HAVANA wrote:pemanapemani wrote:Kristijana wrote:Ja idem iz krajnosti u krajnost: ili pišem jednu riječ na BC ili jedan referat na ostalim podforumima...
Čuj nje, da skratim ( ne mogu sve da hoću, hronična skribomanija
), nemoj da ja tebe skratim za cipelu.
A plave riječi su tu da se ljudi uspiju locirati u referatu, ''uplavim'' samo forumska imena ljudi, mada u zadnje vrijeme sam skontala da to nije dovoljno, pa ih i povećam.
Nego, Hrvatima se prvo smješkao papa, sad im se smješka ulazak u EU.
Nama se smješka poskupljenje struje od 30%, odn. ukupnih životnih troškova 4-člane porodice za 16 %.
A na forumu tema neke 2012., 2013. '' KAD napuštate BiH? ''
Ili podforum: Umjetnost preživljavanja.
Super način razmišljanja, jer svijet počiva na robovlasničkim principima gdje 5% populacije uživa dok drugi pate. Samo, šta je sa ljudima koji imaju djecu, ili onima koji su primorani izdržavati porodicu? Da li neki mama i tata mogu sebi priuštiti takav način razmišljanja, a dijete kmeči uneređeno, zahtjeva pelene i hapicu?
Da se razumijemo, potpuno si u pravu, jer ovo što se dešava počiva na pogrešnim principima. Ne planiram imati djecu (ne planiram ništa) i odgajati ih u vremenu apartheida, gdje će morati kleknuti na koljena pred kapitalistima.
Opet, šta je sa ljudima koji su roditelji, kako da odgajaju djecu u hipi fazonu, kada znaju da ih šalju na područje na kojem će morati propišati krv da bi uspjela. Opet, šta podrazumijeva uspjeh u današnjem svijetu?
Znas kako ti je to...kad dodju djeca...jebo tebe i tvoje furke.Sto kazes,gladno,usrano,uvijek nesto trazi......citav zivot je podredjen njima.Radis ono sto moras i sto je potrebno da obezbijedis sebe i porodicu a ono sto si ti volio,zelio i radio...rijetki su koji su u tome uspjeli i najvise u zivotu zavidim tim ljudima.Imam ih par u porodici i medju prijateljima,muzika,umjetnost,zanati...Svi smo mi jebani i natjerani na jedan nacin zivota...Radi,trci za parama i krepaj...
Naravno, to je tako. I Madonna je jednom rekla: Kad dobiješ djecu ne možeš više biti anarhist. Djeca traže svoje. Jedan teoretičar je pisao kako ljudi rode sebi djecu, šalju ih u škole i na kraju očekuju od svoje djece da odu raditi za kapitaliste da bi ''uspjeli u životu''. To se u ovom svijetu podrazumijeva. Zato se i produžava agonija čovječanstva. Neki na to gledaju individualno ( kao
Mahach ) u fazonu ''postigni nešto i biće ti dobro'' ali zaboravljaju na sve one mase ljudi kojima nikad neće biti dobro, jer naprosto ovaj sistem počiva na nejednakosti i nikad svima neće biti dobro, koliko god da se trude.
Npr. kod nas na forumu napredovat će
Atko, on ide van, ima sjajnu i traženu struku. Na jednog
Atka dođe min. 100 forumaša koji nemaju tako traženu struku ( a išli učit ono što vole ) pa onda oni mogu da se na glavu nasade, nemaju kud. I oni HOĆE da rade za druge, ali nemaju za koga. Šta njima preporučuješ,
Mahach ? Sve što si ti napisao ima itekako smisla ali kad bi bilo posla za sve i kad bi se posao dobro plaćao. Ostalo bi samo da riješimo problem hijerarhije i unesemo više samoupravljanja u korporacije
i takav kapitalizam još bi na nešto i ličio. Osim što ne bi više bio kapitalizam - taj sistem uvijek mora izrabljivati da bi opstao, a izrabljuje sve živo čega se dohvati: šume, vode, teritorije, životinje, ljude...
Vi meni opisujete stanje kakvo jeste, kao da ja to ne znam. Pišete unutar sistema, razmišljate sistemski. Ja pišem kako bi trebalo biti da sistem podredimo čovjeku, a ne obrnuto, čovjeka sistemu, kako je sad. Naravno, dok je sistem na snazi nema djelovanja van njega, ali individualni i grupni otpori već postoje, a kad se stvori kritična masa ljute ekipe ( a preduslov je da svi lagano počnemo mijenjati ukorijenjene stavove na temu ''ovako mora biti'' ) svijet ide u promjene. Niko i ne kaže da sad trebate dati otkaze i sve četiri u zrak, a ovi što ne rade da potpuno obustave potragu za poslom i da odu u hipi komunu ( iako, to bi automatski srušilo sistem, ali ljudi se boje toga ). Nego vam pričam o osvješćivanju pravog stanja stvari. Što kapitalizam postaje žešći i gori prema ljudima to mu se ljudi više klanjaju i pišu mu ode. Tu nešto debelo ne valja, ljudi su se uspavali i jedva registruju i sitne svakodnevne nepravde kad je sav sistem jedna velika nepravda.
Vi što pišete kako je dovoljno naporno raditi znate li o kakvom radu mi pričamo? Pričamo o mukotrpnom radu, onom šljakerskom, krvavom, ne o kuckanju na forumu u radno vrijeme. Kad se šef dere na tebe na dnevnoj bazi, boli te cijelo tijelo i duša od posla, i život ti se sveo na posao i spavanje. Ja zaista nemam ništa protiv samog rada, ali sam za to da ljudi upravljaju svojim radom, da doziraju kad, koliko, zbog čega, za koga, i jasno - bez hijerarhije. Dreke na radnika treba zakonom zabraniti. A najviše je upravo tog lošeg rada. Vrlo mali je broj ljudi kojima je sve potaman na poslu, a ako ćete mi sad reći da nije sve potaman u životu, da vas odmah preduprijedim i kažem da i nije. U životu. Tržište rada nije nepredvidljivi život ( bolest, elementarna nepogoda ) nego nešto što se može i treba regulisati da bude po mjeri čovjeka.
Što se privatluka tiče, meni je ipak to bolje od rada za druge. Ima puno problema, istina, ali upravljati svojim radom je meni najvažnije, i najvažnije mi je da nema hijerarhije i šefovanja. Dakle, ja ću radije držati fast food nego biti neki šef odjela u korporaciji, jednostavno mi je taj osjećaj slobode neprocjenjiv, a mislim da je ipak lakše kad pritisak dolazi samo od zarade ( u biznisu se nerviraš samo ako ti nikako ne ide posao ) nego kad dolazi od drugih ljudi. Kad radiš za druge nerviraš se čak i ako ti ide posao, jer se stvara nepotrebno kompetitivna atmosfera, stalno se nekome dokazuješ i kad treba i kad ne treba, a u svom poslu ravnaš se svojom zaradom.
Ja sam skromna i ne ganjam ekstra profit nego mi je važno samo da zaradim za svoju platu i račune. Plus, ako mi ide makar srednje dobro, ide mi i prst u uho nakon radnog vremena, jer znam da sama sebi neću dati otkaz.
Dočim u radu za drugog nikad ne znaš ( ne znam otkud vam ideja da se ljudi ne nerviraju nakon radnog vremena po sistemu ''prst u uho'', pa većina non stop misli na posao, strepi od šefa, otkaza, piju tablete za smirenje jer mobbing rules itd. ). Možeš biti radnik mjeseca i popiti otkaz jer je nekom prahnulo. Sto ljudi čeka da te zamijeni, a samo si samom sebi nezamjenjiv - as simple as that.
da,tesko je steci nove stvari u inostranstvu,opet_jovo_na_novo 
