077(citat):
Ja sam austrugarsko nostalgičan...
To nam je bila prilika da poslije 500 godina uhvatimo nit koja je prekinuta 1463. padom Bosne.
Tada smo zaista, bili dio Evrope. Hej, prije 100 godina sjedneš u voz na stanici, kod današnjeg Merkatora, i volja ti Beč, volja Pešta etc. Bez pasoša i ostalih zajebancija. Dokle danas možeš???
Šta su ljudi uradili za nepunih četrdesetak godina (1878 - 1914)...
Od turske kasabe do pravog grada. Imali smo tramvaj prije Beča i Pariza, probijena pruga na istok zemlje, do Višegrada koji je do tada bio na kraju svijeta. Urađen katastar, pošta, duhanjara, hoteli.
I što je najvažnije, ljudi... Sa Austrijom su došli stručnjaci iz ostalih dijelova monarhije:ljekari, inženjeri, apotekari itd. Pogledaj te prezimena na starim sarajevsjim grobljima. A šta nam je došlo 1945. i 1996., to svaki dan vidimo po tramvajima i drugdje.
Bosna je tada bila corpus separatum, haman država u državi i da je to potrajalo do danas bi bili u najmanju ruku kao Slovenija, ako ne i razvijeniji. No dođe seljačina iz Grahova, i tras, tras, i eto Vojvode Stepe, Miloša Obilića, Vuka Karadžića i inih "junaka" što dobiše svoje ulice u Sarajevu. Nama Jugoslavija nije trebala, mi smo bili u Europi, njima prekodrincima je trebala da pređu rijeku Drinu, tu granicu između dva svijeta, što je i danas i te kako vidljivo. FUJ za svaku YU!!!
Samo BRAVOOO
