mali jomu wrote:Maraschino wrote: Valjda odricanje od nasljedstva u korist ''jednog'' roditelja.
Jedan je umro a bilo je 1/2. Tada djeca imaju pravo da polovinu od toga dijele.
Kad jedan roditelj umre, sve prelazi na drugog roditelja, ne na djecu...
kad umre i drugi roditelj, prelazi na djecu...
to bi vi da ukradete... tudje
Netacno.
Kad 1 roditelj umre, i pod uslovom da je imovina bila 1/2 (na oba roditelja podjednako), taj dio umrlog roditelja (50%) se ravnomjerno dijeli na preostalog roditelja i djecu, dok onaj dio koji je pripadao zivom roditelju i dalje pripada samo njemu i ne dijeli se.
Ukoliko je imovina bila 1/1 na umrlog roditelja, tada se ta imovina ravnomjerno dijeli izmedju preostalog roditelja i djece.
U oba slucaja svako, i djeca i roditelj(i), imaju pravo da se odreknu svog dijela u korist nekoga drugog ko ucestvuje u raspodjeli.
To je sto se tice zakona.
-------
E sad... Postoji more razloga i stvari zasto se neko odrekne ili ne odrekne svog dijela imovine u korist roditelja (ili brata/sestre), i to se nikako ne moze gledati na jedan nacin i linearno.
Ja, recimo, znam za slucajeve u kojima se preostali roditelj odrekao dijela umrlog supruznika u korist djece, pa cak im odmah prepisao/la i svoj dio (poklon), a nakon par mjeseci ga/je djeca uredno "isporuce" u Dom. Znam cak i za slucaj gdje su djeca roditelja strpala na psihijatriju (majku, zdravu i pravu), a samo kako bi je se rijesili iz kuce i kako bi to prodali i rastalili se.
S druge strane, znam i za slucajeve u kojima je preostali roditelj vise na strani jednog djeteta, zbor nekih njemu znanih razloga, a to drugo dijete (kcer/sestra) je bilo da bog sacuva, duzna i bogu i narodu, a ni kuceta ni maceta iza sebe, i onda se drugo dijete (sin/brat) na ostavinskoj raspravi nije htjelo odreci svog dijela. Ali ne da bi napakostio ocu i sestri, nego da bi sacuvao ocu stan, jer su sanse da ga kcer nagovori da to prodaju, ili da ga zavali pod hipoteku pa da mu ga banka uzme, bile realne.
Itd.itd.
Dakle, ovo su toliko sarolike situacije i stvari, gdje bukvalno vazi ona "1000 ljudi, 1000 cudi", tako da naprosto ne postoji neki generalni model ponasanja u datoj situaciji.
Moj prijedlog svakome ko se nadje u situaciji da prihvata/odrice se dijela imovine umrlog roditelja jeste - uvijek prihvatite, tj. uzmmite i uknjizite taj svoj dio na sebe.
Apsolutno je nebitno ako vam to ne treba ni za sta i ako ste obezbijedjeni, jer - nikad ne znate sta nosi sutra. Ljudi se preko noci promijene, bilo sami od sebe, bilo pod uticajem trece osobe (najcesce popusi brat jer mu njegova zena sjedne za vrat, ali ima i obrnutih slucajeva), i onda se pokajete sto ste se odrekli toga u korist neke budale.
Uvijek uzmite ono sto vas sljeduje po pravu i zakonu, a kasnije s tim radite sta god hocete.