Žene prvo plaču pa su đubrad, a muškarci su prvo đubrad pa onda plaču

[eluna]

Tri puta sam raskinuo i tri puta isti scenario, 10 sati "razgovora" sto je ustvari 10 sati njenog placa i svakih 30 minuta "ali zasto"

Kada se druge sa mnom raskinule ja sam odma te iste sekunde prihvatio i krenuo dalje. Nema potrebe da mucim drugu osobu sa mojom patnjom ako patim.

[Klitemnestraaa]

Tri puta sam raskinuo i tri puta isti scenario, 10 sati "razgovora" sto je ustvari 10 sati njenog placa i svakih 30 minuta "ali zasto"

Kada se druge sa mnom raskinule ja sam odma te iste sekunde prihvatio i krenuo dalje. Nema potrebe da mucim drugu osobu sa mojom patnjom ako patim.

Pronađoh se, i ja sam jednom tako razgoavarala o prekidu.

A stvar je u tome da mi žene stalno razmišljamo, analiziramo te razbijamo glavu time šta bi bilo kad bi bilo i šta bi bilo da sam, da nisam, i mnoogooooo je lakše krenuti dalje kad znaš konkretno zašto te neko ostavio, šta je tu bio problem i da znaš onako za ubuduće, da možeš poraditi na sebi da ti to što je pokvarilo jednu vezu ne pokvari i druge tako da naučiš nešto iz te veze i ti kao individua ojačaš.
Samo što nas kad emocije uhvate onda stvarno pretjerujemo i mučimo druge maratonskim razgovorima u kojima možeš sve karte na stol baciti za pola sata i sve raspraviti. Mada i muški znaju pretjerati, meni je najgore kad mi neko neku izliku lupi koja veze s vezom nema, samo eto da mi ne kaže istinu u lice, pa jarane neću skočiti sa zgrade ako mi kažeš kako je, u svakom slučaju ako prekidamo bolje da znam što pa makar i do mene bilo.

[Klitemnestraaa]

Tri puta sam raskinuo i tri puta isti scenario, 10 sati "razgovora" sto je ustvari 10 sati njenog placa i svakih 30 minuta "ali zasto"

Kada se druge sa mnom raskinule ja sam odma te iste sekunde prihvatio i krenuo dalje. Nema potrebe da mucim drugu osobu sa mojom patnjom ako patim.

Pronađoh se, i ja sam jednom tako razgoavarala o prekidu.

A stvar je u tome da mi žene stalno razmišljamo, analiziramo te razbijamo glavu time šta bi bilo kad bi bilo i šta bi bilo da sam, da nisam, i mnoogooooo je lakše krenuti dalje kad znaš konkretno zašto te neko ostavio, šta je tu bio problem i da znaš onako za ubuduće, da možeš poraditi na sebi da ti to što je pokvarilo jednu vezu ne pokvari i druge tako da naučiš nešto iz te veze i ti kao individua ojačaš.
Samo što nas kad emocije uhvate onda stvarno pretjerujemo i mučimo druge maratonskim razgovorima u kojima možeš sve karte na stol baciti za pola sata i sve raspraviti. Mada i muški znaju pretjerati, meni je najgore kad mi neko neku izliku lupi koja veze s vezom nema, samo eto da mi ne kaže istinu u lice, pa jarane neću skočiti sa zgrade ako mi kažeš kako je, u svakom slučaju ako prekidamo bolje da znam što pa makar i do mene bilo.

Opet lijepo zvuci u teoriji u praksi zene to tesko podnesu posebno ako im udari na ego. Onda kazu ma nije to razlog pa izdumaju nesto sto je mozda gore ali im nece udariti na ego.

I to može ići u oba pravca ili putem kreatvnosti ili putem destrukcije. Drugim riječima, ako mi neko kaže tipa "ne sviđaš mi se, jer imaš previše kila ilitiga debela si" moj ego će biti jaakoo povrijeđen, ali tu mogu ili širiti negativnost i baljezgati okolo kakav je on kreten bla bla i prežderavati se čokoladom ili iskoristiti taj nalet energije pa se zapitati jesam li stvarno debela i obuti patike i ići trčati, ne zbog njega, nego zbog sebe da budem drugima privlačnija i tako se bolje osjećam.
Sad je možda glup primjer, ali je osobni, nije mi se baš tako desilo, ali je bilo stalno u šali uvali za 3-4 kg viška pa fino kad prekinusmo i uhvati me huja patikice na nogice, ormar se ponovio, malo šminka, frizura i onda mi veli kako sam se tako proljepšala, a kad smo bili skupa gabor bila (nije tako rekao, ali u tom kontekstu).

[Euridika]

Izazov je nakon prekida ortati covjek.

Sorry, što samo nakon prekida? Izazov je biti čovjek svaki dan, u svakoj prilici i situaciji.

Mozda zato sto je ovdje rijec o vezama, prekidima nacinu na koji se nosimo s tim. Postoje raskidi, lahki i manje lahki ljudi koji iz nas izvlace najgore i najbolje,rarkid nije uobicajena(svakodnevna)stvar, emocije prevladaju razum i to su momenti iskusenja , spoznaja i preispitivanja vlastite emocionalne zrelosti i snage. Tada je jako vazno biti i ostati covjek.
Zivotno biti covjek se podrazumjeva, i nisam mislila da to treba naglasiti..

A sto se ostalog tice, ne zovem, ne dosadjujem, ne gledam u telefon.Ako smo prekinuli, prekinuli smo i ne vidim zasto bih radila sve to. Tugujem na svoj nacin.

Shvatila sam da si aludirala na veze, ali sam ja konstatovala da čak i tokom veze (i inače) treba biti čovjek. Svaka veza ima svoje trzavice koje se ili razriješe ili dovedu do raskida, a pri svakoj treba zadržati ljudskost, čak i kad smo povrijeđeni. Život nosi i mnogo gora iskušenja od ovih, treba sačuvati snagu i pribranost za njih.

[Truba]

Tri puta sam raskinuo i tri puta isti scenario, 10 sati "razgovora" sto je ustvari 10 sati njenog placa i svakih 30 minuta "ali zasto"

Kada se druge sa mnom raskinule ja sam odma te iste sekunde prihvatio i krenuo dalje. Nema potrebe da mucim drugu osobu sa mojom patnjom ako patim.

znači da ti nisu bile bitne

[Klitemnestraaa]

Klitemnestraaa (zeznut ti ovaj nick , isto kao da pisem Jimy Humunukuapoaaapopaaaaaa

Sve ide u oba smjera i muskarci su sujetni i imaju ego a isto tako iz zlobe znaju pogodit onom lijepo zamotanom uvredom . I sve ti ide dvosmjerno , bol cesto puta nema oci a bol radja ocaj a ocaj glupe poteze .

Haha, a to je žena Agamemnona, malo grčke mitologije.

Da, ali bol u suštini nije uopće loša stvar, bol je izvor energije, a energija može biti ili stvaralačka ili destruktivna. To je stvar našeg izbora hoće li bol roditi očaj iz kojeg će izroditi glupi potezi ili kreativnu energiju koja će pomoći osobi dalje da se usavršava na ličnom planu i postane, zbog sebe, bolja osoba. Život je veliko putovanje, bivši su samo stanice na tom putu, i zavisi od toga šta naučiš iz svake veze koliko ćeš daleko dogurati. Ako ne iskoristiš bol i ništa ne naučiš i ne radiš na sebi, onda stagniraš i nećeš daleko dospjeti. Jer svako privlači sebi slične, ako tapkaš u mjestu uvijek ćeš imati slične sebi partnere, odnosno na istom nivou. Ja sad kad pogledam svoje bivše, nema šanse da bih opet mogla biti s njima jer sam nakon njih postala osoba boljih kvaliteta nego sam bila tada i na neki način sam ih prevazišla i želim više i bolje jer sam i sama dospjela dalje. Ali da nije bilo boli nikad se ne bih aktivirala i radila na sebi. Svaki kraj je ujedno i svaki početak.

[djevojka bez imena]

@Euridiko
Postavila si mi pitanje i ja odgovorila. I dalje mislim da pitanje karaktera i ljudskosti je nealternativno, zato je suvisno isticati to.

[Ramzess Veliki]

Sva moja loša iskustva, bilo da sam ja ostavljen ili sam ostavljao, sada se svode na sljedeće - nemam više rezerve u osjećanjima da mogu podnijeti da nekome nanesem bol, a ni da se meni isto desi. Mada ... imam tu rezervnu kartu u rukavu da mogu da igram kad ni jedna strana ne traži mnogo emocija. Ako je igra fer-play.

[BHCluster]

Zasto plakati za osobom koja te ostavi?

[Klitemnestraaa]

Zasto plakati za osobom koja te ostavi?

Metaforicki receno plakati.
A u sustini, povrijedjen/a si jer ti ocekivanja nisu ispunjena i osjecaji nisu uzvraceni. Ulozis vrijeme i trud da veza uspije i na kraju nista.

[Truba]

isplanirao buducnost, s tvoje strane u vezi je sve funkcioniralo, izgubljeno vrijeme, uzivao si, ko ce se opet ispocetka peglati s nekim novim, nismo svi isti...

[BHCluster]

Zasto plakati za osobom koja te ostavi?

Metaforicki receno plakati.
A u sustini, povrijedjen/a si jer ti ocekivanja nisu ispunjena i osjecaji nisu uzvraceni. Ulozis vrijeme i trud da veza uspije i na kraju nista.

Ako si vec ostavljen/a i zans da nije do tebe onda sto se zivcirati radi druge osobe?

[nightvision]

Zasto plakati za osobom koja te ostavi?

Metaforicki receno plakati.
A u sustini, povrijedjen/a si jer ti ocekivanja nisu ispunjena i osjecaji nisu uzvraceni. Ulozis vrijeme i trud da veza uspije i na kraju nista.

Ako si vec ostavljen/a i zans da nije do tebe onda sto se zivcirati radi druge osobe?

Nije isto kada te neko ostavi nakon 5-6 mjeseci i nakon 5-6 godina. Ni blizu. Pogotovo ako prethodno ne bude nikakvih naznaka da ce se to desiti.

[Velkoski]

nismo svi isti...

fala bogu

[Truba]

i mis rupu mijenja

[BHCluster]

Nije isto kada te neko ostavi nakon 5-6 mjeseci i nakon 5-6 godina. Ni blizu. Pogotovo ako prethodno ne bude nikakvih naznaka da ce se to desiti.

Da a koji se vrag moras onda jeos vise zivcirati kad je kraj jednostavno zaboravi i to je to.

[Velkoski]

teško je zaboraviti ako imaš snimke

[nightvision]

Nije isto kada te neko ostavi nakon 5-6 mjeseci i nakon 5-6 godina. Ni blizu. Pogotovo ako prethodno ne bude nikakvih naznaka da ce se to desiti.

Da a koji se vrag moras onda jeos vise zivcirati kad je kraj jednostavno zaboravi i to je to.

Nakon 5-6 godina (i inace) mozes ostati hladnokrvan samo ako ti nije stalo. Definitivno moras tako nesto dozivjeti da bi razumio.

[BHCluster]

Nije isto kada te neko ostavi nakon 5-6 mjeseci i nakon 5-6 godina. Ni blizu. Pogotovo ako prethodno ne bude nikakvih naznaka da ce se to desiti.

Da a koji se vrag moras onda jeos vise zivcirati kad je kraj jednostavno zaboravi i to je to.

Nakon 5-6 godina (i inace) mozes ostati hladnokrvan samo ako ti nije stalo. Definitivno moras tako nesto dozivjeti da bi razumio.

Pa ako toj osobi nije stalo do tebe sta se imas zivcirati.

[nightvision]

Pa ako toj osobi nije stalo do tebe sta se imas zivcirati.

Da se citiram...

Definitivno moras tako nesto dozivjeti da bi razumio.

[Klitemnestraaa]

[quote="BHCluster"][quote="nightvision"][quote="BHCluster"][quote="nightvision"]


To je isto da kad ti neko jako blizak umre kažeš sebi šta ti ima biti žao i šta imaš plakati, mrtav je i gotovo i nastaviš istog trena dalje sa životom kao da se ništa nije dogodilo, da te ama baš nimalo ne pogodi. I to isto može, ali ako ti nije stalo, ali ako je osoba koju voliš, tipa roditelj, prijatelj, partner, iako znaš da je situacija takva kakva je i da ništa ne možeš promijeniti, opet patiš.

Tvoje teorije su super, ali su samo teorije. Mi smo smrtnici, ranjivi i podložni emocijama. Neko upravlja malo bolje, neko malo gore, ali svi ih imamo.

[BHCluster]

To je isto da kad ti neko jako blizak umre kažeš sebi šta ti ima biti žao i šta imaš plakati, mrtav je i gotovo i nastaviš istog trena dalje sa životom kao da se ništa nije dogodilo, da te ama baš nimalo ne pogodi. I to isto može, ali ako ti nije stalo, ali ako je osoba koju voliš, tipa roditelj, prijatelj, partner, iako znaš da je situacija takva kakva je i da ništa ne možeš promijeniti, opet patiš.

Tvoje teorije su super, ali su samo teorije. Mi smo smrtnici, ranjivi i podložni emocijama. Neko upravlja malo bolje, neko malo gore, ali svi ih imamo.

A ako te je ta osoba sto je umrla jednog dana prijesvoje smrti te odjebala ti bi jos uvije plakao/la?

[Klitemnestraaa]

To je isto da kad ti neko jako blizak umre kažeš sebi šta ti ima biti žao i šta imaš plakati, mrtav je i gotovo i nastaviš istog trena dalje sa životom kao da se ništa nije dogodilo, da te ama baš nimalo ne pogodi. I to isto može, ali ako ti nije stalo, ali ako je osoba koju voliš, tipa roditelj, prijatelj, partner, iako znaš da je situacija takva kakva je i da ništa ne možeš promijeniti, opet patiš.

Tvoje teorije su super, ali su samo teorije. Mi smo smrtnici, ranjivi i podložni emocijama. Neko upravlja malo bolje, neko malo gore, ali svi ih imamo.

A ako te je ta osoba sto je umrla jednog dana prijesvoje smrti te odjebala ti bi jos uvije plakao/la?

Nisam psihopata da se veselim ili da mi je baš sasvim svejedno ako mi umre neko s kim sam bila bliska. Trenutak koji bi me tu najviše pogodio bi bio taj trenutak kada bi me ta osoba izdala, nebitno šta to bilo, jer sam imala povjerenje u tu osobu i neka očekivanja. Naravno da bi krenula dalje svojim životom, ne bh se sa zgrade bacila zbog prekida veze, prijateljstva, odnosa s roditeljima, šta god, ali naravno da bi me pogodilo, sad ovisi o intenzitetu našeg odnosa da li bih patila jedan dan ili pet dana ili deset.

[BHCluster]

Nisam psihopata da se veselim ili da mi je baš sasvim svejedno ako mi umre neko s kim sam bila bliska. Trenutak koji bi me tu najviše pogodio bi bio taj trenutak kada bi me ta osoba izdala, nebitno šta to bilo, jer sam imala povjerenje u tu osobu i neka očekivanja. Naravno da bi krenula dalje svojim životom, ne bh se sa zgrade bacila zbog prekida veze, prijateljstva, odnosa s roditeljima, šta god, ali naravno da bi me pogodilo, sad ovisi o intenzitetu našeg odnosa da li bih patila jedan dan ili pet dana ili deset.

Patila radi sebe ili te osobe? Ako radi sebe i svega sto si doprinjela vezi to razumijem ali radi ovedrugeosobe ne kontam zasto.

[Klitemnestraaa]

Nisam psihopata da se veselim ili da mi je baš sasvim svejedno ako mi umre neko s kim sam bila bliska. Trenutak koji bi me tu najviše pogodio bi bio taj trenutak kada bi me ta osoba izdala, nebitno šta to bilo, jer sam imala povjerenje u tu osobu i neka očekivanja. Naravno da bi krenula dalje svojim životom, ne bh se sa zgrade bacila zbog prekida veze, prijateljstva, odnosa s roditeljima, šta god, ali naravno da bi me pogodilo, sad ovisi o intenzitetu našeg odnosa da li bih patila jedan dan ili pet dana ili deset.

Patila radi sebe ili te osobe? Ako radi sebe i svega sto si doprinjela vezi to razumijem ali radi ovedrugeosobe ne kontam zasto.

Pa zato sto sam ulozila trud i vrijeme da izgradim ono sta zelim imati u zivotu, ali je to bila propala investicija i aj sad ajmo jovo nanovo sve.