#101 Re: Finansijski pritisak roditelja na djecu
Posted: 18/04/2012 14:50
Ako cijeniš svoj novac i svoje vrijeme potrebno da ga zaradiš, primijeni isti princip i na druge ljude.
ajme, koji post.kojeime wrote:Nisu se odrekli stvari samo u materijalnom smislu, odrekli su se nacina zivota koji bi im bio laksi i udobniji bez djece. Ali su, mozda, shvatili da im je zivot sa djecom tezi ali ljepsi. I zato su stvorili djecu. A i razlozi zasto ljudi imaju djecu se ne mogu objasniti racionalnim razlozima. Imati potomstvo nije odluka, to je nagon, instinkt koji imaju sva ziva bica. Ni zivotinje ne dobijaju potomke jer su to odlucile, vec "im je doslo". A mi ljudi takodje smo zivotinje. Malo razmisljaj sire. Ja razmisljam racionalno i odlucio sam da necu imati djecu. To je jedini moguci ishod razmisljanja. Djeca nisu rezultat razmisljanja vec nagona, Odluka kada i koliko moze biti rezultat razmisljanja (a i to je diskutabilno), ali odluka da li je stvar nagona, ne razmisljanja.Cholina_Lokica wrote:Cuj odrekli se roditelji stvari zbog djeteta, pa nije ih niko tjer'o da prave djecu i odricu se, dobrovoljno su to uradili
Da, tebi bi bilo bolje da su roditelji odlucili da te nemaju, Ko im je kriv sto postojis, sami su krivi, niko ih nije tjerao.
Umjesto da si im zahvalna sto postojis ti im to nameces kao krivicu. Ili ih ti mrzis zato sto su te stvorili?
@kojeime,kojeime wrote:Nisu se odrekli stvari samo u materijalnom smislu, odrekli su se nacina zivota koji bi im bio laksi i udobniji bez djece. Ali su, mozda, shvatili da im je zivot sa djecom tezi ali ljepsi. I zato su stvorili djecu. A i razlozi zasto ljudi imaju djecu se ne mogu objasniti racionalnim razlozima. Imati potomstvo nije odluka, to je nagon, instinkt koji imaju sva ziva bica. Ni zivotinje ne dobijaju potomke jer su to odlucile, vec "im je doslo". A mi ljudi takodje smo zivotinje. Malo razmisljaj sire. Ja razmisljam racionalno i odlucio sam da necu imati djecu. To je jedini moguci ishod razmisljanja. Djeca nisu rezultat razmisljanja vec nagona, Odluka kada i koliko moze biti rezultat razmisljanja (a i to je diskutabilno), ali odluka da li je stvar nagona, ne razmisljanja.Cholina_Lokica wrote:Cuj odrekli se roditelji stvari zbog djeteta, pa nije ih niko tjer'o da prave djecu i odricu se, dobrovoljno su to uradili
Da, tebi bi bilo bolje da su roditelji odlucili da te nemaju, Ko im je kriv sto postojis, sami su krivi, niko ih nije tjerao.
Umjesto da si im zahvalna sto postojis ti im to nameces kao krivicu. Ili ih ti mrzis zato sto su te stvorili?
Kako ti to Havana sve covjeku fino objasni i ja jos uvijek ne znam sta mu nije jasno.HAVANA wrote:Eborg wrote: No nije li to neprirodan tok "odrastanja" gdje roditelji odjednom očekuju od svoje djece da pridonose kućnom budžetu? Nedavno sretoh jednu prijateljicu i njenu majku i nakon što sam joj čestitao na diplomiranju na fakultetu i u šali poželio da se što prije uda, majka gotovo uvrijeđeno reče: "A što sam je školovala, neka i ona meni pomogne sada malo?!"
Neprirodan tok odrastanja je gdje djeca sve ocekuju i dobiju od roditelja.Neprirodan tok odrastanja je da djeca ne stvore radne navike,osjete vlastiti dinar,osjete kako ga je tesko zaraditi a lako potrositi.Neprirodno je da djeca ne osjete potrebu da pomognu roditeljima u bilo cemu,neprirodno je da im je normalno da im je sve cisto,opeglano,da imaju sve sto pozele ne zapitavsi se kako to,zasto , zbog cega i do kada?Neprirodno je stvoriti debila od vlastitog djeteta koje sutra i kad zavrsi skole nece imati veze sa zivotom.Skola je jedno a zivot je drugo.Zivot je malo veca skola od svakog fakulteta.Kada se te dvije skole zavrse i spoje...a uz odrastanje u normalnoj porodici u kojoj si imao podrsku za sve ispravne poteze i kritiku za neispravne,tek onda,kad se to dvoje spoji imas bingo.
Sto se mene tice,roditeljima bih skinuo zvijezde sa neba(pogotovo majci) a moju djecu...to je borba koja traje i koja ce jos dugo trajati...Nadam se da cu uspjeti od njih napraviti dobre i vrijedne ljude a pri tome ne mislim samo na uspjeh u skoli,on je samo jedan dio koji moze puno znaciti a i ne mora...
Starijoj je sad 14 godina i najsretniji bih bio kad bi vec ovo ljeto nasao nesto da radi na raspustu...bar jedan mjesec da dijeli letke,prodaje sladoled,skuplja sudje...bilo sta.Pa nek je malo ko i naruzi,nabrza ali da osjeti kako ih je zaraditi...a onda nek ih potrosi kako hoce,meni ne trebaju.
Inace struja, voda ,telefon, hrana, plin, telefon, voda, i mnoge druge stvari su dzabe . To babi i majki s neba pada . Znaci koristis sve za sto neko drugi placa ali ne daj boze da neko drugi dirne u tvoje . Pametno, nema sta.ultima_palabra wrote:Slažem se da ima dobar procenat djece koja iskorištavaju roditelje predugim studiranjem, džabahljebarenjem... trebalo bi kod nas postati normalnije da se uz studij radi bar par sati dnevno. Ali sve dok nema posla ni za kvalifikovane, ta će praksa teško zaživjeti.
S druge strane, uzimati djetetu koje je tek osjetilo šta znači zaraditi dinar pola ili trećinu plate mi je pravo jadno i bijedno... ako ono osjeti da ti treba pomoć samo će se valjda ponuditi. Druga stvar je da bi se dijete trebalo odvojiti od roditelja najkasnije kad počne zarađivati, a po mogućnosti i ranije... bolje je biti i podstanar nego u 30-tim nemati vlastiti životni prostor.
Hajd ti malo pripazi na svoj riječnik i kako se kome obraćaš.kojeime wrote:Nisu se odrekli stvari samo u materijalnom smislu, odrekli su se nacina zivota koji bi im bio laksi i udobniji bez djece. Ali su, mozda, shvatili da im je zivot sa djecom tezi ali ljepsi. I zato su stvorili djecu. A i razlozi zasto ljudi imaju djecu se ne mogu objasniti racionalnim razlozima. Imati potomstvo nije odluka, to je nagon, instinkt koji imaju sva ziva bica. Ni zivotinje ne dobijaju potomke jer su to odlucile, vec "im je doslo". A mi ljudi takodje smo zivotinje. Malo razmisljaj sire. Ja razmisljam racionalno i odlucio sam da necu imati djecu. To je jedini moguci ishod razmisljanja. Djeca nisu rezultat razmisljanja vec nagona, Odluka kada i koliko moze biti rezultat razmisljanja (a i to je diskutabilno), ali odluka da li je stvar nagona, ne razmisljanja.Cholina_Lokica wrote:Cuj odrekli se roditelji stvari zbog djeteta, pa nije ih niko tjer'o da prave djecu i odricu se, dobrovoljno su to uradili
Da, tebi bi bilo bolje da su roditelji odlucili da te nemaju, Ko im je kriv sto postojis, sami su krivi, niko ih nije tjerao.
Umjesto da si im zahvalna sto postojis ti im to nameces kao krivicu. Ili ih ti mrzis zato sto su te stvorili?
ActionWoman wrote:To je stvarno veliki problem. Nije problem kad dijete trosi novac roditelja, ali kada roditelji pocnu trositi njegov novac onda je to strasno. Hoces da uzimas, ali da ne dajes, hoces da imas vise od 18 i da trosis i ne doprinosis. Mene bi bilo stid. Ako i ne mogu zaraditi pa doprinjeti budzetu onda cu se barem satrati kucnim poslovima da barem malo uzvratim svojim roditeljima. Al' valjda nisam sva svoja.Eborg wrote:Pa i to što studenti rade, rade za sebe, tj. sam sebi zaradi za patike, izlazak, cigare i samim tim to roditeljima olakšava jer mu ne moraju davati novac za to.insomnia78 wrote:Ma neee kak'o to.
Najbolje mu dok si ziv davati po cenera il cvaju a kad umres nek samo nastavi primati tvoju penziju. I cuj uskracuju mu obrazovanje, vani je savrseno normalno da studenti rade neke poslice uporedo sa fakultetom al samo kod nas begovi ne mogu.
A i on je akademski obrazovan njemu je ponizenje raditi za manje od milje, a nije ponizenje zivjeti na tudjoj grbaci
Sent from my GT-I9100 using Tapatalk
Uopće ne govorim o tome.
"Problem" je kada se zarađeni novac (bilo kao student ili zaposlen čovjek) očekuje kao nešto normalno za zajedničke potrebe.
posao se uvijek moze naci, cak je lakse naci sitni, honorarni posao nego nesto ozbiljno. ja sam pocela raditi na 3. godini studija i vise nisam prestajala... a nisam morala. moji bi finansirali moje skolovanje i da sam odbila ponudjeni honorarni posao.Eborg wrote:Ma dajte molim vas, govoriti o poslovima kod nas. Mogu se cijepati drva i raditi slični sitni poslovi za džeparac, o tome ne govorimo, takvih se poslića uvijek može naći.
I ja bih mrsio muda na zapadu radeći u Apple Storeu, Starbucksu, Game Stopu ili gdje već, to nije nešto što utiče na studije ili život u velikoj mjeri, a radna atmosfera je OK. Nažalost, ono što je na zapadu "zajebancija" za srednjoškolce i studente da imaju para za gorivo i izlaske je kod nas životna karijera. Većina osoba bi kod nas nažalost prihvatila da do kraja života radi u buregdžinici, dakle nema tih poslova tek tako. Muškarci se uvijek mogu snaći, hajde pošalji žensko dijete od od 16-17 godina da konobariše u kakvoj kafani ili radi u Mercatoru i nosa palete za džeparac, ma daj.
detroit-mercy wrote:Kako ti to Havana sve covjeku fino objasni i ja jos uvijek ne znam sta mu nije jasno.HAVANA wrote:Eborg wrote: No nije li to neprirodan tok "odrastanja" gdje roditelji odjednom očekuju od svoje djece da pridonose kućnom budžetu? Nedavno sretoh jednu prijateljicu i njenu majku i nakon što sam joj čestitao na diplomiranju na fakultetu i u šali poželio da se što prije uda, majka gotovo uvrijeđeno reče: "A što sam je školovala, neka i ona meni pomogne sada malo?!"
Neprirodan tok odrastanja je gdje djeca sve ocekuju i dobiju od roditelja.Neprirodan tok odrastanja je da djeca ne stvore radne navike,osjete vlastiti dinar,osjete kako ga je tesko zaraditi a lako potrositi.Neprirodno je da djeca ne osjete potrebu da pomognu roditeljima u bilo cemu,neprirodno je da im je normalno da im je sve cisto,opeglano,da imaju sve sto pozele ne zapitavsi se kako to,zasto , zbog cega i do kada?Neprirodno je stvoriti debila od vlastitog djeteta koje sutra i kad zavrsi skole nece imati veze sa zivotom.Skola je jedno a zivot je drugo.Zivot je malo veca skola od svakog fakulteta.Kada se te dvije skole zavrse i spoje...a uz odrastanje u normalnoj porodici u kojoj si imao podrsku za sve ispravne poteze i kritiku za neispravne,tek onda,kad se to dvoje spoji imas bingo.
Sto se mene tice,roditeljima bih skinuo zvijezde sa neba(pogotovo majci) a moju djecu...to je borba koja traje i koja ce jos dugo trajati...Nadam se da cu uspjeti od njih napraviti dobre i vrijedne ljude a pri tome ne mislim samo na uspjeh u skoli,on je samo jedan dio koji moze puno znaciti a i ne mora...
Starijoj je sad 14 godina i najsretniji bih bio kad bi vec ovo ljeto nasao nesto da radi na raspustu...bar jedan mjesec da dijeli letke,prodaje sladoled,skuplja sudje...bilo sta.Pa nek je malo ko i naruzi,nabrza ali da osjeti kako ih je zaraditi...a onda nek ih potrosi kako hoce,meni ne trebaju.
Npr, moj sef i njen bracni drug zarade minimum $200,000 za godinu sto je lova za jako lagodan zivot, da djeca ne moraju ni prstom mrdnuti. Ali ne daj vraze, oboje djece (jedno je sada na fax a drugo treba na fax) rade od svoje srednje skole (po prodavnicama, restoranima i td) sto je ovdje sasvim normalno. Pitam ja tako sefa prije par godina gde joj kcerka radi i ona mi rece na kasi u nekoj prodavnici voca i povrca i mrzi taj posao . Ali ja je stalno tiskam da ide da radi da bi vidjela i drugu stranu medalje. Pametnom dosta, sada mala na godinu izlazi sa faxa, na vrijeme zavrsava i zna sta hoce da radi u zivotu.
Drugi slucaj, zenska radila samnom u resotranu, stari jo poznat advokat, plivaju u lovi. Ja je pitam od kuda ona ovdje da radi kao konobarica, obzirom da joj je stari jak ko zemlja.
Treba prica, stari joj platio godinu dana studiranja na jakom univerzitetu, ona se otisla zahebavati, roknula godinu, babo zavrno pipu . Sada mora sama sebi da placa casove na community college-u, babo reko otvoriti ce opet pipu kada se mala vrati na pravi put .
Inace, sto je ovamo normala, da se pocinje rano raditi (ne radi love vise radi toga da bi djeca vidjela sta je zivot), kod nas je ibrecenje. Ma nemoj malog da radi, neka spava do podne, ima kad raditi ce .
Ima jos dosta toga mrsko mi pistati.
dok god ljudi imaju onoliko djece, koliko ih mogu prehraniti, it's fine by me. zeludac mi, pak, ne podnosi pozive za pomoc nezaposlenim parovima s 10 djece, jedno drugom do uha. ako nemas novaca za struju i gledanje tv-a, ne moras vala dokolicu prekracivati spolnim opcenjem.kojeime wrote:Otherside:
To je to. Naravno da ne mislim da roditelji kazu svojoj djeci da su im teret. To roditelji (osim "nenormalnih") ne samo da ne kazu vec i ne pomisle. Ali to jednostavno rjesenje jednacine. Nemoguce da se ne odreknu. A ja sam toliko sebican da ne zelim da se odreknem svoje udobnosti zbog djece. I to priznajem. Ne pokusavam da svoju sebicnost maskiram. I zato ovako "grubo" i govorim. Da li sam drugaciji od "normalnih", vjerovatno jesam.
Cholina lokica: NIsam komentarisao tvoje roditelje vec tvoj post. Da to ne ostane visiti u zraku.
Wewa: "ljudi imaju razne nagone, pa ih kontrolisu. pozivanje na animalni dio ljudskog bica stvarno je neprimjereno u ovom konkretnom slucaju. donositi djecu na svijet a nemati ih cime hraniti moze samo osoba ogranicenih mentalnih sposobnosti..."
Da, zato siromasni ljudi nigdje nemaju djecu i nikada ih nisu imali... Kada ljudi svoj stav pocnu posmatrati kao jedinicu mjere po kojoj svijet funkcionise...
Ma, uostalom, cemu sva ova prica...
Ja zavrsio.
Ti jarane toliko iskrivljeno gledas na neke stvari da je to nevjerovatno. To sto neciji rodiltelj zaradjuje 2-3 milje nije nikakav izgovor da malac ako vec radi ne treba da participira u zivotu porodice. Jede, pije ima stan, tv, sve i sta treba da sve spicka u kladionici. U principu, velika vecina tih roditelja na taj nacin zeli da izvrsi pritisak na djecu (u pozitivno smislu) da daju svoj maximum, da i oni zaradjuju 2-3milje, da se ne zadovoljavaju sa 7 stoja. Jer kada ti neko plati stan i hranu i rezije onda je 7 stoja dobra para ima se moze se. Ali kada moras od 7 stoja da platis sve prethodno navedeno onda je 7 stoja pickin dim Kapis.Eborg wrote:Mislim da smo opet otišli u krajnost. Normalno je da projiciramo vlastita iskustva i odgoj na ovakvu temu kao i na svaku drugu, pogotovo ako se nagriza ideal "savršenog roditelja" koji bi sva djeca barem trebali imati ka vlastitim roditeljima.
Govorimo o nekakvim vječnim 30+ studentima i slično no oni uopće nisu tema. Jedno je nekome zavrnuti pipu jer je bezobrazan/lijen/nesposoban a drugo očekivati/zahtijevati novac od djeteta koje već radi, bilo tokom studija, bilo nakon zasnivanja punog radnog odnosa bez obzira na stručnu spremu.
Smatram da je nesporno da treba pomoći roditelje kada isti uđu u penziju jer su iste u 99% slučajeva smiješno malene. S druge strane, početne plate mladih ljudi, s par izuzetaka, su također jako niske i po meni je život sa roditeljima više nužda nego želja.
E tu se stvar lomi - mislim da je OK i fino podržati kućni budžet jer dijete misli da je to OK tako što će otići u samoposlugu ili platiti račun za internet ali da se od njega zahtijeva novac je po meni degutantno. Njemu na dušu ako bude đon-obraz.
Ali opet ponavljam - šta će dijete čiji su roditelji uspješni pravnici, doktori, inžinjeri i slično, dakle uvjetno rečeno dobrostojeći? Roditelji zarađuju po 2-3 hiljade KM i više a dijete 700 KM i sad i on da plaća režije? Po meni je "ljudski" da u tom momentu takvi roditelji djetetu kažu da ne mora ništa plaćati već da ušteka šta love da može imati neki finansijski osnov da se osamostali. Nije isto odseliti od kuće sa 200 KM u šteku i 2000 KM.
Tacno tako! Vecina ovih ovdje koji zastupaju teriju "djete je investicija" vjerovatno nemaju svoju djecu. Obaveza roditelja je odgojiti mladog covjeka i pomoci mu da krene u zivot. Ako moja djeca uredno zavrsavaju svoje studije i u okviru toga povremeno zarade neku kintu, sa perspektivom da kad zavrse studije dobiju pristojne poslove u struci - kakav bih ja bila roditelj da trazim da mi placaju struju, kupuju namirnice . Pa mislim stvarno...!!!!!Ghost_Rider_XXX wrote:Čovjek je najsavršenije biće koje svaka budala može napraviti.
Slazem se u potpunosti, ali ovdje neki upravo zastupaju tezu da je dijete financijska investicija. Uzas.wewa wrote:dijete je 'investicija', ali ne finansijska. dijete je mogucnost (ali samo mogucnost) da starost necete docekati sami i napusteni... gledano po kriteriju isplativosti, vjerovatno bi bilo bolje ulagati u obveznice i od prinosa placati staracki dom i tudju pomoc, ali ima nesto i u onom zagrljaju sitnih rucica...
Koliko je tebi godina, da krenemo od toga prvo?otherside wrote:ja bih rekla da ovi koji istjeruju djecu na ulicu cim nadju bilo kakav posao ili im namecu "porez na dohodak" vec od prve plate, ne samo da nemaju djecu nego su daleko, daleko od te ideje...
interesuje me da li njih roditelji ovako tretiraju?
ne zagovaram nikakvo ljenguzanje do 40-te ili parazitno razmisljanje ali ne bih mogla djetetu reci kad primi prvu platu: haj' ti sine, trazi sebi nafaku ili odvadi meni pola.
ako je kriza u porodici, dijete ce samo skontati kad moze i treba da pripomogne.
a i roditelji sa zdravim, odraslim djetetom koje lezi i parazitira po cijeli dan se trebaju upitati kakav im je odgoj bio.
O tome i govorim. Ali ti sitni honorarni poslovi za 20-30 KM su čisto za džeparac i nisu "oporezovani" od strane roditelja. Dakle, "korist" roditeljima je što više ne moraju davati pare za cigare i izlaske, eventualno nove patike i sl.wewa wrote:posao se uvijek moze naci, cak je lakse naci sitni, honorarni posao nego nesto ozbiljno. ja sam pocela raditi na 3. godini studija i vise nisam prestajala... a nisam morala. moji bi finansirali moje skolovanje i da sam odbila ponudjeni honorarni posao.
drugi je par opanaka sto danas djeca faks ili skolu biraju prema kriteriju a) blizine obrazovne ustanove, b) jednostavnosti upisivanja, c) raje koja se tamo upisuje, a zanemaruju buducu isplativost zanimanja za koje se skoluju. ili se oslone na to da ce im babo i majka naci stelu za posao - jer se zaboga ne moze raditi bez stele.
ja se stvarno nikad nisam susrela s primjerima kakve ti iznosis. doduse, to vrijedi i za druge teme...Eborg wrote:O tome i govorim. Ali ti sitni honorarni poslovi za 20-30 KM su čisto za džeparac i nisu "oporezovani" od strane roditelja. Dakle, "korist" roditeljima je što više ne moraju davati pare za cigare i izlaske, eventualno nove patike i sl.wewa wrote:posao se uvijek moze naci, cak je lakse naci sitni, honorarni posao nego nesto ozbiljno. ja sam pocela raditi na 3. godini studija i vise nisam prestajala... a nisam morala. moji bi finansirali moje skolovanje i da sam odbila ponudjeni honorarni posao.
drugi je par opanaka sto danas djeca faks ili skolu biraju prema kriteriju a) blizine obrazovne ustanove, b) jednostavnosti upisivanja, c) raje koja se tamo upisuje, a zanemaruju buducu isplativost zanimanja za koje se skoluju. ili se oslone na to da ce im babo i majka naci stelu za posao - jer se zaboga ne moze raditi bez stele.
Sasvim je druga stvar posao koji zahtijeva ugovorni odnos sa poslodavcem ili čak na crno. Posao samo radi posla nije uvijek najbolje rješenje, hajde pošalji neuko dijete od 16-17 godina da ga izrabljuje neki gazda. Pa nije džaba Zakon o radu sa odredbama o zapošljavanju maloljetnika izuzetno restriktivan, a kod nas se iste uopće ne poštuju.
Ako nema finansijske potrebe, ja svom djetetu ne bih dozvolio da radi u takvim uslovima. Manja je šteta imati 200 KM dodatnih troškova na to dijete nego mu sjebati zdravlje i živce u ovakvom okruženju. Da živim u uređenoj državi pa da može raditi u Apple Storeu, Starbucksu i sličnim "omladinskim" firmama ne bih imao ništa protiv ako to želi. Honorarni poslovi i tamo i ovamo su također njegov/njen izbor.
a cuj, to su valjda naslijedjeni obrasci ponasanja. u ruralnim sredinama je cak pogodno tako razmisljati, sto vise djece, vece su sanse da ce sjetva i zetva biti obavljena na vrijeme i s minimumom troskova.Pasiflora wrote:Slazem se u potpunosti, ali ovdje neki upravo zastupaju tezu da je dijete financijska investicija. Uzas.wewa wrote:dijete je 'investicija', ali ne finansijska. dijete je mogucnost (ali samo mogucnost) da starost necete docekati sami i napusteni... gledano po kriteriju isplativosti, vjerovatno bi bilo bolje ulagati u obveznice i od prinosa placati staracki dom i tudju pomoc, ali ima nesto i u onom zagrljaju sitnih rucica...
Meni su najsmjesniji ovi sto se sa 25 ili 27 godina jos uvije smatraju djecom .male_okice wrote:stvarno se slazem sa ovim...jako je ruzno da roditelj prebacuje djetetu sto se odrekao ovoga ili onoga zarad tog djeteta, i mislim da bi tada najradije oduzela im to dijete i rekla eto hajte sad u zivot ako vas toliko muci. Ali ovdje se radi o odraslim osobama...logicno je da moras djetetu od 5, 10, 15 godina kupiti hranu, odjecu itd...ali sta sa djetetom od 25-30 godina? Gdje prestaje granica duznosti a pocinje iskoristavanje od strane djeteta? A isto tako iako ja npr smatram da sam duzna da svome djetetu pruzim sta god mogu dok je ono malo ne smatram da ja moram klapcu od 25 kupovati to isto. Naravno u svemu postoje iznimke, nedaj boze neke bolesti ili neceg slicnog. Ali stvarno gdje prestaje zrtvovanje za dijete a gdje pocinje iskoristavanje roditelja od strane djeteta?otherside wrote:naravno.Cholina_Lokica wrote:Cuj odrekli se roditelji stvari zbog djeteta, pa nije ih niko tjer'o da prave djecu i odricu se, dobrovoljno su to uradili
svaki roditelj ima obavezu prema vlastitom djetetu i ono treba da bude iskljucivo njegova duznost.
ako ocekuje neku zahvalnost od djeteta treba je i "posijati" na pravi nacin.
roditelj koji djetetu izvali argument da se odrekao mnogo cega zbog njega treba se pozabaviti vlastitom logikom.
Jeste sve super a sta kao ti imas peMziju 300KM od toga pola na ljekove pola na rezije, sta onda, i tad ces reci haj ti sine svojim poslom pusti mater nek crkne daaaj pliz, gledala bi u njega ko u ozeblo sunce hoce li ti pomoci li ne.Pasiflora wrote:Tacno tako! Vecina ovih ovdje koji zastupaju teriju "djete je investicija" vjerovatno nemaju svoju djecu. Obaveza roditelja je odgojiti mladog covjeka i pomoci mu da krene u zivot. Ako moja djeca uredno zavrsavaju svoje studije i u okviru toga povremeno zarade neku kintu, sa perspektivom da kad zavrse studije dobiju pristojne poslove u struci - kakav bih ja bila roditelj da trazim da mi placaju struju, kupuju namirnice . Pa mislim stvarno...!!!!!Ghost_Rider_XXX wrote:Čovjek je najsavršenije biće koje svaka budala može napraviti.
Mislim da je logicnije pomoci im da sto prije ponesto ustede da bi mogli odseliti i poceti zivjeti samostalno. Pa zar nije zelja svakog NORMALNOG mladog covjeka da se sto prije osamostali!
Mislim da je cijela prica krenula od hipoteze da roditelji nisu financijski ovisni. Ukoliko ipak jesu, tvoj komentar je u potpunosti ok.hamalalija wrote:Jeste sve super a sta kao ti imas peMziju 300KM od toga pola na ljekove pola na rezije, sta onda, i tad ces reci haj ti sine svojim poslom pusti mater nek crkne daaaj pliz, gledala bi u njega ko u ozeblo sunce hoce li ti pomoci li ne.
Imas takvih slucajeva mali milion, pa cak slucajeva gdje djeca "zaborave" na roditelje.
I ja da imam 1000KM penziju govorio bi sine haj ti svojim putem.
Treba se malo spustiti na zemlju.
Znam da moji cekaju da ih poguram jer od koga da ocekuju ako necu ja.
Ipak su oni mene odgojili, ipak su oni moju guzicu prali, skolovali me, oblacili me deverali oko mene, tako da nemagu sebi dozvoliti da im kazem ne dam ako mi za traze, u stvari ne moraju ni zatraziti podrazumjeva sae da ih poguram.