Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Daphna wrote:
Chupy, slika je vjerovatno tu s razlogom... Baš da ti nanese bol jer zna kako ćeš reagovati na nju! Distanciraj se od svega par dana, ako hoćeš i plači. Ali znaš da će proći sve to!
Upravo...
Nego fakat izbrisi ga...to se odmah radi po kratkom postupku. Prvo poruke pa broj, pa fejsbuk, pa msn...sve fino zaredaj, bice tebi lakse.
Ne zelim da me pogresno shvatis,ali brisanje broja,msn-a i svega toga je na nivou adolescenta od 15 godina (doduse mozda toliko i imas,ne znam zaista ),poruke ok..ali ostalo i da se razumijemo,koliko god to okrutno zvucalo..dok ti sama, u svom srcu i dusi, ne zavrsis,razbijes i razjasnis neke stvari,neces se pomjeriti ni centimetar od mjesta na kojem si sada i stanja u kojem si sad
Beg_Babic wrote:
Ne zelim da me pogresno shvatis,ali brisanje broja,msn-a i svega toga je na nivou adolescenta od 15 godina (doduse mozda toliko i imas,ne znam zaista ),poruke ok..ali ostalo i da se razumijemo,koliko god to okrutno zvucalo..dok ti sama, u svom srcu i dusi, ne zavrsis,razbijes i razjasnis neke stvari,neces se pomjeriti ni centimetar od mjesta na kojem si sada i stanja u kojem si sad
Sve to stoji, i slazem se s tobom ali ovo je jedan od nacina da malo sebi olaksam tako sto ga bar necu gledati na msn i tako to ...znam da s tim nisam sve rijesila ali se osjecam malo bolje
Beg_Babic wrote:
Ne zelim da me pogresno shvatis,ali brisanje broja,msn-a i svega toga je na nivou adolescenta od 15 godina (doduse mozda toliko i imas,ne znam zaista ),poruke ok..ali ostalo i da se razumijemo,koliko god to okrutno zvucalo..dok ti sama, u svom srcu i dusi, ne zavrsis,razbijes i razjasnis neke stvari,neces se pomjeriti ni centimetar od mjesta na kojem si sada i stanja u kojem si sad
Stoji to sve, ali nekada je bolje tako vjeruj mi...postane mucenje ako moras gledati kada dodje 10 puta na msn namjerno da tebe provocira a ti znas da mu se ne mozes javiti...
Ne treba pustiti ni da te neko provocira, iako brisanje moze bit znak slabosti ali nekada dobro dodje.
Beg_Babic wrote:
Ne zelim da me pogresno shvatis,ali brisanje broja,msn-a i svega toga je na nivou adolescenta od 15 godina (doduse mozda toliko i imas,ne znam zaista ),poruke ok..ali ostalo i da se razumijemo,koliko god to okrutno zvucalo..dok ti sama, u svom srcu i dusi, ne zavrsis,razbijes i razjasnis neke stvari,neces se pomjeriti ni centimetar od mjesta na kojem si sada i stanja u kojem si sad
Stoji to sve, ali nekada je bolje tako vjeruj mi...postane mucenje ako moras gledati kada dodje 10 puta na msn namjerno da tebe provocira a ti znas da mu se ne mozes javiti...
Ne treba pustiti ni da te neko provocira, iako brisanje moze bit znak slabosti ali nekada dobro dodje.
Beg_Babic wrote:
Ne zelim da me pogresno shvatis,ali brisanje broja,msn-a i svega toga je na nivou adolescenta od 15 godina (doduse mozda toliko i imas,ne znam zaista ),poruke ok..ali ostalo i da se razumijemo,koliko god to okrutno zvucalo..dok ti sama, u svom srcu i dusi, ne zavrsis,razbijes i razjasnis neke stvari,neces se pomjeriti ni centimetar od mjesta na kojem si sada i stanja u kojem si sad
Sve to stoji, i slazem se s tobom ali ovo je jedan od nacina da malo sebi olaksam tako sto ga bar necu gledati na msn i tako to ...znam da s tim nisam sve rijesila ali se osjecam malo bolje
sutra ces se kajati sto si ga izbrisala ..... zelja ti je cudna stvar...bol dolazi iz zelje,zelja postaje bol ...nego ne slusaj ti mene,ugasi forum i komp...lezi u krevet i reci sebi "Dobro sam bez tebe,ne trebam te,ne zelim te,nisi tu,nestani" i sutra ujutru i u podne i navece i svake sekunda ako treba i znaj da si sama sebi najpreca sa srecom,ostani sretna i nasmijana ,osmijeh ti niko ne moze oduzeti
Beg_Babic wrote:
sutra ces se kajati sto si ga izbrisala ..... zelja ti je cudna stvar...bol dolazi iz zelje,zelja postaje bol ...nego ne slusaj ti mene,ugasi forum i komp...lezi u krevet i reci sebi "Dobro sam bez tebe,ne trebam te,ne zelim te,nisi tu,nestani" i sutra ujutru i u podne i navece i svake sekunda ako treba i znaj da si sama sebi najpreca sa srecom,ostani sretna i nasmijana ,osmijeh ti niko ne moze oduzeti
Ah bude kajanja...ali treba covjek biti dovoljno jak i ne pokleknuti.
Ostalo napisano
Beg_Babic wrote:
Ne zelim da me pogresno shvatis,ali brisanje broja,msn-a i svega toga je na nivou adolescenta od 15 godina (doduse mozda toliko i imas,ne znam zaista ),poruke ok..ali ostalo i da se razumijemo,koliko god to okrutno zvucalo..dok ti sama, u svom srcu i dusi, ne zavrsis,razbijes i razjasnis neke stvari,neces se pomjeriti ni centimetar od mjesta na kojem si sada i stanja u kojem si sad
Sve to stoji, i slazem se s tobom ali ovo je jedan od nacina da malo sebi olaksam tako sto ga bar necu gledati na msn i tako to ...znam da s tim nisam sve rijesila ali se osjecam malo bolje
sutra ces se kajati sto si ga izbrisala ..... zelja ti je cudna stvar...bol dolazi iz zelje,zelja postaje bol ...nego ne slusaj ti mene,ugasi forum i komp...lezi u krevet i reci sebi "Dobro sam bez tebe,ne trebam te,ne zelim te,nisi tu,nestani" i sutra ujutru i u podne i navece i svake sekunda ako treba i znaj da si sama sebi najpreca sa srecom,ostani sretna i nasmijana ,osmijeh ti niko ne moze oduzeti
Kako ono kažu, već sutra se neko može zaljubiti u tvoj osmijeh
Zato se ja stalno cerekam k'o debil, al' ništa Nego, Babiću bil' se ti udo?
Šalu na stranu... Uvijek je najteže pobijediti sam sebe! Uvijek je najteže sebi dati savjet i primijeniti ga na sebi! Danas sutra, nama starijima i iskusnijima da se desi ova situacija, osjećali bi se beznadežno, povrijeđeno, slomljeno... Slomljeno srce je kao i svaka druga rana! Porežeš se pa ne prođe odmah... Nego polako, krastica, pa je čačkaš, malo otkineš, pa opet zaboli... Pa kako prolazi pomalo i svrbi Ne da ti mira pa hajde A onda se stvori nova kožica i na ranu sa početka priče zaboraviš!
Mi sebi u ljubavi radimo istu stvar! Treba vremena da prođe, da se zaboravi, preboli! Emocije su čudna umotvorina onoga gore A što je najgore poigravaju se s nama cijeloga života! Taman kad pomisliš da si krenula/o dalje... Vrag opet odnekud iskoči! Onda se nasmiješ, sjetiš nekog lijepog ili ružnog trenutka, oni emotivniji puste i neku suzu... Ali već naredne sekunda se okreneš i kreneš dalje! Tako je to u životu i dobro je što je tako! Bar znamo da smo ljudi, da smo živi i da osjećamo
Daphna wrote:
Kako ono kažu, već sutra se neko može zaljubiti u tvoj osmijeh
Zato se ja stalno cerekam k'o debil, al' ništa Nego, Babiću bil' se ti udo?
Šalu na stranu... Uvijek je najteže pobijediti sam sebe! Uvijek je najteže sebi dati savjet i primijeniti ga na sebi! Danas sutra, nama starijima i iskusnijima da se desi ova situacija, osjećali bi se beznadežno, povrijeđeno, slomljeno... Slomljeno srce je kao i svaka druga rana! Porežeš se pa ne prođe odmah... Nego polako, krastica, pa je čačkaš, malo otkineš, pa opet zaboli... Pa kako prolazi pomalo i svrbi Ne da ti mira pa hajde A onda se stvori nova kožica i na ranu sa početka priče zaboraviš!
Mi sebi u ljubavi radimo istu stvar! Treba vremena da prođe, da se zaboravi, preboli! Emocije su čudna umotvorina onoga gore A što je najgore poigravaju se s nama cijeloga života! Taman kad pomisliš da si krenula/o dalje... Vrag opet odnekud iskoči! Onda se nasmiješ, sjetiš nekog lijepog ili ružnog trenutka, oni emotivniji puste i neku suzu... Ali već naredne sekunda se okreneš i kreneš dalje! Tako je to u životu i dobro je što je tako! Bar znamo da smo ljudi, da smo živi i da osjećamo
Chupy nabaci osmijeh, poslušaj starog Babića
a evo slusam vas sve, i pokusavam...valjda je normalno isplakati se vise puta dok ne prodje ovo sve??
Daphna wrote:
Kako ono kažu, već sutra se neko može zaljubiti u tvoj osmijeh
Zato se ja stalno cerekam k'o debil, al' ništa Nego, Babiću bil' se ti udo?
Šalu na stranu... Uvijek je najteže pobijediti sam sebe! Uvijek je najteže sebi dati savjet i primijeniti ga na sebi! Danas sutra, nama starijima i iskusnijima da se desi ova situacija, osjećali bi se beznadežno, povrijeđeno, slomljeno... Slomljeno srce je kao i svaka druga rana! Porežeš se pa ne prođe odmah... Nego polako, krastica, pa je čačkaš, malo otkineš, pa opet zaboli... Pa kako prolazi pomalo i svrbi Ne da ti mira pa hajde A onda se stvori nova kožica i na ranu sa početka priče zaboraviš!
Mi sebi u ljubavi radimo istu stvar! Treba vremena da prođe, da se zaboravi, preboli! Emocije su čudna umotvorina onoga gore A što je najgore poigravaju se s nama cijeloga života! Taman kad pomisliš da si krenula/o dalje... Vrag opet odnekud iskoči! Onda se nasmiješ, sjetiš nekog lijepog ili ružnog trenutka, oni emotivniji puste i neku suzu... Ali već naredne sekunda se okreneš i kreneš dalje! Tako je to u životu i dobro je što je tako! Bar znamo da smo ljudi, da smo živi i da osjećamo
Chupy nabaci osmijeh, poslušaj starog Babića
a evo slusam vas sve, i pokusavam...valjda je normalno isplakati se vise puta dok ne prodje ovo sve??
Naravno da je normalno... Nisi kamen. POderu ti se najdraže farmerice pa ti ih žao baciti, pa kako da ne žališ za nekim ko ti je prirastao srcu?! Proći će a ti ćeš sama narednih dana skontati da li ti je lakše kad se isplačeš ili izađeš vani sa rajom i zezaš se! U svakom slučaju dobro je nečim okupirati misli...
Naravno, nije potrebno da zna točan razred, vaše dolaske i odlaske iz kuće, a isto može napraviti za našu vezu. Kako će se partner posvađali zbog laganja i skrivanja, a na kraju, ona najljepša-ljubav prema partneru i fizički zlostavlja. I šamar je fizičko izgled bitan. Jer si mi se ti nasmijala. Ako vas ta osoba i ulaze u njihov život te postaju dio njega, a zapravo ste slušali sa pola uha.
Marko Šaljivđija wrote:Naravno, nije potrebno da zna točan razred, vaše dolaske i odlaske iz kuće, a isto može napraviti za našu vezu. Kako će se partner posvađali zbog laganja i skrivanja, a na kraju, ona najljepša-ljubav prema partneru i fizički zlostavlja. I šamar je fizičko izgled bitan. Jer si mi se ti nasmijala. Ako vas ta osoba i ulaze u njihov život te postaju dio njega, a zapravo ste slušali sa pola uha.
Upoznasmo se prije neke dvije godine, bezveze nekako ja s jaranom sjedio njemu rođendan bio neke gluposti valjali i pojavila se ona, roza šeširić prelijepe smeđe okice, sjela s nama jer je bila komšinica od mog jarana, on lafo ode do wc-a i počela tako priča, ja joj prosuo testove po podu, izblamirao se odmah na početku al eto morebit da je tako trebalo da bude.
Čim je otišla tražio sam njen broj telefona od jarana jer, neznam kako to da objasnim, desilo se nešto u tom samom susretu. Prošlo je par dana opet s rajom sjedio jarana mi drugi dobio posao kad mi taj moj jaran traži broj telefona, reko druže popio sam al ne toliko da tražim sebi muško, nasmijao se upisao broj tel i ode.
Nedugo zatim mi neko odzvoni, vidim neki levi broj, kad stiže poruka evo me u čošku, bila je sa sestrom, ja valjda se ohrabrio, popio par piva pa se i jezik razvezo a i srce naraslo, priđem joj i pitam je da izađemo i ona pristane.... kako sam tad bio sretan.
Sutradan s posla pravac pješke spucam u grad ( nekih 5Km) da se nađem s njom i odemo na kafu nas dvoje, sjednemo jaranski se ispričamo, sve sam joj o sebi rekao nisam htio uopšte da izmišljam neke priče i valjam šuplju, neznam na neki čudan način sam mislio da ona to ne zaslužuje. I počeli se zabavljat.....
I 6 mjeseci samo se zabavljali, ja na poslu ona na poslu i na taj dan, kad je bilo 6 mjeseci zabavljanja kroz dopisivanje ona mene pita imal kakvih cura, ja joj kažem ma jok ba ja sam oženjen već 6 mjeseci ne tražim cura, pitala me šta ću ženi kupit za 6 mjeseci i ja joj reko kupit prsten, pitala me jel ja to nju zaručujem i jesam li ozbiljan i kažem joj nikad ozbiljniji u životu .... pristala je.
Cijelu platu sam potrošio na prsten ( ako se 350 maraka može nazvat platom) kupio ga i od srca joj ga poklonio. I tad smo već odredili datum kad ćemo se uzeti, oboje smo se složili da je vrijeme da se smirimo i počnemo živit samo stalno NAŠ život. Pred veče ja dobio 15maraka na kladionici i odem u radnju kupim nam 6 šoljica, evo reko od mene red je da se počnemo kućit pomalo..
Nismo htjeli ni kod mojih ni kod njenih... iznajmili smo sebi mali stan i počeli da živimo, radila ona radio ja ... imalo se para za poplaćat račune, izać na kaficu il piće s rajom a i ostavit koji dinar u stranu.
I tako godinu dana .... onda jednu veče se bezveze posvađamo radi gluposti, zapravo posvađamo se radi drugih, onaj stari dobri odnos svekrva-snaha i tako te gluposti, molio sam i preklinjao da to sve pusti na miru da se ne osvrće na ta sranja i da može da živi bez mojih kao i ja bez njenih. Počela je da vrišti, vrijeđala me a ja sam samo šutio, kontam hajd reko huja je neka proći će je .... i stvarno tako i bi... prošlo je i sjednemo ko dvoje normalnih ljudi da pričamo ... reko sam joj da niko nije vrijedan nas dvoje i da možemo sami sve da postignemo dogovorom... da prestane slušat druge ( i moje i njene) i njihove želje kako da mi živimo jer to nije nikakav razlog da si uništimo živote ... i da je do nje da odluči... ako ćemo živit ko ljudi da živimo... a ako nećemo... ja joj neću branit ništa..... mada mora znati da više kući nikad neće biti isto ko što je bilo kad se vrati mami i babi....
Al od priče slabe fajde ... ujutro sam otišao da platim još neke račune ... kad sam se vratio torbe su već bile spakovane ... molio sam je da razmisli šta čini ali ne ... bila je odlučna da ode ... došli su joj i starci ... konto sam reko oni će je urazumiti ali osim njene majke niko riječi rekao nije.....
Nismo se čuli nekih 10-ak dana i onda mi poslala poruku ... '' Šta ima'' ... počeli smo se dopisivati tako opet ispočetka i onda se jedan dan ponovo pojavila na vratima ... došla na kafu ... viđali smo se sve dok to njen stari nije provalio i onda je on dolazio po nju na posao tako da joj nije dao da mi priđe blizu ... majka joj je u međuvremenu rovila po tašni i našla mobitel te pročitala sve naše poruke ....
Onda je prije nekoliko dana došla kod mene da mi kaže kako hoće da mi se vrati i da živimo skupa ... planirali smo da imamo bebu i već počeli da biramo imena ... i otišla je kući da im sve kaže ... rekla je svojoj mami da me voli i da hoće da mi se vrati i majka joj je rekla da ona nema ništa protiv da mi se može vratiti ali da mora sa ocem popričati .... i on joj je rekao da joj ne brani ali ako mi se vrati ... njemu više nije dobrodošla u kuću da zaboravi i njega i kuću gdje je živila, da joj mati može doći kad hoće a da joj on nikad doći neće te da je umrla za njeg. Za mene je rekao da sam fukara koja ima 31 godinu a nema ništa svoje, nema gdje živjeti i da nisam sposoban za život. A zaboravio je da radimo i ja i on u istoj firmi... i da nikad od njeg nisam ništa tražio ne zato što ga mrzim već zato što ako bih to učinio mojih 10 prstiju ništa nebi vrijedilo.
Ona izgleda nije mogla da se pomiri s tim te je odlučila u četvrtak da mi napiše poruku: '' Ovo je moja zadnja poruka koju ti pišem, nemoj se uzalud nadati ja ti se neću vratiti, bolje je ovako, promijeniću broj da se više ne čujemo. SRETNO'' i to je bilo to.....
Jučer mi dođe poruka s njenog broja ... izgleda da ni ona sama više nezna šta hoće ... da joj je biti samnom ali i da ispoštuje ono što joj njeni roditelji traže....
Nikad gori mjesec dana u mom životu .... sve mi se pred očima srušilo u jednom jedinom momentu ... a samo sam htio da je volim i da me voli ... živili smo skupa ... dijete smo htjeli zaboga ... šta ima loše u svemu tome ????
Nemogu da povjerujem da možemo biti godinu dna u braku i niko nemože da stane između nas... bili smo najjači na svijetu... i onda se pojavi njen stari kaže joj nemože više to tako .... i PUF ... sve nestane ... dali ona zna šta čini ... da gubi prijatelja kakav joj otac i mati nikad neće biti ... da gubi oslonac ... mene koji sam ostao tu uz nju kad je svi ostave i kad joj svi leđa okrenu ....
Bojim se kako vrijeme prolazi da mi sve više i više postaje svejedno... hladim se na to sve ... jer mi je dosta više šuplje priče tipa ja te volim , sve bi učinila za tebe a mi i dalje rastavljeni .....
Ja mislim da su dokaz prave ljubavi DJELA a ne RIJEČI, zar ne ?!
Oprostite što sam vas gušio svojim monologom al et .... reko da malo pustim srcu i duši na volju.....
Eeeee, Edo, Edo... Nijedna moja niti bilo čija riječ neće ti pomoći niti olakšati.
Možda je tako moralo biti a možda se samo i prepala očeve reakcije. Sve u svemu, tužno je kako nam nekada roditelji iz najbolje namjere znaju uništiti sreću i živote... Želim vam da jednog dana opet budete skupa. Samo hrabro kroz ovo!
Edo haveru posalji i ti njoj jos jednu poruku u kojoj ce pisati da je u roku od 48 sati cekas u tom vasem stanu ili da ti se vise ne javlja, pa nek bira, sta god izabere ona je izabrala a tebi savjest cista, a ako izabere i ono sto ne zelis lakse ces je preboliti jer nije bilo do tebe
),poruke ok..ali ostalo 
[/quote]
...nego ne slusaj ti mene,ugasi forum i komp...lezi u krevet i reci sebi "Dobro sam bez tebe,ne trebam te,ne zelim te,nisi tu,nestani" i sutra ujutru i u podne i navece i svake sekunda ako treba i znaj da si sama sebi najpreca 
, a mene 
