Page 1 of 1

#1 Tuga i bol!

Posted: 13/03/2011 23:41
by Bosanski_kralj
Kako se liječiti od njih, da li uopšte ima lijeka?
Šta činite da vam bude bolje kada vam se čini da ne može da bude bolje?

#2 Re: Tuga i bol!

Posted: 13/03/2011 23:44
by Germ-x
Ah sta da ti kazem, ponekad se pitam kako ova nasa zemlja moze da podnese svu kolicinu boli, tuge, i nepravde koje se desava svugdje oko nas. Mislim da pametan i svjestan covjek u ovom i ovakvom svijetu rijetko kada moze biti sretan. Ponekad pomislim da je najbolje iskljuciti se iz svega i zivjeti onako od danas do sutra.

#3 Re: Tuga i bol!

Posted: 13/03/2011 23:52
by because_of_you
Bosanski_kralj wrote:Kako se liječiti od njih, da li uopšte ima lijeka?
Šta činite da vam bude bolje kada vam se čini da ne može da bude bolje?

Skoro je bila održana književna večer, gdje su knjge predstavljale 3 ženske osobe, jedna slijepa od rođenja (sada već u pedesetim godinama), jedna koja boluje od MS, i djevojka od svojih 19 godina, koja boluje od CP.

Svaka od njih je imala posebnu životnu priču, te mnogo savjeta i pouka za nas koji smo zdravi...

Ali, ipak, obraćanje najmlađe pjesnikinje, Fikrete, je rasplakalo čitavu salu, i dalo nam mnogo pozitive u isto vrijeme...


"Kada vam dođu teški dani, i sve vam je crno, ne znate šta bi sa sobom, ne vidite smisao života ..., nadam se da ćete se u tim trenucima sjetiti mene, te vidjeti koliko toga zapravo imate..." ...i to je rekla tako smireno, zadovoljno, sa osmijehom na licu, da tu sliku ne vjerujem da će ikada iščeznuti iz mog sjećanja...

I još jedna njena rečenica:

"Ja ne znam hoće li me sreća ikada potražiti, ali za svaki slučaj ostaviti ću vrata otvorena..."

#4 Re: Tuga i bol!

Posted: 14/03/2011 00:10
by Bosanski_kralj
Prije 6 mjeseci u prometnoj nesreći sam izgubio 3 bliske osobe, tri drage kolegice i prijateljice. Kažu da vremenom bude lakše, ali iz dana u dan sjećanja naviru na zajednička druženja, zajedničko studiranje, zajedničko zezanje...i na jednom toga više neće biti. Ta činjenica naprosto proždire i u grudima steže, ne mogu se pomiriti sa tim a ne mogu to da promjenem.

#5 Re: Tuga i bol!

Posted: 14/03/2011 00:31
by Ductus Holedocus
e moj kralju,sta je zivot ako ne boli?
Valjda je to znak da si ziv,sta li :?

#6 Re: Tuga i bol!

Posted: 14/03/2011 02:12
by Zox
Neka zive kroz ono sto su te naucile o zivotu, i ne daj da te skrha bol. jer to one ne bi zeljele.

#7 Re: Tuga i bol!

Posted: 14/03/2011 02:48
by Germ-x
Ponekad imam osjecaj da ne pripadam ovom svijetu.

#8 Re: Tuga i bol!

Posted: 14/03/2011 07:43
by shibonja
Bosanski_kralj wrote:Kako se liječiti od njih, da li uopšte ima lijeka?
Šta činite da vam bude bolje kada vam se čini da ne može da bude bolje?

Vidim da je rijec o izgubljenim prijateljima..imam slicna iskustva iz rata a i od prije 10-ak godina kada sam izgubio najboljeg prijatelja ,isto tako nesrecnim slucajem,i vjeruj da nema dana kada ga se ne sjetim ,ai ipak vrijeme ucini svoje i pomiris se sa cinjenicom da te osobe vise nema i da je to to sto se tice ovozemaljskog zivota..

#9 Re: Tuga i bol!

Posted: 14/03/2011 12:55
by sheilak
Bosanski_kralj wrote:Kako se liječiti od njih, da li uopšte ima lijeka?
Šta činite da vam bude bolje kada vam se čini da ne može da bude bolje?
Ima lijeka. :) Samo shvati da je to sto osjecas i stanje u kojem se nalazis privremeno. Da ce vrlo brzo proci i da te nakon toga ceka nesto lijepo. Znam da je tesko tako misliti i u to vjerovati, ali to je istina. Nekad ti se cini da ti nista i niko ne moze pomoci, a onda se sve u trenu promijeni i osjetis olaksanje. Samo trebas proci kroz tamu. :)

A i mi smo tu da te razveselimo. :-D

#10 Re: Tuga i bol!

Posted: 14/03/2011 21:44
by potočanka
sheilak wrote:
Bosanski_kralj wrote:Kako se liječiti od njih, da li uopšte ima lijeka?
Šta činite da vam bude bolje kada vam se čini da ne može da bude bolje?
Ima lijeka. :) Samo shvati da je to sto osjecas i stanje u kojem se nalazis privremeno. Da ce vrlo brzo proci i da te nakon toga ceka nesto lijepo. Znam da je tesko tako misliti i u to vjerovati, ali to je istina. Nekad ti se cini da ti nista i niko ne moze pomoci, a onda se sve u trenu promijeni i osjetis olaksanje. Samo trebas proci kroz tamu. :)

A i mi smo tu da te razveselimo. :-D
:thumbup:
i uvijek možeš pomisliti da je nekima gore pa možeš njima pomoći pa tako i sebi :-D

#11 Re: Tuga i bol!

Posted: 15/03/2011 16:44
by Bosanski_kralj
Hvala na lijepim riječima.

Vrijeme liječi sve, stalno mi to govore, nadam se da će se to potvrditi i u ovom slučaju.

#12 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 13:58
by polara
Germ-x wrote:Ah sta da ti kazem, ponekad se pitam kako ova nasa zemlja moze da podnese svu kolicinu boli, tuge, i nepravde koje se desava svugdje oko nas. Mislim da pametan i svjestan covjek u ovom i ovakvom svijetu rijetko kada moze biti sretan. Ponekad pomislim da je najbolje iskljuciti se iz svega i zivjeti onako od danas do sutra.
:(

#13 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 14:28
by Mr. Brightside
Bosanski_kralj wrote:Hvala na lijepim riječima.

Vrijeme liječi sve, stalno mi to govore, nadam se da će se to potvrditi i u ovom slučaju.
ali nju nikad ne,oooooooo lazu lazu me....

#14 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 20:44
by Sarajevski_Marlboro
armin.i.am wrote:
Bosanski_kralj wrote:Hvala na lijepim riječima.

Vrijeme liječi sve, stalno mi to govore, nadam se da će se to potvrditi i u ovom slučaju.
ali nju nikad ne,oooooooo lazu lazu me....
Ne lazu 8-)

#15 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 21:27
by Mr. Brightside
Sarajevski_Marlboro wrote:
armin.i.am wrote:
Bosanski_kralj wrote:Hvala na lijepim riječima.

Vrijeme liječi sve, stalno mi to govore, nadam se da će se to potvrditi i u ovom slučaju.
ali nju nikad ne,oooooooo lazu lazu me....
Ne lazu 8-)
lazu :angry:

#16 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 21:55
by Sarajevski_Marlboro
Ne zvucis bas ohrabrujuce,a covjek trazi savjet.
CCC :roll:

#17 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 22:45
by Mr. Brightside
Sarajevski_Marlboro wrote:Ne zvucis bas ohrabrujuce,a covjek trazi savjet.
CCC :roll:
Najlakse bi mu bilo reci da utjehu pronađe u alkoholu :)
Te suplje price da ce sve biti u redu i da ce vrijeme sve rane izlijeciti su za malu djecu,jer vrijeme samo pogorsa stanje,ako se ne odupres toj boli koju nosis u sebi.

#18 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 22:47
by Sarajevski_Marlboro
armin.i.am wrote:
Sarajevski_Marlboro wrote:Ne zvucis bas ohrabrujuce,a covjek trazi savjet.
CCC :roll:
Najlakse bi mu bilo reci da utjehu pronađe u alkoholu :)
Te suplje price da ce sve biti u redu i da ce vrijeme sve rane izlijeciti su za malu djecu,jer vrijeme samo pogorsa stanje,ako se ne odupres toj boli koju nosis u sebi.
Odupiranje + vrijeme. 8-)

#19 Re: Tuga i bol!

Posted: 19/03/2011 23:42
by srklet
To se ne lijeci, na to se samo navikava.
Pa to onda ljudi pogresno prevode u izljecenje.

I postoji jos nesto - OBAVEZA zivljenja.

Licno mislim da jedino ljudi koji imaju osjecaj obaveze, ukljucujuci i obavezu zivljenja u trenucima kad im se ne zivi, mislim da je to najplemenitije stanje.
kolikia god da je tuga i bol, moras imati na umu da uvijek ostaje neko kome ti trebas i kome bi mogao koristan.

Poimanje zivota na nacin da je on u redu samo kad je sve u redu je, zapravo, teski primitivizam.

Vrhunac tog primitivizma je nasladjivanje nad onima kod kojih "nije sve u redu", naprimjer kad ti u slucaju gubitka, recimo, roditelja, prijatelj papak dodje "na zalost" i pripomogne tako sto se pohvali kako su njegovi starci jos uvijek "da kucnem u drvo"!

A, na kraju krajeva, sve je relativno. I najveci gubitak se moze uporediti (mada se to ne poredi) sa necim gorim.
Naprimjer, gubitak nogu je van svake sumnje veliki hendikep. Zasto? Zato sto si prije toga imao noge.
A zamisli sad koliki je tek hendikep nemati krila?
Medjutim to se ne dozivljava tako jer ih nikad nisi ni imao!

Izgubiti dragu osobu treba tumaciti na nacin da si ipak, jedno odredjeno vrijeme, imao tu osobu uz sebe, sto je ipak vise nego da je nikako nisi imao!

Ne znam, pomogoh li ti imalo?

#20 Re: Tuga i bol!

Posted: 20/03/2011 19:20
by Bosanski_kralj
srklet wrote:To se ne lijeci, na to se samo navikava.
Pa to onda ljudi pogresno prevode u izljecenje.

I postoji jos nesto - OBAVEZA zivljenja.

Licno mislim da jedino ljudi koji imaju osjecaj obaveze, ukljucujuci i obavezu zivljenja u trenucima kad im se ne zivi, mislim da je to najplemenitije stanje.
kolikia god da je tuga i bol, moras imati na umu da uvijek ostaje neko kome ti trebas i kome bi mogao koristan.

Poimanje zivota na nacin da je on u redu samo kad je sve u redu je, zapravo, teski primitivizam.

Vrhunac tog primitivizma je nasladjivanje nad onima kod kojih "nije sve u redu", naprimjer kad ti u slucaju gubitka, recimo, roditelja, prijatelj papak dodje "na zalost" i pripomogne tako sto se pohvali kako su njegovi starci jos uvijek "da kucnem u drvo"!

A, na kraju krajeva, sve je relativno. I najveci gubitak se moze uporediti (mada se to ne poredi) sa necim gorim.
Naprimjer, gubitak nogu je van svake sumnje veliki hendikep. Zasto? Zato sto si prije toga imao noge.
A zamisli sad koliki je tek hendikep nemati krila?
Medjutim to se ne dozivljava tako jer ih nikad nisi ni imao!

Izgubiti dragu osobu treba tumaciti na nacin da si ipak, jedno odredjeno vrijeme, imao tu osobu uz sebe, sto je ipak vise nego da je nikako nisi imao!

Ne znam, pomogoh li ti imalo?
Nekad posmilim, ma kako to glupo zvučalo, da bi mi bolje bilo da ih nikad nisam ni upoznao niti zavolio, jer sada sbih ovoliko žalio
Ipak nakon što o svemu dobro razmislim, zaista se osjećam sretnim što sam imao čast poznavati ih. Vjerovatno će mnogima zvučati kao otrcano ponavljane riječi koje svi govore u ovakvim situacijama, ali cure su zaista bile sjajne. Odlične studentice, a još bolje osobe. Izgubile su živote u cvijetu mladosti i u trenutcima najveće svoje sreće. Krenule su na fakultet upisati ocjene u indeks i to bi značilo da su diplomirale. Preokrutan je život. :(