puno je da pisem,pa cu samo kopirat
znam da je dug post ali et..nek cita ko hoce..
tesko je rijecima opisat ono sta smo vidjeli, slike ne pokazuju stvarnu sliku, ni blizu. nedobog nikom,nikad vise. ali stvarno. ono je steta koja ce se godinama popravljat. jos smo bili u dijelu koje je super, kakva su ostala mjesta, tj nema ih vise.
da krenem ispocetka. dosli smo u Begov han. tu je situacija koliko toliko okej. imaju taj neki prihvatni centar, u kojem je smjesteno 70 ljudi iz Zeljeznog polja. oni imaju tri obroka dnevno, kafa ovo ono. hvala Bogu,nista im ne fali (koliko je to uopce umjesno rec, jel)...posto imaju ogroman broj donacija, odakle salju hranu odsjecenim selima u okolici (Topcic bolje, Zeljezno polje...)
trazimo tu Ajdina (legally blonde nam je dala broj i velika joj hvala) nismo ga nasli, ali nailazimo na Maida. on nas je vodao po selu. to je taj momak, koji je (nakon sto smo izvukli iz njega) rekao da nema nikog, da ne radi nigdje, ali nista nije htio da uzme. nista. jedva uzeo kutiju cigara. kad smo ga zvali da ide s nama, kaze mu neko da ga necemo otet (
), ja kazem-ma sad cemo mi tebi povadit organe i prodat. kaze on-ako cete ih donirat vadi, a prodavat ne moze... majke mi, da ne povjerujes.
Ajdin je otisao kuci da se istusira, posto je tu tri-cetri noci, ne ide uopce kuci...danas je drugi put da je otisao, samo istusirat se i odma nazad.
e onda mi odemo u Maglaj. tamo je, da te Bog sacuva. svi nose maske. situacija kao iz filmova, ono kontaminirano podrucje.. ulice su pune namjestaja, blata, smeca..bas kao jedna velika deponija
krenemo za Bijelu plocu...nailazimo na zastoj i stanemo samo da se skontamo. kako mi otvaramo gepek da izvadimo nesto, sjati se gomila ljudi. hoce da nam otimaju iz gepeka stvari. miari cupaju nase cizme iz ruku. ona im govori da nam trebaju i da cemo im dat kad krenemo kuci, al jok...jedva ih je zadrzala.
tu nam uzimaju i sta im treba i sta ne treba..ni ne gleda sta je..
da poludis. nekako se pokupimo, vratimo se nazad i vidimo neku zgradu, ispred sjedi par ljudi. pricaju da narod uzima, najvise oni kojima i ne treba. ovaj jedan, ima bebu od par mjeseci, mlad momak...ma nece nista da uzme. govori da su ti ljudi tu sinoc doslovno pocupali sve s jednog velikog slepera.
a njih par tu, nece nista. nece ni da njima pomognemo, kazu ima preci. neki dedo...
i dok smo se mi kontali, opet se oko nas sjate...samo nas je jedan bus spasio. pomoc iz Sarajeva, haman neki studenti..i oni svi za busem...fakat su nas spasili. i ako citaju ovo, hvala vam
e odvede nas taj jedan covjek do tog dede. boze mili, mrtva bijeda...poplavio mu sprat gdje zivi. ima slijepu zenu, on ima cetri bajpasa. izgubio mamu i brata u ratu. kcerka mu ranjena u ratu, od granate. a ta ista granata joj ubila muza. tu mu je bila i unuka. prelijepa djevojka. ko lutka. radi ko rob. svaki dan pjesaci u skolu 5 kilometara.
e njima smo pomagali,da se taj sprat sredi. iznijeli sve podove. drveni. sve pocupali i na smece. i namjestaj. nema nista. goli zidovi ostali.
zive od neke mizerne penzije. nece nista da im damo. cim smo dosli hoce kafu da prave. pitaju jesmol gladni, trebal serbe..
jedva smo im sta ostavili kad smo krenuli. jedva. dolazio je i od dede brat, nece ni on nista. ni hljeba. kaze ima dovoljno. al fakat ovo sad zvuci ko neka zalopojka al je sve ovako bilo. od rijeci do rijeci.
dok smo tu njima iznosili hranu, ko god naidje, samo trazi..ovaj jedan vozi puna kolica. mi kontali smece ba, neke vrece. trazi nam...mi mu dajemo..kad ono, u kolicima sve hrana. puna kolica!
tako da smo skontali, a i ti sto nece da uzimaju i sami govori-najvise traze ljudi kojima ne treba. ovi koji nemaju apsolutno nista, i ne traze i nece da uzmu kad im dajes.
eto...docemo kod dede opet, uzeli smo imena, prezimena, telefon..
opet se vratimo kod te zgrade, dok je neko otvorio gepek, u sekundi su ga sveg razjagmili. u sekundi nista nije bilo u njemu. ugledam tu onog momka s bebom, bila mu i zena tad, i jedva nesto ugrabim (doslovno ljudima iz kesa vadila), da njima dam...jedva uzese.
e onda smo imali jos malo stvari u drugom gepeku. nazovem Ajdina, iz Begovog hana. uvezemo se i vratimo se dole da njemu damo. momak je divan. sve nam je fino objasnio. ko zeli njegov kontakt telefon, moze dobit.
ici cemo kod njega, pa ce on poslat nekog da ide s nama u Zeljezno polje. gore ljudi, ovi koji su odsjeceni, nemaju ni struju, ni telefon, nista. njima se vozi traktorima. pa cemo ic, akoboga.
gore trebaju lampe, baterije, svijece, plinska kuhala, fenjeri...problem je sto nemaju struju, tj frizider, ne moze im nista stajat...govori ovaj Ajdin, da su gore ljudi neki dan zaklali kravu i odma morali sve pojest il propada..
ko planira ic, stvarno je tesko na svoju ruku.
trazite neki provjeren kontakt telefon pa nek vas neko na licu mjesta uputi. ovo kako smo mi je skoro nemoguce. jer ono, ima ljudi nepokretnih, ne mogu izac na ulicu po hranu. a sve se na ulici dijeli. a ovi samo grabe. boze me oprosti al onih zenturaca, samo grabi. doslovno cupa iz ruku. nama jedna uzela cokolino, ima jedno 70 godina. mislim, wtf..
il unuka od ovog dede govori.isla jucer da bar uzme koju konzervu njima.jok nista nije mogla, kaze ove neke dvije zene, zive u jednoj kuci, zgrabile citav karton ulja i odnijele.
ako odete, gepeke ne otvarajte, samo govorite- mi smo samo za fizicki posao, nemamo nista. a onda kad svojim ocima vidite nekog u nekoj kuci, njemu odnesite.
na putu ni slucajno gepek ne otvarat. strah me boga ovo pisat, al stvarno. ljudi nemaju mjere.
prica nam dedo i brat mu...a i ovaj Ajdin isto prica..dolaze ljudi do kojih poplava nije ni dosla i uzimaju hranu
hm,isli smo u tenama a tamo kad smo dosli obukli cizme.
maske se stavljaju na ulazu u Maglaj, odma
svi ih nose. a ko nema, drzi maramice
ljudi doslovno mole za maske. zove me neki momak iz auta, ko neki koordinator, vidim drzi toki-voki, moli me za masku, bukvalno moli. kaze ima astmu. nece nista, samo masku
odjecu, ..pa ja sam evo svoju odma stavila na pranje. dobro se okupala i to je to
radnicke rukavice, one prave duboke, su oni haman kupili u Bingu
mada je lakse radit s obicnim,hirurskim
lopata treba,to obavezno ponesite
otpad se ostavlja po ulicama. sav. to su kilometri smeca i namjestaja