Idemedosumom wrote: ↑11/07/2022 20:24
kolobok wrote: ↑11/07/2022 15:51
Nema ih dovoljno. Da ima, domovi za nezbrinutu djecu ne bi postojali.
Imaš li neki izvor koji ovo potvrđuje?
Ima dosta parova koji žele usvojiti ali nisu sva djeca koja su u domu za usvojenje.
Jedna pričica, dok sam još bila u "tim vodama"...dolazi bračni par, oko 40-tak godina im, onako malo nafurani (finansijski dobro stojeći), iz drugog Kantona...."ovo je dom Bjelave, joj jedva smo vas našli kontali kod Vojne negdje, možemo ući na brzinu nešto da "sredimo"....ko je ovdje glavni?....moj mentor se predstavlja, njemu ruku i osmijeh a meni samo pogled sa visine uputi gospoja...mi bi nešto u četiri oka (bez mene),mentor odbija...nevoljko počinju, hoćemo jedno dijete, muško, mjesec staro, zdravo, smeđe kose
, oči zelenkaste (muž ima ), da nije od nakih narkomana i ubica i molim vas nikako ciganče"....ljubazno ih mentor sasluša i objasni ono što su im trebali objasniti u njihovom CSR (mada sam ostala uvjerena da su išli logikom imamo pare i idemo kupiti dijete ko igračku) i uputi ih na njih, skrenuvši im pažnju da više tako ne dolaze.
Jako je teško oduzeti roditeljsko pravo, svaki slučaj je baš poseban i te odluke su jako teške...nije sve crno/bijelo.
Mogla bih o ovome naširoko....al' čemu.