Zanimljive stvari piše ovaj Vučić u svojoj knjižici. Malo iz poglavlja koje se bavi temom
rodnog nadziraja i heteronormalnosti:
"Heteronormativnost Evropski institut za rodnu ravnopravnost (engl. European Institute for Gender Equality)
određuje kao izraz za uvjerenje i praksu kojom se heteroseksualnost smatra suvislom, prirodnom i privilegiranom
normom. Heteronormativnost uključuje pretpostavku da
su svi “prirodno” heteroseksualni i da je heteroseksualnost ideal, superioran homoseksualnosti ili biseksualnosti:
“heteronormativnost također uključuje privilegiranje normativnog izražavanja roda – ono što je nužno ili nametnuto pojedincima/kama kako bi ih percipirali ili prihvatili
kao ‘pravog muškarca’ ili ‘pravu ženu’, tj. u okviru jedinih dostupnih kategorija” (Spahić i Gavrić, 2012: 266).
Queer teoretičari i teoretičarke kritički proučavaju heteronormativnost, ali se ne bave samo temama iz domena
homoseksualnih identiteta, već svime što nije unutar okvira društveno prihvatljivog i poželjnog (Halperin, 2007;
Willchens, 2014). Na tragu zaključka Zilke Spahić Šiljak,
queer teorija se odnosi na kritiku ustaljenih kategorija
identiteta i kulturoloških pogleda na ono što je prihvatljivo i ono što nije. Ova teorija u suvremenom kontekstu
dovodi u pitanje sve ono što se u nekoj kulturi definira
kao normalno ili odbacuje kao nenormalno. Spahić Šiljak smatra da “naše identitete oblikuju različiti društveni faktori, i etiketirati i limitirati nekoga samo na temelju jednog
faktora je neprihvatljivo (...) jer postoje različiti načini bivanja muškarcem, ženom, homoseksualcem, lezbejkom,
transrodnom osobom i drugo. Nadalje, queer teoretičari
identitete doživljavaju kao fluidne i promjenjive, ovisno
o kontekstu i situaciji u kojoj se osoba nalazi. Fluidnost,
pak, ne znači samo tranziciju od jednog spola do drugog,
već odbijanje bilo kojeg stabilnog identiteta” (2019: 40)." Nikola, Nikola