nineinchnails wrote:Ovako ti jedna "toboznja" prijateljica meni prokomentarisa prije par dana: "Ostao si u Sarajevu da čuvaš stan i braniš svoju porodicu."
Sta čovjek da joj kaze........
Kada sam se javio u tadašnju TO 5-og Maja 1992-ge...nije mi na pameti bilo ni stan, ni majka, ni sestra nego da se što prije rat završi. I mislio sam, ako ja tome doprinesem i još nekolicina koji misle kao ja, kraj rata ce biti blize........
Naravno, tada još nije ni proglašeno ratno stanje........pretpostavljao sam da ce to "proglašenje" doci uskoro i da ce biti opšta mobilizacija.
I otišao sam, na liniju..nije to tada ni bila linija, nego čosak isturene zgrade ka četnicima gdje sam čamio sa drugovima po oruzju svaku prohladnu noc tih majskih dana. Nisam nikoga lično znao, a bilo je svega...taksista, vozača, pekara, konobara, inzenjera, direktora, studenata, rokera
, maloumnih debila, sitnih lopova, kriminalaca, nepismenih, muzičara, alkoholicara.........jedno veliko "čudno" društvo.
Svi su oni bili tu samnom, a ja s njima. Smatrao sam da smo svi jednaki, sa zajedničkim ciljem "da se što prije taj belaj završi". Patriotizam i moral su sijevali iz očiju. Svi su se lomili oko toga da budu na prvim linijama, pa makar i goloruki. Na nas 200 bilo je tek 30 komada raznovrsnog oruzja. Kalašnjikovi, tompsonke, dobošarke, valteri, šmajseri, papovke, lovačke puške. Donio je ko je šta imao i ostavio na liniji. Organizovali smo se u smjene, 4 x 50. Bilo bi bezveze goloruke ljude drzati na liniji........
Tvrtkova zastava sa zlatnim ljiljanima se vijorila. S ponosom smo je nosili, kao simbol Bosne, simbol Bosanaca svih vjera......
Nije mnogo prošlo da shvatim da su ustvari glavni organizatori "navodnog" otpora bili predratni kriminalci i lopovi, baš kao i oni sa druge strane. Ko je bio Arkan npr, prije rata? Koje bio Bajramovic Celo? Ko je bio Juka Prazina? Brne? Svi su oni bili "isti". Ološ, probisvjet, svo zlo skupljeno na jedno mjesto. Nazalost, iskreni rodoljubi i organizatori otpora su se pomiješali s njima, pa tako i ja (tako i Fratrisov otac).
Nisu oni bili organizatori otpora, oni su bili organizatori rata, a ja sam upleten u taj rat. Moja naivnost, patriotizam i zivot iskorišteni na najgnusniji nacin. Dakle, motivi jednih i drugih su bili suprotni.
Organizovali su rat da bi svrgli sve vrijednosti, i na vlast postavili "sebe" i zakone koje njima odgovaraju. Zato su pravi i iskreni rodoljubi i borci ostavljeni na margini, bez prava, bez morala i časti, a današnja djeca tih istih probisvjeta pljuje po bivšim borcima.
A dok smo mi bili po linijama, ovi probisvjeti su šurovali sa suprotnim stranama, švercovali robu, hranu, lijekove, ljude. Meni iza ledja, a ja ostavljen kao "idiot" da pazim liniju. Koju liniju? Ostavljen da gledam u još jednog slicnog "idiota" sa druge strane, dok njegovi komandiri sjede i piju kafu sa mojima.
"Za šta smo se borili"???
Za ništa.........
Sve je onako kako je bilo i na početku rata. Ostala je samoproglašena Karadziceva GTRS, ostao je Trebevic okupiran, ostala je srpska okupaciona zona do ispod mog prozora.....sve je isto.
Samo.......kako su mogli izvršiti preseljenje silnih ljudi tamo i ovamo, mirnim putem??? Niko se "normalan" s tim nije slozio. Ali Alija, Radovan, Franjo i Slobo su vec sve dogovorili "unaprijed": "Da poginuce mnogi nevini ljudi, ali to je cijena uspješnog okončanja svega u našu korist."
I eto ih,..... na vlasti. Sve su prigrabili šta su mogli. Preko noci je svo društveno vlasništvo postalo privatno, za privatno bogacenje. Nesposobni da vode drzavu, odlučili su da rasprodaju sve što valja pa da "drugi" vode drzavnu ekonomiju i industriju.
A po nama "pljuju".......baš kao i ta moja "toboznja" prijateljica po meni.
Da, borio sam se protiv srpske okupacije, borio sam se kao bosanac u bosanskoj vojsci. Medjutim, samo sam mislio da je tako.
Sa prvim svojim allahu ekber pred strojem Armije BIH, Alija je dokazao o cemu se radi i popišao se po svima onima koji nisu bili muslimani. Popišao se po mom komandiru pravoslavcu koji nije bio Srbin vec bosanac. Popišao se po mom zamjeniku komandira, katoliku, bosancu i svima onima koji su bili samnom rame uz rame u ratu.
Mene je od tada bilo stid. I njih je. Uskoro su otišli tamo gdje su morali (kao i Fratrisov otac). "Preko noci" sam se obreo u muslimanskoj vojsci. (Da li je zastava sa ljiljanima onda mogla ostati kao simbol "muslimanske vojske"?)
A ja sam ostao primoran da se borim za "muslimane", za "vjersku slobodu"...da mi danas vehabije govore da sam malouman i neobrazovan jer javno ne pokazujem da sam vjernik (da nosim bradu i kratke tole).......da na svakom čošku niču dzamije i crkve, ne kao znak vjere nego kao "granično kamenje" za obiljezavanje teritorije. Borio sam se da mi njihova djeca pišaju i seru pod prozor kao "nevjerniku".
Kakav borac? Koji borac? Za šta? Izgubio 4 godine svog zivota po sarajevskim linijama. Izgubio zdravlje potucajuci se po rovovima, gladan, iscrpljen od dizenterije i enterokolitisa i gripe koja bi me drzala i po mjesec dana jer nije bilo lijekova. Kupao se jednom u 10 dana jer nije bilo vode i molio boga da ne fasujem kakvu koznu bolest.
Gadjali me tenkovskim granatama, gadjali me minobacackim granatama, gadjali me PAT-om, gadjali me PAM-om, gadjali me snajperom, gadjali me mecima i nisu me pogodili.
Ni sam ne znam kako, ali sve sam izbjegao i prezivio. Prezivio, da bih bio svrstan u jedan od tri tora "hrvatski, srpski ili muslimanski", a ja sam se borio za jedan: "bosanski". A Tvrtkova zastava, "moja" zastava, je uskoro maknuta sa scene, popljuvana od strane velikosrba kao "muslimanska". Borac? Koji borac? Veca prava imaju dijasporci od mene. Vece privilegije imaju izbjeglice od mene. Ja nemam ništa, samo zivu glavu, za razliku od mojih prijatelja i saboraca koji su poginuli. Za razliku od djela moje familije koji su zvjerski pobijeni.
A ja ostao ponosan, znam da sam se borio za pravu stvar, ali politika je kurva..........prevarila nas.
) preporucio bih jos jedan blogg.
Strah !!! Da, na žalost, strah, a kakav - pokušat ću da objasnim... 
Prije svega, iskrene čestitke moderatoru - pokretaču ove teme. Svaka čast @ pape 
Nemam pojma... 
Međutim, prateći ovu temu, onako spontano, počnu se vraćati neki filmovi, čovjek htio ne htio počne razmišljati o svemu pa tako i o ovom detalju i meni se jednostavno nameće misao da je ovim činom, tj. uvođenjem zakletve, počela izdaja nas koji smo krv lili za ovu državu, a paralelno tome počela je i borba za fotelje i vlast kakvu danas imamo - izdajničku!!! 
I tako, do kraja rata još hiljadu primjera... A onda dođe Dejton i - MIR. 
Namjerno rekoh 'narod' a ne 'država' jer sa prvih mjesec-dva meni je postalo jasno da od države neću dobiti ni pišljiva boba, a kamoli respekt koji kao borac koji se nije štedio sekunde jedne za njenu slobodu. S tim sam odmah bio načisto. Ali narod - e on me razočarao.... Narod je veoma brzo sve zaboravio. 
Eto ti, moj ti, i na forumima smo prezreni, a moš' mislit' kako je tek onda u stvarnom životu? Muka živa. Eto, od tud onaj 'strah' s početka posta, jer reko', krenem li pisat', ne gine mi BAN ni ovdje... 
