furlan wrote:BAHadzic wrote:to reći na bezbrojne pokušaje da s političke i državne sarajevske sećije nametne bosanski identitet kao državni i nacionalni nadidentitet ?
Ne treba biti posebno mudar pa utvrditi da narodnosna nominacija opterećuje jako bošnjačke intelektualce. Kada se izgubio srednjovjekovni bosanski identitet, pokušao ga je dekretom nakalemiti Benjamin Kállay, Mehmed Spaho skrenuo je u muslimanske vode, drug Tito vratio je na etno pozornicu Muslimane, da bi se u ratnoj 1993. opet inauguriralo bošnjaštvo.
Bošnjaci danas, Muslimani jučer, Bosanci sutra misle da je nacionalni identitet poput vjetrenjače, pa se može vrtjeti tamo-amo.
eli to panbosanci priznati ili ne, bosanstvo može biti samo zemljopisna, regionalna ili folklorna odrednica. Ili medicinskim jezikom govoreći, bosanstvo nije nacija već dijagnoza.
Samo u ovom dijelu nedostaje jedan period a to je upravo onaj gdje reis pokusava da nadje nacionalno odredjenje bosanskih muslimana.
Kada vec spominjes Kalaja on je bio ponudio rjesenje ako me sjecanje ne vara da svi postanu Bosnjaci islamske,katolicke i pravoslavne ispovijesti.Hajde pogodi ko je odbio?Najveci egzodus Bosnjaka muslimana je organizovala ulema koji su uvijek htijeli da budu ono sto ne mogu,Turci. Od Turske uvijek zvani Bosnjaci i nikad prihvaceni kao nesto drugo, od Hriscana Turci. Dobrih 100 godina poslije pokusaj da se vrati Bosnjacka nacionalnost ali kao eksluzivitet.Halo ba,odlucite se vise da znamo ko smo i sta smo.Kao sto ti rece nije nacionalni identitet vjetrenjaca, ali u ovom slucaju kao i prethodnom nacionalno odredjenje uvijek pokusavaju da odrede oni koji ujutro misle jedno a poslijepodne drugo.E sada kod koga ovdje postoje elementi sizofrenije to je vec druga prica.
Svaka cast - Furlan.
Benjamin Kallay je predlagao da budemo svi Bosanci - ali su samo povlasteni to odbili (sve tri danasnje denominacije - jer bitii musliman i Srbin i Hrvat - su nudili vise - nego sto je jedino ispravan ali s vrlo malo interesa - Bosanac nudio) - a oni se - ko biva uvijek jedini najvise i pitaju. Muslimani su odbili jer su ih predstavljali zemljoopsjednici - koji nisu mogli dozovliti da odjednom izgube - sve sto su im Turci dali - a da odjednom postanu - ono sto je raja bila. Neki - Bosanci. Biti musliman je znacilo biti privilegovan - u odnosu na sve druge za vrijeme Turaka. Prihvatanjem Bosanstva - osjecali su da gube sve - privilegije - na koje su se navikli i koje su primili - zdravo za gotovo. Jos uz to kad se doda - da nijedan musliman - nije pretjerano vjerovao Austro-Ugarsko (a vjerovali smo Turcima - koji su nas - iznevjerili) - imas dodatni motiv da saboritas ovakav prijdelog.
I po drugom stavu si u pravu. Ovdje su zivjeli Bosnjani a ne BosnjaCi (Bosnjani eksluzivno pravo na BiH - jer su u BiH svi bili Bosnjani - bez obzira na bilo sta, dok Bosnjaci - predstaljju jedan od naroda u BiH koji se predstavlja kao i jedinim narodom - koji polaze pravo na BiH i koji je jedini - cimbenik u opstanku danasnje BiH - tj. namecu da bez Bosnjaka - nema ni Bosne i Hercegovine. Iako u isto vrijeme Bosnjaci rade aktivno - da ovo malo Bosnce - sto su je odbranili - Bosanci - skupa - ode u tri dijela ili dva dijela - uglavnom - da se podijeli ( ako neko negira - da je bilo i drugih osim Bosnjaka - koji su Bosnu branili - sta cemo sa Bosnjacima - koji su iz BiH pobjegli - bez da su ikad za nju pusku ponjeli? Jel i oni imaju vece pravo na nju? I ako ne - odkud njima pravo da budu - Bosnjaci u dijaspori?)
Druga cinjenica je da su od Turaka (Turski osvajanja) ljudi bjezali - sto niko nece da prihvati - od Turaka su Bosnjani - bjezali ili su bili - polako istiskivani - kad neko dodje i opljacka te jednom, a ti nekom srecom ostanes ziv - osjecas se nesigurno i normalno da ces - gledati da ides ako mozes otici. Ako ne mozes - gledaces da nadjes nacin da tu ostanes a da ti ne spadne glava sa ramena. Ili ako ti ostane glava na ramenima - da ne placas - vece dadzbine. Kako bi to u BiH bilo - da Bosnjaci placaju PDV od 34% - posto Bosnjaci vise nego i Srbi i Hrvati - hoce ovu BiH - da ocuvaju?
Kako je to nastala praznina izmedju - Bosne i Hrvatske - od Livna, Duvna, Kupres, Glamoc, Knin, Udbina, Licko Petrovo selo, Krbava, Lika i Banija - sve prazna - do Podkozarja -jedino gdje je ostalo nesto ljudi su utvrdjeni gradovi - koji su se opirali dok nisu pokoreni - opsadom, al' u velikim prodorim vojnim - ovakve utvrde su ostajela - nepokorene tj, pokoravane su zadnje. Pa poznato je da su Janjicari ratovali - jer su imali udio u ratnom pljenu. Imali su komad svoje zemlje povrh svega toga. Da bi se takvo stanje odrzalo - potrebna je - stalna ekspanzija - osvajanje nove teritorije - regrutacija novih ljudi - dodjela novih beneficija - onog momenta - kad je ekspanzija stala - Osmanska se drzava - zatresla u temelju - i od tog momenta - unutarnji problemi su bili kud i kamo veci od - vojne prijetnje zapada. Na podrucja koja su zavrsila napadom Turske - nenastanjena - doselili su Srbe - AustroUgarska u vojnu Krajinu i Sultan je Srbe od Smedereva - govori se doveo u Bosansku Krajinu (dao im zemlju, pravo da zive, etc...) jer im je u interesu i jednim i drugim bilo - da pojacaju gustocu naseljenosti - sto znaci - da Turci ne mogu - prodirati tako lako, tako dubuko u teritoriju kao prije.
I gdje to ima - da nacija uvjetuje - vjeru? Gdje? Nasli jednu naciju - Jevrejsku - koja je umjetno kreirala Izreal - pa normalno da ne mogu ni biti nista drugo do Jevreji. Ja ne mogu biti nista drugo do Bosanac. Sto? Jer je muslimana 1+ bilion. Ja se za njih ne bojim. Ali koliko je Bosanaca ostalo? 2 miliona? Ako toliko u BiH. RS ima 1.7 milina, Zapadnu Hercegovinu ne racunam u Bosance. Pa normalno - da ce se Kurdi deklarisati kao Kurdi a ne kao Turci. Jel - vama to jasno? Mi smo skoro - pa ko Kurdi. Malo nam fali. A i ovo sto smo ispred njih - je steceno u krvi - i na ustrb vlastitog progresa i svega drugog.
Sljedeci problem koji se javlja sa Bosancima je - gdje oni u politicke prilike - staju? To znaci da se Dayton mora revizirati i da se ne moze - prema nacionanoj pripadnosti - odredjivati vlast u ovoj zemlji. Ne moze ovliko Hrvata, onoliko Bosnjaka, voliko Srba, a vi Bosanci, ostali, mjesani brakovi, Cigani, Cesi, Jevreji, Ukrajinci, Rusini, Kinezi - evo vam neka stvar. Zbog toga - necu da sam Bosnjak. Jer time priznajem "Mladu Bosnu" i ubijam - jedinstvenu, cjelovitu, nedjeljivu R BiH.
BAHadzicu svidjalo se to tebi ili ne - ima nas koji hocemo da smo Bosanci i necemo da smo Bosnjaci. Necu da sam Bosnjak - jer prvi i najveci Bosnjaci su izdjanici Bosne i Hercegovine - i necu - da meni jedna stranka politicka na svom kongresu - stvara naciju - kojoj ja pripadam - po djelidbii tora - ono - niko te nista i ne pita - samo ti laso bace oko vrata - i ti bleejis i bleejis - a oni te vuku - i kontaju - ko te jebe, sad si nas, mi se pitamo za tebe a ti moras od svih da nas branis, jer smo mi = ti. Meni moji identitet - se ne moze naturiti. Bicu ono sto ja hocu da budem! Taman da je najveci apsurd. Na popisu 1991 neko se izjasnio ko Marsovac i neka je - imao covjek na to pravo. Ako ima u BiH Marsovaca - bice bogami i Bosanaca koji nece da su Bosnjaci. Jer se tako - bolje osjecamo. Ja kad kazem Bosanac - ja sam komotan. Nisam paranoidan, niti uzak, niti skucen - hocu da sam sirok u opredjeljenju - ima zemlje u BiH - gradicemo ko u Japanu na 100 katova ako treba i ako treba - bice 5 vjera - a ne 4 ko sto su nekad bile - i bice svi Bosanci - bolje da su losi Bosanci nego dobri Srbi, Hrvati i Bosnjaci.
Kao Bosnjak - odmah imam i politicku i vjersku agendu. I one koje moram slusati. I one - koji mene predstavljaju a da im nikada ja nisam glasa ni dao. I one koji govore u moje ime drugima, najcesce kad im prijete. A kad ja govorim u svoje ime - onda me pitaju - sta sam, ko sam, koji mi je kredibilitet. Pa govorim u svoje ime - imam za sebe dovoljno pameti - da saberem i znam ko sam i sta sam. Mladi Muslimani i SDA (i sve ine Bosnjacke stranke) - su vjerski pokret u nukleusu a okruzeni morem komunjara - koje su okrenule sakoe s crvenih u zelene i krenule u prva tri saff-a na dzumu redovno - kako takvi - mogu uopste pricati o Bosanskoj naciji - kad je nikad ni u cemu nisu ni reprezentirali? Gdje je to Alija Izetbegovic isao prvo ko Bosanac, a kao musliman - drugo? Gdje je nastupio tako? Ja se ne sjecam nigdje da je imao taj nastup. Rejza i ne krivim - on ima hljeb u rukama svojim - sa stadom usplahirenim - valja mu hljeb i odrzati. To sto on svojih hljebom - rusi nasu drzavu - nikome ne smeta Ono za sta se zalaze IVZ - ce de facto unistiti BiH (Bosnjakizam i bratstvo prisno (najcesce lazno) s Turcima). I kao drugo - ovo sto neki propagiraju - komunisticki zlocin na muslimania - je upravo radi toga - sto ne zele principe iz Jugoslavije koji su bili - najpravilniji - da primjene na BiH (principe jednakosti, jedinstva i zajednistva (bez nekog laznog bratstva)). Kako se je raspala Jugoslavija bez tih principa - raspasce se BiH - ako se nastavi i istraje na tome - da Rejz nama nalazi - slicnost s Turcima a mi nalazimo razlike sa Srbima i Hrvatima - druge smo nacije, druge smo vjere, govorimo drugim jezikom, imamo svoju istoriju, imamo svoju geografsku cijelinu (Bluka s par dzamija vs. Sarajevo s dzamijom kralja Fahdza i jos mnogim inim), imamo svoju kulturu, svoje pisce i slicno a ne vidimo - da smo 99% ista govna - tj. da nema covjeka na svijetu ovom - Turke tu ukljucujem - koji moze doci u BiH, sjesti u Sarajevo i kad pored njega prodje prosjecan obican covjek - da ga povuce za rukav i kaze - e, Srbine - de sjedi na pivo. Il' e bosnjak, hajdmo na kafu. Pa o kakvim onda mi razlikama ovdje govorimo? Umjetno kreiranim - s ciljom podjele naroda i raspodjele vlasti. Meni rodjeni Amer kad me vidi - kaze ja znam da nisi Amerikanac - ne moras mi nista reci. Reko - kako znas? Kaze - takva ti je faca. Nisam - izmiksan genima 10 i vise naroda - nego nosim jedna etnicitet u sebi - nazovi ga kako god, al' je kao takav - prisutan medju sva tri naroda koji zive u BiH - upravo jer smo se mjesali i jer su jedni postajali drugo - da bi prepravljali u trece. To je zivot - ne govorim ja ovo da ikoga postidim. Naciju - ako je i imate - nemate sta biti na nju ponosni. Ponosi se s onim sto uradis - sam u zivotu. A to sto je neko musliman ili Bosanac - ako mu je to pozitivna motivacija neka uradi nesto s tim Islamom i Bosanstvinom - to je bitno. A ne - da se busa u prsa, i da sve i jedno misljenje koje ima je zasnovano na tome, da se sve gleda kroz tu prizmu - odredjenu - da se postaje nekriticna masa - a da se nema mogucnosti nikako istupiti i reci - sta kao pojedinac mislis. Pa sve i da nisi u pravu - nije to poenta - poenta je da - mislis sam - za sebe. Da nisi - brojka, znameka, statistika - vec - nesto vise.
Ja se u RH/Vojvodini osjecam vise kod kuce - nego bilo gdje u RS a siguran sam ni u Zapadnoj Hercegovini da mi nebi bilo - pretjerano ljepo to je znaci - vise od pola Bosne i Hercegovine. Da ja mogu sa prosjecnim Hrvatskim Hrvatom i Vojvodjaninom - naci neki zajednicki jezik a ne mogu sa Srbima, Hrvatima i Bosnjacima u BiH. Jer smo se mi ovdje - zakrvili do zla, sve je postala emotivna igra i nema vise nista - da se moze drugome dokazati - svi su dosli na svoje stavove - sad su tu samo da ih brane - od drugih. I u procesu - ne gledas koliko sam stradas nego koliko ces stete drugom nanjeti. Pa nemamo sansa - tako naprijed.
Durex - ja sam ti se pokusao objasniti. A tebi ako je jos sta nejasno - shvati - da su Turci u bitkama oko Bosne, na Kosovu, u Bileci, u svojim prodorima i pljackama, na Krbavi, na Mohackom polju, na drugim bojistima - ubijali pored drugih i Bosance (danasnje Bosance - ako je Krajina - u BiH - a bila je Turska Hrvatska - znaci ubijali su uz Bosance i Hrvate - koji su danasnji Bosanci - vjerovao ti to ili ne). Shvati da prve izbjeglice iz Bosne su - upravo u tome periodu nastale. Da je u Madjarskom gradu Pecuhu 50% stanovnika bilo Bosanskih katolika. Sama kraljia Katarina je bila izbjeglica - pobjegla je od Turaka u Dubrovnik pa onda u Rim, gdje je umrla i ostavila krunu Bosansku - papi.
Evo malo i o njenom zivotu - interesatno je - narucito ovo podebljano...
Historijska kraljica Katarina
O godini rođenja Katarine, kćeri Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić, dugo vremena se vodila polemika. I danas postoji ta dilema mada se čini da je argumentacija Đ. Tošića najbliža istini. On tvrdi da je Katarina rođena potkraj avgusta 1425. godine.[3] S druge strane su historičari koji stoje na stanovištu da je ona rođena 1424. godine među kojima i B. Pandžić, dobar poznavalac Katarinine biografije.[4] Ostali koji su tvrdili da je kraljica Katarina rođena u nekoj drugoj godini su odavno i sami napustili svoja stajališta.
O djetinjstvu kraljice Katarine malo se zna osim da je uz svog energičnog oca, herceg Stjepana, imala mogućnost da se upozna sa mnogim ljudima. Na herceg Stjepanovim imanjima uistinu je uvijek bilo interesantnih ljudi od kojih je malehna Katarina mogla slušati o raznim stvarima. Naravno najsnažniji utjecaj na nju pored oca ostavila je majka Jelena, kći zetskog vladara Balše III.[5]
Veoma burno vrijeme bosanske historije u kome snažnu ulogu počinju imati Osmanlije obojili su i zategnuti porodični odnosi među Kosačama. Sukobi herceg Stjepana sa sinom Vladislavom su utjecali i na Katarinu. Može se reći da je veza Katarine sa brarom Vladislavom bila jaka i duboka i da je ostavila veliki trag u njenom životu. Pored Vladislava herceg Stjepan je imao još dva sina; Vlatka i Stjepana. Najmlađi Stjepan bio je Katarinin polubrat, sin Barbare Bavarske, a poznat će postati kao Ahmed - paša Hercegović.
Već poslije 1415. godine u Bosni Osmanlije imaju važnu ulogu što je doprinijelo formiranju dva politička tabora. Sredinom 15. stoljeća herceg Stjepan je vodio proosmanski a kralj Stjepan Tomaš protivosmanski tabor. Neprijateljstvo bosanskog kralja i hercega prekinuto je na kompromisan način. Dvadesetjednogodišnja hercegova kćerka Katarina udala se za bosanskog kralja najvjerovatnije 20. maja 1446. godine, pet – šest dana prije Uzačašća.[6] Koju je vjeru Katarina ispovjedala do tada nije sasvim jasno ali je poznato da poslije vjenčanja ona prihvata katoličanstvo kojem je pripadao njen muž. Navodi se da je papa Eugen IV dopustio Katarini da uzme sebi dva kapelana među franjevcima da budu njeni duhovnjaci.[7] Po svemu sudeći Katarina je bila samozatajna žena. Ubrzo nakon vjenčanja sagradila je crkvu Presvetog Trojstva u Vrilima kod Livna 1447. godine i svete Katarine u Jajcu 1458. godine.[8] Ipak, ni udaja kćeri za bosanskog kralja kao ni ženidba hercegovom kćerkom ovu dvojicu nije učinila trajnim saveznicima. Oni su opet ratovali a Katarina j promatrala i šutjela. Proosmanska stranka je dovela Osmanlije u centar političkog odlučivanja kao svoje saveznike i definitivni pad Bosne pod njihovu vlast se nazirala. Kao pomoćnici Osmanlijama pojavljuju se i herceg Stjepan i sin mu Vladislav.[9] Moguće je da je njihovom pomirenju, koje se desilo nakon pada Bosne, doprinijela i činjenica da su se oslanjali na istog moćnika.
1461. godine bosanski kralj Stjepan Tomaš je umro pod nejasnim okolnostima. Jedna od verzija kaže da ga je ubio posljenji bosanki kralj, njegov sin sa prvom ženom Vojačom, Stjepan Tomašević.[10]
Poslije smrti muža Katarina se sa svojom djecom Žigmundom i Katarinom povukla na porodični posjed Stjepana Tomaša, Kozograd nad Fojnicom.[11] Tu je živjela povučeno sve dolaska Osmanlija u Bosnu. Poslije toga je poznat Katarinin odlazak ka Dubrovniku nakon dolaska sultanove vojske i pogubljenja bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Nakon okončanja bijega nastanila se na Lopudu odakle je počela nastupati kao legitimna predstavnica bosanske države.[12] Kako su bosanski vladari imali posjede i nekretnine u Dubrovniku koje su izdavali Katarina je prihode od toga zatražila za sebe i svoju pratnju ali su Dubrovčani odbili da joj to učine. U ovom detalju se, vjerovatno, krije cjelokupni smisao “igre” oko Katarine i njene uloge u političkom životu ovog perioda. Već u Bosni su Katarinina djeca dospjela u rike Osmanlija i postala njihovi zarobljenici.
Postoje mnoge priče o Katarininom odlasku iz Bosne i one uveliko ulaze u područje mitskog predanja tako da će o njima biti riječi u nastavku teksta. Po svoj prilici, Katarina je u Rim stigla nedugo poslije smrti pape Pija II (1458-1464), u jesen 1464. godine.[13] Postoje određeni publicisti koji tvrde da je ona ostala u Bosni do 1466. godine, u dogovoru sa sultanom Fatihom, ali to nije tačno.[14]
Prvi stan u Rimu Katarina je imala u kući Jakova Mentebona a od 01.10.1469. godine bila je u kući u gradskom djelu Pinea, blizu crkve sv. Marka.[15] U Rimu je Katarina nastojala da pokaže svojekraljevsko porijeklo i prisustvovala je raznim manifestacijama viših slojeva iako je od papa primala novčanu pomoć ibila izbjeglica.[16] 1470. godine je od milanskog kneza Galeazza Sforce tražila pomoć da oslobodi svoju djecu iz osmanskih ruku ali joj to nije uspjelo.[17] Ponovo je pokušala ali opet bez uspjeha. Interesantno je da se pape nisu zauzimale za ovu Katarininu želju koliko je nama poznato.
Katarina je u Rimu postala franjevačka trećorednica pri samostanu Araceoli s kojim je stupila u vezu.[18] U istoj crkvi se skupljalo društvo Blažene Djevice Marije koje se brinulo za bolnicu sv. Alberta u Rimu a Katarina je i sa njima imala prisne i srdačne odnose.[19] Čitavo ovo vrijeme Katarina je u Rimu živjela skromno a čak je posuđivala novac “bosanskih banova” koji su stigli s njom u Vječni grad.[20] To se vidi i u oporuci a ona navodi imena Radiča Klešića Ivanovog, Jure Žubranića Nikolinog i Abrahama Radiča, odnosno Paule Mirković, Jelene Semković i Mare Mišljenović kao svojih dvorjana kojima se treba vratiti dug pored onoga što im ona ostavlja od sebe.[21] Živeći tako, dan za dan, Katarina je sve više slavila zdravljem što je i ona osjetila tako da je 20.10.1478. godine pozvala javnog notara Antu Jurina i pred sedam svjedoka (od njih šest je bilo franjevaca) da sastavi oporuku kojom je imenovala papu Siksta IV i njegove nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva.[22] Naravno, to je učinjeno bez ikakve pravne podloge a upravo današnja “kroatizirajuća” historiografija crpi snagu iz ovog dokumenta u mitiziranju Katarine. Sve relikvije koje je posjedovala ostavila je crkvi sv. Katarine u Jajcu a oporuku je, po naredbi pape, podkancelar prepisao u knjigu papinske riznice Camerario Cenci.[23]
25.10.1478. godine Katarina, bosanska kraljica, je umrla u Rimu.[24] Ukopana je u crkvi Marije Areceoli a natpis bosančicom na njenom grobu zamjenio je natpis na latinskom 1590. godine prilikom premiještanja groba.[25] Takođe je nadgrobna ploča bila ukrašena njenim reljefnim kipom.[26] S jedne i druge strane reljefnog kipa su grbovi; kraljevski bosanski i grb porodice Kosača.[27] Heraldička analiza grbova ima nekoliko verzija tako da se nijepotrebno na njima zadržavati mada kod određenih historičara postoji želja da i kroz te segmente uvećaju vjerodostojnost svojih ideoloških lajtmotiva.
Katarinina djeca, Žigmund i Katarina, koliko je poznato više nikada nisu vidjela majku. Katarina je, sudeći po predanju, umrla na putu za Istanbul i negdje kod Skoplja se nalazi njeno turbe.[28] O Katarini princezi se, takođe, pisalo ali konkretan pouzdan podatak o tome gdje je završila život ne postoji. Žigmunda, kasnije Ishaka Kral Oglua, spominje Mlečanin Donaldo de Lezze u Historia Turchesca kao sedamnaestogodišnjeg pratioca Mehmeda II Fatiha tako da o njemu postoje pouzdani podaci.[29] Navodi se i to da je bio veoma drag sultanu koji mu je dopuštao ono što drugima nije od svojih pratilaca
Ili da pojednostavim (tj generalizujem ali osjecam da moram) - ProOsmanski tabor su bili Hercegovci a Kralj Bosanski tj. vrhovni vladar u BiH - je bio protiv Osmanlija. Ako uzmes u obzir i Steccke - zaostavstinu Hereze/Bogumilstva - kojih je najvise u Hercegovini a u obzir uzmes da je u Bosni 150 katolickih crkava bilo prije dolaska Turaka samo ti se kazuje - ko je bio saveznik Turcima, a ko im se je suprotstavljao, a mozda i zasto.
