onaj sto vozi.
I ta kafica nije sigurnost da ces naci. Među stotine koji ispijaju kafice, malo je vjerovatno da ces se istaci. Ispijao sam i ja kafice. Sada ne bas toliko. Ali ako ti nemas sarm, harizmu, đaba. Ispijaj do zivota svog.
Zato kazem. U ovom slučaju moras imati nesto s čime bi usmjerio paznju na sebe.
To je ekvivalentno placanju za seksualne usluge, te ne vidim kakve bi veze imalo sa ljubavlju.

Isto tako, bilo kakav tip paznje koji zavisi od materijalnih stvari, ili isticanju nema nikakve veze sa ljubavlju.

(Mada moram reci da je iskaz paznje jako bitan, iako ne mora biti nesto skupo. Paznja je paznja… dovoljna je lijepa rijec, zagrljaj, cvijet… a kamo li nesto vise, kao. razumijevanje, ili lijep poklon)

Mozete nauciti da volite i najgoru osobu, i da se naviknete da tu osobu imate pored sebe. U drugim rijecima, da vam ta osoba bude zivot.

Ali teska je tvrdnja da ljubav mozete naci isticanjem, ili ispijanjem kafa.

Ljubav je nesto mnogo vise od veze ili braka, i u biti zahtijeva obostrano razumijevanje, i volju, i zelju da je vasa voljena osoba sretna, i da zna svoj puni potencijal, i da ne dopusti bilo kome da ju ubjede da nije dovoljno dobra, pametna, i dovoljna sama od sebe.

To je jako tesko jer vecina ljudi ima taj neki limit… “Volim te, ali…”. To u biti i nije ljubav, vec neki vid pasivnosti jer nemaju zle namjere, te ne bi da vas povrijede… ali ako dodju u situaciju u kojoj bi morali birati izmedju vas ili nekoga drugoga, ili seksualne gratifikacije… moze biti da ce pokazati svoje pravo lice.

Nego, ukoliko je rijec samo o pronalasku nekoga za duzu vezu (iz koje bi mogao nastati brak, djeca) onda je jako bitno da osoba za koju se odlucite ima iste prioritete, i da ju razumijete, i da ste svjesni da se neke stvari ne mogu promijeniti (ako je osoba nasilna, ili sklona kockanju, ili ako vas uzima zdravo za gotovo).

Znam da zvuci kao neki klise, ali ljubav dodje kad joj se najmanje nadate, i moze vas zadesiti bilo gdje, i bilo kad. Tako da nemojte misliti da propustate nesto ukoliko ne ispijate kafe, i ukoliko mislite da niste drustvena osoba. Za pravu ljubav je potrebno vrijeme i razumijevanje. Isto tako, prava ljubav ne znaci da bi sve bilo kao u tipicnoj vezi gdje se odredjene stvari i emocije kriju, vec je otvorene prirode, i boli.

Ali ako znate da bi vam uvijek zivot bio bolji sa tom osobom, da sama cinjenica sto ta osoba postoji (znaci ne neki bolesni vid ljubomore koji zovi ljubavlju), i ako znate ne bi mogli sebi dopustiti da im neko nabija komplekse, ili da ih povrijedi… onda znate da ne postoji nista vaznije od te osobe za vas.

Bukovski bl rekao, da svašta nazivamo ljubavlju, i da nam zato ne traje.

Četrdeset mi je godina, a od onih sam koji u ljubav ne vjeruje. Život i iskustva su me naučili tome. Što bi neko rekao, godine k..cu prođoše. Bio sam od onih idealista koji su vjerovali u ljubav, u svaki odnos išao srcem. Vjerovao sam u ljubav, ženu koja me voli, razmišljao o sretnoj porodici, a u stvarnosti sam dobijao hladne tuševe. Nailazio sam na zatvorena vrata, zidove, a kada bi se vrata otvorila na izdaje, laži, manipulacije, nerazumijevanje, aroganciju, nepoštivanje, zavlačenje, itd. Ulaziš srcem, daješ sve od sebe, a na kraju ostaneš na ledu.

Jednostavno, živim u takvoj sredini u kojoj se nakon rata izmjenila društvena struktura stanovništva, i u kojoj je prevladao seosko-brđanski mentalitet, zatvorenost, nerazumijevanje, lažno moralisanje, samodopadnost bez pokrića, zavist ako si imalo bolji od nekog, da li zbog imetka, da li zbog znanja, da li zbog toga što si sretan bez obzira na materijalni status i stanje. Na tračeve i govorkanja ionako besposlene svjetine se ne obazirem.

Vremenom sam promijenio percepciju prema međuljudskim odnosima, shvativši da su ljudi općenito ljigava i sebična bića, vođena isključivo sebičnim interesima, pa tako i žene. Svako gleda svoj interes i da udovolji svojoj guzici. Dok valjaš drugima, "dobar si", svi te tapšu po ramenu, kad kola krenu niz brdo ostane samo par najodanijih uz tebe, i takve ljude izuzetno cijenim i poštujem.
Uglavnom, vremenom staviš sebe na prvo mjesto, svoju sreću kao prioritet. Očekivanja od drugih nemam. Nekako sam našao balans u životu, osjećam se sretno i ispunjeno, samo kažem bože daj zdravlja i para, tj. posla a za ostalo ću se pobrinuti sam. Radim ono što volim, družim se, putujem, pjevam, čitam, trčim, odem u prirodu, na planinu, negdje kraj rijeke. Na samoću sam svikao, tako da ovaj mir, tišinu i slobodu koje imam nizašta ne bi mijenjao. Često kažem da mi ne treba niko sad. Čak razmišljam šta bi mi druga osoba mogla donijeti u trenutku kada sam sretan i opušten, osim svojih problema i belaja, a iskreno ne treba mi to. Zimus sam bio upao u jedan odnos, kojeg sam nakon par mjeseci, tj. proljetos prekinuo, kada sam vidio da gubim sebe, svoj mir i tišinu. Za tu sam osobu bio svjetlo na kraju tunela, ali ja nisam mogao slušati njene jadikovke oko ročišta u vezi razvoda, oko bolesti koje ima, jednostavno me to gušilo.

Iskreno mislim da je teško naći ljubav, a i pravo pitanje je šta je to, jer mnogi joj žele dati oblik, formu, boju, a ona ništa nije od navedenog. Kao što sam ranije naveo, zbog životnih okolnosti i loših veza i odnosa, ja sam u to prestao vjerovati, i one gluposti tipa "da će doći prava ljubav, osoba" i šta ja znam šta.
moonca
Posts: 88063
Joined: 20/12/2016 20:16

#486 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by moonca »

:dajba:
..tek ti je 40...
e__
Posts: 167
Joined: 21/05/2021 19:57

#487 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by e__ »

asurbanipal wrote: 29/06/2021 23:21 Bukovski bl rekao, da svašta nazivamo ljubavlju, i da nam zato ne traje.

Četrdeset mi je godina, a od onih sam koji u ljubav ne vjeruje. Život i iskustva su me naučili tome. Što bi neko rekao, godine k..cu prođoše. Bio sam od onih idealista koji su vjerovali u ljubav, u svaki odnos išao srcem. Vjerovao sam u ljubav, ženu koja me voli, razmišljao o sretnoj porodici, a u stvarnosti sam dobijao hladne tuševe. Nailazio sam na zatvorena vrata, zidove, a kada bi se vrata otvorila na izdaje, laži, manipulacije, nerazumijevanje, aroganciju, nepoštivanje, zavlačenje, itd. Ulaziš srcem, daješ sve od sebe, a na kraju ostaneš na ledu.

Jednostavno, živim u takvoj sredini u kojoj se nakon rata izmjenila društvena struktura stanovništva, i u kojoj je prevladao seosko-brđanski mentalitet, zatvorenost, nerazumijevanje, lažno moralisanje, samodopadnost bez pokrića, zavist ako si imalo bolji od nekog, da li zbog imetka, da li zbog znanja, da li zbog toga što si sretan bez obzira na materijalni status i stanje. Na tračeve i govorkanja ionako besposlene svjetine se ne obazirem.

Vremenom sam promijenio percepciju prema međuljudskim odnosima, shvativši da su ljudi općenito ljigava i sebična bića, vođena isključivo sebičnim interesima, pa tako i žene. Svako gleda svoj interes i da udovolji svojoj guzici. Dok valjaš drugima, "dobar si", svi te tapšu po ramenu, kad kola krenu niz brdo ostane samo par najodanijih uz tebe, i takve ljude izuzetno cijenim i poštujem.
Uglavnom, vremenom staviš sebe na prvo mjesto, svoju sreću kao prioritet. Očekivanja od drugih nemam. Nekako sam našao balans u životu, osjećam se sretno i ispunjeno, samo kažem bože daj zdravlja i para, tj. posla a za ostalo ću se pobrinuti sam. Radim ono što volim, družim se, putujem, pjevam, čitam, trčim, odem u prirodu, na planinu, negdje kraj rijeke. Na samoću sam svikao, tako da ovaj mir, tišinu i slobodu koje imam nizašta ne bi mijenjao. Često kažem da mi ne treba niko sad. Čak razmišljam šta bi mi druga osoba mogla donijeti u trenutku kada sam sretan i opušten, osim svojih problema i belaja, a iskreno ne treba mi to. Zimus sam bio upao u jedan odnos, kojeg sam nakon par mjeseci, tj. proljetos prekinuo, kada sam vidio da gubim sebe, svoj mir i tišinu. Za tu sam osobu bio svjetlo na kraju tunela, ali ja nisam mogao slušati njene jadikovke oko ročišta u vezi razvoda, oko bolesti koje ima, jednostavno me to gušilo.

Iskreno mislim da je teško naći ljubav, a i pravo pitanje je šta je to, jer mnogi joj žele dati oblik, formu, boju, a ona ništa nije od navedenog. Kao što sam ranije naveo, zbog životnih okolnosti i loših veza i odnosa, ja sam u to prestao vjerovati, i one gluposti tipa "da će doći prava ljubav, osoba" i šta ja znam šta.
Istina je da mnogi vide ljubav na neki svoj nacin, i da to ne mora znaciti da stvarno vole tu osobu, i da ne traze nesto sasvim trece.

To su sve vasa iskustva, i sjecanja… na kraju krajeva, samo imamo sjecanja. Tako da ako znate da ste dali sve od sebe, i da ste voljeli… nemate razloga lamentirati.

Nego, sve zavisi kada, i u kojem obliku udjemo u neciji zivot. Ljudi jednostavno nisu nekada dovoljno zreli, ili spremni za zivotnog partnera i za ljubav. Sto radi aspiracija, sto radi drugih ljudi u njihovom zivotu.

To sto nije uspjelo ne znaci da ne bi uspjelo u drugacijim okolnostima. Isto tako, nekada su spremni, ali kao sto rekoste… imaju odredjene okolnosti koje ih u biti osudjuju na samocu ako ne nadju nekoga ko ih vidi kao osobu kakvom zele biti vidjeni, ali nisu u mogucnosti zbog zivotnih okolnosti.

Kada se osjecate tako radi nekoga, i kada vam je samo bitno da se oni nasmiju, pa makar i malo… vrijednije je od bilo kakvog drugog komforta.

Kada naucite nacin njihovog razmisljanja, i njihove strahove… njihove najsretnije momente. Pa cak i ako su intimne vrste sa nekim prije vas… nemoguce je razumijeti isto kao nesto lose.

U mom slucaju je doslo i najcudnijem trenutku u mome zivotu, te nije bilo nesto sto bi uopste mogao zamisliti prije, jer me ljudi jednostavno nisu zanimali. Ali kada vam neko otvori dusu, kada znate sve njihove strahove… snove, najlijepse trenutke… kada razmisljate o njoj, i kada je ne mozete vidjeti kao bilo sta drugo osim vasom princezom.

Zvuci pateticno, pogotovo sto pricamo o odraslim osobama, sa djecom, sve… ali, kada nekoga volite istinski, i kada mogu biti prava verzija sebe pred vama… onda je nemoguce da ju ne vidite kao svoju princezu, i da se ne nasmijete na samu pomisao o njoj.

Desava se kako se desava… nenadano, i tu ne mozemo nista. Isto tako, nemoguce je da prava ljubav ne boli… nemoguce je da je savrseno. Ali mogu obecati da ne postoji trenutak kada vas pomisao na nju ne moze nasmijati, cak i ako je svadja u toku…

Nikada ne smijete gubiti nadu.

People are generally very shitty, but they can surprise you sometimes. 😋
Zoya
Posts: 23144
Joined: 09/06/2008 14:54

#488 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Zoya »

asurbanipal wrote: 29/06/2021 23:21
e__ wrote: 26/06/2021 16:13
Ludzak wrote: 26/06/2021 15:37 Ako si prosječnog izgleda. Kupis dobro auto. Provozas ga dva tri kruga kroz grad. Sve ce pitati ko je onaj sto vozi.
I ta kafica nije sigurnost da ces naci. Među stotine koji ispijaju kafice, malo je vjerovatno da ces se istaci. Ispijao sam i ja kafice. Sada ne bas toliko. Ali ako ti nemas sarm, harizmu, đaba. Ispijaj do zivota svog.
Zato kazem. U ovom slučaju moras imati nesto s čime bi usmjerio paznju na sebe.
To je ekvivalentno placanju za seksualne usluge, te ne vidim kakve bi veze imalo sa ljubavlju.

Isto tako, bilo kakav tip paznje koji zavisi od materijalnih stvari, ili isticanju nema nikakve veze sa ljubavlju.

(Mada moram reci da je iskaz paznje jako bitan, iako ne mora biti nesto skupo. Paznja je paznja… dovoljna je lijepa rijec, zagrljaj, cvijet… a kamo li nesto vise, kao. razumijevanje, ili lijep poklon)

Mozete nauciti da volite i najgoru osobu, i da se naviknete da tu osobu imate pored sebe. U drugim rijecima, da vam ta osoba bude zivot.

Ali teska je tvrdnja da ljubav mozete naci isticanjem, ili ispijanjem kafa.

Ljubav je nesto mnogo vise od veze ili braka, i u biti zahtijeva obostrano razumijevanje, i volju, i zelju da je vasa voljena osoba sretna, i da zna svoj puni potencijal, i da ne dopusti bilo kome da ju ubjede da nije dovoljno dobra, pametna, i dovoljna sama od sebe.

To je jako tesko jer vecina ljudi ima taj neki limit… “Volim te, ali…”. To u biti i nije ljubav, vec neki vid pasivnosti jer nemaju zle namjere, te ne bi da vas povrijede… ali ako dodju u situaciju u kojoj bi morali birati izmedju vas ili nekoga drugoga, ili seksualne gratifikacije… moze biti da ce pokazati svoje pravo lice.

Nego, ukoliko je rijec samo o pronalasku nekoga za duzu vezu (iz koje bi mogao nastati brak, djeca) onda je jako bitno da osoba za koju se odlucite ima iste prioritete, i da ju razumijete, i da ste svjesni da se neke stvari ne mogu promijeniti (ako je osoba nasilna, ili sklona kockanju, ili ako vas uzima zdravo za gotovo).

Znam da zvuci kao neki klise, ali ljubav dodje kad joj se najmanje nadate, i moze vas zadesiti bilo gdje, i bilo kad. Tako da nemojte misliti da propustate nesto ukoliko ne ispijate kafe, i ukoliko mislite da niste drustvena osoba. Za pravu ljubav je potrebno vrijeme i razumijevanje. Isto tako, prava ljubav ne znaci da bi sve bilo kao u tipicnoj vezi gdje se odredjene stvari i emocije kriju, vec je otvorene prirode, i boli.

Ali ako znate da bi vam uvijek zivot bio bolji sa tom osobom, da sama cinjenica sto ta osoba postoji (znaci ne neki bolesni vid ljubomore koji zovi ljubavlju), i ako znate ne bi mogli sebi dopustiti da im neko nabija komplekse, ili da ih povrijedi… onda znate da ne postoji nista vaznije od te osobe za vas.

Bukovski bl rekao, da svašta nazivamo ljubavlju, i da nam zato ne traje.

Četrdeset mi je godina, a od onih sam koji u ljubav ne vjeruje. Život i iskustva su me naučili tome. Što bi neko rekao, godine k..cu prođoše. Bio sam od onih idealista koji su vjerovali u ljubav, u svaki odnos išao srcem. Vjerovao sam u ljubav, ženu koja me voli, razmišljao o sretnoj porodici, a u stvarnosti sam dobijao hladne tuševe. Nailazio sam na zatvorena vrata, zidove, a kada bi se vrata otvorila na izdaje, laži, manipulacije, nerazumijevanje, aroganciju, nepoštivanje, zavlačenje, itd. Ulaziš srcem, daješ sve od sebe, a na kraju ostaneš na ledu.

Jednostavno, živim u takvoj sredini u kojoj se nakon rata izmjenila društvena struktura stanovništva, i u kojoj je prevladao seosko-brđanski mentalitet, zatvorenost, nerazumijevanje, lažno moralisanje, samodopadnost bez pokrića, zavist ako si imalo bolji od nekog, da li zbog imetka, da li zbog znanja, da li zbog toga što si sretan bez obzira na materijalni status i stanje. Na tračeve i govorkanja ionako besposlene svjetine se ne obazirem.

Vremenom sam promijenio percepciju prema međuljudskim odnosima, shvativši da su ljudi općenito ljigava i sebična bića, vođena isključivo sebičnim interesima, pa tako i žene. Svako gleda svoj interes i da udovolji svojoj guzici. Dok valjaš drugima, "dobar si", svi te tapšu po ramenu, kad kola krenu niz brdo ostane samo par najodanijih uz tebe, i takve ljude izuzetno cijenim i poštujem.
Uglavnom, vremenom staviš sebe na prvo mjesto, svoju sreću kao prioritet. Očekivanja od drugih nemam. Nekako sam našao balans u životu, osjećam se sretno i ispunjeno, samo kažem bože daj zdravlja i para, tj. posla a za ostalo ću se pobrinuti sam. Radim ono što volim, družim se, putujem, pjevam, čitam, trčim, odem u prirodu, na planinu, negdje kraj rijeke. Na samoću sam svikao, tako da ovaj mir, tišinu i slobodu koje imam nizašta ne bi mijenjao. Često kažem da mi ne treba niko sad. Čak razmišljam šta bi mi druga osoba mogla donijeti u trenutku kada sam sretan i opušten, osim svojih problema i belaja, a iskreno ne treba mi to. Zimus sam bio upao u jedan odnos, kojeg sam nakon par mjeseci, tj. proljetos prekinuo, kada sam vidio da gubim sebe, svoj mir i tišinu. Za tu sam osobu bio svjetlo na kraju tunela, ali ja nisam mogao slušati njene jadikovke oko ročišta u vezi razvoda, oko bolesti koje ima, jednostavno me to gušilo.

Iskreno mislim da je teško naći ljubav, a i pravo pitanje je šta je to, jer mnogi joj žele dati oblik, formu, boju, a ona ništa nije od navedenog. Kao što sam ranije naveo, zbog životnih okolnosti i loših veza i odnosa, ja sam u to prestao vjerovati, i one gluposti tipa "da će doći prava ljubav, osoba" i šta ja znam šta.

Kad dostigneš taj mir, kojeg spominješ, jako je teško pustiti nekog u život jer misliš da će ti samo probleme i nemir donijeti. A ja ipak mislim da je dosta egoistično razmišljanje. Samo neka je meni dobro, i dokle god je tako, dobro i jeste.
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#489 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Guadalajara »

Egoista...sam sa sobom...pa i to je poštenije. 8-)
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#490 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Guadalajara »

moonca wrote: 29/06/2021 23:25 :dajba:
..tek ti je 40...
Koliko je tebi? :-D
User avatar
madesa
Posts: 4182
Joined: 26/07/2013 02:37

#491 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by madesa »

asurbanipal wrote: 29/06/2021 23:21
e__ wrote: 26/06/2021 16:13
Ludzak wrote: 26/06/2021 15:37 Ako si prosječnog izgleda. Kupis dobro auto. Provozas ga dva tri kruga kroz grad. Sve ce pitati ko je onaj sto vozi.
I ta kafica nije sigurnost da ces naci. Među stotine koji ispijaju kafice, malo je vjerovatno da ces se istaci. Ispijao sam i ja kafice. Sada ne bas toliko. Ali ako ti nemas sarm, harizmu, đaba. Ispijaj do zivota svog.
Zato kazem. U ovom slučaju moras imati nesto s čime bi usmjerio paznju na sebe.
To je ekvivalentno placanju za seksualne usluge, te ne vidim kakve bi veze imalo sa ljubavlju.

Isto tako, bilo kakav tip paznje koji zavisi od materijalnih stvari, ili isticanju nema nikakve veze sa ljubavlju.

(Mada moram reci da je iskaz paznje jako bitan, iako ne mora biti nesto skupo. Paznja je paznja… dovoljna je lijepa rijec, zagrljaj, cvijet… a kamo li nesto vise, kao. razumijevanje, ili lijep poklon)

Mozete nauciti da volite i najgoru osobu, i da se naviknete da tu osobu imate pored sebe. U drugim rijecima, da vam ta osoba bude zivot.

Ali teska je tvrdnja da ljubav mozete naci isticanjem, ili ispijanjem kafa.

Ljubav je nesto mnogo vise od veze ili braka, i u biti zahtijeva obostrano razumijevanje, i volju, i zelju da je vasa voljena osoba sretna, i da zna svoj puni potencijal, i da ne dopusti bilo kome da ju ubjede da nije dovoljno dobra, pametna, i dovoljna sama od sebe.

To je jako tesko jer vecina ljudi ima taj neki limit… “Volim te, ali…”. To u biti i nije ljubav, vec neki vid pasivnosti jer nemaju zle namjere, te ne bi da vas povrijede… ali ako dodju u situaciju u kojoj bi morali birati izmedju vas ili nekoga drugoga, ili seksualne gratifikacije… moze biti da ce pokazati svoje pravo lice.

Nego, ukoliko je rijec samo o pronalasku nekoga za duzu vezu (iz koje bi mogao nastati brak, djeca) onda je jako bitno da osoba za koju se odlucite ima iste prioritete, i da ju razumijete, i da ste svjesni da se neke stvari ne mogu promijeniti (ako je osoba nasilna, ili sklona kockanju, ili ako vas uzima zdravo za gotovo).

Znam da zvuci kao neki klise, ali ljubav dodje kad joj se najmanje nadate, i moze vas zadesiti bilo gdje, i bilo kad. Tako da nemojte misliti da propustate nesto ukoliko ne ispijate kafe, i ukoliko mislite da niste drustvena osoba. Za pravu ljubav je potrebno vrijeme i razumijevanje. Isto tako, prava ljubav ne znaci da bi sve bilo kao u tipicnoj vezi gdje se odredjene stvari i emocije kriju, vec je otvorene prirode, i boli.

Ali ako znate da bi vam uvijek zivot bio bolji sa tom osobom, da sama cinjenica sto ta osoba postoji (znaci ne neki bolesni vid ljubomore koji zovi ljubavlju), i ako znate ne bi mogli sebi dopustiti da im neko nabija komplekse, ili da ih povrijedi… onda znate da ne postoji nista vaznije od te osobe za vas.

Bukovski bl rekao, da svašta nazivamo ljubavlju, i da nam zato ne traje.

Četrdeset mi je godina, a od onih sam koji u ljubav ne vjeruje. Život i iskustva su me naučili tome. Što bi neko rekao, godine k..cu prođoše. Bio sam od onih idealista koji su vjerovali u ljubav, u svaki odnos išao srcem. Vjerovao sam u ljubav, ženu koja me voli, razmišljao o sretnoj porodici, a u stvarnosti sam dobijao hladne tuševe. Nailazio sam na zatvorena vrata, zidove, a kada bi se vrata otvorila na izdaje, laži, manipulacije, nerazumijevanje, aroganciju, nepoštivanje, zavlačenje, itd. Ulaziš srcem, daješ sve od sebe, a na kraju ostaneš na ledu.

Jednostavno, živim u takvoj sredini u kojoj se nakon rata izmjenila društvena struktura stanovništva, i u kojoj je prevladao seosko-brđanski mentalitet, zatvorenost, nerazumijevanje, lažno moralisanje, samodopadnost bez pokrića, zavist ako si imalo bolji od nekog, da li zbog imetka, da li zbog znanja, da li zbog toga što si sretan bez obzira na materijalni status i stanje. Na tračeve i govorkanja ionako besposlene svjetine se ne obazirem.

Vremenom sam promijenio percepciju prema međuljudskim odnosima, shvativši da su ljudi općenito ljigava i sebična bića, vođena isključivo sebičnim interesima, pa tako i žene. Svako gleda svoj interes i da udovolji svojoj guzici. Dok valjaš drugima, "dobar si", svi te tapšu po ramenu, kad kola krenu niz brdo ostane samo par najodanijih uz tebe, i takve ljude izuzetno cijenim i poštujem.
Uglavnom, vremenom staviš sebe na prvo mjesto, svoju sreću kao prioritet. Očekivanja od drugih nemam. Nekako sam našao balans u životu, osjećam se sretno i ispunjeno, samo kažem bože daj zdravlja i para, tj. posla a za ostalo ću se pobrinuti sam. Radim ono što volim, družim se, putujem, pjevam, čitam, trčim, odem u prirodu, na planinu, negdje kraj rijeke. Na samoću sam svikao, tako da ovaj mir, tišinu i slobodu koje imam nizašta ne bi mijenjao. Često kažem da mi ne treba niko sad. Čak razmišljam šta bi mi druga osoba mogla donijeti u trenutku kada sam sretan i opušten, osim svojih problema i belaja, a iskreno ne treba mi to. Zimus sam bio upao u jedan odnos, kojeg sam nakon par mjeseci, tj. proljetos prekinuo, kada sam vidio da gubim sebe, svoj mir i tišinu. Za tu sam osobu bio svjetlo na kraju tunela, ali ja nisam mogao slušati njene jadikovke oko ročišta u vezi razvoda, oko bolesti koje ima, jednostavno me to gušilo.

Iskreno mislim da je teško naći ljubav, a i pravo pitanje je šta je to, jer mnogi joj žele dati oblik, formu, boju, a ona ništa nije od navedenog. Kao što sam ranije naveo, zbog životnih okolnosti i loših veza i odnosa, ja sam u to prestao vjerovati, i one gluposti tipa "da će doći prava ljubav, osoba" i šta ja znam šta.
imas jos fore ne brini se
Zoya
Posts: 23144
Joined: 09/06/2008 14:54

#492 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Zoya »

Ko da neko moze birati kada će ga ljubav 'strefiti'.
Ne postoje granice i fore. Može te pogoditi i sa sedamdeset.
User avatar
Rootboi
Posts: 20539
Joined: 07/06/2011 17:14

#493 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Rootboi »

Zoya wrote: 30/06/2021 14:59 Ko da neko moze birati kada će ga ljubav 'strefiti'.
Ne postoje granice i fore. Može te pogoditi i sa sedamdeset.
Šta će mi ljubav sa 70? :? :cry: :(
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#494 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Guadalajara »

Rootboi wrote: 30/06/2021 15:02
Zoya wrote: 30/06/2021 14:59 Ko da neko moze birati kada će ga ljubav 'strefiti'.
Ne postoje granice i fore. Može te pogoditi i sa sedamdeset.
Šta će mi ljubav sa 70? :cry: :(
Da ko ima gujcu prati :lol:
Zoya
Posts: 23144
Joined: 09/06/2008 14:54

#495 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Zoya »

Rootboi wrote: 30/06/2021 15:02
Zoya wrote: 30/06/2021 14:59 Ko da neko moze birati kada će ga ljubav 'strefiti'.
Ne postoje granice i fore. Može te pogoditi i sa sedamdeset.
Šta će mi ljubav sa 70? :? :cry: :(
Baš ti tad i treba. Samoća može ubiti. Lako je kad je čovjek mlad. Malo izađeš, društvo, more. Prođe vrijeme za čas. Kad ostariš međutim, potreban ti je neko ko će biti kraj tebe, sa kim ćeš gledati vijesti skupa, piti kafu, šutjeti.
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#496 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Guadalajara »

Ima i starački dom...hajde.
moonca
Posts: 88063
Joined: 20/12/2016 20:16

#497 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by moonca »

Guadalajara wrote: 30/06/2021 15:08 Ima i starački dom...hajde.
Da, to je sasvim normalan izbor.. osim na Balkanu.. :-)
Gledala sam jedn par(80+ .god ) u restoranu. jedu.. i svo vrijeme kontaju.. ne mogu da se sjete nekog dogadjaja. pa .. listaju mozak .. :lol: veseli, kazu. ovako mi provodimo vrijeme... i u neka doba. aha. 'to je bilo'...
moonca
Posts: 88063
Joined: 20/12/2016 20:16

#498 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by moonca »

Guadalajara wrote: 30/06/2021 14:39

Koliko je tebi? :-D
....shuti.....nisu dobre godine..😇

..inace. dodje ljubav, ali neki hoce 'my way'...sto je nemoguce.. u bilo kojoj sitaciji..
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#499 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Guadalajara »

moonca wrote: 30/06/2021 16:00
Guadalajara wrote: 30/06/2021 15:08 Ima i starački dom...hajde.
Da, to je sasvim normalan izbor.. osim na Balkanu.. :-)
Gledala sam jedn par(80+ .god ) u restoranu. jedu.. i svo vrijeme kontaju.. ne mogu da se sjete nekog dogadjaja. pa .. listaju mozak .. :lol: veseli, kazu. ovako mi provodimo vrijeme... i u neka doba. aha. 'to je bilo'...
Demencija :oops:
Guadalajara
Posts: 32809
Joined: 24/04/2019 18:10
Contact:

#500 Re: Vjerujete li da ljubav dolazi sama ?

Post by Guadalajara »

moonca wrote: 30/06/2021 16:11
Guadalajara wrote: 30/06/2021 14:39

Koliko je tebi? :-D
....shuti.....nisu dobre godine..😇

..inace. dodje ljubav, ali neki hoce 'my way'...sto je nemoguce.. u bilo kojoj sitaciji..
Kash u penziju :lol: :-D
Post Reply