Srz problema je dotaknuta, ali ne i analizirana.
Prije su uvitelji- uciteljice bili ljudi sa mnogo vecim obrazovanjem od prosjeka, nije bio samo papir u pitanju. Prije su ljudi postajsli ucitelji jer su htjeli nesto da ostave za sobom, traga u zivotima hiljada klinaca, da ih nesto nauce.
A sad ucitelj pistaje onaj ko zeli platu na budzetu i radno vrijeme par sati dnevno, plus ona famozna priprema casa
I ono nsjvaznije, nsjkvalitetniji nastavni kadar je otisao iz bih, na istok ili zapad, plus sto du ptisli oni koji su ih mogli naslijediti na tim mjestima. Odljev mozgova na djelu. I zato sad imamo polupismene ucitelje koji dolaze iz ruralnih stedina od jos polupismenijih roditelja (bez uvrede, ali da bi neko mogao biti ucitelj i autoritet djeci iz svih mogucih socijalnih miljea, mora biti potkovan u svim oblastima zivota, a to se stice generacijams, a ne za 2-4 godine akademije).
Plus sto je mindersko-stranacki mentalitet ubio zelju za strucnim obrazovanjem i usavrsavanjem, vazno je tehnicki odraditi dio posla, uzbiflati lekcije, ispitati, podijeliti ocjene ... A sta su djeca stvarno naucila
koga briga, bice im onako kakvu imaju stelu, a ne sta znaju.
Sistem kao sistem nije bitan, u svakom sistemu se moze naci nacin da djeci bude bolje, ako se ima volje .... A volja zavisi od plate
i ostalih budzetskih beneficija. Najglasniji su u kukanju i orvi pocinju strajkove, a nikad nikoga nisu podrzali.