Dara iz Jasenovca...

[Škobo Habu]

I to je tačno. Mada ja tek sada u potpunosti razumijem kakav je nenormalan, nepremostiv, nadljudski zadatak imala Partija i kako ga je pokušala riješiti svojom naracijom rata.

Nije ga uopšte riješila.

Neki od aktera su amnestirani, a nešto je gurnuto pod tepih.

[John Cleese]

Dobra opservacija. Čitala sam nedavno knjigu koju je objavio Max Bergholz "Nasilje kao generativna sila", koju svima preporučujem. U njoj on istražuje početak Drugog svjetskog rata u Kulen Vakufu, nakon prvog masakra koji su tamo počinile ustaše. I govori o jednoj vrlo zanimljivoj stvari - da je nasilje bilo to koje je ljude natjeralo da prihvate 'etničke razlike', kojih oni prije toga uglavnom nisu bili svjesni. Ovo se pokazalo izuzetno tačnim i nakon ovog rata... i ima puno veze s ovakvim instrumentalizacijama.

Na tome i jesu zasnovane odredjene metode specijalnog rata.

Primjera radi, srbijanska SDB je upravo za tu namjenu i formirala paravojne formacije - SDG i JSO (kasnije objedinjene u JSO i inkorporirane u drzavni bezbjednosni sustav), kao i Skorpione.

Ima kakav dokument na tu temu? Voljela bih malo pročešljati.

Nisam se time bas podrobnije bavio, ali veza izmedju samog vrha srbijanskih obavjestajnih struktura i pomenutih paravojnih formacija je neporeciva i jasna iz brojnih i lako dostupnih svjedocenja, uglavnom u formi dokumentaraca i raznih video zapisa.

Izvjesno je i da nekakvi dokumenti i drugi dokazi o djelovanju srbijanske SDB devedesetih postoje, jer ne bi odgovorna lica bez osnova sudski procesuirali.

Stanisica i Simatovica su, doduse, u Hagu bili oslobodili krivicne odgovornosti, ali im sude ponovo.

https://www.blic.rs/vesti/politika/pono ... oj/1thd0p5

Sjetih se sad i ovog - jos negdje '95 ili '96 su neke strane (svedske mozda, nisam siguran) novine objavile svjedocenje odbjeglog pripadnika JSO koji je bio pod zapovjednistvom Franka Simatovica i koji je tom prilikom, izmedju ostalog, priznao i cemu je u stvari sluzila ta paravojna formacija.

[John Cleese]

Dobra opservacija. Čitala sam nedavno knjigu koju je objavio Max Bergholz "Nasilje kao generativna sila", koju svima preporučujem. U njoj on istražuje početak Drugog svjetskog rata u Kulen Vakufu, nakon prvog masakra koji su tamo počinile ustaše. I govori o jednoj vrlo zanimljivoj stvari - da je nasilje bilo to koje je ljude natjeralo da prihvate 'etničke razlike', kojih oni prije toga uglavnom nisu bili svjesni. Ovo se pokazalo izuzetno tačnim i nakon ovog rata... i ima puno veze s ovakvim instrumentalizacijama.

Treba naglasiti i činjenicu da zločini bacaju sasvim drugačije svijetlo na sam ustanak naroda i narodnosti BiH 1941. godine.

I tu je riječ o instrumentalizaciji.

I to je tačno. Mada ja tek sada u potpunosti razumijem kakav je nenormalan, nepremostiv, nadljudski zadatak imala Partija i kako ga je pokušala riješiti svojom naracijom rata.

Partija je imala zadatak da osvoji i zadrzi vlast i sve sto je vodilo tom cilju bilo je prihvatljivo, cak i najgore gadosti poput amnestiranja i primanja u partizanske redove koljaca i ubica i to neposredno nakon izvrsenog pokolja (da, ovo se odnosi na zbivanja u Foci, kad je za jednog od tih koljaca sam Tito rekao da je "vrlo sposoban mladic" i da ce privuci za sobom mnogo novih boraca ili kako je vec rekao).

Ali zato im nije bio problem da s vremena na vrijeme strijeljaju kakvog nesretnika zbog vocke ubrane sa tudje grane ili posudjene drustvene imovine (kao, na primjer, Šefkiju Selimovica, koji je, doslovno, posudio nesto namjestaja iz narodnog magacina da bi docekao suprugu koja se vracala iz Jasenovca).

[piupiu]

Treba naglasiti i činjenicu da zločini bacaju sasvim drugačije svijetlo na sam ustanak naroda i narodnosti BiH 1941. godine.

I tu je riječ o instrumentalizaciji.

I to je tačno. Mada ja tek sada u potpunosti razumijem kakav je nenormalan, nepremostiv, nadljudski zadatak imala Partija i kako ga je pokušala riješiti svojom naracijom rata.

Partija je imala zadatak da osvoji i zadrzi vlast i sve sto je vodilo tom cilju bilo je prihvatljivo, cak i najgore gadosti poput amnestiranja i primanja u partizanske redove koljaca i ubica i to neposredno nakon izvrsenog pokolja (da, ovo se odnosi na zbivanja u Foci, kad je za jednog od tih koljaca sam Tito rekao da je "vrlo sposoban mladic" i da ce privuci za sobom mnogo novih boraca ili kako je vec rekao).

Ali zato im nije bio problem da s vremena na vrijeme strijeljaju kakvog nesretnika zbog vocke ubrane sa tudje grane ili posudjene drustvene imovine (kao, na primjer, Šefkiju Selimovica, koji je, doslovno, posudio nesto namjestaja iz narodnog magacina da bi docekao suprugu koja se vracala iz Jasenovca).

Jbg, i najbolji ciljevi opravdavaju najgora sredstva. Mislim da je Stari bio prekaljeni pragmatičar, a pragmatizam, pravda i pravednost su različite stvari.

[John Cleese]

I to je tačno. Mada ja tek sada u potpunosti razumijem kakav je nenormalan, nepremostiv, nadljudski zadatak imala Partija i kako ga je pokušala riješiti svojom naracijom rata.

Partija je imala zadatak da osvoji i zadrzi vlast i sve sto je vodilo tom cilju bilo je prihvatljivo, cak i najgore gadosti poput amnestiranja i primanja u partizanske redove koljaca i ubica i to neposredno nakon izvrsenog pokolja (da, ovo se odnosi na zbivanja u Foci, kad je za jednog od tih koljaca sam Tito rekao da je "vrlo sposoban mladic" i da ce privuci za sobom mnogo novih boraca ili kako je vec rekao).

Ali zato im nije bio problem da s vremena na vrijeme strijeljaju kakvog nesretnika zbog vocke ubrane sa tudje grane ili posudjene drustvene imovine (kao, na primjer, Šefkiju Selimovica, koji je, doslovno, posudio nesto namjestaja iz narodnog magacina da bi docekao suprugu koja se vracala iz Jasenovca).

Jbg, i najbolji ciljevi opravdavaju najgora sredstva. Mislim da je Stari bio prekaljeni pragmatičar, a pragmatizam, pravda i pravednost su različite stvari.

Rekao bih da je bio i poprilican manipulativni, nedosljedni i lazljivi supak, kao i ekipa oko njega, barem dio koji je opstao.
(Sto je bilo iskrenih idealista i zaista valjalo, vecinom je izginulo.)
Ja ne bih imao stomak za neke stvari koje su oni uradili da nisu ni trepnuli, pa makar sve otislo u vrazju mater.
Na kraju - na kakvim je temeljima gradjeno, nije ni moglo trajati.
Dzaba bio pragmatizam.

[piupiu]

Rekao bih da je bio i poprilican manipulativni, nedosljedni i lazljivi supak, kao i ekipa oko njega, barem dio koji je opstao.
(Sto je bilo iskrenih idealista i zaista valjalo, vecinom je izginulo.)
Ja ne bih imao stomak za neke stvari koje su oni uradili da nisu ni trepnuli, pa makar sve otislo u vrazju mater.
Na kraju - na kakvim je temeljima gradjeno, nije ni moglo trajati.
Dzaba bio pragmatizam.

Zato ti nisi Tito, nego Basil Fawlty.

A sad ozbiljno. Možda sam naivna, ali mislim da su oni bili šupci koliko je i Gavrilo bio terorista. To što su oni prolazili u tom vremenu ipak nadilazi moju imaginaciju - oni su se borili ne samo za opstanak, nego i za pobjedu u najkrvavijem i najokrutnijem periodu ljudske istorije. U ratovima nema svetaca, a posebno nakon takvih ratova.

[Emiremir33]

Dobra opservacija. Čitala sam nedavno knjigu koju je objavio Max Bergholz "Nasilje kao generativna sila", koju svima preporučujem. U njoj on istražuje početak Drugog svjetskog rata u Kulen Vakufu, nakon prvog masakra koji su tamo počinile ustaše. I govori o jednoj vrlo zanimljivoj stvari - da je nasilje bilo to koje je ljude natjeralo da prihvate 'etničke razlike', kojih oni prije toga uglavnom nisu bili svjesni. Ovo se pokazalo izuzetno tačnim i nakon ovog rata... i ima puno veze s ovakvim instrumentalizacijama.

Na tome i jesu zasnovane odredjene metode specijalnog rata.

Primjera radi, srbijanska SDB je upravo za tu namjenu i formirala paravojne formacije - SDG i JSO (kasnije objedinjene u JSO i inkorporirane u drzavni bezbjednosni sustav), kao i Skorpione.

Ima kakav dokument na tu temu? Voljela bih malo pročešljati.

Etničke razlike počevši od Balkanski ratova,Prvog svjetskog a eskaliralo je u Drugom svjestkom ratu nastavljeno od 1991 do 1998 ...

[John Cleese]

Rekao bih da je bio i poprilican manipulativni, nedosljedni i lazljivi supak, kao i ekipa oko njega, barem dio koji je opstao.
(Sto je bilo iskrenih idealista i zaista valjalo, vecinom je izginulo.)
Ja ne bih imao stomak za neke stvari koje su oni uradili da nisu ni trepnuli, pa makar sve otislo u vrazju mater.
Na kraju - na kakvim je temeljima gradjeno, nije ni moglo trajati.
Dzaba bio pragmatizam.

Zato ti nisi Tito, nego Basil Fawlty.

A sad ozbiljno. Možda sam naivna, ali mislim da su oni bili šupci koliko je i Gavrilo bio terorista. To što su oni prolazili u tom vremenu ipak nadilazi moju imaginaciju - oni su se borili ne samo za opstanak, nego i za pobjedu u najkrvavijem i najokrutnijem periodu ljudske istorije. U ratovima nema svetaca, a posebno nakon takvih ratova.

Hvala na koNTiNentu, premda sam, istini za volju, vise Nearly Headless Nick

Druze Kanarinac, nije to bas uspjelo poredjenje.
Gavrilo je bio idealima zaludjeni zlosretni balavac, a oni su bili odrasli i vrlo pragmaticni ljudi, spremni u svakom trenu za ideale zrtvovati zivote... ali tudje.

Za opstanak su se borili mali, bezimeni, obicni ljudi, borili i izborili i za opstanak i za pobjedu kojom su se "drugovi" odmah spremno ovjencali.
Bilo bi lijepo da ih je vodio neko cistijeg srca, da ne zavrse boreci se, u sustini, za "skup interesa nekorisnih ljudi" nego zaista za "nesto vrijedno robije", ako me razumijes.
A i da u medjuvremenu sprase po metak u celo neljudima koji su to visestruko bili zasluzili umjesto da se sramote i blate ono za sta se bore uzimajuci takve za saborce.
Medjutim, bi sta bi...
I tu smo gdje smo.

[HWsince93]

Oluja u srpskoj verziji...

Antonijevicu, nisi dorastao zadatku sa Darom. Nisi napravio kohezivnu pricu, o zlocincima nista nije objasnjeno kao ni o zrtvama. Mozda je moglo bolje da je bila mini serija a ne film. O Oskaru nemam nikakvo pretjerano misljenje, ali u svakom slucaju ovakav film nije za Oskara.

Nadam se da nece on biti reziser ako se bude pravio film ili serija o Oluji, ove izjave kod debila Marica i sponzorstvo drzave unaprijed cine citav projekt diskutabilnim.

[hadzinicasa]

Dok ja nadjem vremena, ubilo ga...

[jjww]

Kao da gledam Vucica, misli "Da kazem Antonijevicu da rezira Oluju ili ne, nije me bas odusevio Darom, moglo je to mnogo bolje, mnogo srpskije", govori "Na tesku temu Jasenovca, Antonijevic je napravio odlican film, on ce za dve do tri godine, napraviti i film o Oluji koji ce biti najbolji u regionu, a i sire", radi; zove Vulina da odma', unapred zapreti Varajetiju i ElEjTajmsu, da im ne padne na pamet da napisu nesto lose o novoj Predragovoj, Peterovoj kreaciji.

A Kusturica se sav pretvorio u upitnik, "Zasto mene ne zovu da napravim tu Oluju?".

[Bloo]

@John Cleese
Izgleda da ih ima.jos...

[piupiu]

Rekao bih da je bio i poprilican manipulativni, nedosljedni i lazljivi supak, kao i ekipa oko njega, barem dio koji je opstao.
(Sto je bilo iskrenih idealista i zaista valjalo, vecinom je izginulo.)
Ja ne bih imao stomak za neke stvari koje su oni uradili da nisu ni trepnuli, pa makar sve otislo u vrazju mater.
Na kraju - na kakvim je temeljima gradjeno, nije ni moglo trajati.
Dzaba bio pragmatizam.

Zato ti nisi Tito, nego Basil Fawlty.

A sad ozbiljno. Možda sam naivna, ali mislim da su oni bili šupci koliko je i Gavrilo bio terorista. To što su oni prolazili u tom vremenu ipak nadilazi moju imaginaciju - oni su se borili ne samo za opstanak, nego i za pobjedu u najkrvavijem i najokrutnijem periodu ljudske istorije. U ratovima nema svetaca, a posebno nakon takvih ratova.

Hvala na koNTiNentu, premda sam, istini za volju, vise Nearly Headless Nick

Druze Kanarinac, nije to bas uspjelo poredjenje.
Gavrilo je bio idealima zaludjeni zlosretni balavac, a oni su bili odrasli i vrlo pragmaticni ljudi, spremni u svakom trenu za ideale zrtvovati zivote... ali tudje.

Za opstanak su se borili mali, bezimeni, obicni ljudi, borili i izborili i za opstanak i za pobjedu kojom su se "drugovi" odmah spremno ovjencali.
Bilo bi lijepo da ih je vodio neko cistijeg srca, da ne zavrse boreci se, u sustini, za "skup interesa nekorisnih ljudi" nego zaista za "nesto vrijedno robije", ako me razumijes.
A i da u medjuvremenu sprase po metak u celo neljudima koji su to visestruko bili zasluzili umjesto da se sramote i blate ono za sta se bore uzimajuci takve za saborce.
Medjutim, bi sta bi...
I tu smo gdje smo.

Kako za tudje kad su se i oni borili? Drugo, kakvi pragmatični odrasl ljudi, kad je prosjek godina partizanskog borca bio 22?

[The 51st State]

partixanima da je bilonstalondo humanizma i ljudskih zivota mogli su barem jednom pokusati napasti jasenovac i pokusati osloboditi stradalnike, a nije da nisu imali prilike, ta ideoloska bagra je nemjerljivu civilizacijsku stetu napravila balkanu iz koje se necemo izvuci zadugo.

[Porodice Foht]

partixanima da je bilonstalondo humanizma i ljudskih zivota mogli su barem jednom pokusati napasti jasenovac i pokusati osloboditi stradalnike, a nije da nisu imali prilike, ta ideoloska bagra je nemjerljivu civilizacijsku stetu napravila balkanu iz koje se necemo izvuci zadugo.

Koliko je realno da Titova vojska u nastajanju, jos u fazi sumnji mnogih naroda sta to oni hoce, mogla grlom u jagode prema ustaskoj utvrdi. Po meni, posve nerealno. Da je to bio neki garnizoncic kod Kalinovika, vjerovatno da, ali Jasenovac nije bio objekat Zeljeznicke stanice u Zenici, recimo. Nerealno.

[The 51st State]

partixanima da je bilonstalondo humanizma i ljudskih zivota mogli su barem jednom pokusati napasti jasenovac i pokusati osloboditi stradalnike, a nije da nisu imali prilike, ta ideoloska bagra je nemjerljivu civilizacijsku stetu napravila balkanu iz koje se necemo izvuci zadugo.

Koliko je realno da Titova vojska u nastajanju, jos u fazi sumnji mnogih naroda sta to oni hoce, mogla grlom u jagode prema ustaskoj utvrdi. Po meni, posve nerealno. Da je to bio neki garnizoncic kod Kalinovika, vjerovatno da, ali Jasenovac nije bio objekat Zeljeznicke stanice u Zenici, recimo. Nerealno.

43, 44 je bilo itekako prilike, no medjutim...

[Billy The Pljuc]

"Vrhovni štab NOVJ na čelu s Josipom Brozom Titom bio upoznat s podacima o karakteru i strahotama počinjenima u koncentracijskom logoru Jasenovac. Logorski partijski komitet koji je s više ili manje uspjeha djelovao tijekom gotovo cijelog perioda postojanja koncentracijskog logora Jasenovac, održavao je na različite načine tajne veze s partijskim organizacijama na terenu (preko OK KPH Nova Gradiška), izvještavao o stanju u logoru, potrebama logoraša i pripremao akciju samooslobađanja logoraša do koje bi došlo prilikom eventualnog partizanskog napada na logor. Upravo stoga Tito je vlastoručno 31. ožujka 1942. izdao naredbu da se ispita mogućnost napada na Jasenovac iz pravca bosanske Krajine i Slavonije do kojega nikada nije došlo. U naredbi između ostalog piše:

„Ispitajte mogućnost eventualnog napada na koncentracijski logor Jasenovac gdje je bilo oko 10.000 naših zatvorenika, a sada je ostalo svega oko 1.500 živih drugova. Sve ostalo su poubijali ustaški banditi.” (Josip Broz Tito)

Ne znajući za tu Titovu naredbu, Kozarački partizanski odred pokušao je 1942. godine napasti logor, ali je Sava bila nesavladiva prepreka. Ipak, uza svu volju i pokušaje partizanskih jedinica, to se nikad nije dogodilo zbog nepristupačnosti terena i jakih utvrđenja logora, ali je u ljeto 1943. godine Protučetnički bataljon VI. Slavonskog korpusa pod vodstvom Čede Grbića, uz pomoć Hrvata iz prisavskih sela u napadu na Jasenovac uspio spasiti četrdeset židovskih logoraša."

[The 51st State]

Ovima sava smetala, slavonci uspjeli spasiti nesto ljudi, sapienti sat. Doduse odrzavali su vezu.

[LBVIEW]

Dobar tekst, ne znam je li vec neko postavljao:

Ne zelim da dokazujem svoje antifasisticko opredjeljenje. Ne mogu da budem od onih koji su optereceni pravdanjem i dokazivanjem vec ocitog stanja.
Mi smo ona generacija Bosnjaka koja je osjecala bol smrti "čete đaka iz Kragujevca", plakali smo nad "mrtvom Marijom u snijegu petrovacke ceste", imali smo nocne more od "Jame" i pokusali utjesiti "Stojanku majku s Kozare"... Bili smo oni koji su ucili i osjećali stradanja drugih pri tome smo ostali uskraceni za saznanje o stradanju naseg naroda. Mi nismo imali pravo na suze za ubijenom mladosti Foče i Visegrada, niti smo znali sa Šahovice i Sjenicu gdje Srbi ubise na hiljade Bosnjaka.
Pisane poeme o stradanju Srba na Kozari, Jasenovcu, Kragujevcu, čak su ih pisali i Bosnjaci, opjevano i oplakano je to stradanje i ja sam plakala dok sam čitala i neka sam plakala to je dokaz da sam čovjek i da sam humano bice.
Ali niko ne napisa poemu o majci Bosnjakinji, kao da Ona nije majka i kao da nju ne boli ubistvo djeteta, a koliko li je majki muslimanki ostalo bez djece...za njima niko suzu pustio nije, punih 45 godina, one su plakale same svoju bol, a mi smo plakali za Stojankom i sa Stojankom.
Zasto ovo pisem, jer ne mogu vise da se pravdam niti dokazujem da sam antifasista tako sto cu plakati za Darom iz Jasenovca, necu plakati za Darom jer sam 45 godina plakala za Stojankom, Marijom...u njima sam ožalila sve Dare i Mare i neka sam.
Al' pitam vas, kako bolan da placem za Darom iz Jasenovca, kad mi uzdah majke Have iz Zecova kod Prijedora neda zaspat nocima, a ona tim uzdahom sinove doziva; Senada, Seada, Nihada, Zijada, Zilhada, Nishada i babu im Muharema, svi ubijeni u jednome danu.
Kako da oplacem Daru, kad jos placem za Fatimo Muhic iz Srebrenice rođenom i odmah ubijenom. Kako da placem za Darom, a majka Saliha jos pokusava zacepiti usi kako ne bi cula kako joj muz Ramo natjeran od cetnika u smrt sina Nermina doziva.
Kako da placem za Darom, a majke Srebrenice jos pokusavaju da iz celjusti dusmana iscupaju svoje maloljetne sinove, da punih cetvrt vijeka ih u nocnim morama cupaju od cetnika.
Kako da placem za Darom, a kosti Bosnjaka leze skrivene u masovnim grobnicama, a majke samo jednu zelju imaju da ih za zivota u mezar spuste, makar jednu koscicu.
Kako da placem za Darom, a jos mi Bosnom odzvanja urlik uzasa cetrdeset hiljada silovanih bosnjackih djevojcica, djevojaka i zena.
Kako da cujem plac Darin kad mi usi zvone od placa Amilinog i Seadovog dok iz ko tromjesecne bebe ubijaju cetnici i ustase i bacaju u masovne grobnice.
Kako da placem za Jasenovcem kad sam ga vec oplakala davno, kad mi Bosna sva Jasenovac posta.
Kako cu plakati za Darom, dok mi genocid slave kao herojstvo, ti koji snimaju film o Dari.
Moja suza antifasizma je ispisana istinom o genocidu nad Bosnjacima, kojeg nisu sprijecili, a mogli su, o kojem bojim se Srbin nece napisati poemu, niti ce se zastidjeti zbog ucinjenog. Danas je najveci antifasizam boriti se za interpretaciju istine o agresiji i genocidu izvrsenim na R BiH i Bosnjake od strane srpskog naroda.

Plakala bi i za Darom, da nije Have, Nazije, Aise, Salihe, Hatidze, Munire....
Eh, koliko je tih imena, citava monografija genocida koju zlocinom i krvlju ispisase srpski zlocinci nad nevinim Bosnjacima.

Ne mogu da placem Daro, jer tvoj narod sveti nevinu tebe, ubijajuci moj nevini narod, koji je 45 godina plakao za tobom.

A ova dusa bosnjacka zasigurno bi opet i za tobom zaplakala da nisi Daro samo pandan "Kuda ides Aida".

[The 51st State]

Dobar tekst, ne znam je li vec neko postavljao:

Ne zelim da dokazujem svoje antifasisticko opredjeljenje. Ne mogu da budem od onih koji su optereceni pravdanjem i dokazivanjem vec ocitog stanja.
Mi smo ona generacija Bosnjaka koja je osjecala bol smrti "čete đaka iz Kragujevca", plakali smo nad "mrtvom Marijom u snijegu petrovacke ceste", imali smo nocne more od "Jame" i pokusali utjesiti "Stojanku majku s Kozare"... Bili smo oni koji su ucili i osjećali stradanja drugih pri tome smo ostali uskraceni za saznanje o stradanju naseg naroda. Mi nismo imali pravo na suze za ubijenom mladosti Foče i Visegrada, niti smo znali sa Šahovice i Sjenicu gdje Srbi ubise na hiljade Bosnjaka.
Pisane poeme o stradanju Srba na Kozari, Jasenovcu, Kragujevcu, čak su ih pisali i Bosnjaci, opjevano i oplakano je to stradanje i ja sam plakala dok sam čitala i neka sam plakala to je dokaz da sam čovjek i da sam humano bice.
Ali niko ne napisa poemu o majci Bosnjakinji, kao da Ona nije majka i kao da nju ne boli ubistvo djeteta, a koliko li je majki muslimanki ostalo bez djece...za njima niko suzu pustio nije, punih 45 godina, one su plakale same svoju bol, a mi smo plakali za Stojankom i sa Stojankom.
Zasto ovo pisem, jer ne mogu vise da se pravdam niti dokazujem da sam antifasista tako sto cu plakati za Darom iz Jasenovca, necu plakati za Darom jer sam 45 godina plakala za Stojankom, Marijom...u njima sam ožalila sve Dare i Mare i neka sam.
Al' pitam vas, kako bolan da placem za Darom iz Jasenovca, kad mi uzdah majke Have iz Zecova kod Prijedora neda zaspat nocima, a ona tim uzdahom sinove doziva; Senada, Seada, Nihada, Zijada, Zilhada, Nishada i babu im Muharema, svi ubijeni u jednome danu.
Kako da oplacem Daru, kad jos placem za Fatimo Muhic iz Srebrenice rođenom i odmah ubijenom. Kako da placem za Darom, a majka Saliha jos pokusava zacepiti usi kako ne bi cula kako joj muz Ramo natjeran od cetnika u smrt sina Nermina doziva.
Kako da placem za Darom, a majke Srebrenice jos pokusavaju da iz celjusti dusmana iscupaju svoje maloljetne sinove, da punih cetvrt vijeka ih u nocnim morama cupaju od cetnika.
Kako da placem za Darom, a kosti Bosnjaka leze skrivene u masovnim grobnicama, a majke samo jednu zelju imaju da ih za zivota u mezar spuste, makar jednu koscicu.
Kako da placem za Darom, a jos mi Bosnom odzvanja urlik uzasa cetrdeset hiljada silovanih bosnjackih djevojcica, djevojaka i zena.
Kako da cujem plac Darin kad mi usi zvone od placa Amilinog i Seadovog dok iz ko tromjesecne bebe ubijaju cetnici i ustase i bacaju u masovne grobnice.
Kako da placem za Jasenovcem kad sam ga vec oplakala davno, kad mi Bosna sva Jasenovac posta.
Kako cu plakati za Darom, dok mi genocid slave kao herojstvo, ti koji snimaju film o Dari.
Moja suza antifasizma je ispisana istinom o genocidu nad Bosnjacima, kojeg nisu sprijecili, a mogli su, o kojem bojim se Srbin nece napisati poemu, niti ce se zastidjeti zbog ucinjenog. Danas je najveci antifasizam boriti se za interpretaciju istine o agresiji i genocidu izvrsenim na R BiH i Bosnjake od strane srpskog naroda.

Plakala bi i za Darom, da nije Have, Nazije, Aise, Salihe, Hatidze, Munire....
Eh, koliko je tih imena, citava monografija genocida koju zlocinom i krvlju ispisase srpski zlocinci nad nevinim Bosnjacima.

Ne mogu da placem Daro, jer tvoj narod sveti nevinu tebe, ubijajuci moj nevini narod, koji je 45 godina plakao za tobom.

A ova dusa bosnjacka zasigurno bi opet i za tobom zaplakala da nisi Daro samo pandan "Kuda ides Aida".

apsolutno, promace mi ovaj izvrstan tekst, komunjarska hipokrizija do tancina izlozena.

[mayab]

https://www.oslobodjenje.ba/magazin/kul ... tCvtcyv0so

Režija je kada je film "Dara iz Jasenovca" u pitanju bila precizno postavljena (mislim na državnu režiju, ne na Antonijevićevu, pokazaće se, dunđersku izvedbu filmskih radova). Najprije je bildana priča oko sigurnog ulaska filma u konkurenciju za Oscar, uplaćivali su se novci, potezale se veze. Govorilo se kako će do svijeta konačno doći istina o Srbima. Međutim, stvar je već na prvim stepenicama zaribala. Bez obzira što su filmski stručnjaci, koji su potom targetirani kao izdajnici, upozoravali zbog čega je neosnovano da jedan takav film bude nominovan za Oscara, desilo se ono što je jedino bilo moguće za pretpostaviti. Naime, koliko god nam se cijela priča oko Oscara činila pitanje lobiranja i novca, neki ljudi ipak gledaju te filmove, te isti ti, stručni ljudi, ocjenjuju ne naše narcizme malih razlika ili neposobnosti da se suočimo sa zločinima, niti temu o kojoj film govori, koliko god ona za nas bila važna, već sam kvalitet filmskog ostvarenja, njegov jezik, sredstva i postupke kojima je izveden.

[LBVIEW]

I to je tačno. Mada ja tek sada u potpunosti razumijem kakav je nenormalan, nepremostiv, nadljudski zadatak imala Partija i kako ga je pokušala riješiti svojom naracijom rata.

Nije ga uopšte riješila.

Neki od aktera su amnestirani, a nešto je gurnuto pod tepih.

Da stvar bude jos gora, nakon 50 godina potomci zlocinaca su "ponovili" zlocin, npr. Foci i Kulen Vakufu. Sto se Kulen Vakufa tice, komunisticka vlast u tom kraju, a cinili su je naredbodavci i izvrsitelji zlocina, su prezivjelima zabranili svako pravo na sjecanje na zrtve, nisu dozvolili ni eshumacije, pa su brojni mezarevi bili prazni.

[trocadero]

Na današnji dan 1942. godine NDH je otvorila koncentracijski logor za djecu u Jastrebarskom. Smatra se da je kroz logor prošlo oko 3336 djece, mahom s Kozare i Korduna. Za grozne uvjete u logoru pobrinule su se časne sestre i ustaški čuvari koji su ga vodili. Iste godine otvoren je koncentracijski logor za djecu u Sisku, u koji je poslano oko 6000 djece romskog, židovskog i srpskog podrijetla.

Logori za djecu u NDH, uvjeti koji su u njima vladali te njihova svrha danas su jedan od omiljenih predmeta domaćih revizionista, koji uporno umanjuju, revidiraju i negiraju ovaj ustaški zločin. Logor su partizani oslobodili već 25. kolovoza (avgusta) 1942. Ali, i u tako kratkom vremenu, već je bilo stradalo 1018 djece, bilo da su ih pobili ustaše ili da su poumirala od gladi i bolesti.

Partizani su uspjeli osloboditi samo oko 700 mališana

[trocadero]

Hoću- neću, bil- nebil, ... al na kraju uzoriti antifašista je ipak 2019 prihvatio nagradu za počasnog građanina našeg glavnog grada, Sarajeva.

Nemojte se zavarati, Jasenovac je radio i dvije godine nakon rata. Mnogo ima duboko ukopanih Hrvata. Mi ćemo sada tražiti da se iskopaju one nove rake pa ćete vidjeti da su to domobrani i ustaše. Morat ćemo dovesti svjetsku komisiju da se vidi tko je tu i da to raskrinkamo.Tito je znao da je to falsifikat... da bi se dobile veće reparacije. Nikad nije bio u Jasenovcu", kazao.

"Praktički spašeni"
Rekao je kako u Jasenovcu nije bilo plinske komore te ustvrdio da su ljudi ubijani prije dolaska u Jasenovac te su bili "praktički spašeni" kad su stigli u logor.

"Ljudi su umirali, kao što su ljudi u ratu i inače umirali, od tifusa od dizenterije... Ali to su bili radni pogoni. Bilo je glupo nekoga naučiti raditi kožu pa ga nakon toga ubiti", naveo je. "Prošlo bi po 15 do mjesec dana da nitko nije ubijen. Djeca su umirala, s materama bi dolazili, iscrpljeni. Ne mogu reći da nije bilo smrti. 25.000 je puno, ali nisu to samo Srbi bili".

...navodno, ne zna se kad i ne zna se gdje!?

[John Cleese]

Zato ti nisi Tito, nego Basil Fawlty.

A sad ozbiljno. Možda sam naivna, ali mislim da su oni bili šupci koliko je i Gavrilo bio terorista. To što su oni prolazili u tom vremenu ipak nadilazi moju imaginaciju - oni su se borili ne samo za opstanak, nego i za pobjedu u najkrvavijem i najokrutnijem periodu ljudske istorije. U ratovima nema svetaca, a posebno nakon takvih ratova.

Hvala na koNTiNentu, premda sam, istini za volju, vise Nearly Headless Nick

Druze Kanarinac, nije to bas uspjelo poredjenje.
Gavrilo je bio idealima zaludjeni zlosretni balavac, a oni su bili odrasli i vrlo pragmaticni ljudi, spremni u svakom trenu za ideale zrtvovati zivote... ali tudje.

Za opstanak su se borili mali, bezimeni, obicni ljudi, borili i izborili i za opstanak i za pobjedu kojom su se "drugovi" odmah spremno ovjencali.
Bilo bi lijepo da ih je vodio neko cistijeg srca, da ne zavrse boreci se, u sustini, za "skup interesa nekorisnih ljudi" nego zaista za "nesto vrijedno robije", ako me razumijes.
A i da u medjuvremenu sprase po metak u celo neljudima koji su to visestruko bili zasluzili umjesto da se sramote i blate ono za sta se bore uzimajuci takve za saborce.
Medjutim, bi sta bi...
I tu smo gdje smo.

Kako za tudje kad su se i oni borili? Drugo, kakvi pragmatični odrasl ljudi, kad je prosjek godina partizanskog borca bio 22?

To se nije odnosilo na borce nego na ljude koji su ih vodili.
Tito i "Cica Janko", kao i jos neki iz te ekipe su '41 imali po pedesetak, Zujovic Crni cetrdesetak, a ostatak Glavnog staba po tridesetak, osim Ive Lole koji je imao 25, a njega bih svakako i izdvojio, jer je izvjesno da nije odobravao, konkretno, to sto su u Foci uradili.
(Po Zulfikarpasicevom svjedocenju, nemocan da uradi vise, barem je skinuo bombu ili par bombi s opasaca i dao ih zabrinutim domacinima iz obliznjeg sela, koje su njih dvojica posjetili, da se brane od cetnicke bagre.)
Osim toga, vecina boraca nisu bili cak ni clanovi Partije.

Napomenucu (iako sam uvjeren da znas) da moj sentiment kad je ta tema u pitanju nije zluradost nego razocaranje uz izvjesnu notu gorcine.