Prepametna mladez

[maajaa]

Ja imam primjera iz susjedstva mali milion sto se tice konsturktivne price.Oni sa djetetom pricaju non stop kao sa odraslim. Radi se o djeci u starosnoj dobi od 5 godina.
Pokusavaju sve sa pricom da postignu kod djeteta. Evo jedan primjer koji svaki dan gledam. Otac bukvalno moli svoje dijete da idu kuci sa igralista jer je mama napravila rucak. Ta njihova konstruktivana prica se zna razvuci i po dva sta. Odprilike ovako: Alene mama je zvala da je rucak gotov, ( Alen ne zeli da ga cuje) , Alene moramo ici kuci rucak je gotov( Alen nece ni da se okrene da ga pogleda ) Alene moramo ici kuci rucati,ako ne krenes sada neces gledati TV danas ( Alen mu na to kaze jos malo ) Poslije jedno sat vremena otac dolazi Alenu i govori mu Alene hajde molim te da idemo kuci rucak nam se ohladio ( Alen ga hladno pogleda i kaze evo sad cu ) i tek nekada kada Alen misli eh sada mi je ovo dosadilo ide se kuci .Nema veze sto je Alenova mama stajala u kuhinji da napravi rucak i sto je Alenov otac poslije posla izasao sa njim na igraliste jer Alen nije htio da ceka poslije.
Ali samo konstruktivno i sa pricom, sada zamislite kako ce Alen biti konstruktivan sa 16 godina i sta ce sa ocem raditi.

Ovo bas i nije primjer konstruktivne price ... ovdje su roditelj i dijete zamijenili uloge. I sve cesce i ja vidim ovakve situacije. Djeci treba cvrsta roditeljska ruka - pri tome ne mislim na udaranje djece, nego na jasno postavljena pravila, razgovor i dosljednost.

[james_dean]

Za sve nas rodjene 70-tih,80-tih...
Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke, kad ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u kolima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolšulama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje bašte a ne iz flašica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flašicu Koka Kole sa našim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi puter, pili Koka Kole koje su i tada bile pune šećera ali nismo bili debeli zato što smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, žmurke, pale i klisa, klikera, partizana i njemaca, kauboja i indijanaca, zaloga i svega ostalog što je samo dječija mašta bila u stanju da smisli.
Nerijetko, niko nije mogao da nas nađe po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da riješimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI NAPOLJE DA SE DRUŽIMO S NJIMA !

Padali smo sa drveća, znali se posjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se sa lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često strožiji nego sam zakon!
Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom, a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kuću i jednu porodicu.
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji čovječanstva.
Naše generacije su proizvele najbolje pronalazače i naučnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.

I naučili smo da živimo s tim!!!

[Bellydancesuperstar]

šta će biti s tom djecom kasnije, to se ne pitaju roditelji dok ih maze i udovoljavaju svakoj želji.

[Pasiflora]

Za sve nas rodjene 70-tih,80-tih...
I naučili smo da živimo s tim!!!

Ovo je tako istinito da je bolno.

[bosnianidiot]

Ja bih samo ovim putem zelio da izrazim bezgranicno divljenje savrsenoj generaciji 70-ih i 80-ih na njihovim nadasve savrsenim djetinjstvima, i da im uputim iskreno izvinjenje sto su se nasa djetinjstva razlikovala od njihovog ideala...
Jebi ga, znam da smo mi djeca rodjena kasnih 80-ih i ranih 90-ih trebala sprijeciti granate, poginule i ranjene roditelje, post traumatski stres, razdore u porodicama izazvane ratom, mrznju medju ljudima, strah...Halalite ako kako mozete nasim roditeljima koji su u panici nakon svega sto se desavalo puno vise brinuli za sigurnost svoje djece, pa mi nismo mogli biti tako cool kao sto ste vi bili...
Takodjer bi da se izvinemo sto se vezemo u autu, to i ja shvacam kao veliki grijeh...
Jako vam je bilo tesko u zemlji medjusobnog postovanja, tolerancije, normalnih uzora, obezbijedjenog obrazovanja, zaposlenja, ekonomske i drustvene stabilnosti...Sve me bude stid kako je nama sad dobro
-

[james_dean]

Ja bih samo ovim putem zelio da izrazim bezgranicno divljenje savrsenoj generaciji 70-ih i 80-ih na njihovim nadasve savrsenim djetinjstvima, i da im uputim iskreno izvinjenje sto su se nasa djetinjstva razlikovala od njihovog ideala...
Jebi ga, znam da smo mi djeca rodjena kasnih 80-ih i ranih 90-ih trebala sprijeciti granate, poginule i ranjene roditelje, post traumatski stres, razdore u porodicama izazvane ratom, mrznju medju ljudima, strah...Halalite ako kako mozete nasim roditeljima koji su u panici nakon svega sto se desavalo puno vise brinuli za sigurnost svoje djece, pa mi nismo mogli biti tako cool kao sto ste vi bili...
Takodjer bi da se izvinemo sto se vezemo u autu, to i ja shvacam kao veliki grijeh...
Jako vam je bilo tesko u zemlji medjusobnog postovanja, tolerancije, normalnih uzora, obezbijedjenog obrazovanja, zaposlenja, ekonomske i drustvene stabilnosti...Sve me bude stid kako je nama sad dobro
-

Nema potrebe da se izvinjavaš i diviš, samo malo se ugledaš na nas i naučiš da živiš s tim

[Priorat]

Za sve nas rodjene 70-tih,80-tih...
Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni iako su naše majke, kad ih je boljela glava, pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u kolima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolšulama.
Pili smo vodu iz crijeva za zalijevanje bašte a ne iz flašica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flašicu Koka Kole sa našim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi puter, pili Koka Kole koje su i tada bile pune šećera ali nismo bili debeli zato što smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale svjetla na ulici, žmurke, pale i klisa, klikera, partizana i njemaca, kauboja i indijanaca, zaloga i svega ostalog što je samo dječija mašta bila u stanju da smisli.
Nerijetko, niko nije mogao da nas nađe po cijeli dan.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane praveci trokolice od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da riješimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI NAPOLJE DA SE DRUŽIMO S NJIMA !

Padali smo sa drveća, znali se posjeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se sa lukovima i strijelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često strožiji nego sam zakon!
Mi nismo provodili jedan vikend sa mamom, a jedan sa tatom. Mi smo imali jednu kuću i jednu porodicu.
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji čovječanstva.
Naše generacije su proizvele najbolje pronalazače i naučnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.

I naučili smo da živimo s tim!!!

zato su i unistili sve takve drzave na ovom svijetu da bi uveli demokratiju i da nam bude ovako kako je...
samo da bi konzumenti bili!!

[irvinx1]

Evo za vas iz sedamdesetih jedna

U maloj kafani, u rupi kod Andje
piju pivo i prave lom
danima vode iste svadje
zaboravljaju kevu, caleta i dom

Ma, nemate sansu u kupu sampiona
ma Gudelj je majstor, a Sure je truba
za Susica ste dali toliko miliona
navijaju za boje svoga kluba

Ref.
Moji drugari, la, la, la, la, la, la

Pricaju stalno o seksu
petog keca u rukavu kriju
sanjaju veliku lovu
mnogo puse, psuju i piju

I mada u nezreloj dobi
grle i ljube staru pevaljku
a posle fajronta u maloj sobi
prave veliku sedeljku

Ref.

U skoli prepisuju zadatke
imaju ukor pred iskljucenje
prave sale, poturaju patke
neprijatno uvek iznenadjenje

Nikada verni nekoj karijeri
u avgustu zavrsavaju razred
nikad lekari i inzinjeri
ni u istoriju uci kao sto je red

[nellington]

Evo onda i za nešto mlađu generaciju, kad se već zapjevalo

[james_dean]

Evo onda i za nešto mlađu generaciju, kad se već zapjevalo

Ja i nemoj da bi šta radili i učili, samo kukajte i pametujte

[nellington]

Ja i nemoj da bi šta radili i učili, samo kukajte i pametujte

Džaba mladim učiti, uvijek će stari biti pametniji (ej, kad sam ja završio srednju tehničku, to je k'o ovi sad inženjeri, takva je to škola bila - nisam jednom čuo ovu legendarnu)

[james_dean]

Ja i nemoj da bi šta radili i učili, samo kukajte i pametujte

Džaba mladim učiti, uvijek će stari biti pametniji (ej, kad sam ja završio srednju tehničku, to je k'o ovi sad inženjeri, takva je to škola bila - nisam jednom čuo ovu legendarnu)

Kako si uspio bez interneta Ja jedva prođoh odličnim a sve knjige što sam pročitao morao iz biblioteke uzimati a sve me ona teta poprijeko gleda

[JThomas]

Ja i nemoj da bi šta radili i učili, samo kukajte i pametujte

Džaba mladim učiti, uvijek će stari biti pametniji (ej, kad sam ja završio srednju tehničku, to je k'o ovi sad inženjeri, takva je to škola bila - nisam jednom čuo ovu legendarnu)

kultna

[james_dean]

Jebote, sad se sjetih, nas je i rat zaobišao Nismo sa 17, 18, 19..... imali puške u rukama i ginuli

[Great Cornholio]

Vjerovatno to puno zavisi i od karaktera djeteta, sto je vjerovatno genetski prenijeto od roditelja.

Karakterne osobine se ne prenose genetskim putem. Poznati su slučajevi jednojajčanih blizanaca ( imaju potpuno identiču nasljednu osnovu) koji su se u ranom djetinjstvu razdvojili i odgajali u različitim sredinama, i koji su zbog toga razvili različite karakterne osobine. Jedan je bio škrt a drugi darežljiv, jedan je bio nesebičan i otvoren a drugi sebičan i povučen, a pronađene su još i mnoge druge razlike u karakternim osobinama koje su jednojačnani ( identični) blizanci pokazivali zbog toga što su odgajani u različitim sredinama, tj. zbog toga što su ih različiti ljudi odgajali.

Naslijeđe ima ulogu u razvoju djeteta, njegovih fizičkih i psihičkih karakteristika, ali za razvoj psihičkih osobina puno veću uloga ima sredina, tj, odgoj.

Ako dva brata ( blizanci ili ne, nije bitno) koja su odgajana u istoj porodici pokazuju različite karakterne osobine to je uzrokovano prvenstveno različitim odnosom koji su roditelji imali prema njima, geni tu imaju minimalnu ulogu.

[PipiDugaDevetka]

Ili, ''Ko te ševi dok čitaš Ševu'':
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,6449568,00.html

[PipiDugaDevetka]

Fala za razmještaj teme o studentima, a za zajedničko čitanje Ševe ćemo laHko!

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,6449568,00.html

[hej_pa_ja_te_volim]

Eto kad ste prepametni, recite mi koja su to obiljezja birokratskog jezika.. to mi treba za ispit

[Pasiflora]

Eto kad ste prepametni, recite mi koja su to obiljezja birokratskog jezika.. to mi treba za ispit

A da provjeris u knjizi? Vjerovatno u TOJ nema cim ovdje pitas. A sigurno nisi pronasla ni na netu. Pa sta ti preostaje?
Da lijepo odes u biblioteku, pronadjes par strucnih knjiga i u njima potrazis.
Nemoj se bojati - u biblioteci ne ujedaju.

[PipiDugaDevetka]

Eto kad ste prepametni, recite mi koja su to obiljezja birokratskog jezika.. to mi treba za ispit

Najpoznatija i omiljena fraza im je: Dođite sutra!

Upotreba ''narodnih mudrosti'', poslovica i izreka je odlika birokrate, političara i demagoga. Time žeele potvrditi i dokazati neku svoju šuplju, ali se po tome i prepoznaju/odaju.

[JThomas]

"gospodine, pauza je"

"već su otišli kući"

"nedostaje vam papir x u y ovjerenih kopija"

[Erzsebet]

Imam sestričnu od 12 godina koja se i ne pozdravi kad neko stariji uđe... Štaviše, ne skine slušalice s ušiju, nego samo ignoriše sve redom. Dođe mi da je odalamim novinama nekad, ali ne merem, nije moja...

[hocunecu]

[Truba]

Imam sestričnu od 12 godina koja se i ne pozdravi kad neko stariji uđe... Štaviše, ne skine slušalice s ušiju, nego samo ignoriše sve redom. Dođe mi da je odalamim novinama nekad, ali ne merem, nije moja...

ma to je klasika
gledam po tramvajima nešto slično

osnovno pravilo koje sam sam sebi postavio
ne raspravljaj se s djecom jednostavno oni mene ignoriraju ja njih
ne znam kako da vam to objasnim ne mogu se sjetiti konkretnog primjera
znaš ono kad pričaju gluposti jer čekaju da ih neko opomene pa da prave upadice na račun godina i starosti i tako nekako
samo ih iskuliraš...

[jedna tamo]

Imam sestričnu od 12 godina koja se i ne pozdravi kad neko stariji uđe... Štaviše, ne skine slušalice s ušiju, nego samo ignoriše sve redom. Dođe mi da je odalamim novinama nekad, ali ne merem, nije moja...

imam bratičnu od 15 koja radi istu stvar