Zasto ste napustili BiH?

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

User avatar
phillie
Posts: 8204
Joined: 01/05/2008 15:32
Location: vrijeme, prostor - zdra'o

#1501 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by phillie » 17/03/2017 02:51

Kaze Sidran: "Kad ti u nekom mjestu hvale dobar zrak i dobru vodu, bjezi iz tog mjesta, jer nista osim zraka i vode i nemaju!"
E kod nas ni ovaj zrak odavno vise nije dobar.

:run: :run: :run:


klixo
Posts: 2035
Joined: 09/07/2012 03:28

#1502 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by klixo » 17/03/2017 03:02

Ovu temu treba izbrisati , od lijepa dana i raspolozenja crnjak me uhvatio nakon iscitavanja teme :mrgreen:

User avatar
Better Man
Posts: 14514
Joined: 01/10/2006 20:10

#1503 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Better Man » 17/03/2017 12:19

Emina Ćerimović: Volim BiH – ali ovdje nisam imala priliku, u New Yorku je imam

Eminu Ćerimović život nije mazio. Iz rodne Foče izbjegla je na početku rata i s porodicom pronašla utočište u Visokom gdje joj je otac poginuo u august 1992. Ostala je s majkom i sestrom. “Mama je moj heroj – uopće ne mogu da zamislim kako bih ja danas u 33. preživjela rat sama s dvije djevojčice. Ona je našla način: zaposlila se u vojnoj kuhinji i na taj način je osigurala da imamo hranu na stolu. Međutim, bilo je nepodnošljivo. Sestra je prebolovala žuticu, ja sam se jedno jutro probudila s temperaturom i malaksalošću – dva jutra kasnije sam počela povraćati gliste. U Sarajevo smo kroz ratni tunel uspjele ući 1994. godine gdje je bila mamina rodbina. A ubrzo nakon toga zahvaljujući tetki koja je boravila u Švedskoj, napustili smo državu i našli utočište u Švedskoj. Rat se završio a za mene nije postojala druga opcija nego se vratiti u Bosnu.”

15. Marta 2017.
Emina Ćerimović diplomirala je pravo prije devet godina na Univerzitetu u Sarajevu. Čim je diplomu uzela u ruke krenula je s prijavljivanjem za pripravnički staž.
Kako je tokom posljednje godine studija volontirala u Kantonalnom tužilaštvu, učestvovala na pravnim klinikama i takmičenjima van države te s ukupnim prosjekom ocjena od 8,6, nije, kaže, očekivala da će godinu dana biti bez posla.

Međutim, upravo se to desilo. Umjesto pripravničkog, s diplomom pravnika, nastavila je raditi promociju kozmetike po trgovačkim centrima koje su se plaćale 3 KM po satu.
Njena priča slična je pričama mnogih Bosanaca i Hercegovaca koji su izgubili volju i jednostavno svoje mjesto pronašli negdje van granica naše zemlje.
“U isto vrijeme, moje kolege – neki od njih su obnavljali godine na Pravnom fakultetu, ili imali mnogo niži prosjek su se zapošljavali u instituciji Ombudsmana, na Sudu BiH, Bosnalijeku… Na ljeto 2009. godine bila sam jedina nezaposlena od svojih prijatelja s kojima sam diplomirala. Šta je to što su oni imali što ja nisam? U većini slučajeva, vezu. Tetku na Sudu, tatu na fakultetu, mamu u… O tome se otvoreno pričalo, u neku ruku je bila pohvala reći: ‘Pa mama isto radi na sudu’. Ispričat ću vam jedan primjer. Prijavila sam se na pripravnički u Poreznoj upravi Federacije BiH. Bila sam na samom vrhu liste bodova, obavila intervju. Nakon dvije sedmice došla je odluka u kojoj je pisalo da je osoba X koja je bila dvanaesta na listi bodova dobila posao. Te godine sam zasigurno napisala oko desetine žalbi Agenciji za državnu službu – državnoj i federalnoj. Poslala sam žalbu i za odluku o Poreznoj upravi. Nakon deset dana došao je odgovor na žalbu kući u kojem odgovoru je pisalo kako je osoba X iz reda ‘ostalih’ te kako je po nacionalnom ključu bilo propisano da neko iz reda ostalih mora dobiti taj posao. Osoba X, koju sam lično poznavala, je po imenu bila Bošnjakinja, i neko ko je dva puta obnavljao prvu godinu na Pravnom fakultetu, ali isto tako neko kome je tata bio na čelu jedne od federalnih institucija.”

Zašto država plaća nešto od čega nema nikakve koristi

Konačno, na jesen Emina je otišla na intervju za mjesto pripravnika u Sekretarijatu Vlade FBiH. Mjesec dana kasnije dobila je odluku o prijemu u pripravnički staž. Međutim, pri dolasku u Sekretarijat nije naišla na lijepu dobrodošlicu.

“Pet mjeseci sam ‘radila’ pripravnički koji se uglavnom svodio na to da nosim krpu i kantu s vodom i čistim police na kojima su spisi godinama kupili prašinu ili da sjedim, i ne radim ništa, za pomoćnim stolom u jednih od kancelarija. Postala sam bliska s jednom kolegicom koja mi je objasnila taj odnos prema meni: Konkurs je bio raspisan za drugu osobu – međutim, nakon što sam ja ponovo bila na prvom mjestu na listi, Državna služba FBiH je naložila Sekretarijatu da me primi.“

Iako je bila primljena, za Eminu je ovo bilo pet očajnih mjeseci radnog iskustva gdje nije imala nikakvih zaduženja niti prilike za učenjem i napretkom. Također, pitala se zašto država plaća nešto od čega nema nikakve koristi. Jednom prilikom joj je bilo naloženo da napiše pitanja za test za prijem u radni odnos jednog od savjetnika u Sekretarijatu. Nakon što je napisala pitanja analizirajući federalne zakone i pravilnike, naloženo joj je da ista pitanja podijeli s jednom od kandidatkinja.

“To kao da nije bilo dovoljno. Kandidatkinja me je pitala da joj pošaljem i odgovore. Mislim da je suvišno govoriti o tome kako je ta osoba ‘najbolje’ uradila test te joj je ponuđena pozicija.”



Odlikovanje za magistarski rad

Emina nije imala mnogo prilike za rad, ali nije ni gubila vrijeme. Aplicirala je za stipendiju za magistarski studij iz ljudskih prava pri Centralno europskom univerzitetu u Budimpešti. Vrijeme koje je provodila na poslu koristila je kako bi se pripremila za testiranje za prijem na magisterij.

“Uspješno sam položila LSAT (test koji se polaže pri upisu na pravne fakultete u SAD-u) i TEOFL (test engleskog jezika). U međuvremenu, moja dobra prijateljica je pokazala moj CV jednom stranom tužiocu u Tužilaštvu BiH, koji me pozvao na razgovor. Odmah su mi ponudili posao u registraru pri Odjelu za ratne zločine. Međutim, kako se registrar gasio te godine, dobila sam ugovor do decembra 2009. godine. Bez obzira na to, napustila sam pripravničku poziciju u Sekretarijatu i prešla u Tužilaštvo. Raditi u Tužilaštvu je bilo jedno fantastično iskustvo! Međutim, mjesec dana kasnije, u maju, iz Centralnog europskog univerziteta su mi javili da sam primljena na magisterij i da mi je dodijeljena stipendija. Magisterij sam završila s prosjekom 3,77 (od 4,00) te sam dobila odlikovanje za svoj magistarski rad, koji je naknadno objavljen u Njemačkoj.”

Bila je to još jedna stepenica u obrazovnom procesu ove mlade Bosanke. U Bosnu se vratila 2010. godine i opet prošla kroz isto: konkurs za konkursom, odbijenica za odbijenicom. Napokon je dobila posao u OSCE-u gdje je obavljala poslove na poziciji za srednju stručnu spremu, dok su njene diplome neiskorišteno skupljale prašinu. Znala je da to ne želi, da može više…

Emina Ćerimović nam priča kako Human Rights Watch, međunarodna organizacija za ljudska prava sa sjedištem u New Yorku, svake godine nudi fellowship program za pravnike. Prvi put se prijavila 2011. godine. Na raspolaganju su bile dvije pozicije za zainteresirane iz cijeloga svijeta i nije očekivala mnogo. Ipak, stigao je mail sa zahtjevom za telefonski intervju.

“Mislim da sam pet puta pročitala taj e-mail. Telefonski intervju bio je u petak navečer. Bilo je čudno pričati s komisijom sastavljenom od pet osoba koje ne poznajem i odgovarati na njihova pitanja. Iskreno, mislila sam da je to to. I bila sam sretna: dobiti telefonski intervju s Human Rights Watch je bilo ostvarenje sna. Međutim, sedam dana kasnije, došla je nova poruka u inbox. Pozvana sam na intervju i bio je to moj prvi let u SAD.



“Sletjela sam noć prije intervjua. Adresa održavanja intervjua bila je 350 Fifth Avenue i ja sam već rano ujutro krenula Petom avenijom u potrazi za brojem 350. Bilo je dvadeset minuta do intervjua, a ja još nisam na adresi. Prišla sam osiguranju Empire State zgrade, upitala sam ga za pomoć, a on je rekao: ‘Pa to je ovdje’. Pogledala sam ga s nevjericom i pomislila da nije moguće da imam intervju u OVOJ zgradi.”

Tri sedmice po povratku u Sarajevo stigao je negativan odgovor. Emina nije bila primljena, ali nije bila ni razočarana. Bila je kaže sretna što je imala priliku biti intervjuirana za fellowship i što su je ljubazno pozvali da se prijavi naredne godine, što je i učinila. Godinu dana kasnije ponovo je aplicirala i ponovo su je pozvali na intervju. Ovaj put direktno u njihovu kancelariju u New Yorku i ovaj put joj je ponuđen dvogodišnji fellowship. Od tada je prošlo pet godina.

“Nakon sto je istekao fellowship, ponudili su mi poziciju istražiteljice. Tokom ove skoro četiri godine u Human Rights Watchu intervjuisala sam na stotine izbjeglica u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj, te radila istraživanja o situaciji u kojoj se nalaze odrasli i djeca s invaliditetom u ustanovama u Libanonu, Brazilu, Srbiji i Hrvatskoj.

Emina je danas zadovoljna prilikom koja joj je ukazana. Ne samo zbog posla, nego i zbog ljudi s kojima radi, priča nam.


“Human Rights Watch je okruženje u kojem osjećam da još uvijek rastem i imam priliku mnogo toga naučiti. Ostvarila sam svoj san i teško je naći nešto što trenutno želim više od toga gdje sam sada”.

I nakon svega kada Eminu Ćerimović pitate je li razočarana BiH, ona odgovara:

“Bosna i Hercegovina je moj dom. Tu mi je mama, sestra, prijatelji, tu sam provela svoje djetinjstvo. Ali, ljubav prema Bosni je više od toga. Ona se voli kao dijete, neuslovno. I to se nikad neće promijeniti. Ono što mene boli jeste činjenica da sve ide prema dole. Svaki put kada dolazim u posjetu, a dolazim veoma često, osjećam ljutnju i frustraciju kod ljudi, puna im kapa svega a malo šta ide nabolje.

Meni nikada nije bio cilj otići iz Bosne. Bio mi je cilj raditi i rasti, razvijati se, učiti, privređivati, napredovati. U Bosni nisam imala tu priliku. U New Yorku je imam. Mnogo toga mi nedostaje iz Bosne: porodica, prijatelji, prirodna bogatstva. Međutim, nepotizam kakav postoji u Bosni tjera me iz nje”.

Radiosarajevo.ba / Visoko.co.ba

User avatar
Bullet Tooth Tony
Posts: 19084
Joined: 06/09/2007 12:15

#1504 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Bullet Tooth Tony » 17/03/2017 12:20

Ta cura je zmaj :thumbup: :thumbup: :thumbup:

prog321
Posts: 7057
Joined: 08/07/2014 21:03

#1505 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by prog321 » 17/03/2017 12:30

pouka i za.druge.
ako se ne mozes zakaciti na drzavnu memu, onda kmeci i bjezi vani :-D

User avatar
Russki
Posts: 19574
Joined: 28/05/2012 15:38
Location: Mentmore Towers

#1506 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Russki » 17/03/2017 13:04

mentalni sklop ovih zajednica je poput gangrenoznog karijesa, napada nemilosrdno i zestoko, jebe a ne vadi

mene više čak i ne dira to sto se ljudi zaposljavaju preko veza, oguglao sam na to, no smeta mi recimo kad mi dodje gospoja jedna za šank, ja znam šta je taj dan radila jer se par puta hvalila okolo, bokte jebo ugovori 3 sastanka i dr*a klitoris i skrola po fejsbuku i onda meni dodje da se zali kako se umorila, a ja 20 sati kuci nisam isao, moraš stoku svakakvu slusat i radi sta vec sve ne...tad bi najradje ruku joj do ramena iscupo...i njoj i slicnim..

pa onda ona klasicna priča, sto ces ici, treba se boriti ovdje za svoje i sl.

borba mi je svakako, citav zivot i biti ce citav zivot..e sad ako moram birati gdje cu se boriti za sebe, onda ce to biti u drugoj zemlji jer imam statisticki i kako vec sve ne mnogo vece sanse za dobro zaposlenje i osiguranje i napredovanje

što se prije pomirimo s nekim stvarima ovdje, lakse ce nam dalje biti

imas dva izbora (za ove sto nisu uhljebljeni)

il' ostani il' bjezi

User avatar
KB9
Posts: 8518
Joined: 26/10/2014 08:20

#1507 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by KB9 » 19/03/2017 08:04

treba samo napadat i ne birat kako

walk_M-A-N
Posts: 2013
Joined: 09/05/2007 16:35

#1508 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by walk_M-A-N » 20/08/2017 09:41

Bez obzira zašto, napustili su, naravno otišli oni koji će negdje raditi i stvarati.
I možda jedno vrijeme slati nazad neke pare ovamo gdje je sve manje tih koji rade, a sve više starih i onih koji palamude.
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ko ... st-egzodus

User avatar
orinoco
Posts: 1746
Joined: 14/01/2017 17:46

#1509 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by orinoco » 20/08/2017 09:58

prezimenko wrote:Zasto ste napustili biH i otisli zivjeti negdje drugo, koji su glavni motivi?

- zdravstveni sistem
- finansije
- perspektiva
- sigurnosna situacija
- mentalitet
- dosadilo vam
- ...

Sta vam fali u zemlji u koju ste odselili?
Da dopunim pitanje s početka teme: I zašto se vraćate nazad :D

mehoxy
Posts: 683
Joined: 30/09/2012 20:26

#1510 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by mehoxy » 23/08/2017 20:42

.
Last edited by mehoxy on 02/09/2018 12:08, edited 1 time in total.

Cookie85
Posts: 1358
Joined: 01/07/2016 20:22

#1511 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Cookie85 » 24/08/2017 18:37

prezimenko wrote:Zasto ste napustili biH i otisli zivjeti negdje drugo, koji su glavni motivi?

- zdravstveni sistem
- finansije
- perspektiva
- sigurnosna situacija
- mentalitet
- dosadilo vam
- ...

Sta vam fali u zemlji u koju ste odselili?
Otisao sam iz BiH prije jedno 5 godina, zbog svega navedenog i jos mnogih drugih stvari.
I ne fali mi nista, ono sto mi je falilo je drustvo ali smo rijesili i taj problem pa svakih pola godine nadjemo se u nekom gradu u evropi.
Izlazim kao sto sam izlazio i prije (vikend kafana) - ovo sam naveo zato sto nas narod misli da je vani posao-pidzama-posao, ima se vremena za sve , zavisno sta zelis.
Da dopunim pitanje s početka teme: I zašto se vraćate nazad
I ovaj sto je napisao "zasto se vracamo?"

Govorim u svoje ime, dolazim u Sa min. 2x godisnje , ali da se vratim za stalno? nepada mi na pamet!

Ali najjaca je kod nas, jao blago tebi ti otisao, snasao se i sl. A kad kazes pa hadj i ti... ma znas , bih ali ne mogu, ne znam jezik, strah me napustiti posao i sl.

shae_ba
Posts: 100
Joined: 08/03/2013 15:14

#1512 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by shae_ba » 30/01/2019 12:31

S obzirom na odlazak iz BiH velikog broja ljudi i isto tako veliki broj onih koji isto to planiraju u narednom periodu, postavlja se pitanje koji su najveci uzroci tome, osim nedovoljnog primanja.

Svako ko jednom dnevno otvori Klix moze da procita svakodnevno vijesti koje govore o raznim nepravilnostima u institucijama i mogu reci svaka im cast na tome, jer u zadnje vrijeme izvjestavaju o dosta vaznih stvari koje su bitne i treba da se znaju. Sad izlaze na vidjelo mnoge pljacke narodnih para i zloupotreba funkcija.
Sto je najgore toga ima i vise nego Klix stigne objavit i bilo je i ranije toga, kad nismo imali pojma da se to moze desavati.

Mene licno ce takve stvari otjerati odavdje, jer ne mogu to gledati, a institucije ne reaguju na ono sto se desava, prepusta se sve bez ikakve odgovornosti.
Steta sto ce mnogi doprinijeti upropastavanju sistema u kojim nasa zemlja ne moze tako funkcionisati, i cini mi se da je buducnost sve vise neizvjesna.

Da li ce to ikad stati i postat normalno drustvo gdje nece morati svi otici da bi normalno zivjeti ostaje da se nadamo i pakujemo kofere, ako mislimo da zivimo u zdravom okruzenju.

The BEN10
Posts: 6872
Joined: 19/09/2011 09:03

#1513 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by The BEN10 » 11/12/2019 09:04

Zašto se na ovoj temi više ništa ne komentariše?

User avatar
Bluemore
Posts: 4193
Joined: 18/06/2010 21:18

#1514 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Bluemore » 11/12/2019 11:19

Nema se Sta dodati

User avatar
lethalthreat
Posts: 505
Joined: 22/07/2010 19:34

#1515 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by lethalthreat » 11/12/2019 13:26

Sve jasno kao vodka.

User avatar
moonca
Posts: 67631
Joined: 20/12/2016 20:16

#1516 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by moonca » 11/12/2019 13:40

[quote="]
Emina Ćerimović: Volim BiH – ali ovdje nisam imala priliku, u New Yorku je imam

Eminu Ćerimović život nije mazio. Iz rodne Foče izbjegla je na početku rata i s porodicom pronašla utočište u Visokom gdje joj je otac poginuo u august 1992. Ostala je s majkom i sestrom. “Mama je moj heroj – uopće ne mogu da zamislim kako bih ja danas u 33. preživjela rat sama s dvije djevojčice. Ona je našla način: zaposlila se u vojnoj kuhinji i na taj način je osigurala da imamo hranu na stolu. Međutim, bilo je nepodnošljivo. Sestra je prebolovala žuticu, ja sam se jedno jutro probudila s temperaturom i malaksalošću – dva jutra kasnije sam počela povraćati gliste. U Sarajevo smo kroz ratni tunel uspjele ući 1994. godine gdje je bila mamina rodbina. A ubrzo nakon toga zahvaljujući tetki koja je boravila u Švedskoj, napustili smo državu i našli utočište u Švedskoj. Rat se završio a za mene nije postojala druga opcija nego se vratiti u Bosnu.”

15. Marta 2017.
Emina Ćerimović diplomirala je pravo prije devet godina na Univerzitetu u Sarajevu. Čim je diplomu uzela u ruke krenula je s prijavljivanjem za pripravnički staž.
Kako je tokom posljednje godine studija volontirala u Kantonalnom tužilaštvu, učestvovala na pravnim klinikama i takmičenjima van države te s ukupnim prosjekom ocjena od 8,6, nije, kaže, očekivala da će godinu dana biti bez posla.

Međutim, upravo se to desilo. Umjesto pripravničkog, s diplomom pravnika, nastavila je raditi promociju kozmetike po trgovačkim centrima koje su se plaćale 3 KM po satu.
Njena priča slična je pričama mnogih Bosanaca i Hercegovaca koji su izgubili volju i jednostavno svoje mjesto pronašli negdje van granica naše zemlje.
“U isto vrijeme, moje kolege – neki od njih su obnavljali godine na Pravnom fakultetu, ili imali mnogo niži prosjek su se zapošljavali u instituciji Ombudsmana, na Sudu BiH, Bosnalijeku… Na ljeto 2009. godine bila sam jedina nezaposlena od svojih prijatelja s kojima sam diplomirala. Šta je to što su oni imali što ja nisam? U većini slučajeva, vezu. Tetku na Sudu, tatu na fakultetu, mamu u… O tome se otvoreno pričalo, u neku ruku je bila pohvala reći: ‘Pa mama isto radi na sudu’. Ispričat ću vam jedan primjer. Prijavila sam se na pripravnički u Poreznoj upravi Federacije BiH. Bila sam na samom vrhu liste bodova, obavila intervju. Nakon dvije sedmice došla je odluka u kojoj je pisalo da je osoba X koja je bila dvanaesta na listi bodova dobila posao. Te godine sam zasigurno napisala oko desetine žalbi Agenciji za državnu službu – državnoj i federalnoj. Poslala sam žalbu i za odluku o Poreznoj upravi. Nakon deset dana došao je odgovor na žalbu kući u kojem odgovoru je pisalo kako je osoba X iz reda ‘ostalih’ te kako je po nacionalnom ključu bilo propisano da neko iz reda ostalih mora dobiti taj posao. Osoba X, koju sam lično poznavala, je po imenu bila Bošnjakinja, i neko ko je dva puta obnavljao prvu godinu na Pravnom fakultetu, ali isto tako neko kome je tata bio na čelu jedne od federalnih institucija.”

Zašto država plaća nešto od čega nema nikakve koristi

Konačno, na jesen Emina je otišla na intervju za mjesto pripravnika u Sekretarijatu Vlade FBiH. Mjesec dana kasnije dobila je odluku o prijemu u pripravnički staž. Međutim, pri dolasku u Sekretarijat nije naišla na lijepu dobrodošlicu.

“Pet mjeseci sam ‘radila’ pripravnički koji se uglavnom svodio na to da nosim krpu i kantu s vodom i čistim police na kojima su spisi godinama kupili prašinu ili da sjedim, i ne radim ništa, za pomoćnim stolom u jednih od kancelarija. Postala sam bliska s jednom kolegicom koja mi je objasnila taj odnos prema meni: Konkurs je bio raspisan za drugu osobu – međutim, nakon što sam ja ponovo bila na prvom mjestu na listi, Državna služba FBiH je naložila Sekretarijatu da me primi.“

Iako je bila primljena, za Eminu je ovo bilo pet očajnih mjeseci radnog iskustva gdje nije imala nikakvih zaduženja niti prilike za učenjem i napretkom. Također, pitala se zašto država plaća nešto od čega nema nikakve koristi. Jednom prilikom joj je bilo naloženo da napiše pitanja za test za prijem u radni odnos jednog od savjetnika u Sekretarijatu. Nakon što je napisala pitanja analizirajući federalne zakone i pravilnike, naloženo joj je da ista pitanja podijeli s jednom od kandidatkinja.

“To kao da nije bilo dovoljno. Kandidatkinja me je pitala da joj pošaljem i odgovore. Mislim da je suvišno govoriti o tome kako je ta osoba ‘najbolje’ uradila test te joj je ponuđena pozicija.”



Odlikovanje za magistarski rad

Emina nije imala mnogo prilike za rad, ali nije ni gubila vrijeme. Aplicirala je za stipendiju za magistarski studij iz ljudskih prava pri Centralno europskom univerzitetu u Budimpešti. Vrijeme koje je provodila na poslu koristila je kako bi se pripremila za testiranje za prijem na magisterij.

“Uspješno sam položila LSAT (test koji se polaže pri upisu na pravne fakultete u SAD-u) i TEOFL (test engleskog jezika). U međuvremenu, moja dobra prijateljica je pokazala moj CV jednom stranom tužiocu u Tužilaštvu BiH, koji me pozvao na razgovor. Odmah su mi ponudili posao u registraru pri Odjelu za ratne zločine. Međutim, kako se registrar gasio te godine, dobila sam ugovor do decembra 2009. godine. Bez obzira na to, napustila sam pripravničku poziciju u Sekretarijatu i prešla u Tužilaštvo. Raditi u Tužilaštvu je bilo jedno fantastično iskustvo! Međutim, mjesec dana kasnije, u maju, iz Centralnog europskog univerziteta su mi javili da sam primljena na magisterij i da mi je dodijeljena stipendija. Magisterij sam završila s prosjekom 3,77 (od 4,00) te sam dobila odlikovanje za svoj magistarski rad, koji je naknadno objavljen u Njemačkoj.”

Bila je to još jedna stepenica u obrazovnom procesu ove mlade Bosanke. U Bosnu se vratila 2010. godine i opet prošla kroz isto: konkurs za konkursom, odbijenica za odbijenicom. Napokon je dobila posao u OSCE-u gdje je obavljala poslove na poziciji za srednju stručnu spremu, dok su njene diplome neiskorišteno skupljale prašinu. Znala je da to ne želi, da može više…

Emina Ćerimović nam priča kako Human Rights Watch, međunarodna organizacija za ljudska prava sa sjedištem u New Yorku, svake godine nudi fellowship program za pravnike. Prvi put se prijavila 2011. godine. Na raspolaganju su bile dvije pozicije za zainteresirane iz cijeloga svijeta i nije očekivala mnogo. Ipak, stigao je mail sa zahtjevom za telefonski intervju.

“Mislim da sam pet puta pročitala taj e-mail. Telefonski intervju bio je u petak navečer. Bilo je čudno pričati s komisijom sastavljenom od pet osoba koje ne poznajem i odgovarati na njihova pitanja. Iskreno, mislila sam da je to to. I bila sam sretna: dobiti telefonski intervju s Human Rights Watch je bilo ostvarenje sna. Međutim, sedam dana kasnije, došla je nova poruka u inbox. Pozvana sam na intervju i bio je to moj prvi let u SAD.



“Sletjela sam noć prije intervjua. Adresa održavanja intervjua bila je 350 Fifth Avenue i ja sam već rano ujutro krenula Petom avenijom u potrazi za brojem 350. Bilo je dvadeset minuta do intervjua, a ja još nisam na adresi. Prišla sam osiguranju Empire State zgrade, upitala sam ga za pomoć, a on je rekao: ‘Pa to je ovdje’. Pogledala sam ga s nevjericom i pomislila da nije moguće da imam intervju u OVOJ zgradi.”

Tri sedmice po povratku u Sarajevo stigao je negativan odgovor. Emina nije bila primljena, ali nije bila ni razočarana. Bila je kaže sretna što je imala priliku biti intervjuirana za fellowship i što su je ljubazno pozvali da se prijavi naredne godine, što je i učinila. Godinu dana kasnije ponovo je aplicirala i ponovo su je pozvali na intervju. Ovaj put direktno u njihovu kancelariju u New Yorku i ovaj put joj je ponuđen dvogodišnji fellowship. Od tada je prošlo pet godina.

“Nakon sto je istekao fellowship, ponudili su mi poziciju istražiteljice. Tokom ove skoro četiri godine u Human Rights Watchu intervjuisala sam na stotine izbjeglica u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj, te radila istraživanja o situaciji u kojoj se nalaze odrasli i djeca s invaliditetom u ustanovama u Libanonu, Brazilu, Srbiji i Hrvatskoj.

Emina je danas zadovoljna prilikom koja joj je ukazana. Ne samo zbog posla, nego i zbog ljudi s kojima radi, priča nam.


“Human Rights Watch je okruženje u kojem osjećam da još uvijek rastem i imam priliku mnogo toga naučiti. Ostvarila sam svoj san i teško je naći nešto što trenutno želim više od toga gdje sam sada”.

I nakon svega kada Eminu Ćerimović pitate je li razočarana BiH, ona odgovara:

“Bosna i Hercegovina je moj dom. Tu mi je mama, sestra, prijatelji, tu sam provela svoje djetinjstvo. Ali, ljubav prema Bosni je više od toga. Ona se voli kao dijete, neuslovno. I to se nikad neće promijeniti. Ono što mene boli jeste činjenica da sve ide prema dole. Svaki put kada dolazim u posjetu, a dolazim veoma često, osjećam ljutnju i frustraciju kod ljudi, puna im kapa svega a malo šta ide nabolje.

Meni nikada nije bio cilj otići iz Bosne. Bio mi je cilj raditi i rasti, razvijati se, učiti, privređivati, napredovati. U Bosni nisam imala tu priliku. U New Yorku je imam. Mnogo toga mi nedostaje iz Bosne: porodica, prijatelji, prirodna bogatstva. Međutim, nepotizam kakav postoji u Bosni tjera me iz nje”.

Radiosarajevo.ba / Visoko.co.ba
[/quote]
:roll:
red vruce -red hladne--
Ostvarila sam svoj san i teško je naći nešto što trenutno želim više od toga gdje sam sada”.

User avatar
Guadalajara
Posts: 20131
Joined: 24/04/2019 18:10

#1517 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Guadalajara » 11/12/2019 14:52

moonca wrote:
11/12/2019 13:40
Moonca: Volim BiH – ali ovdje nisam imala priliku, na Floridi je imam!

mooncu život nije mazio. Iz rodne Foče izbjegla je na početku rata i s porodicom pronašla utočište u Sarajevu... :run: :mrgreen:

:roll:
red vruce -red hladne--
:pisnuo:
Kakva je tvoja priča?

User avatar
moonca
Posts: 67631
Joined: 20/12/2016 20:16

#1518 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by moonca » 11/12/2019 15:32

Guadalajara wrote:
11/12/2019 14:52
moonca wrote:
11/12/2019 13:40
Moonca: Volim BiH – ali ovdje nisam imala priliku, na Floridi je imam!

mooncu život nije mazio. Iz rodne Foče izbjegla je na početku rata i s porodicom pronašla utočište u Sarajevu... :run: :mrgreen:

:roll:
red vruce -red hladne--
:pisnuo:
Kakva je tvoja priča?
:?

Sto mi Focu ubaci.....Oni Jaja vagaju.. :oops: :lol:

User avatar
Guadalajara
Posts: 20131
Joined: 24/04/2019 18:10

#1519 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Guadalajara » 11/12/2019 16:05

moonca wrote:
11/12/2019 15:32
:?

Sto mi Focu ubaci.....Oni Jaja vagaju.. :oops: :lol:
:lol: :wink: hos Rogaticu :mrgreen:

User avatar
alijagoro
Posts: 1855
Joined: 06/03/2008 18:02

#1520 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by alijagoro » 11/12/2019 22:08

Cinilo se te 2002- te da svi odlaze pa smo se i mi ispalili.

neko_sa_strane
Posts: 2265
Joined: 04/04/2013 12:06

#1521 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by neko_sa_strane » 13/12/2019 10:58

Treba otići i iskreno se nadam da će u narednom periodu još više ljudi otići. Ja takođe planiram otići iz ovog pokušaja od države. Nema ovdje boljitka. Najveći kočničar je mentalni sklop ljudi.

Seyfo
Posts: 3182
Joined: 23/08/2011 14:12

#1522 Re: Zasto ste napustili BiH?

Post by Seyfo » 13/12/2019 12:13

Evo i ja sad kontam da se ispalim,kad pade vlada KS.

Post Reply