Danasnji "feminizam"

[no_sikiriki]

Sad čekam komentare u stilu: Ma ja, sve se lafo smijete, a svaka mašta o ovakvom muškarčini, priznajte, biće vam lakše.

Zene ne zanima fizicki izgled, mani se tog sexisma i povrsnosti

Tako je, žene interesuju pare, samo pare!

[Riddle]

Nije oftopic feministkinje se zale sto su u igricama sexy obucene ili izgledaju sexy igracice kao objektifikuje zene.

Dobro, ta im ima mjesta, jer muškarci i jesu ciljna grupa i privlačan ženski model će pojačati prodaju.

Jesu bile objektifikovane (?) prije nekih 20 godina sigurno i upravo je Lara najbolji primjer. Ali i nova Lara je divan model, čak i više sexy nego ona stara, samo na drugi način. Sigurno pristojniji. Već sam spomenuo koliko je i realnija kao lik.

Spoiler

Show

[Snake Eyes]

Zene ne zanima fizicki izgled, mani se tog sexisma i povrsnosti

Tako je, žene interesuju pare, samo pare!

Rijetko vidjen ovako visok nivo iskrenosti.

[Hakiz]

Zene ne zanima fizicki izgled, mani se tog sexisma i povrsnosti

Tako je, žene interesuju pare, samo pare!

Pare, pare, pare,
Volim samo pare,
Mojoj duši napaćenoj,
Samo pare fale.

[MarlboroGold]

Nije oftopic feministkinje se zale sto su u igricama sexy obucene ili izgledaju sexy igracice kao objektifikuje zene.

Dobro, ta im ima mjesta, jer muškarci i jesu ciljna grupa i privlačan ženski model će pojačati prodaju.

Jesu bile objektifikovane (?) prije nekih 20 godina sigurno i upravo je Lara najbolji primjer. Ali i nova Lara je divan model, čak i više sexy nego ona stara, samo na drugi način. Sigurno pristojniji. Već sam spomenuo koliko je i realnija kao lik.

Spoiler

Show

Lara

u rangu sa Tifom

[n+1]

Bolja je Aerith. Nije seksualizirana kao Tifa. Ujedno je i dokaz da nisu sve heroine bile seksualizirane u tom mračnom vaktu prije pojave kancera političke korektnosti.

A što se para tiče, to je samo proxy za one karakteristike koje žene zaista žele u muškarcu.

[MarlboroGold]

Bolja je Aerith. Nije seksualizirana kao Tifa. Ujedno je i dokaz da nisu sve heroine bile seksualizirane u tom mračnom vaktu prije pojave kancera političke korektnosti.

A što se para tiče, to je samo proxy za one karakteristike koje žene zaista žele u muškarcu.

Idi lezi

[n+1]

Plakao sam bre kad je umrla.

[piupiu]

Evo, dok se momci bave Larom Croft, jedno malo podsjecanje na Slavenku Drakulic i ogled o mudologiji

Mudologija - „riječ ili zakon, način mišljenja, svjetonazor, weltanschauung – uvjetovan djelovanjem muda, odnosno muških
spolnih žlijezda (…)

Osim feminističkog aktivizma u svojim književnim djelima, Slavenka Drakulić bila je aktivna
i na području novinskih članaka i eseja u kojima je branila stavove jugoslavenskih
feministkinja drugoga vala. U knjizi Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji (1984)
objavljena je zbirka članaka koje je Drakulić objavljivala u već spomenutim časopisima
Književna reč, Polet, Start, Vjesnik, Duga i Danas. U tim se esejima ponajviše obračunava s
mudolozima, kako ih ona naziva, a među kojima najviše ističe Igora Mandića koji je pak
kolumne i članke pisao u našem istraživanom časopisu, a čija je zbirka članaka objavljena u
knjigama Prijapov problem: Vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti (1999) i ranije u knjizi Što,
zapravo, hoće te žene? (1984) u kojoj napada novi jugoslavenski val feministkinja. Kao što je
već rečeno, pišući o mudologiji koju smo definirali ranije u tekstu, Drakulić kao mudologe
ističe Dragoša Kalajića, Veselka Tenžeru, Igora Mandića i Slavena Leticu (1984: 70-72, 75)
te daje tri principa na kojima mudologija počiva: seksizam, tradicionalizam i totalitarizam
(isto: 66).

Drakulić najviše zamjera Igoru Mandiću pa tako jedan od eseja u Dugi u broju
svibanj/lipanj 1981. posvećuje upravo njemu te ga optužuje za površnost, nedostatak
metodologije i kompilatorstvo (isto: 79). Mandić odgovara na njezine napade te ciljevima
„feminističke uzrujanosti“ (1984: 148) smatra vlast, nerad i promiskuitet te u svome stilu
zaključuje kako su „neke (…) od njih poštene žene i dobre majke, ali utopija o planetarnom
haremu, u kojemu bi one držale političku vlast, ipak ih nadražuje u njihovim tajnim snovima“
(isto). Unatoč nekim pozitivnim tezama koje iznosi Mandić, poput isticanja važnosti
popularne kulture u SFRJ unatoč protivljenju Partije protiv zapadnih kulturnih proizvoda
(1999: 100), kritike tradicionalnog društva (isto: 109), a tako i napadima na Crkvu koja je
također proklamirala retradicionalizaciju (isto: 141), Mandić istovremeno kritizira stavove
feministkinja (pogotovo ističući njihove antipornografske teze) te propagira stav kako
pornografija oslobađa. S druge strane, diskurs kojim se služi i način na koji uspoređuje žene u
svojim tekstovima sa životinjama, dijelovima tijela ili mesom, jasna su obilježja seksizma i
objektivizacije, a od kojih pokušava obraniti pornografiju. Pa tako za primjer tipične
mandićevske rečenice možemo uzeti ovu u kojoj govori upravo o prikazu žena na
duplericama časopisa: „Preko duplerica u časopisima danas se za sveopću voajerskoonanističku
upotrebu nude prekrasne, raskrečene ženske butine, među kojima mica-kraljica
zijeva na nas iz svoje špilje“ (isto: 41). Drakulić staje u obranu žena te piše kako ih njihova
golotinja u časopisima ne oslobađa, već suprotno tome „one zadržavaju klasične poze, strogo
u funkciji svoga tradicionalnog položaja“ (1987: 51), a osim toga oštro osuđuje silovanje žena
(isto: 98) te činjenicu kako se žena i dalje smatra neostvarenom ako nije supruga i majka (isto:
115), a ističe i strah muškaraca od žena zavodnica, odnosno onih koje pokazuju svoju nadmoć
(isto: 153). Autorica staje i u obranu feminizma te navodi šest najvećih grijeha koji su se
pripisivali jugoslavenskom drugom valu feminizma, a to su: uvozna ideologija,
vlastoljubivost, elitizam, izvaninstitucionalizam, apolitizacija te stavljanje ženskog pitanja
ispred klasnog. Mandić tezu o oslobađajućoj moći pornografije dopunjuje obranom
pornografije tezom o Prijapovom problemu, odnosno dilemom „po čemu je to prikazivanje
ljudske seksualnosti u audio-vizualnim medijima amoralno i nepodobno, dakle, poročno i
negativno, dok u drugim izražajnim formama (recimo u prozi koja pretendira da bude
umjetnička, mada to ne mora biti) ne postoje slične cenzorske granice“ (1999: 175).

https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/en/is ... m/PDF/view

[n+1]

Neko ko se rodi sa muškim biološkim karakteristikama ima veću mišićnu masu od žene; muškarac od metar i devedest i 90 kila, mene može u svemu natplivati, polomiti, ubiti na kraju balade u nekom kontakt sportu. I bez sporta me može u zubima nositi.

Zar si tolišna?

[no_sikiriki]

@piupiu Thanks za tekst!

[MarlboroGold]

Plakao sam bre kad je umrla.

Pripremi 10 puta više maramica sad sa ovom grafikom

[murga225883]

Zene ne zanima fizicki izgled, mani se tog sexisma i povrsnosti

Tako je, žene interesuju pare, samo pare!

Nijeeee nego osobine

[murga225883]

Pa normalno da se slažeš, jer se ženama otimaju medalje i stipendije.

Pitam se samo kako bi to izgledalo da je obrnuta situacija.

Narašće ti vrlo ružna bradavica na nosu od zlobnih komentara. Ne. Slažem se iz istog razloga iz kojeg se muški u sportovima tipa boksa, kickboxinga, hrvanja, MMA takmiče po kategorijama. Neko ko se rodi sa muškim biološkim karakteristikama ima veću mišićnu masu od žene; muškarac od metar i devedest i 90 kila, mene može u svemu natplivati, polomiti, ubiti na kraju balade u nekom kontakt sportu. I bez sporta me može u zubima nositi.

A sta ako se odluči promijeniti spolu i takmičiti u ženskom sportu ?
Feminiskinje LGBT moraju tu raskrstiti hoće li se i do koje mjere podržavati.

[Hakiz]

Evo, dok se momci bave Larom Croft, jedno malo podsjecanje na Slavenku Drakulic i ogled o mudologiji

Mudologija - „riječ ili zakon, način mišljenja, svjetonazor, weltanschauung – uvjetovan djelovanjem muda, odnosno muških
spolnih žlijezda (…)

Osim feminističkog aktivizma u svojim književnim djelima, Slavenka Drakulić bila je aktivna
i na području novinskih članaka i eseja u kojima je branila stavove jugoslavenskih
feministkinja drugoga vala. U knjizi Smrtni grijesi feminizma: Ogledi o mudologiji (1984)
objavljena je zbirka članaka koje je Drakulić objavljivala u već spomenutim časopisima
Književna reč, Polet, Start, Vjesnik, Duga i Danas. U tim se esejima ponajviše obračunava s
mudolozima, kako ih ona naziva, a među kojima najviše ističe Igora Mandića koji je pak
kolumne i članke pisao u našem istraživanom časopisu, a čija je zbirka članaka objavljena u
knjigama Prijapov problem: Vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti (1999) i ranije u knjizi Što,
zapravo, hoće te žene? (1984) u kojoj napada novi jugoslavenski val feministkinja. Kao što je
već rečeno, pišući o mudologiji koju smo definirali ranije u tekstu, Drakulić kao mudologe
ističe Dragoša Kalajića, Veselka Tenžeru, Igora Mandića i Slavena Leticu (1984: 70-72, 75)
te daje tri principa na kojima mudologija počiva: seksizam, tradicionalizam i totalitarizam
(isto: 66).

Drakulić najviše zamjera Igoru Mandiću pa tako jedan od eseja u Dugi u broju
svibanj/lipanj 1981. posvećuje upravo njemu te ga optužuje za površnost, nedostatak
metodologije i kompilatorstvo (isto: 79). Mandić odgovara na njezine napade te ciljevima
„feminističke uzrujanosti“ (1984: 148) smatra vlast, nerad i promiskuitet te u svome stilu
zaključuje kako su „neke (…) od njih poštene žene i dobre majke, ali utopija o planetarnom
haremu, u kojemu bi one držale političku vlast, ipak ih nadražuje u njihovim tajnim snovima“
(isto). Unatoč nekim pozitivnim tezama koje iznosi Mandić, poput isticanja važnosti
popularne kulture u SFRJ unatoč protivljenju Partije protiv zapadnih kulturnih proizvoda
(1999: 100), kritike tradicionalnog društva (isto: 109), a tako i napadima na Crkvu koja je
također proklamirala retradicionalizaciju (isto: 141), Mandić istovremeno kritizira stavove
feministkinja (pogotovo ističući njihove antipornografske teze) te propagira stav kako
pornografija oslobađa. S druge strane, diskurs kojim se služi i način na koji uspoređuje žene u
svojim tekstovima sa životinjama, dijelovima tijela ili mesom, jasna su obilježja seksizma i
objektivizacije, a od kojih pokušava obraniti pornografiju. Pa tako za primjer tipične
mandićevske rečenice možemo uzeti ovu u kojoj govori upravo o prikazu žena na
duplericama časopisa: „Preko duplerica u časopisima danas se za sveopću voajerskoonanističku
upotrebu nude prekrasne, raskrečene ženske butine, među kojima mica-kraljica
zijeva na nas iz svoje špilje“ (isto: 41). Drakulić staje u obranu žena te piše kako ih njihova
golotinja u časopisima ne oslobađa, već suprotno tome „one zadržavaju klasične poze, strogo
u funkciji svoga tradicionalnog položaja“ (1987: 51), a osim toga oštro osuđuje silovanje žena
(isto: 98) te činjenicu kako se žena i dalje smatra neostvarenom ako nije supruga i majka (isto:
115), a ističe i strah muškaraca od žena zavodnica, odnosno onih koje pokazuju svoju nadmoć
(isto: 153). Autorica staje i u obranu feminizma te navodi šest najvećih grijeha koji su se
pripisivali jugoslavenskom drugom valu feminizma, a to su: uvozna ideologija,
vlastoljubivost, elitizam, izvaninstitucionalizam, apolitizacija te stavljanje ženskog pitanja
ispred klasnog. Mandić tezu o oslobađajućoj moći pornografije dopunjuje obranom
pornografije tezom o Prijapovom problemu, odnosno dilemom „po čemu je to prikazivanje
ljudske seksualnosti u audio-vizualnim medijima amoralno i nepodobno, dakle, poročno i
negativno, dok u drugim izražajnim formama (recimo u prozi koja pretendira da bude
umjetnička, mada to ne mora biti) ne postoje slične cenzorske granice“ (1999: 175).

https://repozitorij.ffzg.unizg.hr/en/is ... m/PDF/view

Ovo klasno i posljednje o cenzuri je OK.

[Chmoljo]

Bolja je Aerith. Nije seksualizirana kao Tifa. Ujedno je i dokaz da nisu sve heroine bile seksualizirane u tom mračnom vaktu prije pojave kancera političke korektnosti.

A što se para tiče, to je samo proxy za one karakteristike koje žene zaista žele u muškarcu.

Idi lezi

kad smo već kod Witchera

[MarlboroGold]

Idi lezi

kad smo već kod Witchera

[piupiu]

Neko ko se rodi sa muškim biološkim karakteristikama ima veću mišićnu masu od žene; muškarac od metar i devedest i 90 kila, mene može u svemu natplivati, polomiti, ubiti na kraju balade u nekom kontakt sportu. I bez sporta me može u zubima nositi.

Zar si tolišna?

U strahu su vel'ke oči

[piupiu]

@piupiu Thanks za tekst!

Nema na čemu, kad već nema kvalitetnog teksta u štampi, moramo malo po univerzitetskim arhivama kopati.

[piupiu]

Evo, dok se momci bave Larom Croft, jedno malo podsjecanje na Slavenku Drakulic i ogled o mudologiji

Ovo klasno i posljednje o cenzuri je OK.

I sažetak karakteristika mudologije je odličan - seksizam, tradicionalizam i totalitarizam - to je tačno to. I danas u svim ovim komentarima o feminizmu isto možeš ko laboratorijskim testom identificirati sve troje... s prva dva se i nekako može izaći na kraj, malo se čovjek iznervira... ali totalitarizam je problematična stavka, posebno danas. Što je nestabilnija podloga na kojoj stojimo, to je plodnije tlo za totalitarne ideje, a još je najgore od svega što danas više nismo u stanju prepoznati totalitarizam...

Krenuh da nadjem malo Hane Arendt, i naidjoh na dobar tekst na tu temu:

Simona Vejl[2] napisala je da je “biti ukorenjen možda najvažnija i najmanje priznata potreba ljudske duše.” Moderno stanje obeskorenjenosti je osnova za iskustvo totalitarizma. Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima. Konstantnim ponavljanjem nekolikih ključnih ideja, manipulativni vođa pruža osećaj ukorenjenosti zasnovan na koherentnoj fikciji koja je “konzistentna, razumljiva, i predvidljiva.”

Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.

Kada Donald Tramp kaže da će izgraditi zid da bi zaštitio naše granice, on ne daje činjeničnu izjavu o tome kako će stvarni zid zapravo štititi naše granice. On signalizira politički pogrešnu spremnost da Amerika bude postavljena na prvo mesto. Kada kaže da se desila masovna krađa na izborima, ili kada se hvali brojem pristalica na svojoj inauguraciji, on ne govori o stvarnim činjenicama, već insistira na legitimnosti izbora njega kao predsednika. “Ono što ubeđuje mase nisu činjenice, pa ni izmišljene činjenice, već samo konzistentnost sistema čiji su oni navodni deo.”

Predvodnici ovih masovnih totalitarnih pokreta ne moraju da veruju u istinu svojih laži i ideoloških klišea. Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.

http://www.glif.rs/blog/zasto-je-hana-a ... zma-i-deo/

[MarlboroGold]

[Niemand]

...

Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima.

...

Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.

...

Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.

Nije to bas samo trump.

[Hakiz]

Ovo klasno i posljednje o cenzuri je OK.

I sažetak karakteristika mudologije je odličan - seksizam, tradicionalizam i totalitarizam - to je tačno to. I danas u svim ovim komentarima o feminizmu isto možeš ko laboratorijskim testom identificirati sve troje... s prva dva se i nekako može izaći na kraj, malo se čovjek iznervira... ali totalitarizam je problematična stavka, posebno danas. Što je nestabilnija podloga na kojoj stojimo, to je plodnije tlo za totalitarne ideje, a još je najgore od svega što danas više nismo u stanju prepoznati totalitarizam...

Krenuh da nadjem malo Hane Arendt, i naidjoh na dobar tekst na tu temu:

Simona Vejl[2] napisala je da je “biti ukorenjen možda najvažnija i najmanje priznata potreba ljudske duše.” Moderno stanje obeskorenjenosti je osnova za iskustvo totalitarizma. Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima. Konstantnim ponavljanjem nekolikih ključnih ideja, manipulativni vođa pruža osećaj ukorenjenosti zasnovan na koherentnoj fikciji koja je “konzistentna, razumljiva, i predvidljiva.”

Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.

Kada Donald Tramp kaže da će izgraditi zid da bi zaštitio naše granice, on ne daje činjeničnu izjavu o tome kako će stvarni zid zapravo štititi naše granice. On signalizira politički pogrešnu spremnost da Amerika bude postavljena na prvo mesto. Kada kaže da se desila masovna krađa na izborima, ili kada se hvali brojem pristalica na svojoj inauguraciji, on ne govori o stvarnim činjenicama, već insistira na legitimnosti izbora njega kao predsednika. “Ono što ubeđuje mase nisu činjenice, pa ni izmišljene činjenice, već samo konzistentnost sistema čiji su oni navodni deo.”

Predvodnici ovih masovnih totalitarnih pokreta ne moraju da veruju u istinu svojih laži i ideoloških klišea. Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.

http://www.glif.rs/blog/zasto-je-hana-a ... zma-i-deo/

Htio sam reći da je Mandićevo oko klasnog i cenzure OK

[Hakiz]

...

Totalitarni pokreti uspevaju kada neukorenjenim ljudima nude ono za čim oni najviše žude: ideološki dosledan svet koji cilja na velike narative koji daju smisao njihovim životima.

...

Razlog zbog koga je provera činjenica neefikasna danas – barem u pogledu uveravanja onih koji su pristalice pokreta u nešto – leži u tome što su mobilisani članovi pokreta zbunjeni svetom otpornim na njihove želje, i više vole obećanje o jednom konzistentnom, alternativnom svetu, od realnosti.

...

Suština njihovih izmišljotina nije u tome da se uspostave činjenice, već u tome da se stvori koherentna fiktivna realnost. Ono što pokret zahteva od svojih predvodnika jeste artikulisanje konzistentnog narativa združenog sa sposobnošću da se ukine kapacitet za razlikovanje istine od laži, realnosti i fikcije.

Nije to bas samo trump.

A i feminizam je pokret. Koji svojim sljedbenicima nudi ukorjenjivanje u sebi, istom metodologijom.

Kada si pokret koristiš iste metode koje koriste svi drugi pokreti. Samo se pravdaš različitim ciljem. Koji je, naravno, opravdan i dobar. Za tebe, to jeste.

To vrijedi i za korištenje nelegalnih metoda (Kada Stazi čita pisma to je fuj, kada NSA čita mailove to je super), silu (mučenje u Guantanamu ili Abu Graibu nasuprot mučenje u nekoj pećini neke ilegalne grupe), vlast (naši oponenti na vlasti otimaju imovinu građana, mi na vlasti vršimo eksproprijaciju ili čak i nacionalizaciju da bi svima bilo bolje)...

Svi su isti.

[piupiu]

Nije to bas samo trump.

Nije. Sve ideologije pretenduju na totalitarnost (to čovjek shvati odmah nakon tridesete, ako imalo gleda oko sebe), samo što neke imaju malo bolje mehanizme kontrole ('checks and balances'). Ali, nismo se odavno počeli ovako ubrzano rolati unazad po svim dijelovima svijeta... Dabogda da ne bude kakvog velikog belaja u narednih 3-5 godina.