Nierika wrote: ↑26/01/2022 14:48
Za Balaševića i Pink Floyd, po meni je kod Balaševića produhovljenost (možda talent, kvalitet, onostranost, ne znam koja riječ) vezana za tekstove, kod Pink Floyda više u melodiji (nisam doduše detaljno prolazila kroz tekstove). Meni je tu Rundek bliži od Balaševića.
Moram.
Pa, prođi kroz tekstove. Kod Floyda je karakteristično da su im albumi cjeline, kao roman u kojem su pjesme poglavlja. The Wall je najbolji primjer, to je u stvari život, svaka pjesma je jedan životni period i trebaju se slušati hronološki i sve u jednom slušanju, ali nije jedini.
Dark side of the Moon ima sjajne tekstove, recimo Time.
Pink Floyd bi danas bio dosadan, naročito mladima. Njihove pjesme se mogu slušati "pojedinačno" ali to je vađenje iz konteksta, prava slika se dobije kada im se album odsluša od prve do posljednje pjesme, hronološki i u komadu. Ljudi za to danas nemaju živaca.
Doduše, njihovi tekstovi imaju veće značenje kada je čovjek stariji, i to utiče.
Balašević je maher, ziceraš, talentovan, majstor, da napiše tekst u stilu "E, ovo će ljude nasmijati ili rasplakati, da to napišem".
Neosporno sjajan u baratanju riječima, asocijacijama, slikama itd.
Ali, ja više volim Azru i Štulića.