Čini mi se kao žrtva skromnog budžeta, prije svega. S obzirom na uspjeh prve sezone, zaista ne vidim razlog da se glavnina radnje odvija u nekoliko prostorija bunkera. Na kraju krajeva, to grandiozno sklonište za NATO oficire o kome smo slušali u prvoj sezoni se svelo na nekoliko nezrelih vojnika, jednog pukovnika i dva ambasadora. Valjda bilo skupo unajmiti još kojeg statistu.
Prva sezona je imala tu zanimljivu i misterioznu premisu sa suncem, ali ta premisa je ipak bila samo katalizator za character study: stavi skupinu različitih likova na jedno mjesto i enter social dynamics. Pod stalnim pritiskom vremena i prijetnjom za život, likovi su pucali kao kokice, a ekstremne okolnosti stvorile su plodno tlo za istraživanje različitih moralnih i filozofskih dilema.
Druga sezona ne zna da li bi se više fokusirala na ono što je u prvoj tek bio katalizator, dakle problem sunca, ili bi razvijala novu dinamiku s vojnicima. Po prvom pitanju je nedoslijedna u mnogo čemu: odjednom sunce ne utiče na gorivo u helikopterima, a boga mi se može helikopterom i do Norveške ako to radnja zatraži, mada smo prvi dio sezone tražili avion jer se isključivo avionom (i to nipošto airbusom) moglo do Norveške.
Ruskinja i sin su umrli jer nigdje nije bilo prikladnog alata za otvoriti vrata, a kada treba pobjeći iz zatočeništva Horst se sjeti da blowtorch može napraviti i od alata koji se kotrlja okolo. I tako dalje. Što se drugog pitanja tiče, za razliku od animoziteta u prvoj sezoni, koji su izranjali prirodno, konflikt s vojnicima mi djeluje potpuno isforsiran i nerazvijen.
Tako da, bilo da nas je privukla misterija sunca ili moralne dileme iza studije karaktera, sezona ne isporučuje ni na jednom planu. Ali daleko od toga da je krš, zbog čega ćemo upaliti i treću sezonu.