KEF iQ 90
napisao: Milan Rupić
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
Sazdane na znaju i iskustvu
Kad su se prije dva desetljeća na tržištu prvi puta pojavile zvučničke kutije iz KEF-ove Q serije, bile su pravi hit. Ne samo zato što su u to doba sve KEF-ove zvučničke kutije bile hit, već prije svega zato što se u njima nalazilo najnovije KEF-ovi zvučničko dostignuće, danas već legendarne i svima poznata Uni-Q širokopojasna zvučnička jedinica. To je bilo moguće prije svega zato što je KEF bila i ostala jedna od rijetkih tvrtki koja sama proizvodi zvučničke jedinice za svoje kutije. A to je, uza sve poteškoće koje takav ustroj tvrtke sa sobom neminovno nosi, ipak najbolji, gotovo i jedini način da se bude inovativan i da se u cijelosti nadzire proizvodni postupak i ima puna kontrola nad kvalitetom gotova proizvoda. Takav ustroj postavio je osnivač KEF-a, Raymond Cooke, početkom šezdesetih godina i tako tvrtka funkcionira i danas, nakon svih mijena, prestrukturiranja i mijenjanja vlasnika.
Vrhunska tehnologija za dostupnu cijenu
Iskustvo nas uči da nije problem implementirati visoku tehnologiju u bilo koji od audiouređaja. Međutim, i to znamo iz iskustva, takvo što uvijek kao posljedicu ima poprilično visoku cijenu koštanja uređaja. Velike tvrtke, u koje nedvojbeno spada i KEF, taj problem uspijevaju gotovo sasvim riješiti. A recept za to je gotovo klasičan - plodovi ubrani tijekom skupog razvoja koji mora prethoditi izradi najkvalitetnijih i redovito vrlo skupih modela tvrtke vrlo brzo po izlasku tvrtkinih stjegonoša, primjenjuju se u cijenom dostupnim uređajima. U KEF-u je to pravilo. Zato se u i njihovim najjeftinijim serijama zvučničkih kutija (C serije i iQ serija) mogu naći novi materijali i tehnologija kao i vrhunska dizajnerska promišljanja. I dok u vrlo jeftinoj C seriji takvih zahvata ima tek u tragovima, zvučničke kutija nove iQ serije jednostavno vrve primjenom tvrtkinih najnovijih tehničkih dostignuća. Najnovija inačica Uni-Q jedinice s dotjeranim visokotoncem, dvostruko kompozitna membrana bas jedinica, unaprijeđene skretnice, novooblikovani kabineti i primjena nove tehnologije prigušivanje unutrašnjosti kabineta najbitniji su inovativni elementi u novoj iQ seriji zvučničkih kutija i njima ćemo se podrobnije pozabaviti u nastavku teksta. Na vrhu kutija - pa čak i malo iznad njihova gornjeg ruba - i nepobitno njihov najzanimljiviji dio, kao i cijele iQ serije, je Uni-Q jedinica. Nastojeći se približiti jednom od idealnih izvoza zvuka, onom točkastom, u KEF-u su se već prije tridesetak godina počeli razvijati svoju inačicu tzv. širokopojasne, koaksijalne zvučničke jedinice, kakvih je u to vrijeme na tržištu bilo puno više nego ih je danas. U razvoj vlastite jedinice u KEF-u su krenuli zbog nezadovoljstva načinom kako su radile tadašnje koaksijalne jedinice (koje u KEF-u zovu "koincidentnima") uvjereni da se takav ustroje može dovesti na znatno viši stupanj. I već prve kutije koje su u sebi imale Uni-Q jedinicu pokazale su da su na dobrom putu. Potom je svaki novi naraštaj kutija u koje su se ugrađivale Uni-Q jedinice imala njihovu sve noviju i noviju iteraciju. Najnovija u nizu, ona koje se nalazi u svim modelima iQ serije zvučničkih kutija, karakteristična je po posebno primjeni tzv. tangerine waveguidea (kriškastog vodiča, valova, u sasvim slobodnom prijevodu) koji stoji iznad visokotonske jedinice s aluminijskom membranom promjera 19 mm smještene u sredinu bas/srednjotonske membrane, na mjestu gdje se inače nalazi štitnik protiv upada prašine u pogonski mehanizam jedinice. Funkcija vodiča valova je bolji rasap inherentno vrlo usmjerenih visokih frekvencija po širokom području u sobi, bez gubitka njihove energije izvan središnje točke slušanja (sweet spota). Uni-Q jedinica posljedica je pojave visokoučinkovitih i razmjerno malih neodijskih magneta koji su omogućili nastajanje malih pogonskih/elektromotornih sustava. Najuočljiviji dio srednjotonske komponente Uni-Q širokopojasne jedinice je konusna membrana promjera 165 mm, presvučena titanijskim slojem. Zahvaljujući svojim svojstvima ovaj dio jedinice omogućava podjednako dobro iznošenje sveukupnosti sadržaja kao i finesa i detalja u njemu. Dvije bas jedinice imaju dvostruko kompozitne membrane, također promjera 165 mm, koje pokreće motorni sustav s dvostrukim Faradayjevim prstenom koji smanjuje harmonička izobličenja, omogućavajući raskošnu reprodukciju najnižih frekvencija. Svaka bas jedinica ima "svoj" bas refleks otvor, koji je na gornjoj strani blago prekriven prstenom nosača bas jedinice. Prerađene skretnice pričvršćene su izravno na unutrašnju stranu zvučničkih priključaka, čime je značajno poboljšan prijelaz signala iz kabela u zvučničke kutije. Kabineti su sigurno element po kojem se kutije iQ serije razlikuju od suparničkih i po kojem djeluju puno skupljima nego što zapravo jesu. Bočne se stranice se u blagom luku sužavaju od prednje ploče prtema nazad, sastajuć se na uskom i sasvim zaobljenom stražnjem dijelu kabineta. Takav ustroj, poznato je, povećava krutost kabineta i smanjuje broj i količinu opetovanih vibracija koje se javljaju u njegovoj unutrašnjosti. Na sprječavanje pojave okomitih stojnih valova, jednog od oblika nodalnih rezonancija koje se tako često pojavljuju u visokim kutijama, djeluje novi "labirintski" sustav unutrašnjeg prigušenja. Kabineti su dostupni obučeni i plastične imitacije furnira tamne jabuke, američkog oraha i crnog javora. Uz doplatu, korisnici mogu dobiti i oplatu od pravog, ručno složenog furnira svijetlog hrasta i oraha. Na dnu kabineta je postolje od krute plastike, oblikovano tako da odgovara dizajnu kutija. Dovoljno je široko da kutije drži sigurnima od prevrtanja, a na njegovo dno moguće je uvrnuti i šiljke koji će cijeli ansambl odvojiti od podloge.
Spremne za izazove
iQ90 kutije u cjeniku uvoznika i distributera stoje okruglo 10.500 kn. Svatko tko iole pozna stanje stvari u ponudi zvučničkih sustava u ovom cjenovnim razredu dobro zna da pred ovim kutijama stoji veliki izazov nošenja s brojnim kvalitetnim modelima o kojima smo pisali i na ovim stranicama (Magnepan M12, Revel Concerta F12, Opera Grande Mezza, da nabrojima samo neke…) i koji su dobili zavidno visoke ocjene. Isto tako, ne bi valjalo smetnuti s uma da se ovdje radi o cjenovnoj kategoriji u kojoj su kupci puno kritičniji prema manama pojedinog uređaja nego u onoj ispod nje. Bez obzira na sve pluseve i minuseve o kojima će u nastavku biti riječi, nedvojbeno je da su iQ90 kutije (koje su ipak, ne baš zanemarivo, jeftinije od spomenutih) spremno izdržale sraz s njima. Ne može se reći da su iznijele i pobjedu u tim dvobojima, ali još manje bi stajala tvrdnja da su završile podvijena repa. Ono po čemu su iQ90 bile ravne suparničkima, a u mnogim elementima i bolje, bile je prezentacija prostornih dimenzija zvuka. Posebno se to odnosi na širinu zvukovne pozornice koje se sterala pred slušateljem. Ili još bolje, slušateljima. Bila je, naime, toliko široka da su u sweet spotu mogla biti i tri slušatelja i nije se sužavala ni pri glasnom sviranju složenijih glazbenih primjera. Ništa manje uvjerljivo nije bila iznesena ni dubinska komponenta zvukovne slike. Na kvalitetnim snimkama slušatelju bez probleme krenu žmarci ugode niz kičmu kad u dnu orkestra jasno čuje i može točni locirati obou, klarinet, triangl… Visinska dimenzija nije bila tako raskošno iznesena kao prve dvije, ali već i činjenicu da nije bilo problema uočiti je držimo sasvim dovoljnom za pohvalu načina kako ove kutije u cjelini iznose prostorne dimenzije zvuka. Frekvencijski opseg iQ90 iznose prilično linearno, iako su se u dijelovima spektra na prijelazu između pojedinih frekvencijskih područja čule sitnije neregularnosti. Poglavito u vrlo osjetljivom dijelu spektra u području oko 200 Hz, na dodiru gornjih bas i donjih srednjih frekvencija. Ipak, ono što je puno uočljivije to je cjelina. A u cjelini bas je bio dubok, dobro ugođen i okretan, iako trunku prenaglašen. Srednjotonski dio spektra zvučao je najbolje, čisto, otvoreno, odlično artikulirano, transparentno i to je još jedan zvukovni element po kojem iQ90 stoje uz bok i dobrom dijelu skupljih zvučničkih sustava. Ljudski su glasovi su izneseni u svoj raskoši njihovih nijansa, profinjeno i bez primjesa lažne sonornosti ili zgušnjavanja pri slušanju na višim razinama glasanja. Sve u srednjotonskom dijelu spektra teklo je protočno i vremenski odlično usklađeno ne samo unutar sebe već i s dijelovima spektra iznad i ispod. Najviši dio spektra, zasigurno ponajviše zbog kriškastog vodiča valova, zvučao je mekano, toplo i ugodno, ali bez gubitka brzine, detalja i otvorenosti. Već je spomenuto da najviši dio spektra ima iznimno veliki rasap, tako da se u zvuku ništa ne mijenja kad slušatelj okrene glavu, nagne se u stranu, pa gotovo ni čak i kad ustane. Blagi nazalni prizvuk jedino je što sprječava proglašenje načina iznošenja ovog dijela spektra odličnim. Kutijaste se koloracije u zvuku nisu mogle uočiti, ali se pri reprodukciji dugotrajnih i dubokih bas dionica mogao uočiti blagi tunelasti prizvuk iz bas refleksnih otvora. No, ta se sitna mana lako rješava umetanjem spužvastih umetaka u bas refleks otvor ili otvore. Time će se, usput, u ambijentima u kojima su izraženije, moći stišati i već spomenute, blago prenaglašene bas frekvencije. Dinamičke elemente zvukovnog predloška iQ90 iznosile su više nego korektno. Ne raskošno i zapanjujuće, ali sasvim dovoljno uvjerljivo da stanu uz bok većini zvučničkih sustava u svojem cjenovnim razredu.
Lab3352
jedan
..
Al', igracke su igracke, samo kako starimo one sve skuplje i skuplje. 
