Da je vise ovakvih i da ih mi vise cijenimo ! Ovaj covjek malog rasta napravi Energoinvest i dovede Olimpijadu u Sarajevu i uradi za Bosnu vise nego.....iko !
Sjećanje na velike Bosance: Emerik Blum - vanserijska ljudska veličina
Nedjelja, 27 Juli 2008
Emerik Blum, je rođen 1911. godine, u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu. O bivšem gradonačelniku Sarajeva se ne zna puno jer nije bio eksponiran ni politički ni u profesionalnom ni privatnom životu. Nije davao puno intervjua ali koliko je on postigao za Jugoslaviju kao čovijek, inžinjer i menadžer može se reći puno o njemu.
Završio je češku školu, Tehnički Universzitet u Pragu, kao inžinjer elektrotehnike. Već u svojim dvadesetim godinama zajedno sa Oskarom Danom, Mesom Selimovićem, Ismetom Mujezinovićem i Vojnom Dimitrijevićem je pokrenuo Collegium Artistucum. 1941. godine je odveden u ustaški logor Jasenovac gdje je kao zatvorenik a i diplomirani inžinjer održavao električnu centralu ali isto gdje je i 1944. godine pokazao svoju neustrašivu sposobnost organizovajući uspješan bijeg iz tog logora užasa.
Poslije drugog svjetskog rata bio je načelnik u Ministarstvu idustrije i rudarstva u Bosni i Hercegovini, generalni inžinjer Generalne direkcije Savezne elektroprivrede, generalni director Direkcije za elektropriverdu Vlade FNRJ, pomoćnik ministara Elektroprivrede, predsjednik Komiteta za elektroprivredu…..ipak njegova blistava karijera počinje 1951. godine riješenjem vlade kada se osniva preduzeće Elektroprojekt od kojeg za nekoliko godina nastaje preduzeće ENERGOINVEST.
Rješenjem vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine iz 1951. godine osniva se preduzeće ”Elektroprojekt” koje će se baviti projektovanjem hidro- i termoenergetskih postrojenja u zemlji, a od 1. januara 1959. godine funkcioniše kao preduzeće ENERGOINVEST. Sve hidroelektrane su projektovane u biroima Elektroprojekta Energoinvesta: to su tri energetska sistema na: Neretvi, Vrbasu i Trebišnjici (HE Jablanica, Rama, Jajce I i II, Dubrovnik) a poslije i sve druge. Treba istaći izgradnju velike kupolne brane na Grančarevu od 183 metra, pa betonska brana na Neretvi od 85 metara – sa svjetskim afirmacijama. Tako i termo-biro je projektovao i izvodio radove i nadzor nad najvećim termoelektranama u BiH. Prva od njih je Kakanj sa 2 x 32 MW iz 1955. godine, a zatim TE Tuzla, Rtanj, pa u Indiji termoelektrane Kandla, Kanpur i Kalakot, a u Indoneziji: TE Makasar, Palembang i Medan. Biro za delekovode je projektovao i izgradio desetine hiljade kilometara dalekovod od 10 kilovolti do najvećih od 400 kilovolti.
Pored BiH i bivše Jugoslavije Energoinvestovi dalekovodi su prošarali neba Libije, Egipta, Etiopije, Zambije, Kenije, Sudana, Iraka, Irana, Kuvajta, Pakistana, Indonezije i drugih zemalja uz stotine trafostanica svih napona.
Energoinvest je izgradio u bivšoj Jugoslaviji prvi dalekovod Jajce-Zagreb 220 kV, a zatim sa svojim partnerima i energetski prsten od 400 kV u dužini od 3000 km. Jedan od najvećih visokonaponskih linija od 500 kilovolti, dug 450 km izgrađen je u Americi koji prolazi kroz tri američke države (Arizonu, Utah i Nevadu), s ukupnom konstrukcijom od 17000 tona i vrijednosti od 5,5 miliona dolara.
Kad se ima na umu da je ing. Emerik Blum bio onaj koji je krenuo da se izgrade kapaciteti – velikih industrijskih postrojenja, a u prvom planu aluminijski kombinat u Mostaru, kao i Tvornicu glinice u Zvorniku.
Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća Jugoslavije – Džemal Bijedić je u Baćevićima kod Mostara 11. januara 1973. godine položio kamen temeljac Tvornici elektrolize kapaciteta 85000 tona sirovog aluminija, a 1975. godine puštena je ova velika tvornica sa godišnjom proizvodnjom 280000 tona glinice, za koju je potrebno obezbijediti 700000 boksita.
Sa tvornicom glinice u Zvorniku poljska vlada je potpisala ugovor o kupovini 1,2 miliona tona glinice, vrijedan 200 miliona dolara sa isporukama od 1976. do 1985. godine.
Ovo navodimo jer je Emerik Blum bio taj koji je uspostavio sa svjetskim firmama iz oblasti aluminija, a posebno poslovnu saradnju sa francuskom firmom ”PEŠINE” i predsjednikom kompanije gosp. Pjer Žuvenom.
Pored njegovih uspješnih povezivanja sa elektro-firmama iz Francuske, Emerik Blum je i odlikovan ”LEGIJOM VITEZA ČASTI” Francuske 1974. godine. Žalosno je da neki pojedinci danas svojataju ove velike Blumove i Energoinvestove uspjehe, a nije ih nigdje bilo kad su se ta preduzeća stvarala, posebno alu-kombinat u Mostaru.
Njegova je zasluga i stvaranje vlastitih kapaciteta u proizvodnji elektro i mašinske opreme. Tako je izgrađena i tvornica TAT na Ilidži, elektro tvornica u Lukavici kod Sarajeva, tvornice u Doboju, Odžaku, Črnuču (Slovenija), Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i u drugim mjestima BiH i Jugoslavije.
Iz oblasti automatike poznata je njegova briga o stvaranju nekoliko uzornih tvornica iz ove oblasti.
Da bi postao Energoinvest ono što je bio uoči agresivnog rata protiv BiH, od nekadašnjih 120 inžinjera i tehničara iz 1952. godine, on je školovao, stipendirao i dobio stručnjake raznih tehničkih profila. Samo u 1968-1969. godini Energoinvest je stipendirao 1200 studenata, i to mašinskih, elektro, građevinskih i ostalih fakulteta, tako da se taj broj stalno povećavao na 1500, a kasnije na 3000 stipendija. Postoje arhivski podaci da je Energoinvest imao u svom sastavu oko 6000 inžinjera, tehničara, ekonomista, pravnika i drugih stručnjaka uoči agresivnog rata 1992. godine. Bila je stalna praksa preduzeća još od 1953. godine da se koriste specijalizacije naših stručnjaka u: Rusiji, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i drugim zemljama.
Još jedan interesantan poduhvat E. Bluma da se uvede mašinska obrada podataka sa digitalnim računarom GAMINA 30 i analogni računar PAČE 231 koji je u to vrijeme čudo daleke 1964. godine, a bio je i prvi u Bosni i Hercegovini. Isto tako on je shvatio da bosansko i jugoslovensko tržište usko uz povećani plasman energetske i serijske opreme pa je uzimao teške devizne kredite da bi otvorili 20 predstavništva sektora izvoza, a kasnije se taj broj stalno izvoznih punktova povećavao, od Meksika, SAD-a, arapskih zemalja, zatim bliskog i dalekog Istoka.
Izvoz trafo stanica, termoelektrana, dalekovoda, pa serijske opreme (armature, cjevovodi, niskonaponski i visokonaponski prekidači), a kao posebno oprema oklopljenih trafostanica za SSSR, Egipat, Irak i Iran, te atomski separatori za SSSR koji su se pokazali ne samo kao odličan ali i siguran proizvod koji je proizveden i tvornici termoaparata (TAT).
Treba spomenuti da je pred rat 1991. godine Energoinvest imao impozantnu sumu izvoza od 700 miliona dolara. Ovom je pridonijela Blumova orijentacija da se sa stranim partnerima otvaraju zajednička tvornička postrojenja kao u Meksiku, zatim Energo-GAR u Iranu, tvornica armatura ”DELTA” u Egiptu, zajednička preduzeća iz oblasti elektro i mašinske opreme, a posebno se ističe zajedničko preduzeće PETROLINVEST u Sarajevu sa francuskim partnerom ”TECHNIP” osnovano 1. januara 1970. godine, to je mješovito jugoslovensko-francusko preduzeće za projektovanje i izgradnju objekata u oblasti nafte i petrohemije.
E. Blum je u pravo vrijeme osjetio da se mora formirati ”Laboratorij za zavarivanje i defektoskopiju”, osnovao ga 1954. godine da bi formirao društvo za zavarivanje u BiH i školu zavarivanja. Laboratorij je priznat od jugoslovenskog ”LOYD-a” registra brodova, germanskog ”LOYD-a” i postao redovni član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Švedska firma ACEA-ATOM 1970. godine je zaključila ugovor sa Energoinvestovim insitutom za ispitivanje gorivnog elementa za nuklearna postrojenja – kakva je to bila referenca.
Teško je nabrojati sve kontakte koje je uspostavio E. Blum, ali navest ćemo samo neke. Posjeta iranskog cara Reza Pahlavia Energoinvestu 1966. godine u Sarajevu. Tad je Blum odlučio da se otvori predstavništvo Ei u Teheranu koje je postiglo niz izvoznih poslova sve do 1992. godine. Predsjednik vlade Poljske Pjotr Jarošević se sastao sa Blumom u Sarajevu 1971. godine. Energoinvest uspostavlja odlične veze sa sovjetskim rukovodiocima posjete u Sarajevu i Moskvi u kojima su učestvovali u više navrata: premijer Aleksej Kosigin, potpredsjednik vlade SSSR-a Arhipov. Sa predsjednikom moskovskog ”Atomenergoeksporta” Blum potpisuje ugovor o isporuci opreme za atomske centale u Rusiji. Uspostavlja odlične lične veze sa Robertom Maknamarom, predsjednikom Međunarodne banke za obnovu i razvoj.
Sa gospodinom Čarls-Šo, rukovodiocem američke konsultantske firme Mc-Kensey, Blum uspostavlja takve poslove koji pomažu Energoinvestu da dođe do nove organizacije u preduzeću, a posebno fundamentalne izmjene, a to je rezultiralo u strateškim poslovnim tačkama sa posebnom i punom odgovornošću rukovodećih lica za profit koji su odgovorni i koji izveštavaju E. Bluma. Ova Mc-Kensey-ova organizacija je radila sve od 1970. do 1992. godine. Gosp. Čarls Šo je otvoreno priznao da je u svom 30. god. radu naučio više od E. Bluma nego od mnogih direktora koji su rukovodili svjetskim korporacijama.
Kakvu je energiju imao E. Blum govori i to da su on i njegovi saradnici znali da prime visoke poslovne i političke ljude iz 30 a u nekim godinama i po 40 delegacija.
Posebno treba istaći daje on prihvatao od svojih saradnika i radnika sve ideje koje su bile za razvitak Energoinvesta.
Na kraju nismo mogli sve napisati o ovome privrednom vizionaru, ali bi bilo poželjno da se to učini radi mlađih kadrova i da se u potpunosti osvijetli lik E. Bluma.
Emerik Blum nije pripadao partijama. Emerik Blum se nikad nije eksponirao politički. Emerik Blum je u svom najvećem finansijskom procvatu živjeo i ponašao se skromno. A stvorio je najuspeješniju Jugoslovensku firmu, obrazovao hiljade ljudi, zaposlio hiljade ljudi, otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji i pokazao koliko imamo potencijala kao narod i država. Emerik Blum je bio logoraš, antifašista, inžinjer, svijetski brilijantan menadžer i gradonačelnik.
U vrijeme najvećeg procvata Sarajeva Emerik Blum je bio gradonačelnik tog grada (1981. do 1983. godine). Emerik Blum je umro krajem juna 1984. godine nakon što je završio svoje poslijednje poslove u odboru za organizaciju 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. U tom pravom cvatu kao da je rekao “eto od mene dosta, odoh sad malo da se odmorim”.
Naš grad Sarajevo i Republika Bosna i Hercegovina nije se na adekvatan način odužila ovom velikom čovjeku. Dobio je jednu malu uličicu na Grbavici – Sarajevo, a sami radnici Ei dali jedan skroman spomenik ispred Ei.
Trebamo se nadati da će se ipak naći neko ko će vrednovati ono što je Emerik Blum učinio za grad Sarajevo i BiH.