Danasnji "feminizam"

[Nierika]

Video-diskusije za uz jutarnju kafu.

[Bloo]

@Bloo Odličan Gabor. Ideologija kao ovisnost je vanserijska teza.

I onaj dio o emocionalnoj nerazvijenosti i komunikaciji na društvenim mrežama. Isto se može primijeniti i na ideologiju kao ovisnost - nedostatak sposobnosti da kontrolišeš svoje emocije, koji vodi, na primjer, u ovaj naš sadistički nacionalizam. Kolektivna potkapacitiranost za kontrolu emocija.

Naravno ovisnost o bilo kojoj ideologiji, ukljucujuci i feminizam. Da preduhitrim. S tim da kod radikalnih feministkinja (iz blize okoline), nisam primjetila zasljepljenost ideologijom na način koji je prisutan kod drugih pobornika ideologija. uključujući navijače.

[¤ jelena ¤]

Sad ću ja opet ko padobranac s pitanjem...

Kako je naše, patrijarhalno društvo dovelo do te...haj da kažem...zakržljale sposobnosti kontrole emocija kad je u osnovi patrijarhata stroga kontrola emocija kod muške populacije?

[Nierika]

Ja nisam sigurna da li se kontrola emocija odnosi na susprezanje iskazivanja emocija (plakanje, raznježenost itd) ili više na to da se osoba ne vodi emocijama kad se donose odluke i slično.

[MarlboroGold]

Naravno ovisnost o bilo kojoj ideologiji, ukljucujuci i feminizam. Da preduhitrim. S tim da kod radikalnih feministkinja (iz blize okoline), nisam primjetila zasljepljenost ideologijom na način koji je prisutan kod drugih pobornika ideologija. uključujući navijače.

Niste dovoljno radikalne

[piupiu]

Sad ću ja opet ko padobranac s pitanjem...

Kako je naše, patrijarhalno društvo dovelo do te...haj da kažem...zakržljale sposobnosti kontrole emocija kad je u osnovi patrijarhata stroga kontrola emocija kod muške populacije?

Ne znam na koje emocije misliš. Ne radi se ovdje o površnom izražavanju emocija - na pr muškarci ne plaču. Radi se o emocijama tipa potrebe za kontrolom, bijesu kad ti kontrola izmiče ili se neko otima tvojoj kontroli, sposobnost da se kontrolišeš umjesto da udariš, potreba da stalno kontriraš, nesposbnost da se konstruktivno nosiš s konfliktnim situacijama. Mi kao društvo imamo problem sa svim navedenim primjerima. Kao patrijarhat pomaže tome? Njegovanjem narcizma.

[Hakiz]

Direktno iz uma Noama Chomskog.

Pa Chomski je lingvista, postoji inače otpor prema kontinentalnim akademicima jer pisu izuzetno teškim, nerazumljivim jezikom - k'o da čitaš Prusta, samo da jos barata kompleksnim idejama - i to posebno vazi za francusku skolu, a tamo sjede svi glavni postmodernisti - Foucault, Derida, Barthes, Lyotard, Baudrillard, Kristeva, Lacan... mislim, nisu laki za čitati, ali nije ni on i njegove teorije o jeziku. Mislim da je njegov problem s postmodernistima taj sto on tvrdi da je jezik urodjena stvar, a oni su mahom pristalice sociolingvistickog način mišljenja, koji jezik doživljavaju kao društveni proizvod i instrument koji kreira stvarnost (i koji je instrument moći - Foucault je tata te struje).

Reći za Foucaulta da je amoralan (ne nemoralan, nego amoralan), ne znam u kojem kontekstu je to rekao - ali me ne čudi, Amerika je u vrijeme njihovih debata po mom mišljenju bila izuzetno konzervativno društvo u kojem se moral uvijek pojavljuje kao dominantna tema - a Foucault je čak i za Francusku bio avangardan intelektualac. Evo te njihove čuvene debate. Vrijedi pogledati iz više razloga.



Inače je svijet u to vrijeme bio izuzetno homofobno mjesto, ljevičari tu nisu bili strašno puno napredniji od desničara. U svakom slučaju je kao čovjek Foucault bio mnogo interesantniji, karizmatičniji, ludji od Chomskog - evo malo o tome - njegov život je sam po sebi za kakvog filma.

Chomski jeste um, ali je i um koji je napisao čitavu knjigu u kojoj podržava Miloševića i maltene ga promoviiše u anti-imperijalističkog borca, davno, doduše - ali ne znam da je ikada promijenio svoju poziciju na tu temu? Moj idol Christopher Hitchens, koji je oličenje savršenog intelektualca, je podržavao rat i u Iraku, takodje uprskos svim činjenicama koje su i tada i laiku dostupne da je rat bio pripremljen i da nije bilo nikakvih WMD... i nije odstupio od te pozicije. Drugim riječima, nema savršenih autoriteta, niti njihovo mišljenje treba posmatrati kao Božju riječ.

I pored svih njihovih razmišljanja i analiza ko garantuje da su u pravu (kada izaberemo svog intelektualca).

Kojem je bog dao potvrdu, sa pečatom, na kojoj piše, jeste mali, sve je tako kako kažeš?

[John Cleese]

Video-diskusije za uz jutarnju kafu.

Sta kazu? Sta kazu?

[Nierika]

Video-diskusije za uz jutarnju kafu.

Sta kazu? Sta kazu?

Ne znam, rano je bilo ujutru ipak.

[John Cleese]

Sta kazu? Sta kazu?

Ne znam, rano je bilo ujutru ipak.

Moras pit jacu kafu

[¤ jelena ¤]

Ja nisam sigurna da li se kontrola emocija odnosi na susprezanje iskazivanja emocija (plakanje, raznježenost itd) ili više na to da se osoba ne vodi emocijama kad se donose odluke i slično.

Ali patrjarhat je muškarca obavezivao i na jedno i na drugo.

Pater familias odlučuje o svemu, nema dogovora sa ravnopravnim supružnikom u procesu odlučivanja i nema ispoljavanja pozitivnih emocija i nježnosti javno...ni prema ženi ni prema djeci...
Zajednica, mahala, tradicija, običaji - to su autoriteti koji diktiraju način života i mjerilo su uspjeha, a ne slobodna volja i izbora pojedinca, njegov subjektivni osjećaj sreće, zadovoljstva.

E, meni nije jasno kako neko ko je sposoban oduprijeti se ispoljavanju nježnosti prema rođenom djetetu... ispoljavanju ljubavi prema najbližima ili tuge prilikom gubitka najbližih... ko je sposoban rođeno dijete posmatrati godinama pa i decenijama kako se pati i muči jer se moralo na uštrb svoje sreće potčiniti volji patrijarhalne sredine...kako se takav neko ne može oduprijeti:

otvorenom ispoljavanju iracionalnog i autodestruktivnog osjećanja mržnje ili averzije prema pripadniku drugog naroda?

ili idiotskoj ideologiji nacionalizma koja je provjereno rušilačka, služi vladajućoj eliti za potrebe huškanja i potčinjavanje mase nezadovoljnog i fiktivnim neprijateljem isprepadanog naroda?

Sad ću ja opet ko padobranac s pitanjem...

Kako je naše, patrijarhalno društvo dovelo do te...haj da kažem...zakržljale sposobnosti kontrole emocija kad je u osnovi patrijarhata stroga kontrola emocija kod muške populacije?

Ne znam na koje emocije misliš. Ne radi se ovdje o površnom izražavanju emocija - na pr muškarci ne plaču. Radi se o emocijama tipa potrebe za kontrolom, bijesu kad ti kontrola izmiče ili se neko otima tvojoj kontroli, sposobnost da se kontrolišeš umjesto da udariš, potreba da stalno kontriraš, nesposbnost da se konstruktivno nosiš s konfliktnim situacijama. Mi kao društvo imamo problem sa svim navedenim primjerima. Kao patrijarhat pomaže tome? Njegovanjem narcizma.

Gdje je taj bijes prilikom gubitka kontrole i potreba za kontrolom nad sopstvenim životom kad se treba kolektivno i masovno ispoljiti prema vladajućim nacionalističkim vođama i njihovim pudlicama koje drže sve konce u svojim prljavim rukama, potčinjavaju sve i prilagođavaju cijeli sistem svojim ličnim interesima, a običan narod (skup patrijarhalnih muškaraca, između ostalih) živi na ivici egzistencije ili nekog novog rata?

Tako nekako....ne znam bolje da objasnim šta mi nije jasno i koja pitanja su mi se nametnula u letu.

Mada ovo viđenje ideologije kao zavisnosti objašnjava mnogo toga. Pregledaću detaljno kad me uhvati volja.

[dale cooper]

Pa Chomski je lingvista, postoji inače otpor prema kontinentalnim akademicima jer pisu izuzetno teškim, nerazumljivim jezikom - k'o da čitaš Prusta, samo da jos barata kompleksnim idejama - i to posebno vazi za francusku skolu, a tamo sjede svi glavni postmodernisti - Foucault, Derida, Barthes, Lyotard, Baudrillard, Kristeva, Lacan... mislim, nisu laki za čitati, ali nije ni on i njegove teorije o jeziku. Mislim da je njegov problem s postmodernistima taj sto on tvrdi da je jezik urodjena stvar, a oni su mahom pristalice sociolingvistickog način mišljenja, koji jezik doživljavaju kao društveni proizvod i instrument koji kreira stvarnost (i koji je instrument moći - Foucault je tata te struje).

Reći za Foucaulta da je amoralan (ne nemoralan, nego amoralan), ne znam u kojem kontekstu je to rekao - ali me ne čudi, Amerika je u vrijeme njihovih debata po mom mišljenju bila izuzetno konzervativno društvo u kojem se moral uvijek pojavljuje kao dominantna tema - a Foucault je čak i za Francusku bio avangardan intelektualac. Evo te njihove čuvene debate. Vrijedi pogledati iz više razloga.



Inače je svijet u to vrijeme bio izuzetno homofobno mjesto, ljevičari tu nisu bili strašno puno napredniji od desničara. U svakom slučaju je kao čovjek Foucault bio mnogo interesantniji, karizmatičniji, ludji od Chomskog - evo malo o tome - njegov život je sam po sebi za kakvog filma.

Chomski jeste um, ali je i um koji je napisao čitavu knjigu u kojoj podržava Miloševića i maltene ga promoviiše u anti-imperijalističkog borca, davno, doduše - ali ne znam da je ikada promijenio svoju poziciju na tu temu? Moj idol Christopher Hitchens, koji je oličenje savršenog intelektualca, je podržavao rat i u Iraku, takodje uprskos svim činjenicama koje su i tada i laiku dostupne da je rat bio pripremljen i da nije bilo nikakvih WMD... i nije odstupio od te pozicije. Drugim riječima, nema savršenih autoriteta, niti njihovo mišljenje treba posmatrati kao Božju riječ.

I pored svih njihovih razmišljanja i analiza ko garantuje da su u pravu (kada izaberemo svog intelektualca).

Kojem je bog dao potvrdu, sa pečatom, na kojoj piše, jeste mali, sve je tako kako kažeš?

Ali je uživanje slušati ovakve intelektualce čak iako ne naginješ nekoj strani posebno. Imaš šta čuti definitivno.

[MarlboroGold]

Ni te debate više nisu kao što su nekad bile. Danas je društvo generalno previše polarizirano, pa se često mogu čuti i razna navijanja iz publike, prekidanje iznošenja stavova učesnika i slično.
Najbolji primjer toga je debata Žižeka i Petersona... na prvu sam i ja upao u tu zamku s obzirom da volim slušati Žižeka, ali kad sam puštao neke stare vidio sam koliko je to zapravo pogrešno i da je društvo zaglibilo u tom pogledu.

Zato je ta pravo uživanje iako sam je već gledao par puta.

[dale cooper]

Ni te debate više nisu kao što su nekad bile. Danas je društvo generalno previše polarizirano, pa se često mogu čuti i razna navijanja iz publike i slično.
Najbolji primjer toga je debata Žižeka i Petersona... na prvu sam i ja upao u tu zamku s obzirom da volim slušati Žižeka, ali kad sam puštao neke stare vidio sam koliko je to zapravo pogrešno.

A i kultura se promjenila. Peterson, pa i Žižek meni nisu kalibar Foucaulta i Chomskog. Peterson je počeo više ličiti na nekog self help gurua
nego li na ozbiljnog intelektualca i filozofa.

[MarlboroGold]

Ni te debate više nisu kao što su nekad bile. Danas je društvo generalno previše polarizirano, pa se često mogu čuti i razna navijanja iz publike i slično.
Najbolji primjer toga je debata Žižeka i Petersona... na prvu sam i ja upao u tu zamku s obzirom da volim slušati Žižeka, ali kad sam puštao neke stare vidio sam koliko je to zapravo pogrešno.

A i kultura se promjenila. Peterson, pa i Žižek meni nisu kalibar Foucaulta i Chomskog. Peterson je počeo više ličiti na nekog self help gurua
nego li na ozbiljnog intelektualca i filozofa.

Ma ne mogu u istu rečenicu sa ovom dvojicom, već sam samo uporedio kvalitet kad je publika u pitanju. Chomsky i ne voli Žižeka iz više razloga i ne smatra ga nekim intelektualcem, ali to je njegovo mišljenje naravno

[piupiu]

Ne znam na koje emocije misliš. Ne radi se ovdje o površnom izražavanju emocija - na pr muškarci ne plaču. Radi se o emocijama tipa potrebe za kontrolom, bijesu kad ti kontrola izmiče ili se neko otima tvojoj kontroli, sposobnost da se kontrolišeš umjesto da udariš, potreba da stalno kontriraš, nesposbnost da se konstruktivno nosiš s konfliktnim situacijama. Mi kao društvo imamo problem sa svim navedenim primjerima. Kao patrijarhat pomaže tome? Njegovanjem narcizma.

Gdje je taj bijes prilikom gubitka kontrole i potreba za kontrolom nad sopstvenim životom kad se treba kolektivno i masovno ispoljiti prema vladajućim nacionalističkim vođama i njihovim pudlicama koje drže sve konce u svojim prljavim rukama, potčinjavaju sve i prilagođavaju cijeli sistem svojim ličnim interesima, a običan narod (skup patrijarhalnih muškaraca, između ostalih) živi na ivici egzistencije ili nekog novog rata?

Tako nekako....ne znam bolje da objasnim šta mi nije jasno i koja pitanja su mi se nametnula u letu.

Mada ovo viđenje ideologije kao zavisnosti objašnjava mnogo toga. Pregledaću detaljno kad me uhvati volja.

Preusmjeren je na nacionalizam.

[piupiu]

I pored svih njihovih razmišljanja i analiza ko garantuje da su u pravu (kada izaberemo svog intelektualca).

Kojem je bog dao potvrdu, sa pečatom, na kojoj piše, jeste mali, sve je tako kako kažeš?

Pa da. Upravo to. Ti ovdje na forumu vidiš kod ove mladje raje da oni ne gaje kritičko mišljenje, nego navijački traže potvrdu svojih mišljenja i udaraju te nekim 'autoritetom' po glavi - vidi, vidi, to je rekao autoritet! Ko si ti da to sporiš!?

Znači, autoritarno mišljenje - moj autoritet uber alles!

[¤ jelena ¤]

Preusmjeren je na nacionalizam.

Možda u službu nacionalizma.


Samo da mi je znati kako protiv toga i dokle,
a da ne bude...

dok posljednji ne izađe, ugasi svjetlo i ostavi za sobom natpis: Zatvoreno!

[MarlboroGold]

Pa te nacionalističke vođe je birao sam narod odnosno većina. Uglavnom dolaze iz istog tog naroda. Nama ovdje treba jedan fabrički reset na najnižim nivoima, pa će i na višim biti bolje. Ako neće onda, naravno, narod ima moć da svrgne koga hoće ako dođe do toga.

Uostalom nisu ni svi nacionalizmi na ovim prostorima isti. Neki su više reakcija na ostale nacionalizme, ali to ne umanjuje njihovu štetnost.

Ja se nadam da će ove sadašnje generacije djece biti dosta drugačije i da će krenuti jednim ispravnim putem, a onaj dio naroda koji je operisan od nacionalizma da ih podrži u tome.

[dale cooper]

Pa te nacionalističke vođe je birao sam narod odnosno većina. Uglavnom dolaze iz istog tog naroda. Nama ovdje treba jedan fabrički reset na najnižim nivoima, pa će i na višim biti bolje. Ako neće onda, naravno, narod ima moć da svrgne koga hoće ako dođe do toga.

Uostalom nisu ni svi nacionalizmi na ovim prostorima isti. Neki su više reakcija na ostale nacionalizme, ali to ne umanjuje njihovu štetnost.

Ja se nadam da će ove sadašnje generacije djece biti dosta drugačije i da će krenuti jednim ispravnim putem, a onaj dio naroda koji je operisan od nacionalizma da ih podrži u tome.

Onda si veći optimista nego ja. Ja mislim da ovdje više nema kritične mase za bilo kakve promjene, demokratske ili drugim metodama.

[piupiu]

Preusmjeren je na nacionalizam.

Možda u službu nacionalizma.


Samo da mi je znati kako protiv toga i dokle,
a da ne bude...

dok posljednji ne izađe, ugasi svjetlo i ostavi za sobom natpis: Zatvoreno!

Ne, mislim da je bukvalno bijes koji bi se slomio na lopovima koji su nas u crno zavili preusmjeren u nacionalizam - konstantnim potpaljivanjem vatre. Tako ispada da je problem uvijek negdje drugdje i da je važnije zaštiti se od drugog kolektiva, nego od svog lopova koji je stvarni problem. To je ta igra s ideologijama, koju smo spominjali ranije. To ti je kao u braku - kad se pojavi treća osoba, uvijek se krivica i bijes usmjere na tu osobu... umjesto da se rješavaju stvarni problemi u braku i okrivi onaj koji je otišao tražiti sebi nekog trećeg iz postojeće zajednice.

[MarlboroGold]

Pa te nacionalističke vođe je birao sam narod odnosno većina. Uglavnom dolaze iz istog tog naroda. Nama ovdje treba jedan fabrički reset na najnižim nivoima, pa će i na višim biti bolje. Ako neće onda, naravno, narod ima moć da svrgne koga hoće ako dođe do toga.

Uostalom nisu ni svi nacionalizmi na ovim prostorima isti. Neki su više reakcija na ostale nacionalizme, ali to ne umanjuje njihovu štetnost.

Ja se nadam da će ove sadašnje generacije djece biti dosta drugačije i da će krenuti jednim ispravnim putem, a onaj dio naroda koji je operisan od nacionalizma da ih podrži u tome.

Onda si veći optimista nego ja. Ja mislim da ovdje više nema kritične mase za bilo kakve promjene, demokratske ili drugim metodama.

Veći problem od nacionalizma su korupcija i kriminal. Svi ovi na vrhu su spremni okrenuti narode protiv ostalih i po cijenu rata samo da ne odgovaraju za naprijed navedeno. Problem je što je to dvoje ušlo u sve pore ovog društva do te mjere da mnogi doktori danas očekuju neki dar da bi te uopšte primili, a kamo li gledali kao malo vode na dlanu. Hiljade je takvih primjera.

[piupiu]

Onda si veći optimista nego ja. Ja mislim da ovdje više nema kritične mase za bilo kakve promjene, demokratske ili drugim metodama.

Veći problem od nacionalizma su korupcija i kriminal. Svi ovi na vrhu su spremni okrenuti narode protiv ostalih i po cijenu rata samo da ne odgovaraju za naprijed navedeno. Problem je što je to dvoje ušlo u sve pore ovog društva do te mjere da mnogi doktori danas očekuju neki dar da bi te uopšte primili, a kamo li gledali kao malo vode na dlanu. Hiljade je takvih primjera.

Upravo. I usput je većina ovih koji ne odlaze uvezana u mrežu - pare, moć, pare, moć.

[MarlboroGold]

Možda u službu nacionalizma.


Samo da mi je znati kako protiv toga i dokle,
a da ne bude...

dok posljednji ne izađe, ugasi svjetlo i ostavi za sobom natpis: Zatvoreno!

Ne, mislim da je bukvalno bijes koji bi se slomio na lopovima koji su nas u crno zavili preusmjeren u nacionalizam - konstantnim potpaljivanjem vatre. Tako ispada da je problem uvijek negdje drugdje i da je važnije zaštiti se od drugog kolektiva, nego od svog lopova koji je stvarni problem. To je ta igra s ideologijama, koju smo spominjali ranije. To ti je kao u braku - kad se pojavi treća osoba, uvijek se krivica i bijes usmjere na tu osobu... umjesto da se rješavaju stvarni problemi u braku i okrivi onaj koji je otišao tražiti sebi nekog trećeg iz postojeće zajednice.

Udar na Bošnjake, majorizacija Hrvata itd.

Sve isti mehanizmi.

[Nierika]

Ne znam, rano je bilo ujutru ipak.

Moras pit jacu kafu

Moram.