Znači, film ima nekoliko shockera koji su takve magnitude da te na početku FILM ZAMOLI DA NE PRIČAŠ OKOLO.
Eh sad, osvrt na film. Sviđa mi se. Možda bih se čak usudio reći da je najbolji Craig film nakon Casino Royale koji je realno nenadmanašan i vjerovatno uopće najbolji Bond film. Nije bio dosadan nijednog trenutka, a traje više od 2.5h. Uvodnih 15tak minuta je meni lično najspektakularnijih 15 minuta bilo kojeg Bond filma. Kinematografija je prelijepa, pogotovo u toj uvodnoj sekvenci. Vidi se utjecaj John Wicka, ima dosta "akcija-kao-ples" koreografskog stila.
Malo je nakrcan Bond ženama. Imamo Bond girl iz prošlog filma koja zauzima centralno mjesto Bond djevojke. Imamo CIA agenticu koja je nešto kao "da je bilo vremena, Bond bi je hebao, ali nisu stigli". Pojavljuje se samo u jednoj sekvenci, nerazvijen lik, isto da je upala u film preko štele, ali istovremeno simpatičan, nisam nikad prije vidio takvu Bond djevojku: neki spoj elegancije i manjka manira. Šteta što nije dobila priliku kao punokrvna Bond djevojka. I imamo ovu crnkinju, novu 007 agenticu, koja je realno višak, tu je čisto zbog političke korektnosti, ali opet ima simpatičnog prepucavanja između nje i Bonda.
Ono što je interesantno jeste da je Craig svoj Bond put započeo sa Casino Royale, vjerovatno najrealističnijem Bond filmu ikada, za kojeg se često pogrešno misli da je inspiriran realizmom Dark Knighta, jer je Nolanov Dark Knight pokrenuo trend realističnog osvrta na superjunake (Bond je realno superjunak
).
Međutim, Casino Royale je izašao prije Dark Knighta, i prije će biti da je Nolan inspiriran Casino Royalom nego obrnuto. Eh, zašto ovo pričam, pa zato što Craig svoj Bond put završava batshit crazy pristupom realizmu. Znači, ovaj film...Jesus Christ. Ni Moore era nije ovako srala. Bond bukvalno vozi motor po zidu koji ima jedno 75 stepeni nagib. Do kraja filma ubija raju kao u Dynasty Warriors. I naravno, apsolutno nerealni gadgeti su back there kao da je Brosnan era.
Ima malo Dr. No šmeka. Bond se smuca po nekim tropskim krajevima, pa ganja ekscentričnog negativca po remote islandu, i slično. Ima i patetike. Dosta raje je izašlo iz kina. Ne znam da li zbog toga što je film dug, ili zato što je termin filma bio nezgodan, ili im se nije svidio. Meni bilo do jaja. Znači, uprkos tome što je batshit nerealan, uprkos tome što je patetičan, uprkos što se spašava svijet kao u najgorim Brosnan vremenima, film ide kao halva.
I tu je, zapravo, suština. Casino Royale, Skyfall, i No Time to Die su filmovi straightforward narativa, easy to grasp, zato su i valjali. Quantum i Spectre su pokušali ubacivati neke političke intrige i zavjere, dok se ne bi toliko zapetljali, da prvo ne znaš šta gledaš, a onda te kurac boli šta gledaš. Najbolji Bond filmovi su pitki, a No Time to Die je baš takav.