Nowicki wrote: ↑14/01/2022 16:25
hadzinicasa wrote: ↑13/01/2022 12:37
dosta ovoga sto si rekao stoji, iako je u izlaganju zloupotrijebljeno, jer govoris prvo o braku kao pozeljnom okviru za medjuljudske odnose, pa onda nisu ni medjuljudski odnosi nego reprodukcija, a sada seksualnost. ja ne sporim da su stvari sjelimicno i povezane, mozda samo nije dobro obrazlozeno - za sta nam tacno treba brak? cemu on sluzi? u mikro ali i u sirem kontekstu (medjuljudskih odnosa, reprodukcije, seksualnosti, drustvenog uslovljavanja, konzervatizma, liberalima, modernog vremena, nastavi niz...).
Brak je nekakav međuljudski odnos, ne može se biti u braku sa samim sobom, zar ne? Brak se uvijek primarno odnosio na porodicu, dakle reprodukciju. Iako se potomstvo može ostvariti i van braka, ljudi su upravo ulazili u njega radi roditeljstva. Brak je opet u vezi sa seksualnošču (mada je ona širok pojam), a ona opet u vezi sa reprodukcijom. Tako da da, isprepliće se to. A pitanje ti je preširoko postvljeno, puno bi se moglo govoriti o svemu što si upitala. Ali hajde da probam bar malo artikulirati o čemu sam govorio.
Za šta nam treba brak i čemu on služi? Pa nema se tu šta specijalno dodati nova osim onoga što je već poznato. A to je prije svega definisanje odnos između muškarca i žene kao usmjeren jendno na drugo, nešto što treba objediniti u zajednicu iz koje treba da nastane potomstvo kao plod te zajednice. Zajednički odgoj, brigu i skrb o potomstvu. Ljubav, potporu, seksualnu isključivost. To je kroz čitavu historiju, uglavnom, i bilo primarno shvatanje braka. I služi upravo za sve to, ili je bar služio. Kad me pitaš zašto je bitan, možda da probam odgovoriti na to ovako. Vratimo se na ovo o društvenom usmjeravanju. Kako sam već rekao društvo uvijek ima određene sisteme vrijednosti. I ono što smatra vrijednošču to i štiti (moralom, pravom), ali i društveno afirmiše na razne načine. Npr. u vidu odgoja kojim se stečene vrijednosti prenose na nove naraštaje, ili npr. u vidu raznih društvenih ceremonija. Nije li ulazak u brak upravo to? Ceremonija? Naravno da jeste, od samog rituala zaključenja braka, do vjenčanice mlade, svatova i svadbene torte. Upravo tom ceremonijalnošču mi oko određenih vrijednosti stvaramo nešto što bi mogli nazvati mistikom, idealizacijom određenog odnosa. Dakle bit se ogleda u stvaranju društvene svijesti o tome šta se smatra ispravnim. I na taj način govorimo o društvenom usmjeravanju. Društvo uvijek teži proizvesti pojedinca koji je usklađen sa etabliranim društvenim vrijednostima. I većina ljudi se po njima i ponaša, ne propituje ih nego se usklađije u odnosu na njih. Tako da možemo reći da naš svijet nije ništa drugo nego sistem etabliranih naracija.
Dalje. U samom braku je sadržana upravo jedna takva naracija ili bismo mogli reči da shvatanje braka proizilazi iz iste. A ona je kako sam gore napisao u odnosu između muškarca i žene. Gdje se oni posmatraju kao dva bića, međusobno različita, ali po prirodi stvari nužno usmjerena jedno na drugo. I čije objedinjavanje treba da rezultira potomstvom. I zato je kod pitaš za konzervativizam brak najveća vrijdnost, jer je on odraz njihove slike o životu. Tako da ne čudi zašto feminizam (doduše ne svi) ima zazor od braka, jer u takvoj postavci ženu determiniše sposobnost rađanja kao majku i odgajateljicu. Pa imaš autorice koje tvrde da je brak patrijarhana institucija u kojoj je žena eksploatisana i sl. zato feminizam danas zagovara radikalan razlaz sa tradicijom.
To možemo posmatrati i u kontekstu progresivnih trendova gdje se čovjekova sloboda postavlja kao neupitan imperativ. Takav stav ima za pretpostavku sposobnost svakoga pojedinca da razumije svijet onakvim kakav jeste, svoje mjesto u njemu, pa na osnovu toga donosi valjane odluke. Međutim, iskustvo i ne ukazuje na to, štaviše, ukazuje upravo na suprotno. Da je čovjek nije išta drugo nego rob svojih nagona. Umjesto teškog rada odabrat će trenutno zadovoljstvo. Pa je tako u liberalnim društvima, gdje je stega tradicionalnih normi popustla, pojedinac upravo konzumeristički profiliran. Okrenut prije svega samome sebi i svojim potrebama. A institucija braka i porodica prije predstavlja neželjenu obavezu nego vrijednost kojoj teba težiti. Pa da ne bi imali muškarca od četrdeset godina koji šuta igrica i neće da se ženi, mora postojati neka društvena prisila koja ljude disciplinira i vodi u željenom pravcu. Ako je sloboda pojedinca prenaglašena društvo će se uništiti, prenaglasiš li drušvo uništit će se pojedinac.
Eto neka promišljna. Ne znam jesam li bar malo približio o čemu govorim.