Ne kontam??

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

User avatar
sheilak
Posts: 17842
Joined: 29/12/2006 21:44
Location: kod njega

#51 Re: Ne kontam??

Post by sheilak » 14/12/2011 16:32

CASUALE wrote:Ovako ako moze neko ovo da mi detaljno objasni sta mi se desilo,
spavam ja jutros negdje oko 6 i 20 sam u svojoj sobi,mrkli mrak i odjednom mi neka bijela svijetlost dodje pred mene vodi me kroz neke tunele nesta tesko a na plucima teret ko da mi neko sjedi i ne da mi da disem i ja reko sebi jbg vakat je da se ide vrijeme smrti doslo i to je trajalo jedno 10sec mozda malo vise dok sebi nisam dosao svjesti i ustao te kontam sta mi se desava jesam poludio,kasnije sjedem za komp da pocnem guglati naletim na ovaj link http://www.24sata.hr/zdravlje/paraliza- ... udi-103907 i ta 2 slika ko da mi se desila ali nisam bio u to nekoj paralizi da se ne mogu pomaknut ko sto se desava tim ljudima.
Meni se to vise puta desavalo, obicno kada sam bila pod stresom (bilo koje vrste). Ja se zaista nisam mogla pomaknuti, ni vrisnuti. ( Mislim da sam tada potpuno shvatila sta znace stihovi iz one Valentinove pjesme Zelim da progovorim, a ne mogu da prozborim :D ). Imala sam osjecaj da je neko pored mene, da dise kraj mene, kao da me razvlaci ( ne mogu to drugacije objasniti, kao da se rastavljam) i odvlaci. Onda zvukovne i vizualne halucinacije :-D (zaista se desavaju u tom stanju). Naucno objasnjenje je da dolazi do neravnoteze u tijelu kada pada u san, tj. da je tijelo vec u stanu sna, a um jos ne, pa ne moze kontrolirati misice.

Naravno, ima i nadnaravnih objasnjenja (dzini, vanzemaljci, zli entiteti) ili astralna projekcija. Ne bih ti znala reci sta je, osim da sam u jednom od takvih stanja vidjela bica potpuno crna, kao sjenke ili crne siluete, ali koje su bile materijalne.

Ipak moram dodati da mi ne znamo nista ili znamo vrlo malo o ljudskom umu, nacinu na koji on funkcionira, o duhu, duši, o drugim razinama postojanja, itd. Ne treba se toga plasiti, ljudi jos uvijek uce, otkrivaju, ali mislim da trebamo o tome razmisljati, nastojati shvatiti sta je to, sta mi tu zapravo vidimo, zasto se to desava. Ja sam se isprva bojala, u tim trenucima te obuzme samrtni strah, ali sada sam zaista znatizeljna.
Last edited by sheilak on 14/12/2011 16:36, edited 1 time in total.


Mistik_
Posts: 914
Joined: 19/11/2011 12:17

#52 Re: Ne kontam??

Post by Mistik_ » 14/12/2011 17:39

Zoya wrote:
CoCoJamBo wrote:A Sad kad se sjetim ,jeli moguce ovo :

Ponekad kad ostanem budan do 6 ili 7 ,i jer ustanem vazda oko 3,4 posljepodne ako tad zaspim ,da se nebi svadjao sa svojima ,ostanem budan !
I naravno svako je nekoliko puta ostao budan 24h ili vise a da ne spava nikako !
I 2 ili 3 puta mi se desilo da zalegnem oko 6 navecer ono da se odmorim (ne da zaspim) i valjda u tom trenutku od umora uhvati me san i vidim bjelu svijetlost i trznem se iz sna ,preliven znojem ,muka mi je ,probljedio i vruce mi je ,pa otvorim balkonska vrata na siro da udisem vazduha i probam zaspati ,jeli se ikome desavalo? :D
Ako sad napisem da ne valja spavati/odmarati u ta doba, dakle doba akshama, odmah ce mi shuma ispod pazuha reci da sam paranoicna. :skoljka:
Nece samo on to reci :lol: :D

mada ja ne bi reko da si samo paranoicna :D


i onaj znam ljudi koji namjerno pokusavaju izazvati ovakva stanja s clijem eksperimentiranja. :D
Samo je fazon sto nekad zaboravis da si odlucio da te nije strah

User avatar
slobodni armirach
Posts: 5588
Joined: 22/06/2010 17:17
Location: Administrativni Centar Kantona 4

#53 Re: Ne kontam??

Post by slobodni armirach » 14/12/2011 18:16

promijeni Rizle :D

User avatar
CASUALE
Posts: 130
Joined: 01/06/2011 22:03

#54 Re: Ne kontam??

Post by CASUALE » 14/12/2011 19:30

Mistik_ wrote:
Zoya wrote:
CoCoJamBo wrote:A Sad kad se sjetim ,jeli moguce ovo :

Ponekad kad ostanem budan do 6 ili 7 ,i jer ustanem vazda oko 3,4 posljepodne ako tad zaspim ,da se nebi svadjao sa svojima ,ostanem budan !
I naravno svako je nekoliko puta ostao budan 24h ili vise a da ne spava nikako !
I 2 ili 3 puta mi se desilo da zalegnem oko 6 navecer ono da se odmorim (ne da zaspim) i valjda u tom trenutku od umora uhvati me san i vidim bjelu svijetlost i trznem se iz sna ,preliven znojem ,muka mi je ,probljedio i vruce mi je ,pa otvorim balkonska vrata na siro da udisem vazduha i probam zaspati ,jeli se ikome desavalo? :D
Ako sad napisem da ne valja spavati/odmarati u ta doba, dakle doba akshama, odmah ce mi shuma ispod pazuha reci da sam paranoicna. :skoljka:
Nece samo on to reci :lol: :D
Pa imas razne tutorijale na youtube da bi se izazvao taj osjecaj cak i neki ljudi idu na casove valjda to sad neka furka ili sta vec mada se meni nije desila ta paraliza neko nesta sasvim drugo za sta sam nasao odgovor,uglavnom sa snom nema zajebancije.

User avatar
just principe
Posts: 4349
Joined: 28/03/2011 21:31
Location: ANTIklix
Contact:

#55 Re: Ne kontam??

Post by just principe » 14/12/2011 19:31

sheilak wrote:
Meni se to vise puta desavalo, obicno kada sam bila pod stresom (bilo koje vrste). Ja se zaista nisam mogla pomaknuti, ni vrisnuti. ( Mislim da sam tada potpuno shvatila sta znace stihovi iz one Valentinove pjesme Zelim da progovorim, a ne mogu da prozborim :D ). Imala sam osjecaj da je neko pored mene, da dise kraj mene, kao da me razvlaci ( ne mogu to drugacije objasniti, kao da se rastavljam) i odvlaci. Onda zvukovne i vizualne halucinacije :-D (zaista se desavaju u tom stanju). Naucno objasnjenje je da dolazi do neravnoteze u tijelu kada pada u san, tj. da je tijelo vec u stanu sna, a um jos ne, pa ne moze kontrolirati misice.

Naravno, ima i nadnaravnih objasnjenja (dzini, vanzemaljci, zli entiteti) ili astralna projekcija. Ne bih ti znala reci sta je, osim da sam u jednom od takvih stanja vidjela bica potpuno crna, kao sjenke ili crne siluete, ali koje su bile materijalne.

Ipak moram dodati da mi ne znamo nista ili znamo vrlo malo o ljudskom umu, nacinu na koji on funkcionira, o duhu, duši, o drugim razinama postojanja, itd. Ne treba se toga plasiti, ljudi jos uvijek uce, otkrivaju, ali mislim da trebamo o tome razmisljati, nastojati shvatiti sta je to, sta mi tu zapravo vidimo, zasto se to desava. Ja sam se isprva bojala, u tim trenucima te obuzme samrtni strah, ali sada sam zaista znatizeljna.

IMME
Posts: 2900
Joined: 19/05/2007 12:23

#56 Re: Ne kontam??

Post by IMME » 14/12/2011 19:42

Comrad wrote:Desilo mi se ovo jednom i mogu samo reci da je uzasan osjecaj.
Imam dojam da te od svih, do sada oglasenih, najbolje razumijem.

Jedno takvo stanje je skup bespomocnosti, izgubljenosti, straha, svjesnosti paralize popracene zvucno-vizuelnom halucinacijom koja je toliko stvarna da se pamti dok se zivo (bar ja pamtim :/ svaki detalj, a od tada je proslo 5-6 godina). Nazvati tako stanje strasnim, uzasnim, jednostavno se cini preblagim u odnosu kakvo ono jeste.

Opisacu vam moj slucaj, cini se posebnim, najstrasnijim, sto ujedno autoru teme moze posluziti bar kao utjeha da je, iako preplasen licnim stanjem, a i neznanjem uzroka, jos dobro i prosao :) ; i … bilo bi mi drago kad bih u narednim postovima naisla na identican slucaj mome, ali, nemam bas veliku nadu u to. Nejse.

Ujutro, negdje oko 8 sati budim se naglo, jer kao znam da se moram probuditi, nesto mi alarmira problem. Istog momenta KAD PROGLEDAH osjetih jak bol donjeg dijela stomaka. U tim djelicima sekunde pomislih da je bol prouzrokovan duzim istim polozajem tijela, na ledjima sam, s posve ispruzenim nogama, pa se ponadah da ce bol brzo minuti ako blago skupim noge i okrenem se na bok. Tad nastaje horor – paralisana mi lijeva noga ajjj :shock: ni mrdnuti je ne mogu, k’o zakovana za krevet. Vec shokirana, strahujem za stanje desne noge – isti slucaj; ma ni za cm ju pomaci. Osjecam se totalno bespomocno, em sam sama, bol me razdire, a noge paralisane. Da se rukom oslonem pa prebacim na bok, htjela sam, al', i ruka … pa i druga - paralisana sam 100 % :shock: . Htjela sam vrisnuti, htjela sam vristati da ulica zvoni od mog glasa – al sve je ostalo na htijenju tek. Nema glasa. Nema snage. Niceg nema. Niceg do suza koje su se sljevale i nestajale u jastuku. Kao da me srce i mozak bole od bola u preponama. Paraliza? :shock: Zelim umrijeti. Odmah! Odmah! Odmah!

Ako je to bio horor No1, odmah je uslijedio
horor No2
koji je nesto tezhe opisati
Ne osjetim bol. Bespomocno, posve vec predano, lezim, a tako jasno ispred sebe vidim samo glavu sebe, kao sto bih se u normali vidjela da sam pred ogledalom. Ta glOOva ( :mrgreen: ) s mojim likom, imala je funkciju monitora. Naziru se zvucni signali, i, sprva, dok se mislim :roll: na sta li me podsjecaju, i otkud dopiru, na celu „te druge ja“ poce se crvenom bojom ocrtavati mjerac rada mog srca. Spocetka cini se normalno, normalno se uzdizu „linije“ (/), spustaju, pa jedva osjetan prekid, pa onda opet niz normalnih, a onda uslijedise sve krace i krace „linije“; zvucni signal savrseno uredan, jasan … a onda se razvuce ________________________________ :shock: od cijeg zvucnog signala kao da me negdje probode a ne zaboli. Znam – to je to. Smrt, dakle. :roll: Kako nesta tog duzheg, jednolicnog zvucnog signala, nesta i te glave. A onda se razbijesnila tisina, toliko osjetna tisina da se cinilo da se mogla uhvatiti u ruku kao stvar.
Tisinaaaaaaaaaaaaaa ...
Da li sam to zaista umrla malocas? :-? Kako cu znati jesam li? :? Pa jesi, bona, jesi umrla, vidjela si ravnu liniju, cula si taj dugi signal. :P :oops:
Jedva osjetna nevjerica u meni, podsjeti me na bol u preponama koji vec osjecam. Hm .. ali … ako osjetim bol, ondaaa … mozda i nisam mrtva?! Mozda. Da mi se okrenuti na bok i skupiti noge, Boze, toliko vjerujem da bi mi time bol bio podnosljiviji. I opet se razocaram, noge ne osjecam sem da mi jako smeta sto su tako ispruzene. Ni ruke ne funkcionisu. Oh, taj bol. Ostajem uporna, okrenuti se na bok moram, nema druge. Bjese jako mucno, kao da to nikada necu uspjeti; vise bokom, pomalo se oslanjajuci na lakat, kako li :? uspjedoh nekako, jedva. Kako uspjeh, dobih i odgovor – nisam mrtva. ;-) Nisam :) Da sam mrtva ne bih se mogla okrenuti. Telefon :shock: moram nekako do telefona. Kako? Otiskujuci se zadnjicom i ledjima. Telefon je samo na korak od kreveta, a cini se tako daleko. Skljokam se nekako na pod, placem bez glasa. Umorna sam, smrtno sam umorna. Naslonim glavu na rub kreveta i placeeeem. Sama.
Ako nekako i dohvatim telefon, necu moci govoriti; osjetim da su mi i vilice ukocene. Od te totalneizgubljenosti, nemoci, odjednom sam zaridala, glasno. Dohvatiti telefon po svaku cijenu moram; sta ako ne mogu pricati? – ah, mogu glasno plakati, i to je strucnoj osobi dovoljan signal da odreaguje nekako, tjesim se.
Ne pitajte me kako sam skljokala telefon na pod, znam samo da je bilo tesko, i da sam zahvalna laktovima. Kako se telefon nadje preda mnom, osjetih desnu ruku da je „ozivjela“.Umorna je krajnje, spooora, lijenaaaaa uh … al ce mi dobro posluziti i kao takva. Nazovem Hitnu pomoc; polumrtvim vilicama jedva da komandujem. Uspjeh tek reci da mi nije dobro, da se probudih paralisana, s bolovima i da sam sama, a sve to s tolikim naporom, da se cinilo da to ne pricam ja. Kazem adresu, dolaze za deset minuta. (laz, stigli su za 20) Cujem kako jos rece da budem spremna. Vezu prekidoh, a gundjam „spremices me ti!“
Elem, snesose me na nosilima – sirena - pravac bolnica. Dijagnoza bola u preponama – jaca(nenajavljena)upala jajnika. Bolnicki krevet, infuzije, medikamenti - padam u visesatni san. Kasnije me budi doktor da razgovaramo. Osjetim zivot u rukama. Tek da su zive. Umorna sam. Insistira da mu ispricam svaki detalj kog se sjecam. Horor No2 je s posebnim interesovanjem pratio, da bi na kraju, onako, zamisljeno, rekao samo „ Da, da. Zna medicina za taj rijetki fenomen; nazalost, i ostaje na tome da samo zna
Sutradan je trebalo da stanem na svoje noge, ponovo. Mislim da su im pomodrile ruke od stiska mojih, toliki napor, toliki strah sam imala, da sam imala dojam da ne koracam vec da me oni vuku xD
Pet dana boravka u bolnici i sve se u toku od jedne sedmice postepeno normalizovalo.
Ne daj mi Boze dozivjeti to ikad vise. :run:

r_faruk
Posts: 4394
Joined: 20/01/2003 00:00

#57 Re: Ne kontam??

Post by r_faruk » 14/12/2011 23:42

uh, ja jednom zaspo sa rukom iza glave, spavo sam na ledjima, a kad sam se ujutro probudio i ustao, ruka ostala iza ledja i visi, joj jesam se prepo, kontam nema mi ruke, a ne mogu je pomjeriti, utrnula. kasnije sam je lijevom rukom pomjerio........... al sam se prepo opasno........... :-)

pemanapemani
Posts: 4312
Joined: 09/09/2008 15:12

#58 Re: Ne kontam??

Post by pemanapemani » 15/12/2011 00:03

Postoji li neko objašnjenje poremećaja sna kada jednostavno prestaneš disati, odnosno, zadržavaš dah u snu do krajnjih granica? Drugi slučaj, škrgutanje zubima u snu.

User avatar
Jack Be Nimble
Posts: 10381
Joined: 15/01/2010 18:31

#59 Re: Ne kontam??

Post by Jack Be Nimble » 15/12/2011 02:06

Sto se tice zuba i to me zna probuditi, nema nista gore nego kada te skripa tvojih zuba probudi. Mozes kupiti u apoteci ko neku "protezu" stavis u usta i onda ti se zubi ne dodiruju. Jedino sto ti se moze desiti (sto je meni zubar rekao u mom slucaju) da mogu vremenom zube ostrugati ako radim cesto i sa velikom silom, sto je u mene slucaj. Takodjer sto mi se desi zbog toga, vremenom mi se vilica umori pa mi zakoci, onda usta ne mozes da otvaras i zatvar kako bi trebalo. Naravno sve ovo ima veze sa stresom i meni je uvijek najgore bilo pred ispite. Kako dolaze isipiti, tako ja ne mogu usta da otvaram i zatvaram. Nakon ispita i malo jacih ljekova, ja rahat :D.

User avatar
Kinaski
Posts: 7556
Joined: 08/05/2011 22:52

#60 Re: Ne kontam??

Post by Kinaski » 15/12/2011 02:11

Meni se to cesto desava .

pemanapemani
Posts: 4312
Joined: 09/09/2008 15:12

#61 Re: Ne kontam??

Post by pemanapemani » 15/12/2011 02:17

Jack Be Nimble wrote:Sto se tice zuba i to me zna probuditi, nema nista gore nego kada te skripa tvojih zuba probudi. Mozes kupiti u apoteci ko neku "protezu" stavis u usta i onda ti se zubi ne dodiruju. Jedino sto ti se moze desiti (sto je meni zubar rekao u mom slucaju) da mogu vremenom zube ostrugati ako radim cesto i sa velikom silom, sto je u mene slucaj. Takodjer sto mi se desi zbog toga, vremenom mi se vilica umori pa mi zakoci, onda usta ne mozes da otvaras i zatvar kako bi trebalo. Naravno sve ovo ima veze sa stresom i meni je uvijek najgore bilo pred ispite. Kako dolaze isipiti, tako ja ne mogu usta da otvaram i zatvaram. Nakon ispita i malo jacih ljekova, ja rahat :D.
Vjerovatno je do stresa. Ljudi su se znali istraumirati ako spavaju u prostoriji u kojoj "revem". Zubi su već poprilično ostrugani, pa ću nakon sanacije kupiti gumenu zaštitu.
Meni više smeta zadržavanje daha, ustanem se umoran i zadihan.

User avatar
Kinaski
Posts: 7556
Joined: 08/05/2011 22:52

#62 Re: Ne kontam??

Post by Kinaski » 15/12/2011 02:35

Jack Be Nimble wrote:Desi mi se jednom sedmicno, a stalno mi se desi kada legnem u toku dana nekih 20 minuta i onda me uhvati taj osjecaj. Kroz godine sam naucio sam sebe da kazem da to nije nista, da se opustim i prodje me. Prije sam se znao sa tim boriti po minutu, sada samo kazem 'jebo ti ovo ovo nije nista okrene'm se na drugu stranu i nastavim pajkiti :-). Nemam pojma sta je uzrok, nisam nikada guglovo razloge.
Cekaj , ja ne mogu da se okrenem nista ne mogu da pomjerim osim oka

User avatar
Jack Be Nimble
Posts: 10381
Joined: 15/01/2010 18:31

#63 Re: Ne kontam??

Post by Jack Be Nimble » 15/12/2011 07:21

187 wrote:
Jack Be Nimble wrote:Desi mi se jednom sedmicno, a stalno mi se desi kada legnem u toku dana nekih 20 minuta i onda me uhvati taj osjecaj. Kroz godine sam naucio sam sebe da kazem da to nije nista, da se opustim i prodje me. Prije sam se znao sa tim boriti po minutu, sada samo kazem 'jebo ti ovo ovo nije nista okrene'm se na drugu stranu i nastavim pajkiti :-). Nemam pojma sta je uzrok, nisam nikada guglovo razloge.
Cekaj , ja ne mogu da se okrenem nista ne mogu da pomjerim osim oka
Ne mogu ni ja, ali sam naucio sam sebe da to nije nista i prevladam preko toga. Inace me prije znalo drzati po minutu i vise dok se ne bi mogao pomjeriti.

User avatar
despina
Posts: 492
Joined: 16/02/2009 13:13

#64 Re: Ne kontam??

Post by despina » 15/12/2011 09:15

oooooooo znači ima vas još, škripači zubala :oops: mene momak dovodi do ludila :x škripi kao da vilicu lomi. zubar mu je rekao da može napraviti gumenu podlogu, prema svom otisku, košta 200 km. u radnjama sa sportskom opremom se može kupiti guma za usta (za boksere) :lol: zagrije se, pa stavi između zuba, tako da poprimi oblik otiska vilice, mislim da košta 15-20 km. ja koristim čepiće za uši, inače ne bih mogla pored njeg zaspati.
od tog zvuka se sva naježim a prvi put sam se prepala, kao da kosti lomi u ustima :-?

nookey
Posts: 929
Joined: 13/10/2010 21:42

#65 Re: Ne kontam??

Post by nookey » 15/12/2011 10:57

Imao sam i ja sličnih situacija, ali kod mene to nije tako rijetko, dešava mi se češće neko kod vas :)
Znači gušenje kao da me nešto pritišće, kao da mi sjedi na prsima, ali ja sam navikao da u tom trenutku skontam da sanjam, ali znači svaki put (prije nisam dok sam bio mlađi, pa sam se znao prestraviti), sad proučim euzu i bismilu (ne bih da sad potenciram to sa vjerske strane ali meni pomogne) i kao da odjednom izronim iz vode, osjetim olakšanje, mir i spokoj...
U ovom svemu čini mi se da je veoma bitno "naučiti" mozak da prepozna da se radi o snu, jer čovjek ukoliko ta mora potraje, može imati nesagledivih posljedica. Znam jer kao što rekoh dok sam bio dijete, strah me bilo leći da spavam jer sam se bojao da će se to ponoviti i imao sam velikih problema s tim...

User avatar
Zhurba
Posts: 135
Joined: 31/10/2011 16:12
Location: right now...in astral project

#66 Re: Ne kontam??

Post by Zhurba » 15/12/2011 11:26

r_faruk wrote:uh, ja jednom zaspo sa rukom iza glave, spavo sam na ledjima, a kad sam se ujutro probudio i ustao, ruka ostala iza ledja i visi, joj jesam se prepo, kontam nema mi ruke, a ne mogu je pomjeriti, utrnula. kasnije sam je lijevom rukom pomjerio........... al sam se prepo opasno........... :-)
:lol: :lol: ti mislis ono nije tvoja ruka ili cak da je otpala :D :lol:

Mistik_
Posts: 914
Joined: 19/11/2011 12:17

#67 Re: Ne kontam??

Post by Mistik_ » 15/12/2011 13:16

IMME wrote:
Comrad wrote:Desilo mi se ovo jednom i mogu samo reci da je uzasan osjecaj.
Imam dojam da te od svih, do sada oglasenih, najbolje razumijem.

Jedno takvo stanje je skup bespomocnosti, izgubljenosti, straha, svjesnosti paralize popracene zvucno-vizuelnom halucinacijom koja je toliko stvarna da se pamti dok se zivo (bar ja pamtim :/ svaki detalj, a od tada je proslo 5-6 godina). Nazvati tako stanje strasnim, uzasnim, jednostavno se cini preblagim u odnosu kakvo ono jeste.

Opisacu vam moj slucaj, cini se posebnim, najstrasnijim, sto ujedno autoru teme moze posluziti bar kao utjeha da je, iako preplasen licnim stanjem, a i neznanjem uzroka, jos dobro i prosao :) ; i … bilo bi mi drago kad bih u narednim postovima naisla na identican slucaj mome, ali, nemam bas veliku nadu u to. Nejse.

Ujutro, negdje oko 8 sati budim se naglo, jer kao znam da se moram probuditi, nesto mi alarmira problem. Istog momenta KAD PROGLEDAH osjetih jak bol donjeg dijela stomaka. U tim djelicima sekunde pomislih da je bol prouzrokovan duzim istim polozajem tijela, na ledjima sam, s posve ispruzenim nogama, pa se ponadah da ce bol brzo minuti ako blago skupim noge i okrenem se na bok. Tad nastaje horor – paralisana mi lijeva noga ajjj :shock: ni mrdnuti je ne mogu, k’o zakovana za krevet. Vec shokirana, strahujem za stanje desne noge – isti slucaj; ma ni za cm ju pomaci. Osjecam se totalno bespomocno, em sam sama, bol me razdire, a noge paralisane. Da se rukom oslonem pa prebacim na bok, htjela sam, al', i ruka … pa i druga - paralisana sam 100 % :shock: . Htjela sam vrisnuti, htjela sam vristati da ulica zvoni od mog glasa – al sve je ostalo na htijenju tek. Nema glasa. Nema snage. Niceg nema. Niceg do suza koje su se sljevale i nestajale u jastuku. Kao da me srce i mozak bole od bola u preponama. Paraliza? :shock: Zelim umrijeti. Odmah! Odmah! Odmah!

Ako je to bio horor No1, odmah je uslijedio
horor No2
koji je nesto tezhe opisati
Ne osjetim bol. Bespomocno, posve vec predano, lezim, a tako jasno ispred sebe vidim samo glavu sebe, kao sto bih se u normali vidjela da sam pred ogledalom. Ta glOOva ( :mrgreen: ) s mojim likom, imala je funkciju monitora. Naziru se zvucni signali, i, sprva, dok se mislim :roll: na sta li me podsjecaju, i otkud dopiru, na celu „te druge ja“ poce se crvenom bojom ocrtavati mjerac rada mog srca. Spocetka cini se normalno, normalno se uzdizu „linije“ (/), spustaju, pa jedva osjetan prekid, pa onda opet niz normalnih, a onda uslijedise sve krace i krace „linije“; zvucni signal savrseno uredan, jasan … a onda se razvuce ________________________________ :shock: od cijeg zvucnog signala kao da me negdje probode a ne zaboli. Znam – to je to. Smrt, dakle. :roll: Kako nesta tog duzheg, jednolicnog zvucnog signala, nesta i te glave. A onda se razbijesnila tisina, toliko osjetna tisina da se cinilo da se mogla uhvatiti u ruku kao stvar.
Tisinaaaaaaaaaaaaaa ...
Da li sam to zaista umrla malocas? :-? Kako cu znati jesam li? :? Pa jesi, bona, jesi umrla, vidjela si ravnu liniju, cula si taj dugi signal. :P :oops:
Jedva osjetna nevjerica u meni, podsjeti me na bol u preponama koji vec osjecam. Hm .. ali … ako osjetim bol, ondaaa … mozda i nisam mrtva?! Mozda. Da mi se okrenuti na bok i skupiti noge, Boze, toliko vjerujem da bi mi time bol bio podnosljiviji. I opet se razocaram, noge ne osjecam sem da mi jako smeta sto su tako ispruzene. Ni ruke ne funkcionisu. Oh, taj bol. Ostajem uporna, okrenuti se na bok moram, nema druge. Bjese jako mucno, kao da to nikada necu uspjeti; vise bokom, pomalo se oslanjajuci na lakat, kako li :? uspjedoh nekako, jedva. Kako uspjeh, dobih i odgovor – nisam mrtva. ;-) Nisam :) Da sam mrtva ne bih se mogla okrenuti. Telefon :shock: moram nekako do telefona. Kako? Otiskujuci se zadnjicom i ledjima. Telefon je samo na korak od kreveta, a cini se tako daleko. Skljokam se nekako na pod, placem bez glasa. Umorna sam, smrtno sam umorna. Naslonim glavu na rub kreveta i placeeeem. Sama.
Ako nekako i dohvatim telefon, necu moci govoriti; osjetim da su mi i vilice ukocene. Od te totalneizgubljenosti, nemoci, odjednom sam zaridala, glasno. Dohvatiti telefon po svaku cijenu moram; sta ako ne mogu pricati? – ah, mogu glasno plakati, i to je strucnoj osobi dovoljan signal da odreaguje nekako, tjesim se.
Ne pitajte me kako sam skljokala telefon na pod, znam samo da je bilo tesko, i da sam zahvalna laktovima. Kako se telefon nadje preda mnom, osjetih desnu ruku da je „ozivjela“.Umorna je krajnje, spooora, lijenaaaaa uh … al ce mi dobro posluziti i kao takva. Nazovem Hitnu pomoc; polumrtvim vilicama jedva da komandujem. Uspjeh tek reci da mi nije dobro, da se probudih paralisana, s bolovima i da sam sama, a sve to s tolikim naporom, da se cinilo da to ne pricam ja. Kazem adresu, dolaze za deset minuta. (laz, stigli su za 20) Cujem kako jos rece da budem spremna. Vezu prekidoh, a gundjam „spremices me ti!“
Elem, snesose me na nosilima – sirena - pravac bolnica. Dijagnoza bola u preponama – jaca(nenajavljena)upala jajnika. Bolnicki krevet, infuzije, medikamenti - padam u visesatni san. Kasnije me budi doktor da razgovaramo. Osjetim zivot u rukama. Tek da su zive. Umorna sam. Insistira da mu ispricam svaki detalj kog se sjecam. Horor No2 je s posebnim interesovanjem pratio, da bi na kraju, onako, zamisljeno, rekao samo „ Da, da. Zna medicina za taj rijetki fenomen; nazalost, i ostaje na tome da samo zna
Sutradan je trebalo da stanem na svoje noge, ponovo. Mislim da su im pomodrile ruke od stiska mojih, toliki napor, toliki strah sam imala, da sam imala dojam da ne koracam vec da me oni vuku xD
Pet dana boravka u bolnici i sve se u toku od jedne sedmice postepeno normalizovalo.
Ne daj mi Boze dozivjeti to ikad vise. :run:
:lol:

horor no.1 je isto sto se i meni dogadja a i jos pola svjecke populacije, kad kazes dobro si proso, na sta tacno mislis?
Sta mislis da ti se lose moze dogoditi u tim situacijama osim da se prepadnes???

pemanapemani wrote:Postoji li neko objašnjenje poremećaja sna kada jednostavno prestaneš disati, odnosno, zadržavaš dah u snu do krajnjih granica? Drugi slučaj, škrgutanje zubima u snu.
To se zove Sleep Apnea, ne znam kako se prevodi, kad prestanes disati u toku noci, to moze biti poprilicno opasno...

IMME
Posts: 2900
Joined: 19/05/2007 12:23

#68 Re: Ne kontam??

Post by IMME » 15/12/2011 20:09

Mistik_ wrote:
:lol:

horor no.1 je isto sto se i meni dogadja a i jos pola svjecke populacije, kad kazes dobro si proso, na sta tacno mislis?
Sta mislis da ti se lose moze dogoditi u tim situacijama osim da se prepadnes???
:roll:

Pretjerujes :skoljka: smijes se necemu sto uopce nije smijesno, al moze jadni forum trpiti smajlicerekanje i kad se ne cereka
Koji li to izvor nudi tako preciznu statistiku? :p

Kad kazem da je dobro prosao, moglo je gore, pricam svoj slucaj i poredim s njegovim - u plusu je sto nije osjetio sta znaci biti paralisan, te se njegov tadasnji strah (ili izgubljenost, kako god) ne moze nositi s jacinom mog straha/izgubljenosti - to kao prvo :p
Kao drugo, postedjen je nastavka hororom No2, na koji se nije cekalo ni dvije sekunde :p
Vidis, on je ubrzo sjeo za comp, a ja nisam osjecala noge; osjecala sam se krajnje slomljena, kao sto se nakon kolapsa osjeca slomljeno.
I kao trece, dok se prisjeca tog stanja, onaj plus mu postaje jos veci - prisjecajuci se, ako strahuje da bi se moglo ponoviti, manje strahuje no ja sto strahujem, ako strahujem :P

User avatar
Skyfox
Posts: 7521
Joined: 27/09/2003 00:00
Location: Selo Strumfova

#69 Re: Ne kontam??

Post by Skyfox » 15/12/2011 20:33

Zhurba wrote:
r_faruk wrote:uh, ja jednom zaspo sa rukom iza glave, spavo sam na ledjima, a kad sam se ujutro probudio i ustao, ruka ostala iza ledja i visi, joj jesam se prepo, kontam nema mi ruke, a ne mogu je pomjeriti, utrnula. kasnije sam je lijevom rukom pomjerio........... al sam se prepo opasno........... :-)
:lol: :lol: ti mislis ono nije tvoja ruka ili cak da je otpala :D :lol:
kad smo kd ruke, kako spavam na boku nekako se naslonim na ruku vjerovatno koja utrne do te mjere da je ne mogu pomjeriti i skroz je hladna, strah me da ovo nije neki predinfarktni simptom. spavam u istom polozaju oduvijek a ovo s rukom se desava tek posljednjih nekoliko mjeseci

Mistik_
Posts: 914
Joined: 19/11/2011 12:17

#70 Re: Ne kontam??

Post by Mistik_ » 15/12/2011 21:43

IMME wrote:
Mistik_ wrote:
:lol:

horor no.1 je isto sto se i meni dogadja a i jos pola svjecke populacije, kad kazes dobro si proso, na sta tacno mislis?
Sta mislis da ti se lose moze dogoditi u tim situacijama osim da se prepadnes???
:roll:

Pretjerujes :skoljka: smijes se necemu sto uopce nije smijesno, al moze jadni forum trpiti smajlicerekanje i kad se ne cereka
Koji li to izvor nudi tako preciznu statistiku? :p

Kad kazem da je dobro prosao, moglo je gore, pricam svoj slucaj i poredim s njegovim - u plusu je sto nije osjetio sta znaci biti paralisan, te se njegov tadasnji strah (ili izgubljenost, kako god) ne moze nositi s jacinom mog straha/izgubljenosti - to kao prvo :p
Kao drugo, postedjen je nastavka hororom No2, na koji se nije cekalo ni dvije sekunde :p
Vidis, on je ubrzo sjeo za comp, a ja nisam osjecala noge; osjecala sam se krajnje slomljena, kao sto se nakon kolapsa osjeca slomljeno.
I kao trece, dok se prisjeca tog stanja, onaj plus mu postaje jos veci - prisjecajuci se, ako strahuje da bi se moglo ponoviti, manje strahuje no ja sto strahujem, ako strahujem :P
Postavio sam link, vec sam nekoliko puta spomenuo. To se zove hipnagogija, desava se 50% populacije. Nista lose ti se ne moze desiti osim straha. Kod tebe je gore to iscekivanje nego sam dogadjaj. Opusti se :D

User avatar
just principe
Posts: 4349
Joined: 28/03/2011 21:31
Location: ANTIklix
Contact:

#71 Re: Ne kontam??

Post by just principe » 15/12/2011 22:14

Skyfox wrote:
Zhurba wrote:
r_faruk wrote:uh, ja jednom zaspo sa rukom iza glave, spavo sam na ledjima, a kad sam se ujutro probudio i ustao, ruka ostala iza ledja i visi, joj jesam se prepo, kontam nema mi ruke, a ne mogu je pomjeriti, utrnula. kasnije sam je lijevom rukom pomjerio........... al sam se prepo opasno........... :-)
:lol: :lol: ti mislis ono nije tvoja ruka ili cak da je otpala :D :lol:
kad smo kd ruke, kako spavam na boku nekako se naslonim na ruku vjerovatno koja utrne do te mjere da je ne mogu pomjeriti i skroz je hladna, strah me da ovo nije neki predinfarktni simptom. spavam u istom polozaju oduvijek a ovo s rukom se desava tek posljednjih nekoliko mjeseci

i meni se to isto desava(lo)...da dodam jos da bude teska kO malj :shock:

User avatar
pustopoljina
Posts: 14058
Joined: 19/05/2008 16:33

#72 Re: Ne kontam??

Post by pustopoljina » 15/12/2011 22:31

Zhurba wrote:
r_faruk wrote:uh, ja jednom zaspo sa rukom iza glave, spavo sam na ledjima, a kad sam se ujutro probudio i ustao, ruka ostala iza ledja i visi, joj jesam se prepo, kontam nema mi ruke, a ne mogu je pomjeriti, utrnula. kasnije sam je lijevom rukom pomjerio........... al sam se prepo opasno........... :-)
:lol: :lol: ti mislis ono nije tvoja ruka ili cak da je otpala :D :lol:
isto mi se desilo, pisala na forumu...kriza.

User avatar
Jack Be Nimble
Posts: 10381
Joined: 15/01/2010 18:31

#73 Re: Ne kontam??

Post by Jack Be Nimble » 16/12/2011 00:09

Najgore kada se probudis u po noci ruka utrnuta, ne osjetis je, hladna i onda krv krene (ja mislim da je krv) kroz nju i onaj osjecaj koda ce ti ruka otpasti. A steta, tako utrnuta, bez ikakvog osjecaja mogla bi posluziti za jednu svrhu u po noci ako spavas sam.

User avatar
Blesavac
Posts: 55
Joined: 13/12/2011 01:36
Location: u mahali :P

#74 Re: Ne kontam??

Post by Blesavac » 20/12/2011 02:02

jel ko od vas imao ikad lucidne snove...tipa ono u snu se skontas da sanjas i ucinish u snu shta zamislis...tipa letish il idesh na neka mjesta gdje zhelish u snu da idesh :)

User avatar
Blesavac
Posts: 55
Joined: 13/12/2011 01:36
Location: u mahali :P

#75 Re: Ne kontam??

Post by Blesavac » 21/12/2011 01:54

lolol englez zaluto na temu haman :P

Post Reply