U japanskoj provinciji sredinom 19. stoljeća, samuraj Sanjuro Kawabatake kao lutalica bez gospodara vođen znakovima sudbine stigne u malo mjesto koje je poprište sukoba dva klana. Jedan je onaj predvođen trgovcem svilom Ushitorom, a na čelu drugog klana je trgovac sakeom i vlasnik bordela Seibê. Spreman za zaradu prikloniti se bilo kojem od klanova, Sanjuro ubrzo shvati da oba suprotstavljena tabora imaju brojne i velike nedostatke, kao i da je u oba slučaja riječ i o vrlo nemoralnim ljudima, te se odluči poslužiti manipulacijom i poraditi na međusobnom istrebljenju klanova. Ubrzo će, međutim, otkriti da i oni u njemu vide opasnog protivnika kojeg se žele riješiti, a sve će se dodatno zakomplicirati kad se među njegovim neprijateljima pojavi mladi Unosuke, koji za razliku od Sanjuroa posjeduje pištolj i zbog toga predstavlja posebnu prijetnju.
Komercijalno najuspješniji film scenarista i redatelja
Akire Kurosawe, za glavnu ulogu u kojem je njegov stalni saradnik
Toshirô Mifune (
Bitka za Midway,
Zimska ubistva,
1941.: Luda invazija na Kaliforniju) na festivalu u Veneciji 1961. godine ovjenčan Volpi Cupom i nagrađen kao najbolji glumac, dok je film godinu kasnije nominiran za Oscara za najuspjeliju scenografiju, izniman je i vrlo inovativan samurajski film. Oslanjajući se na tradiciju akcijskih, tzv. chambara filmova, Kurosawa je u saradnji sa scenaristom
Ryûzôm Kikushimom (
Sanjuro,
Skrivena tvrđava) koncept osvježio umetanjem elemenata groteske, drugačijom upotrebom muzike u okviru žanra te iznevjeravanjem mita o samurajima i samurajskom kodeksu u uvodnom dijelu, da bi u završnici taj mit ponovo afirmirao. Furiozno režirano, simbolički impresivno i sjajno glumljeno djelo maestralne gradacije dramske tenzije, koje linearnom dramaturgijom i narativnom konstrukcijom izrazito podsjeća na vestern, utjecao je ne samo na
Sergija Leonea, koji je u antologijskom špageti-vesternu
Za šaku dolara preuzeo priču filma, zbog čega je pod sudskom tužbom bio prisiljen platiti novčanu nadoknadu, nego i na žanr špageti-vesterna općenito (
Django Sergija Corbuccija), ali i na istočnjački vestern ili
eastern, na
Sama Packinpaha te na
Waltera Hilla, koji je 1996. godine realizirao parafrazu Kurosawina filma pod naslovom
Posljednji preživjeli.
Film se na mapi
Movielanda nalazi u kvadrantu
H7: