1601 ubijeno dijete Sarajeva - osporavanje brojki

[kakavdanakneiskustvu]

https://lupiga.com/hiperlink/edin-ramul ... r_8TbdKavg

Autor je rođen u Prijedoru, u ratu je bio zatočen u zloglasnom logoru Trnopolje, a nakon razmjene je završio u jedinicama Armije BiH u srednjoj Bosni gdje je teško ranjen. U logoru su mu ubijeni otac i brat i još nekoliko članova šire obitelji.

Na Srđana Puhala se stuštila sva sila bošnjačkog nacionalizma zbog jednog, prije svega razumnog, poziva, da se dokaže da je broj ubijene djece u Sarajevu 1601 ili da se prestane koristiti taj broj. Iako je Jasminko Halilović, osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva, o istom problemu pisao još prije deset godina, ništa se u međuvremenu nije desilo osim što je ovih dana taj njegov tekst volšebno iščezao sa jednog sarajevskog portala.

PISMO BOŠNJAČKIM NACIONALISTIMA: Nedužne žrtve u Kazanima jednake su žrtvama u Prijedoru!

U javnom prostoru duže od dvadeset godina svi u glavnom gradu su se uhvatili broja 1601 i jednako ga koriste i političari i „predstavnici“ žrtava, ali i medijski, kulturni i društveni radnici (sjetite se 1600 malih stolica u Sarajevskoj crvenoj liniji), a pogotovo običan svijet po društvenim mrežama i sijelima.

I šta ćemo sad? Nastaviti kao srpski nacionalisti guslati o 700 hiljada ubijenih Srba u Jasenovcu ili se prihvatiti posla i utvrditi stvaran i precizan popis žrtava, ne samo djece nego i svih drugih kategorija žrtava?

Sudeći po tome kako smo se prema prošlosti i popisima žrtava odnosili u prethodnih 30 godina neće samo ubijena djeca u Sarajevu doći u pitanje. Mnogo je takvih pojava, od bacanja tri hiljade ruža sa višegradske ćuprije pa da okruglih 700 ubijenih logoraša Omarske. Primjećuje se tu neka matematička logika, kada se u Višegradu pomnože žrtve sa brojem tri dođe se do tri hiljade ruža, u Sarajevu do 1601 ubijenog djeteta, a onda tim slijedom i do 200 hiljada žrtava u Bošnjaka na čemu je dugo insistirala sarajevska naučna i politička zajednica.

Zabrinjava to što su u napadima na Srđana Puhala najglasniji oni kojima je posao da se bave utvrđivanjem i prezentovanjem činjenica koje niko nikad neće moći dovesti u pitanje jednim tekstom i pitanjem na društvenim mrežama. Naročito upadaju u oči salve uvreda koje dolaze od direktora Memorijalnog centra u Srebrenici i nekih pojedinaca iz naučnih instituta u Sarajevu. Oni se sudeći po onome kako pišu ne kane dozvati pameti i ozbiljnim naučnim pristupom potkrijepiti sve brojeve i žrtve u zadnjem ratu u BiH, nego nastaviti po starom, sa minderluka odapinjati strelice na svakog ko se usudi da pita, da uputi kritiku na izostanak nauke, struke, logike i utvrđenih činjenica o nedavnoj prošlosti.

Teško je odgonetnuti da li to rade namjerno, sa nekim planom, nametnutom strategijom od strane neke politike, ili je to proizvod poslovične neodgovornosti naspram istorije?

Mi smo u Prijedoru pokušali biti drugačiji, već od 1996. godine smo nastojali doći do valjanog popisa tada nestalih osoba. Uložena je energija i vrijeme desetina ljudi da se podaci prikupe i obrade. 1998. godine smo objavili prvo izdanje knjige nestalih a potom i drugo 2000. godine, te završno treće 2012. godine. Zanimljivo da su na promociji drugog izdanja knjige nestalih 2000. godine u Sanskom Mostu prisustvovali i predstavnici Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti iz Sarajeva kojeg je tada vodio Smail Čekić. Dr. Bećir Macić nam je tada pročitao obraćanje u kojem je iznio „podatak“ da je u Prijedoru ubijeno 20 hiljada civila. Na promociji knjige u kojoj smo mi laici i volonteri prikupili podatke za 3227 imena i što se pokazalo da je u velikoj mjeri vjerodostojan broj, naučnik sa do tada brojnim objavljenim radovima je mrtav hladan iznio cifru skoro sedam puta veću. Kako tada tako do danas, nauka u Bosni i Hercegovini nije bila od koristi da naučimo, razumijemo i shvatimo šta nam se to desilo devedesetih.

Nepopravljivu štetu su već nanijeli, u procesu koji je vođen pred Međunarodnim sudom pravde, u tužbi protiv Srbije, bošnjački „stručnjaci“ i pravni zastupnici su iznosili nevjerovatne brojke, da je u Prijedoru ubijeno 10 hiljada civila, da je samo u selu Hambarine ubijeno 800 ljudi, da je u logoru Trnopolje svakodnevno ubijano 50-60 ljudi i tako redom. Taj voz je propušten zahvaljujući „ekspertima“, a ako se ništa ne promijeni u odnosu ovdašnjih institucija i nauke nad kojom kontrolu ima vlast, istina o ratu će se izgubiti i na sudu istorije a ne samo u poznatoj tužbi pred najvišim međunarodnim sudom. Srbijanska strana je na istom suđenju iznijela podatke da je u Prijedoru u različitim okolnostima uključujući i razmjenu vatre stradalo do 1000 ljudi. Kada neki budući naučnik uzme u obzir izvore obje strane, srbijanske i bosanske, uzeće kao mjerodavan broj od hiljadu a ne deset hiljada jer je taj broj bliži istini. A stvarni broj, onaj od 3176 se u tom suđenju niti ne pominje. Taj broj neće biti nikom relevantan jer iza njega ne stoji valjana institucija već nekoliko entuzijasta iz nevladinog sektora.

Godinama upozoravam ljude iz Prijedora, naročito one koji se vole isticati da su „predstavnici žrtava“, da koriste isključivo provjerene podatke i da ne uvećavaju brojeve ili pogrešno interpretiraju sudskim putem utvrđene činjenice. Dugoročno se to ne isplati i nanosi veću štetu suočavanju od onih koji negiraju ili osporavaju činjenice i brojeve. Srđan Puhalo je u najboljoj namjeri skrenuo pažnju Sarajlijama da se ne služe neprovjerenim i nepotkrijepljenim brojevima. Malo prostora ostaje za nadu, da će ova mučna nemoć u kojoj su se našle Sarajlije da objasne otkud im broj 1601, urazumiti one koji će ove godine, zbog jubileja možda i više, isticati u medijima brojeve vezane za Prijedor. 2011.godine, kada sam pozvao predstavnike više organizacija da se udružimo radi obilježavanja 20 godišnjice, na jednom od prvih sastanaka sam iznio podatke sa kojima sam raspolagao i rekao im, hajdemo o ovome raspravljati tri dana ako treba ali kad odavde izađemo da se svi držimo istih brojeva. Tada se prihvatio konačan broj od 3176 ukupno ubijenih Prijedorčana, od čega 256 žena i 102 djece. Ti brojevi su manje više opstali deset godina, ali tu i tamo neki zlonamjernik kad dobije prostor u medijima poveća broj pa kaže „više od četiri“, nekad i „više od pet hiljada“. Neki sa ozbiljnošću tvrde da je taj broj sigurno veći od 3176, a ne nude niti jedno novo ime koje nije već upisano. Takvi su najglasniji kad se neki lucidni Puhalo drzne da uputi najnormalnije moguće pitanje, otkud vam broj koji koristite.

Zašto preuveličavati broj žrtava? Zar je nekome malo 3176 i volio bi da je više ubijenih u Prijedoru? Ili onih 524 imena na spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva? Zar je to malo, možete li vi uopšte zamisliti koliko je to mnoštvo, 524 mrtvih mališana? Zar nije odnos srpskih nacionalista i pojedinih ostrašćenih političara prema brojevima u Jasenovcu više nego mjerodavan da to nigdje ne vodi osim u negiranje i besmisao žrtve kao takve?

Ako se ovo pitanje koje je postavio Srđan Puhalo, ne shvati dobronamjerno u Sarajevu, u gradu gdje još jedino postoje kakvi takvi naučni i materijalni potencijali, i ako se tamo institucije ne prihvate ozbiljno popisa žrtava i utvrđivanja svih drugih činjenica koje nisu obuhvaćene u sudskim postupcima, onda ne znam kakve šanse u suočavanju imamo mi u malim sredinama poput Prijedora.

[H323]

***

[kakavdanakneiskustvu]

Nakon što je politički analitičar i psiholog Srđan Puhalo javno rekao da će dati nagradu od 10.000 KM onome ko mu dostavi relevantan podatak koji potvrđuje da je u Sarajevu tokom rata ubijeno 1.601 dijete, javila se poznata bh. rediteljica Jasmila Žbanić.

Njena reakcija također je proizvela mnoge reakcije, a došlo je i do prijetnji koje je Žbanić morala prijaviti sarajevskoj policiji.

"Poštovani, želim prijaviti prijetnje smrću koje su mi upućena sa FB profila kantonalnog zastupnika Harisa Zahiragića. Gospodin Zahriragić je moje ime i sliku stavio u lažan kontekst i svojim lažima isprovocirao rulju koja poziva na linč.

U prilogu su dva screenshota:

Hasan Latić traži da se svo četvero ubijemo po hitnom postupku a Mirnes Tokić poručuje da metak nije skup. Hiljade ljudi lajkuje ovaj post. Zastupnik Zahiragić ima moć da ove ljude pokrene. Smatram da je moja sigurnost ugrožena!

Razlog ovog zlostavljanja je to što sam prije nekoliko dana tražila da se objavi tačan spisak imena ubijene djece u Sarajevu. Zastupnik Zahiragić umjesto imena širi laži, provocira ljude i preko 3 FB profila svojom nasilnom porukom huška na nasilje. Molim vas da me zaštitite", poručila je Žbanić.

Podsjetimo, nakon komentara Puhala, bh. rediteljica je, između ostalog, napisala:

"Napravljena je knjiga mrtvih koja govori da je u Sarajevu ubijeno duplo manje djece nego što mediji i političari koriste u svojim govorima. Za mene je i jedno jedino ubijeno u Sarajevu ili bilo gdje drugo - previše! Ne razumijem u čemu je problem da dobijemo spiskove na uvid ? Izvrstan tekst Edin Ramulica! Srđane, odlično postavljeno pitanje ! Trebali smo ga mi u Sarajevu prvi postaviti. Hvala ti".

[kiligonzales]

Tačno, jako ružno izneseno od strane Puhala, ali MENE JE SRAMOTA jer ne znam u mom gradu koliko je djece žrtva fašističkog orgijanja po istom. U ZEMLJU bi propao.

zna se, daj prestanite to ponavljat ko papagaji

informišite se

jedini relevantan izvor je "Bosanska knjiga mrtvih"



sa imenima prezimenima i ostalim podacima za svih 100.000 ubijenih u ratu 1992-1995.

i taj prikaz izgleda ovako



tako da je tu i broj ubijene djece u Sarajevu, i o čemu autor knjige Mirsad Tokača kaže sljedeće




i nema se tu više šta ni dodat ni oduzet
the end, kraj

tema se treba zaključat

Tokacinu metodologiju su osporavali jer je isao od opstine do opstine tragajuci za ubijenima, poredeci stanje rodjenih i umrlih u istima, kako su se u metodologiju uklopili oni koji su izbjegli iz drugih krajeva BiH, to zna IDC i sami Tokaca.

Primjerice bas me zanima kako su se ubijena novorodjencad pri granatiranju sarajevskog porodilista zavela u njegovoj knjizi i jesu li uopste ili djeca doma Ivezic?

Bosanska knjiga mrtvih je dostupna na stranici instituta.

https://historiografija.ba/article.php?id=137

[skupljac_zeljeza]

jedini relevantan izvor je "Bosanska knjiga mrtvih"

Dino Kolobara ima drugačije podatke. 1233. Neka su još na ovo dodana dok je za jedno rečeno da je umrlo od bolesti.

Do Februara 1994. godine UNPROFOR je registrovao 1500 djece ubijeno u opkoljenom Sarajevu i skoro 15000 je ranjeno. Ubijeno je i 10000 civila u istom periodu ..
Podatci dostupni na:
Final report of United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 ( 1992 )

[mirza_15]

jedini relevantan izvor je "Bosanska knjiga mrtvih"

Dino Kolobara ima drugačije podatke. 1233. Neka su još na ovo dodana dok je za jedno rečeno da je umrlo od bolesti.

Do Februara 1994. godine UNPROFOR je registrovao 1500 djece ubijeno u opkoljenom Sarajevu i skoro 15000 je ranjeno. Ubijeno je i 10000 civila u istom periodu ..
Podatci dostupni na:
Final report of United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 ( 1992 )

Jesi li čitao spisak? Ne moraš daleko. Prvih 50-tak. Ima dosta onih koji su stariji od 18 godina. Nisam vidio ni ima li izvora podataka.

[kiligonzales]

https://lupiga.com/hiperlink/edin-ramul ... r_8TbdKavg

Autor je rođen u Prijedoru, u ratu je bio zatočen u zloglasnom logoru Trnopolje, a nakon razmjene je završio u jedinicama Armije BiH u srednjoj Bosni gdje je teško ranjen. U logoru su mu ubijeni otac i brat i još nekoliko članova šire obitelji.

Na Srđana Puhala se stuštila sva sila bošnjačkog nacionalizma zbog jednog, prije svega razumnog, poziva, da se dokaže da je broj ubijene djece u Sarajevu 1601 ili da se prestane koristiti taj broj. Iako je Jasminko Halilović, osnivač i direktor Muzeja ratnog djetinjstva, o istom problemu pisao još prije deset godina, ništa se u međuvremenu nije desilo osim što je ovih dana taj njegov tekst volšebno iščezao sa jednog sarajevskog portala.

PISMO BOŠNJAČKIM NACIONALISTIMA: Nedužne žrtve u Kazanima jednake su žrtvama u Prijedoru!

U javnom prostoru duže od dvadeset godina svi u glavnom gradu su se uhvatili broja 1601 i jednako ga koriste i političari i „predstavnici“ žrtava, ali i medijski, kulturni i društveni radnici (sjetite se 1600 malih stolica u Sarajevskoj crvenoj liniji), a pogotovo običan svijet po društvenim mrežama i sijelima.

I šta ćemo sad? Nastaviti kao srpski nacionalisti guslati o 700 hiljada ubijenih Srba u Jasenovcu ili se prihvatiti posla i utvrditi stvaran i precizan popis žrtava, ne samo djece nego i svih drugih kategorija žrtava?

Sudeći po tome kako smo se prema prošlosti i popisima žrtava odnosili u prethodnih 30 godina neće samo ubijena djeca u Sarajevu doći u pitanje. Mnogo je takvih pojava, od bacanja tri hiljade ruža sa višegradske ćuprije pa da okruglih 700 ubijenih logoraša Omarske. Primjećuje se tu neka matematička logika, kada se u Višegradu pomnože žrtve sa brojem tri dođe se do tri hiljade ruža, u Sarajevu do 1601 ubijenog djeteta, a onda tim slijedom i do 200 hiljada žrtava u Bošnjaka na čemu je dugo insistirala sarajevska naučna i politička zajednica.

Zabrinjava to što su u napadima na Srđana Puhala najglasniji oni kojima je posao da se bave utvrđivanjem i prezentovanjem činjenica koje niko nikad neće moći dovesti u pitanje jednim tekstom i pitanjem na društvenim mrežama. Naročito upadaju u oči salve uvreda koje dolaze od direktora Memorijalnog centra u Srebrenici i nekih pojedinaca iz naučnih instituta u Sarajevu. Oni se sudeći po onome kako pišu ne kane dozvati pameti i ozbiljnim naučnim pristupom potkrijepiti sve brojeve i žrtve u zadnjem ratu u BiH, nego nastaviti po starom, sa minderluka odapinjati strelice na svakog ko se usudi da pita, da uputi kritiku na izostanak nauke, struke, logike i utvrđenih činjenica o nedavnoj prošlosti.

Teško je odgonetnuti da li to rade namjerno, sa nekim planom, nametnutom strategijom od strane neke politike, ili je to proizvod poslovične neodgovornosti naspram istorije?

Mi smo u Prijedoru pokušali biti drugačiji, već od 1996. godine smo nastojali doći do valjanog popisa tada nestalih osoba. Uložena je energija i vrijeme desetina ljudi da se podaci prikupe i obrade. 1998. godine smo objavili prvo izdanje knjige nestalih a potom i drugo 2000. godine, te završno treće 2012. godine. Zanimljivo da su na promociji drugog izdanja knjige nestalih 2000. godine u Sanskom Mostu prisustvovali i predstavnici Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti iz Sarajeva kojeg je tada vodio Smail Čekić. Dr. Bećir Macić nam je tada pročitao obraćanje u kojem je iznio „podatak“ da je u Prijedoru ubijeno 20 hiljada civila. Na promociji knjige u kojoj smo mi laici i volonteri prikupili podatke za 3227 imena i što se pokazalo da je u velikoj mjeri vjerodostojan broj, naučnik sa do tada brojnim objavljenim radovima je mrtav hladan iznio cifru skoro sedam puta veću. Kako tada tako do danas, nauka u Bosni i Hercegovini nije bila od koristi da naučimo, razumijemo i shvatimo šta nam se to desilo devedesetih.

Nepopravljivu štetu su već nanijeli, u procesu koji je vođen pred Međunarodnim sudom pravde, u tužbi protiv Srbije, bošnjački „stručnjaci“ i pravni zastupnici su iznosili nevjerovatne brojke, da je u Prijedoru ubijeno 10 hiljada civila, da je samo u selu Hambarine ubijeno 800 ljudi, da je u logoru Trnopolje svakodnevno ubijano 50-60 ljudi i tako redom. Taj voz je propušten zahvaljujući „ekspertima“, a ako se ništa ne promijeni u odnosu ovdašnjih institucija i nauke nad kojom kontrolu ima vlast, istina o ratu će se izgubiti i na sudu istorije a ne samo u poznatoj tužbi pred najvišim međunarodnim sudom. Srbijanska strana je na istom suđenju iznijela podatke da je u Prijedoru u različitim okolnostima uključujući i razmjenu vatre stradalo do 1000 ljudi. Kada neki budući naučnik uzme u obzir izvore obje strane, srbijanske i bosanske, uzeće kao mjerodavan broj od hiljadu a ne deset hiljada jer je taj broj bliži istini. A stvarni broj, onaj od 3176 se u tom suđenju niti ne pominje. Taj broj neće biti nikom relevantan jer iza njega ne stoji valjana institucija već nekoliko entuzijasta iz nevladinog sektora.

Godinama upozoravam ljude iz Prijedora, naročito one koji se vole isticati da su „predstavnici žrtava“, da koriste isključivo provjerene podatke i da ne uvećavaju brojeve ili pogrešno interpretiraju sudskim putem utvrđene činjenice. Dugoročno se to ne isplati i nanosi veću štetu suočavanju od onih koji negiraju ili osporavaju činjenice i brojeve. Srđan Puhalo je u najboljoj namjeri skrenuo pažnju Sarajlijama da se ne služe neprovjerenim i nepotkrijepljenim brojevima. Malo prostora ostaje za nadu, da će ova mučna nemoć u kojoj su se našle Sarajlije da objasne otkud im broj 1601, urazumiti one koji će ove godine, zbog jubileja možda i više, isticati u medijima brojeve vezane za Prijedor. 2011.godine, kada sam pozvao predstavnike više organizacija da se udružimo radi obilježavanja 20 godišnjice, na jednom od prvih sastanaka sam iznio podatke sa kojima sam raspolagao i rekao im, hajdemo o ovome raspravljati tri dana ako treba ali kad odavde izađemo da se svi držimo istih brojeva. Tada se prihvatio konačan broj od 3176 ukupno ubijenih Prijedorčana, od čega 256 žena i 102 djece. Ti brojevi su manje više opstali deset godina, ali tu i tamo neki zlonamjernik kad dobije prostor u medijima poveća broj pa kaže „više od četiri“, nekad i „više od pet hiljada“. Neki sa ozbiljnošću tvrde da je taj broj sigurno veći od 3176, a ne nude niti jedno novo ime koje nije već upisano. Takvi su najglasniji kad se neki lucidni Puhalo drzne da uputi najnormalnije moguće pitanje, otkud vam broj koji koristite.

Zašto preuveličavati broj žrtava? Zar je nekome malo 3176 i volio bi da je više ubijenih u Prijedoru? Ili onih 524 imena na spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva? Zar je to malo, možete li vi uopšte zamisliti koliko je to mnoštvo, 524 mrtvih mališana? Zar nije odnos srpskih nacionalista i pojedinih ostrašćenih političara prema brojevima u Jasenovcu više nego mjerodavan da to nigdje ne vodi osim u negiranje i besmisao žrtve kao takve?

Ako se ovo pitanje koje je postavio Srđan Puhalo, ne shvati dobronamjerno u Sarajevu, u gradu gdje još jedino postoje kakvi takvi naučni i materijalni potencijali, i ako se tamo institucije ne prihvate ozbiljno popisa žrtava i utvrđivanja svih drugih činjenica koje nisu obuhvaćene u sudskim postupcima, onda ne znam kakve šanse u suočavanju imamo mi u malim sredinama poput Prijedora.

Mislim da autor u nekim stvarima grijesi jer nema potrebe da se zrtva pravda svojim koljacima.
Zamislimo jevreje da se danas pravdaju potomcima nacista ili neonacistima, za ono sto su otrpili?

Nije podatak od 1601 ubijenog djeteta dosao slucajno. Ipak Sarajevo nije Srebrenica pa da se u toku rata nije mogla voditi evidencija po bolnicama o tome ko je u njih zaprimljen kada. Mozda se nije vodila ugrubo evidencija kao danas jer se nije imalo vremena za formalizam kao sto se ima danas, medjutim taj broj uopste nije nerealan. Rat je trajao 1425 dana i to svako ko je bio u ratu mjesec zna koliko je i prljav bio, mi u Sarajevu znamo kakvo je izivljavanje neprijatelja bilo. Znamo li koliko se djece rodilo u Sarajevu van bolnica tada, koliko je nastradalo u prvim mjesecima ili godinama zivota i kada su tek upisana u knjigu rodjenih?

Dijete se moglo roditi i umrijeti u ratu za 1425 dana opsade Sarajeva. Isto tako se moglo roditi u Sarajevu, biti ranjen u Sarajevu, a umrijeti negdje na lijecenju van BiH sto je i bilo slucajeva.

Danasnjim generacijama je nepojmljivo da neko granatira porodiliste i pritome ubije petero novorodjencadi, granatira sahrane roditelja koji ukopavaju djecu ili snajperise djecu. Samo da uzmemo slucaj rahmetli Nermina Divovica, ciju je majku snajper prostrijelio dok je zaklanjala dijete, a njega metak ubio dovoljan je primjer monstruoznosti.

NVO Djeca Sarajeva je navela broj od 1166 djece. Spomenuo sam neke moje vrsnjake koji su ubijeni tada. Neke sam nasao na nekim spiskovima, neke nisam. Ipak oni mozda nisu bili temeljite metodologije kao recimo Institut za genocid Smail Cekica ili Istrazivacko dokumentacioni centar Sarajevo.

Tako ni republicki zavod te famozne 1995, pa ni te 1996 godine nije naveo niotkud podatak od 1598 ubijenih djecaka i djevojcica, pa ni onaj konacni od 1601 ubijenog dijeteta.

Ok je da Puhalo pita otkud broj, jeste da je rasprava o brojevima degutantna kada su u pitanju ubijena djeca, porazavajuci je broj da je samo jedno ubijeno dijete, a ne na stotine njih. Pogotovo Institut za genocid se potrudio da dokumentuje i nacin smrti sto govori o svireposti i nehumanosti neprijatelja.

[kiligonzales]

jedini relevantan izvor je "Bosanska knjiga mrtvih"

Dino Kolobara ima drugačije podatke. 1233. Neka su još na ovo dodana dok je za jedno rečeno da je umrlo od bolesti.

Do Februara 1994. godine UNPROFOR je registrovao 1500 djece ubijeno u opkoljenom Sarajevu i skoro 15000 je ranjeno. Ubijeno je i 10000 civila u istom periodu ..
Podatci dostupni na:
Final report of United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 ( 1992 )

Ne mjenja cinjenicu da je zrtva rata dijete koje umre od bolesti jer u ratu ne moze dobiti adekvatno lijecenje.

[kiligonzales]

Njemacka za svakog svog gradjanina zna ime, prezime, godinu rodjenja i godinu smrti i mjesto stradanja u drugom svjetskom ratu. Od onoga sto je stradao u Gulagu 10 godina poslije rata do onog sto se udavio zalogajem hljeba u Pariškom restoranu za vrijeme okupacije.

Sramota je da nas i 27 godina poslije rata hvataju u lazi i da se brukamo. Izaci sa tacnim brojem, imenom i prezimenom. Koliki god da je. 1 dijete je previse, a stotine je tragedija i sramota za cijelo covjecanstvo.

Kome da objavljujemo i dokazujemo. Onaj ko osporava, osporavat ce sta god mu objavis. Imas spisak poginulih srebrenicana pa i njega osporavaju. Njemacka apsolutno nema podatke o poginulima u koncentracionim logorima u IIsv ratu, i taj broj je cesto predmet osporavanja hololausta. I kao sto rekoh kome je cilj da osporava on ce to raditi sta god mu se predoci. Da im navedes 1000 djece od 14-15god rekli bi da su bili maloljetni pripadnici ARBIH.

Znaju mantrak, 100% znaju ko je sve u Poljsku poveden u logore smrti, ko je umro na putu, ko je sahranjen ili nije usput.

[caseytron]

[kasnas]

United Nations

S/1994/674/Add.2 (Vol. II)
27 May 1994

Final report of the United Nations Commission of Experts
established pursuant to
security council resolution 780 (1992)

Annex VI - part 1
Study of the battle and siege of Sarajevo

https://phdn.org/archives/www.ess.uwe.a ... 01.htm#I.C

Since the beginning of the siege it is estimated that nearly 10,000 persons have been killed or are missing in the city. This total includes over 1,500 children. An additional 56,000 persons have been wounded, including nearly 15,000 children.

[Bloo]

Dino Kolobara ima drugačije podatke. 1233. Neka su još na ovo dodana dok je za jedno rečeno da je umrlo od bolesti.

Na spisku se nalaze i ljudi od 19 i 20 godina.

[Bloo]

Dino Kolobara ima drugačije podatke. 1233. Neka su još na ovo dodana dok je za jedno rečeno da je umrlo od bolesti.

Btw ako procitas komentare ispod objave/spiska - on je skupljao sa "sluzbenih" i "nesluzbenih" izvora, ne zeli da navede kojih, te ne zeli da sa spiska ukloni ljude starije od 18 godina.

[Znanja punoglavac]

pa "normalno" da neće da izbaci
jer bi mu se spisak i sveo na ono što je u knjizi IDC-a na 614 ubijene djece

nejasno koji je bio cilj "napuhivanja" broja
kao da i 614 ubijene djece nije strašno
ali eto valjda u tom ludilu četničke propagande valjda su čaršijsji klošari i uhljupi mislili da trebaju uzvratit istom mjerom, istim metodama četničkog bolesnog mozga

[Znanja punoglavac]

jedini relevantan izvor je "Bosanska knjiga mrtvih"

Dino Kolobara ima drugačije podatke. 1233. Neka su još na ovo dodana dok je za jedno rečeno da je umrlo od bolesti.

Do Februara 1994. godine UNPROFOR je registrovao 1500 djece ubijeno u opkoljenom Sarajevu i skoro 15000 je ranjeno. Ubijeno je i 10000 civila u istom periodu ..
Podatci dostupni na:
Final report of United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 ( 1992 )

već ti rečeno da je frajer raćunao ubijene preko 18 godina
ti ih izbaci sa spiska i ako slučajno bude neslaganja i imena ispod 18 godina a kojih nema u "Bosanskoj knjizi mrtvih" javi se IDC-u ili Tokači da ih dopiše

[velikonja]

pa "normalno" da neće da izbaci
jer bi mu se spisak i sveo na ono što je u knjizi IDC-a na 614 ubijene djece

nejasno koji je bio cilj "napuhivanja" broja
kao da i 614 ubijene djece nije strašno
ali eto valjda u tom ludilu četničke propagande valjda su čaršijsji klošari i uhljupi mislili da trebaju uzvratit istom mjerom, istim metodama četničkog bolesnog mozga

A zašto je kao IDC tj Tokača kao referentan??

Evo možda ja više vjerujem UNICEF-u koji je sigurno imao bolji pristup informacijama u vrijeme opsade Sarajeva nego fucking Tokača.
A ti kolega i naravno @Bloo Tokača, Tokača i samo Tokača

[Znanja punoglavac]

pa "normalno" da neće da izbaci
jer bi mu se spisak i sveo na ono što je u knjizi IDC-a na 614 ubijene djece

nejasno koji je bio cilj "napuhivanja" broja
kao da i 614 ubijene djece nije strašno
ali eto valjda u tom ludilu četničke propagande valjda su čaršijsji klošari i uhljupi mislili da trebaju uzvratit istom mjerom, istim metodama četničkog bolesnog mozga

A zašto je kao IDC tj Tokača kao referentan??

Evo možda ja više vjerujem UNICEF-u koji je sigurno imao bolji pristup informacijama u vrijeme opsade Sarajeva nego fucking Tokača.
A ti kolega i naravno @Bloo Tokača, Tokača i samo Tokača

evo zato




i tako 100.000 podataka za svakog ubijenog
i to niko nije bolje odradio NI PRIBLIŽNO

laprdanje uprazno i napamet pa i UNICEFa je za budale
pogotovo sa lupetanjem cifara koje su skoro pa da kažem na nivou četnićke propagande protiv koje se svako normalan evo uporno bori i u "vlastitim redovima"

[Pitar sa Kariba]

Pa Mirsade napisao sam ti da imas i ti gresaka, evo ista greska i kod tebe i na spisku Dine Kolubare.
Hocemo li odbaciti sav rad IDC-a?
I nauci se normalnoj konverzaciji i kada neko kritikuje, isti si i na FB-u!!!

[Znanja punoglavac]

ne budalasaj, nemam ja veze sa Tokačom
nemoj dzaba prozivat čovjeka ovdje
ali vjerujem u taj izvor kao jedini relevantan i jer nema nikakav bolji

ako mislis da ima grešaka javi se u IDC

by the way
ovako izgleda ukupna slika ubijenih u ratu

[velikonja]

A zašto je kao IDC tj Tokača kao referentan??

Evo možda ja više vjerujem UNICEF-u koji je sigurno imao bolji pristup informacijama u vrijeme opsade Sarajeva nego fucking Tokača.
A ti kolega i naravno @Bloo Tokača, Tokača i samo Tokača

evo zato




i tako 100.000 podataka za svakog ubijenog
i to niko nije bolje odradio NI PRIBLIŽNO

laprdanje uprazno i napamet pa i UNICEFa je za budale
pogotovo sa lupetanjem cifara koje su skoro pa da kažem na nivou četnićke propagande protiv koje se svako normalan evo uporno bori i u "vlastitim redovima"

Lupetanje?

Evo ja ti sad kazem, barem 7 djece, DJECE, iz naselja Nova Breka, opština Centar Sarajevo, malo iznad bolnice Koševo, nije na spisku.

Javljeno Tokači, on ZAVRŠIO knjigu, u kamenu isklesana. Mada LAŽOV u svako jebenom intervjuu otvoreno kaže " spisak nije konačan ".č

Evo ja više vjerujem u podatke organa vlasti u R BiH ( Zavod za javno zdravstvo ) i recimo istražiteljima iz UN-a koji su radili i MKSJ nego vannabe istražitelju Tokaći, IDC i uz dužno poštovanje Beograđanima kao koautorima knjige
Knjige za koju je istraživanje, kako sami autori kažu, započelo negdje 2003. godine, jebenih 8 godina nakon prestanka opsade Grada. Da je postavio tako visoke standarde za uvrštavanje na popis ( tačno vrijeme smrti, puna identifikacija, otac, majka, mjesto ukopa, izjave doktora, uviđaji...)
8 - 12 godina nakon rata????

Majke mi niste pri zdravoj ako Tokaču smatrate za jedni relevantan izvor, a sve drugo odbacujete

[Znanja punoglavac]

Evo ja više vjerujem u podatke organa vlasti u R BiH ( Zavod za javno zdravstvo ) i recimo istražiteljima iz UN-a koji su radili i MKSJ ...

daj njihove spiskove

[Pitar sa Kariba]

daj njihove spiskove

Javi im se da ti posalju!

[Znanja punoglavac]

daj njihove spiskove

Javi im se da ti posalju!

aha
kako sam i očekivao
znači s jedne strane napisana 4 toma knjige u koju je uloženo milioni sati i koja je dostupna na uvid svakome pa i raznoraznim zlonamjernim tipovima koji mogu da pljuju do mile volji i onalovažavaju, te se pozivaju na neke druge kurčeve izvore za koje kad pitaš da se pokaže gdje su dostupni ti podaci na uvid da se provjere, dobije se laprdajući odgovor
pokrij se ušima

[mirza_15]

ne budalasaj, nemam ja veze sa Tokačom
nemoj dzaba prozivat čovjeka ovdje
ali vjerujem u taj izvor kao jedini relevantan i jer nema nikakav bolji

ako mislis da ima grešaka javi se u IDC

by the way
ovako izgleda ukupna slika ubijenih u ratu

Pri čemu je ogroman broj civilnih žrtava srpske nacionalnosti stradao od dejstava JNA/VRS. U knjizi se navodi da je samo u sarajevske 4 gradske općine i samo u prvih 4 ili 5 mjeseci rata stradalo između 500 i 600 (zaboravio sam tačan broj) stanovnika srpske nacionalnosti od strane JNA/VRS. Ukupan broj stradalih civili srpske nacionalnosti u 10 sarajevskih općina je oko 1.100.

Mislim i da je ovaj podatak o ukupnom broju žrtava uvećan na oko 105.000, tj. da je dopunjen.

[mirza_15]

Srebrenica. 8372 imena iako je prikupljanje podataka bilo daleko teže. Primarne, sekundarne, tercijalne grobnie, pobijeni svi članovi porodice, sve se uradilo da se razmjere genocida sakriju. I ipak imamo imena 8372 osobe.

Prijedor. Slična situacija po svim pitanjima.

Sarajevo. Na spomeniku 524 imena od 1601???!!! Kako? Je li sramota da imena preostalih, više od hiljadu, nisu upisana? Zašto nisu upisana? Nemoguće je da ih nema iako se ubistva nisu mogla sakriti jer su se dešavala, u 95% slučajeva tamo gdje su bile naše institucije. Pored toga, imaš Tokačinu knjigu koja je približna tom broju.

Manje emocija. Manje neke lojalnosti. To ne doprinosi istini. Neće razmjere zločina biti manje ako je broj ubijene djece manji. Posebna priča su ove emocionalne ucjene. Ako se ne smije raspravljati o ovom broju onda se ne smije raspravljati ni o jednom broju. Onda kada vam neko iz RS-a spomene nekoliko hiljada ubijenih srpskih civila u i oko Sarajeva nemojte to dovoditi u pitanje. Nije moralno.