Xavier1 wrote:Bolje bi od okoline bilo prihvaceno dijete iz doma nego dijete homoseksualnog para.
To nije tačno.
I djeca iz doma se ismijavaju jer su "domci".
E sad, da li je bolje za jedno dijete da ga ismijavaju jer je domac, i da on dođe u hladan dom gdje ovisi od odgajatelja koji se brinu o više djece nego što su u stanju da se brinu, ili da ga ismijavaju jer ima dvojicu tata i da dođe poslije toga u kuću u kojoj ga vole i prije svega žele.
A da ne spominjem to što djeca dom moraju napustiti kada prekinu školovanje, i onda bivaju prepušteni sami sebi, dok roditelji djeci pružu osnovu i za bolje školovanje, i za život nakon završetka školovanja, i pruže im podršku dok su nezaposleni, i kada pronađu prvi posao pomognu im dok ne stanu dobro na svoje noge. Sve to siročad nemaju.
Kao što rekoh, znam lično momka, izlazila sam sa njim, koji je ostavljen, dijete doma, i trpio je veliko ismijavanje, veliku neimaštinu, i plus uvijek ta bojazan - kud ću kad napunim 18 godina. Ismijavali su ga i ovako i ismijavali bi ga i onako, ali sigurno bi bolje bilo da je imao neko stabilno uporište u životu.
Ismijavaju se i djeca siromašnih roditelja, ismijavaju se i debela djeca, i ružna djeca, i smotana djeca, i djeca druge nacije, druge vjere, u školi u mojoj ulici se najviše ismijavaju romska djeca. Znači li to da romi ne trebaju imati djecu?
