Život s roditeljima poslije 30-te ?

[broj dva]

Na koji način pomažete roditelje? Mislim na slučaj gdje je jedan ili oba roditelja ostao sam da živi? Stari, iznemogli, ne mogu do trgovine otići...
Da li im plaćate kućnu pomoćnicu, dom..?
Većina penzionera je sa minimalnom penzijom. Kakav je vaš doprinos?

Kako pomažu?

Uvale im djecu preko vikenda, još im otkinu od penzije.

U jedno sam siguran, ako roditelji nisu obolili ili bas u godine zasli onda u 90% slucajeva roditelji vise pomazu odrasloj djeci nego djeca roditeljima.

[snijeg_led]

Za vise od pola slucajeva kako djeca zive i njihovi potomci krivi su ustvari sami roditelji. Pomazuci im u svemu i svacemu naprave od njih debile.

[Osmi Socrates]

Ja sam se odselio ljeto prije kretanja na fakultet. Tek osamnaest napunio. Nisam morao. Niti je baš roditeljima bilo drago. Djelimično su me gurali financijski još dvije godine otprilike. Gurali bi oni još, ali ja više nisam dao.

Sestra je dosta mlađa od mene. Ona je odselila prije skoro dvije godine, skoro 26 godina. Ne bi je oni pustili da se odseli ranije ni da je htjela. Možda jedino da je našla prerano nekoga za koga će se udati, pa da živi sa njim. Što se tiče financija, mogla je odseliti. Međutim, skroz drugačija osoba od mene. Da se posveti fakultetu njoj je trebao mir roditeljske kuće.

I pored toga što sam odselio ja nisam izgubio ništa što se tiče emotivne povezanosti sa roditeljima. Ima tu raznih faktora, i naravno da i mjesto življenja igra ulogu, ali i kultura i specifičnosti porodice.

Čitam ovo o kućama na tri sprata. Ja lično nikad ne bih mogao živjeti u takvoj zajednici u mlađim godinama, a druga stvar je da se naši ljudi previše vezuju za jednu kuću. Eto, sad je mojim roditeljima kuća prevelika, i trebali bi je prodati, i kupiti stan ili manju kuću, ali oni uopšte ne razmišljaju o tome.

Opet kažem, svakom njegova priča i njegov život. I donošenje odluka. Kad roditelje stignu godine, onda se moraju donositi druge odluke. Neće mojima nikad trebati bilo čija financijska pomoć, ali ima tu i drugih faktora.

[Truba]

Na koji način pomažete roditelje? Mislim na slučaj gdje je jedan ili oba roditelja ostao sam da živi? Stari, iznemogli, ne mogu do trgovine otići...
Da li im plaćate kućnu pomoćnicu, dom..?
Većina penzionera je sa minimalnom penzijom. Kakav je vaš doprinos?

Kako pomažu?

Uvale im djecu preko vikenda, još im otkinu od penzije.

Ne samo da im otimaju od mirovine
Nego im ostavljaju djecu i odnose ruckove

[YouAreMyDestiny]

Nisam mogla napraviti pametniju stvar u životu od toga što sam počela živjeti sama. Milina.

[manuchao91]

ja imam drugaricu 30 godina ima posao freelancer ne znam tocno nesto oko medicine zaradi se cca 3000 KM mjesecno zivi s mamom u stanu 45 m2
mama posao ima ,stan ima jbukvalno jednu sobu i spojenu kuhinju tu.Spava u jednoj sobi s mamom,i samo govori kako joj je to naporno kako joj mati nabraja i sve.Nikad joj nisam rekao zasto se ne odselis ,da je ne bih uvrijedio jer po prirodi nisam tip koji puno ispituje.A mozda bih i trebao kroz šalu da joj kazem jer stvarno ima posao stabilan i redovna primanja 1500 EUR u Bosni.
Hajd znaj sta je u necijoj glavi ,mozda jednostavno štedi pare ...

[apsidejzi]

Nisam mogla napraviti pametniju stvar u životu od toga što sam počela živjeti sama. Milina.

Ja sam se ozenio direkt iz roditeljske kuce tako da nisam imao ovaj period "samackog" zivota. Ne znam da li sam mjesec dana u zivotu ukupno sam zivio i brinuo se za sebe. Al ono sve, od hrane, higijene, aktiviteta i sl. GLedano iz ove perspektive rekao bih greska. Ne sad da sam propustio nesto mnogo nego mi je trebalo mnogo vise vremena da "pronadjem sebe". Mislim da ljudi koji imaju taj period samoce mnogo brze nauce ko su i sta su, i mnogo ranije razluce sta zele i sta ne zele u zivotu. S druge strane, jednom kada se osamis i naviknes onda imas vise problema ako zelis napraviti zajednicu. Ocekivanja su mnogo veca.

[MarlboroGold]

Zavisi koliko dugo živiš sam, a zavisi i od tvojih godina.

Ako živiš sam recimo od ranih dvadesetih ili ranije, a ne nađeš partnericu do tridesetih vrlo teško ćeš u tridesetim naći nekog ko ti odgovara i sve je gore što si stariji. Ja sam se vrlo rano osamostalio i to sa nepunih 19 godina, a sa prvom partnericom sa kojom sam živio tad sam imao 20 godina. Nakon prekida veze duži period sam živio sam dok nisam naletio na sadašnju ženu, jer mi je bilo mnogo teže u kasnim dvadesetim žrtvovati samački život nego u ranim dvadesetim, a još gore bi bilo da sam oklijevao do trideset i neke. Bilo je tu veza i vezica između kad prenoći i tako to, ali zajednički život nije dolazio u obzir.

[kasnas]

Ako se neko ne oženi ili uda sasvim je normalno da živi s roditeljima jer je ekonomičnije. Zašto da se plaćaju dupli računi samo da bi se bilo odvojeno? A osim toga makar si od neke koristi roditeljima, ali i oni tebi.

Eh ako su loši odnosi u pitanju onda to sve prestaje da važi.

[MarlboroGold]

Zato što je to cijena osamostaljivanja, pa ko može može. To je i prirodno i normalno da odrasla osoba teži tome da traži svoj put izvan roditeljskog doma.

Pa nećeš prestati voditi brigu o roditeljima i dalje ćeš im biti od koristi bez obzira što više nećeš živjeti s njima.

[daario naharis]

Ja sam u 26. godini otisao da studiram jednu godinu daleko od kuce i to mi je, sa sigurnoscu mogu reci, nesto najbolje sto mi se moglo desiti iz pogleda samostalnosti. U godinu dana sam bukvalno naucio kako da brinem za sebe, da kuham, perem, peglam i cistim, pratim financije, budem odgovoran itd. Pored toga, osjecaj samostalnosti je nesto sto me ispunjava maksimalno.

U 28. godini sam se ozenio i kupio stan sa suprugom i bio sam maksimalno spreman za sve. Sada je zivot hvala Bogu milina. Pomognem supruzi u kuhanju, ciscenju itd. Ona je veoma zadovoljna, a kako ono kazu: "Happy wife, happy life".

Sto se tice odnosa sa roditeljima, ja bi rekao da nikad nije bio bolji, nekako se vidjamo rjedje ali to vrijeme je dosta kvalitetnije nego prije. Dok sam zivio sa roditeljima i bratom, znalo se desiti da po sedam dana ne popricam sa starim. Sada me zove svaki dan da vidi kako sam sta ima, popricamo o fudbalu, zivotu, muzici itd. Nekako je to jednom/dva puta sedmicno provedeno sa roditeljima mnogo kvalitetnije nego ono prije.

Mama se reci kako mi je kod nje bilo najbolje ali to je ona mamina ljubomora

[daario naharis]

Ja sam u 26. godini otisao da studiram jednu godinu daleko od kuce i to mi je, sa sigurnoscu mogu reci, nesto najbolje sto mi se moglo desiti iz pogleda samostalnosti. U godinu dana sam bukvalno naucio kako da brinem za sebe, da kuham, perem, peglam i cistim, pratim financije, budem odgovoran itd. Pored toga, osjecaj samostalnosti je nesto sto me ispunjava maksimalno.

U 28. godini sam se ozenio i kupio stan sa suprugom i bio sam maksimalno spreman za sve. Sada je zivot hvala Bogu milina. Pomognem supruzi u kuhanju, ciscenju itd. Ona je veoma zadovoljna, a kako ono kazu: "Happy wife, happy life".

Sto se tice odnosa sa roditeljima, ja bi rekao da nikad nije bio bolji, nekako se vidjamo rjedje ali to vrijeme je dosta kvalitetnije nego prije. Dok sam zivio sa roditeljima i bratom, znalo se desiti da po sedam dana ne popricam sa starim. Sada me zove svaki dan da vidi kako sam sta ima, popricamo o fudbalu, zivotu, muzici itd. Nekako je to jednom/dva puta sedmicno provedeno sa roditeljima mnogo kvalitetnije nego ono prije.

Mama zna reci kako mi je kod nje bilo najbolje ali to je ona mamina ljubomora

[Truba]

znam 2 3 primjera gdje imaju prazan stan a žive s roditeljima

[MarlboroGold]

Ja sam u 26. godini otisao da studiram jednu godinu daleko od kuce i to mi je, sa sigurnoscu mogu reci, nesto najbolje sto mi se moglo desiti iz pogleda samostalnosti. U godinu dana sam bukvalno naucio kako da brinem za sebe, da kuham, perem, peglam i cistim, pratim financije, budem odgovoran itd. Pored toga, osjecaj samostalnosti je nesto sto me ispunjava maksimalno.

U 28. godini sam se ozenio i kupio stan sa suprugom i bio sam maksimalno spreman za sve. Sada je zivot hvala Bogu milina. Pomognem supruzi u kuhanju, ciscenju itd. Ona je veoma zadovoljna, a kako ono kazu: "Happy wife, happy life".

Sto se tice odnosa sa roditeljima, ja bi rekao da nikad nije bio bolji, nekako se vidjamo rjedje ali to vrijeme je dosta kvalitetnije nego prije. Dok sam zivio sa roditeljima i bratom, znalo se desiti da po sedam dana ne popricam sa starim. Sada me zove svaki dan da vidi kako sam sta ima, popricamo o fudbalu, zivotu, muzici itd. Nekako je to jednom/dva puta sedmicno provedeno sa roditeljima mnogo kvalitetnije nego ono prije.

Mama se reci kako mi je kod nje bilo najbolje ali to je ona mamina ljubomora

Moja stara je plakala kad sam napustio njihov dom. Vazda je tuga obuzimala kad prođe kraj moje sobe. Nakon 2-3 sedmice su tu sobu pretvorili u drugu spavaću, ubacili još jedan televizor i ostalo i sad su u još većem rahatluku nego ikad prije. Dođem da ih obiđem i ako se zadržim više od sat viču hajd ti svojoj kući

[YouAreMyDestiny]

Svako treba da ima taj period, kada je sam. Ali da sam sebi kuha, pere, pegla, vodi računa o finansijama, a ne da nosi od mame šerpice sa ručkom i slično...

Naravno druga je situacija, ako finansije to ne dozvoljavaju, pa mora biti sa roditeljima, pa još ako su odnosi nikakvi, a stan mali i nema svoju sobu, onda uffff.....

[YouAreMyDestiny]

znam 2 3 primjera gdje imaju prazan stan a žive s roditeljima

Znam i ja takve

[dulekrele]

Ukoliko je osoba nezaposlena onda opravdavam.Ukoliko ima posao i lijepo zaraduje ne odobravam zivot sa roditeljima.

[mali jomu]

Ja bih pustio svakog da proba zivjeti sam, koliko moze, ako prezivi prvu godinu, dobar je... nek nastavi, moze biti nesto.

Roditelji znaju biti veci belaj kad se je zajedno... a i ludo mlado zna biti katastrofa

[dr_Evil]

Ja bih pustio svakog da proba zivjeti sam, koliko moze, ako prezivi prvu godinu, dobar je... nek nastavi, moze biti nesto.

Roditelji znaju biti veci belaj kad se je zajedno... a i ludo mlado zna biti katastrofa

Ebi ga, nije lako se odljepiti, ali kad jednom odes, onda ne zelis vise nazad. U svakom slucaju dok ti roditelji ne brini skroz stari, a onda ko moze svakako ih sebi dovesti. Po naski je

P.S. 65 godina nije staro, sa 67 se ide u penziju

[Sydnor]

Ukoliko je osoba nezaposlena onda opravdavam.Ukoliko ima posao i lijepo zaraduje ne odobravam zivot sa roditeljima.

A koliko je tačno novca "lijepo zarađuje" za tebe?

[no_sikiriki]

S 21 godinu se odselila od roditelja.
Razumijem da svako ima svoje razloge za kasno razdvajanje od roditelja, ponajviše zbog finansija, ali nikad neću shvatati one koji svojevoljno žive sa roditeljima, čak i kad se udaju/ožene.
Ne, nemam loš odnos sa roditeljima, ali nemam ni potrebu/želju da živim s njima kao odrasla osoba.

[daario naharis]

Ukoliko je osoba nezaposlena onda opravdavam.Ukoliko ima posao i lijepo zaraduje ne odobravam zivot sa roditeljima.

A koliko je tačno novca "lijepo zarađuje" za tebe?

1300 KM

[-Chesterfield-]

znam 2 3 primjera gdje imaju prazan stan a žive s roditeljima

Znam i ja takve

Znam i ja takve. I jedan sam od njih.

[mali jomu]

Cuj naziva teme:Život s roditeljima poslije 30-te ? , cini mi se da imas problem kad ti smetaju tudji zivoti... a nisi prvi a ni zadnji. Prodji ocima malo dalje od nosa, upoznaj se sljudima, nikog neces vidjet u istoj zivotnoj situaciji... a svi pice, furaju, snalaze se, i boli ih kurac za nekakve statistike, i sta ko misli.

Po mojoj statistici, 100% svi kojima smetaju tudji zivoti, bilo kakvi god bili... ako ne ugrozavaju slobode drugog, ti imaju probleme sa samim sobom.

Cuj statistika u BiH, omladina, ovo ono... vidi se da si napumpan supljacima i laznjacima iz drugih zemalja.

[Sydnor]

A koliko je tačno novca "lijepo zarađuje" za tebe?

1300 KM

I s tim parama bi bila patnja na današnjem vaktu, kamoli manja primanja. Recimo ja zaradim 900, bilo kakav pošten stančić ne možeš naći bez 300 maraka, dodaj režije 200 i ostane mi 400 maraka da preživim mjesec.

Sad će doći ona forumašica i reći idi kreči ljudima i cijepaj drva pa dodatno zaradi