Haris.ba wrote: ↑06/11/2021 23:43
tandmand wrote: ↑06/11/2021 23:36
Koliko prva žena ima slobode kada muž odluči da živi u poligamiji? Da li je prije stupanja u brak, bila od strane njega obavještena da će nakon nje dovesti drugu? Kao prva, znala je da će joj muž biti poligaman i slobodno je to izabrala za svoju sudbinu?
Kada muz zeli drugu zenu prva mora da mu da dozvolu.
Valjda je jasno kada se udajes za muslimana kakva su pravila braka?
Pratim temu, zanimljiva argumentacija i vidi se da kroz prizmu prava obrazlažete svoj stav. Međutim, koliko god poligamija i drugi slični oblici ljubavi bili u sferi pravno netretiranog i time dozvoljenog, možemo li se složiti da odredbe šerijata iako mogu biti legalne unutar sekularnog pravnog sistema, u svojoj srži jesu diskriminatorne prema ženama, jer muškarac može imati četiri žene, a žena ne može imati četiri muža!?
Da, brak će uskoro biti definisan kao zajednica života dvije osobe, te će prestati biti zajednica života između muškarca i žene. Ne vjerujem da će se ikada više napustiti element monogamnosti braka, ali sve i da napusti, nikada više to neće moći biti definicija koju nudi šerijat jer je ista per se diskriminatorna - eventualno bi bilo zajednica života dvije ili više osoba.
Drugim riječima, neka ljudi konzumiraju odnose kakve god žele dok su u skladu sa sekularnim poretkom, a ako hoće neka se i bore protiv tog poretka, ali ta svijest i ideologija koja ženu podređuje muškarcu jeste nešto protiv čega se treba boriti obrazovanjem, osnaživanjem žena na više nivoa, a ne pravnim putem. Pravo je lijepo, ali ne daje sve odgovore. Nešto može biti pravno u redu, a pritom diskriminirajuće. Treba istražiti sociološke, psihološke i druge elemente koji doprinose dobrovoljnom podvrgavanju ljudi sistemu razmišljanja koje je diskriminatorno. Tim prije jer se ljudi često brane ističući da je nešto što ih stavlja u nepovoljan položaj izraz autonomije volje. Može se žena prekriti od glave do pete i da se ta odluka uspješno pravno braniti.
U suštini, i ja sam za princip - neka ljubi ko god koga hoće i ne želim propitivati bilo čiji moral, ali ipak ne želim ohrabrivati ponašanja koja su rezultat diskriminatornog seta pravila u okviru određene ideolohije. Ponavljam, ne možemo se pravnim putem boriti protiv toga, ali na drugim nivoima možemo i, po mom skromnom mišljenju, trebamo!
Lp!