#1151 Re: Najjadnija mjesta, gradovi, općine u BiH
Posted: 24/12/2015 17:39
Sta je sa radnicima?sve na kvadrat wrote: Nije cijelu željezaru, nego dio, tačnije dio gdje visoka peć bila...
Sta je sa radnicima?sve na kvadrat wrote: Nije cijelu željezaru, nego dio, tačnije dio gdje visoka peć bila...
To ti ne bih znao reći, ali mislim da taj dio nije bio u pogonu._BataZiv_0809 wrote:Sta je sa radnicima?sve na kvadrat wrote: Nije cijelu željezaru, nego dio, tačnije dio gdje visoka peć bila...
Glupost je gledati na nacionalnu pripadnost opcenito (ali to je neka moja luda furka) a pogotovo kada je u pitanju ekonomija. Imas Gorazde (Radeljas ili ne do sada uradeno ne moze odnjeti nigdje jer je privatno) Tesanj - Jelah, Gracanica, Gradacac, Zivinice pa i Kakanj. Licno da je jos 5 puta vise mjesta koja vode Hrvati a da su razvijenija meni nebi smetalo ali naspram ovih mjesta pogledaj npr.Odzak i Orasje da nije dijaspore i budzetske sise tamo bi davno bio fajront a iovako se polako blizi. Glupa ti prica koja se vodi stereotipovima i predrasudama.Ludzak wrote:To zapravo dokazuje da su Hrvati daleko sposobniji graditi i razvijati grad, nego recimo Bošnjaci ili Srbi.nKrkan wrote:Što se tiče Žepča , grad se nalazi u Ze Do kantonu ali je jednu svijetlosnu godinu ispred većine ostalih gradova kantona zbog milion razloga, a jedan od njih je taj što velika većina stranih investicija dolazi u taj grad . U Žepču ćeš papirologiju za firmu riješit za 7 dana dok u ostalim gradovima čekaš mjesecima.
Ljudi iz Zavidovića rade u Žepču i dosta njih iz drugih opština , nije džaba Žepče na onoj listi.
http://www.zenicablog.com/zaobidi-me-na ... ja-zenice/Zaobiđi me – najbolja definicija Zenice- ZAOBIĐI ME! (jedna malo drugačija priča o Zenici i Zeničanima) – Već 55 godina živim (ne mogu reći i radim) u Zenici, što me, čisto biološki gledano, svrstava u starije Zeničane. Ali ja nisam niti ću ikada dobiti titulu Zeničanina. Naprosto nisam rođen u Zenici. A to je ovdje neoprostivo.
Međutim sudbina je htjela da sam koautor zeničkog obilježja. Zvanično sam autor, ali ja uporno insistiram da tu titulu podijelim sa rahmetli Mensurom Serdarevićem (dugogodišnji direktor KUD Željezara Zenica, najbolji poznavalac Zenice kojeg sam sreo), jer smo, kao članovi 5-člane komisije 1995. godine dobili zadatak da, nakon niza neuspješnih javnih natječaja, napravimo novo obilježje grada. Od nas pet jedino smo nas dvojica bili „konstruktivni“ – ja sam znao crtati, a Mensur je znao sve o Zenici. I ovo što sad imamo je definitvno djelo nas dvojice.
Ali nije o tome riječ, riječ je o Zenici. Tad smo naime vidjeli koji problem Zenica ima. To je grad bez vlastitog identiteta!
Pošto sam se tad intenzivno bavio vizuelnim identitetima jako sam dobro znao da je obilježje nečega samo još jedna manifestacija čuvene teze da slika zamjenjuje hiljadu riječi. I nije problem, vjerujte mi, ni tih hiljadu riječi zamjeniti jednom slikom… kad imate tih „hiljadu riječi“. Zenica to nije imala!
Ustvari, vizuelni identitet grada je veoma laka zadaća kad imate neki prepoznatljiv objekat. Većina gradova to i ima, to su obično neke srednjovjekovne utvrde, neki most, prepoznatljiv reljef… Zenica, budimo iskreni, takvo znamenje nema nema, ono što se uporno podmeće – kamena česma, drveni most i, više od svega, Vrandučka tvrđava, to je sve zaista „tanko“.
U grbovlju gradova naći ćete i simbole prepoznatljivih djelatnosti ili drugih historijskih uloga toga mjesta. U slučaju Zenice to je bila Željezara. Međutim, u prethodnom obilježju grada ta vizualizacija je bila prenaglašena i bukvalna – prikazivala je visoku peć i kaupere, dakle ono čega više nema, mada željezara i dalje postoji.
Ali da se vratim na priču o Mensuru.
U sesijama na kojima smo tražili što bi to moglo simbolizirati ovaj grad pominjali smo sve čega smo se sjetili: Kulin Bana, Bilino polje, rudarstvo i metalurgiju, Zatvor… pa onda sam čuo i različite definicije samog imena grada, po jednoj je se spominje „zjenica oka“, po drugoj skraćenica od „pazenica“ (vrsta žitarice koja se tu uzgajala) i ne sjećam se ali bilo je tu još definicija. Ali kako god shvatili smo da zadatak nije nimalo lak.
I onda je Mensur rekao nešto što nikad neću zaboraviti. Nakon svega što smo izredali sve čega smo se sjetili i na kraju opet nezadovoljni, rekao je tiho, skoro pa u sebi:
– Znam šta bi bila prava definicija Zenice ali se to ne može nacrtati.
– Što je to Mensure? – upitah tonom koji je zvučao „ja mogu nacrtati sve“.
– Zaobiđi me.
I to me uvrijedi, dakle reče mi da mu se skinem s vrata. Ali on nastavi:
– „Zaobiđi me“, to je najbolja definicija Zenice!
I poče pričati o specifičnom mentalitetu autohtonih Zeničana. Zenicu je bog smjestio na veoma prometnu rutu, dakle na rijeku Bosnu kuda su se vjekovima vukle karavane. Nekad je takva pozicija bila i nedostatak jer su ta mjesta bila na udaru razne kurve i džidije, ali je Zenica i tu bila u prednosti jer je bila u prirodno zaštićenoj kotlini sa dva lako odbranjiva klanca… ali su i pored toga Zeničani, po Mensurovoj priči, sami izgradili prečicu od Kaknja do Zavidovića kako bi se koliko-toliko izolovali od ostatka svijeta!
I što više vrijeme prolazi sve mi se više ova definicija Zeničana čini ispravnom. Čak i danas kad više nema strahova od hajdučije i kada se dobra komunikacija smatra vrhunskom prednošću, čak i u takvim okolnostima Zenicu zaobilazi prosperitet kakav se recimo nalazi kad samo pređete preko brda, u Lašvanskoj dolini.
Zeničani su nepopravljivo ksenofobični („zaobiđi me“) i kao posljedica toga veoma nepoduzetni. Danas kad se primakla Sarajevu na pola sata vožnje Zenica i dalje nastoji da se od Sarajeva odmakne i da mu parira, umjesto da se s njime „dogovori“, harmonizira i kapitalizira idealnu poziciju „grada po mjeri čovjeka u blizini megacentra“. Ali ne, Zenica uporno razvija ono što Sarajevo ima a ne ono što Sarajevu (i okruženju) nedostaje. Zenica čak ne privlači ni manja mjesta oko sebe na principu „prirodne gravitacije“, prije će biti da ih odbija. Pa šta ćete više, radije se mrznu nego da ih Kakanj grije! I tako dalje.
Ima doduše Zenica nešto što drugi nemaju (odmah da se razumijemo, nije ni to Zenička stečevina već naslijeđe ranijih država koje su to Zenici „smjestile“) – Željezaru i Zatvor. Ali i sa tim Zenica muku muči. Ovo prvo joj je izmaklo iz ruku, a ovog drugog se stidi! Dakle Zeničani jednostavno ne umiju ni pomusti dobivenu kravu! I onda im svako drugi kriv.
Zeničani ustrajno njeguju uspomene na staru Zenicu. I neka, lijepo je to. Imate značajan prostor u lokalnom mediju posvećen povijesti Zenice i Zeničkog kraja, nekoliko vrsnih poznavalaca Zeničkih mahala nas svako malo podsjećaju na lijepa vremena kad su seljani sa Bilmišća u sepetima donosili robu na Pišće… svako malo se negdje, u formi rituala, pravi Ćetenija (to je neka unikatna slastica sa ovih prostora, još je nisam probao, ali kad vidim kako se pravi i ne poželim), ovdje se veliki značaj pridaje Čimburijadi… sve je to lijepo, ali pobogu od toga se ne može živjeti.
Ustvari pitanje je da li Zeničani i to žele. Možda se ono „zaobiđi me“ odnosi i na život sam?!
Autor: Mile Srdanović
Rizvan wrote:@bach je foroumaš koji ne otvara teme radi raspravljanja o činjenicama, već da izazove reakcije. Zato je u kvazi anketu ubacio Zenicu, Gradišku, Ilijaš, a namjerno izostavio more zaista najadnijih mjesta tipa Kalinovik, Čajniče, Rudo, Višegrad, Drvar, Glamoč.....jer sa iznošenjem činjenica, tema nebi bila zanimljiva.sve na kvadrat wrote:Ja ne znam ko stavi Ilijaš u jadnu općinu....Da demantujem..Dvije nove fabrike u industrijskoj zoni Ilijaš, dvije u fazi gradnje, fabrika namještaja Kalea i Standard, fabrika za prizvodnju aramturnih šipki i mreža u Starom Ilijašu. Nova zona u željezari koju je kupio Prevent (Rušenje posotojeće i izgrdanja nove hale za topionicu i konstrukciju), novi plan za izgradnju tvornice za preradu motornih ulja, plus 10-ak manjih firmi što postoje u krugu Željezare.Nova osnovna škola u Starom Ilijašu...
Nek si se ti sjetio Zenice,........ Ako za Zenicu važi, kao što je autor ovog teksta naveo: " Zaobiđi me", šta bi onda rekao za Visoko, Tešanj, ....... i ostale sredine koje su bile poznate po "Nema mjesta za ljude sa strane".bach wrote:Da malo i ovu temu osvježimo...
http://www.zenicablog.com/zaobidi-me-na ... ja-zenice/Zaobiđi me – najbolja definicija Zenice- ZAOBIĐI ME! (jedna malo drugačija priča o Zenici i Zeničanima) – Već 55 godina živim (ne mogu reći i radim) u Zenici, što me, čisto biološki gledano, svrstava u starije Zeničane. Ali ja nisam niti ću ikada dobiti titulu Zeničanina. Naprosto nisam rođen u Zenici. A to je ovdje neoprostivo.
Međutim sudbina je htjela da sam koautor zeničkog obilježja. Zvanično sam autor, ali ja uporno insistiram da tu titulu podijelim sa rahmetli Mensurom Serdarevićem (dugogodišnji direktor KUD Željezara Zenica, najbolji poznavalac Zenice kojeg sam sreo), jer smo, kao članovi 5-člane komisije 1995. godine dobili zadatak da, nakon niza neuspješnih javnih natječaja, napravimo novo obilježje grada. Od nas pet jedino smo nas dvojica bili „konstruktivni“ – ja sam znao crtati, a Mensur je znao sve o Zenici. I ovo što sad imamo je definitvno djelo nas dvojice.
Ali nije o tome riječ, riječ je o Zenici. Tad smo naime vidjeli koji problem Zenica ima. To je grad bez vlastitog identiteta!
Pošto sam se tad intenzivno bavio vizuelnim identitetima jako sam dobro znao da je obilježje nečega samo još jedna manifestacija čuvene teze da slika zamjenjuje hiljadu riječi. I nije problem, vjerujte mi, ni tih hiljadu riječi zamjeniti jednom slikom… kad imate tih „hiljadu riječi“. Zenica to nije imala!
Ustvari, vizuelni identitet grada je veoma laka zadaća kad imate neki prepoznatljiv objekat. Većina gradova to i ima, to su obično neke srednjovjekovne utvrde, neki most, prepoznatljiv reljef… Zenica, budimo iskreni, takvo znamenje nema nema, ono što se uporno podmeće – kamena česma, drveni most i, više od svega, Vrandučka tvrđava, to je sve zaista „tanko“.
U grbovlju gradova naći ćete i simbole prepoznatljivih djelatnosti ili drugih historijskih uloga toga mjesta. U slučaju Zenice to je bila Željezara. Međutim, u prethodnom obilježju grada ta vizualizacija je bila prenaglašena i bukvalna – prikazivala je visoku peć i kaupere, dakle ono čega više nema, mada željezara i dalje postoji.
Ali da se vratim na priču o Mensuru.
U sesijama na kojima smo tražili što bi to moglo simbolizirati ovaj grad pominjali smo sve čega smo se sjetili: Kulin Bana, Bilino polje, rudarstvo i metalurgiju, Zatvor… pa onda sam čuo i različite definicije samog imena grada, po jednoj je se spominje „zjenica oka“, po drugoj skraćenica od „pazenica“ (vrsta žitarice koja se tu uzgajala) i ne sjećam se ali bilo je tu još definicija. Ali kako god shvatili smo da zadatak nije nimalo lak.
I onda je Mensur rekao nešto što nikad neću zaboraviti. Nakon svega što smo izredali sve čega smo se sjetili i na kraju opet nezadovoljni, rekao je tiho, skoro pa u sebi:
– Znam šta bi bila prava definicija Zenice ali se to ne može nacrtati.
– Što je to Mensure? – upitah tonom koji je zvučao „ja mogu nacrtati sve“.
– Zaobiđi me.
I to me uvrijedi, dakle reče mi da mu se skinem s vrata. Ali on nastavi:
– „Zaobiđi me“, to je najbolja definicija Zenice!
I poče pričati o specifičnom mentalitetu autohtonih Zeničana. Zenicu je bog smjestio na veoma prometnu rutu, dakle na rijeku Bosnu kuda su se vjekovima vukle karavane. Nekad je takva pozicija bila i nedostatak jer su ta mjesta bila na udaru razne kurve i džidije, ali je Zenica i tu bila u prednosti jer je bila u prirodno zaštićenoj kotlini sa dva lako odbranjiva klanca… ali su i pored toga Zeničani, po Mensurovoj priči, sami izgradili prečicu od Kaknja do Zavidovića kako bi se koliko-toliko izolovali od ostatka svijeta!
I što više vrijeme prolazi sve mi se više ova definicija Zeničana čini ispravnom. Čak i danas kad više nema strahova od hajdučije i kada se dobra komunikacija smatra vrhunskom prednošću, čak i u takvim okolnostima Zenicu zaobilazi prosperitet kakav se recimo nalazi kad samo pređete preko brda, u Lašvanskoj dolini.
Zeničani su nepopravljivo ksenofobični („zaobiđi me“) i kao posljedica toga veoma nepoduzetni. Danas kad se primakla Sarajevu na pola sata vožnje Zenica i dalje nastoji da se od Sarajeva odmakne i da mu parira, umjesto da se s njime „dogovori“, harmonizira i kapitalizira idealnu poziciju „grada po mjeri čovjeka u blizini megacentra“. Ali ne, Zenica uporno razvija ono što Sarajevo ima a ne ono što Sarajevu (i okruženju) nedostaje. Zenica čak ne privlači ni manja mjesta oko sebe na principu „prirodne gravitacije“, prije će biti da ih odbija. Pa šta ćete više, radije se mrznu nego da ih Kakanj grije! I tako dalje.
Ima doduše Zenica nešto što drugi nemaju (odmah da se razumijemo, nije ni to Zenička stečevina već naslijeđe ranijih država koje su to Zenici „smjestile“) – Željezaru i Zatvor. Ali i sa tim Zenica muku muči. Ovo prvo joj je izmaklo iz ruku, a ovog drugog se stidi! Dakle Zeničani jednostavno ne umiju ni pomusti dobivenu kravu! I onda im svako drugi kriv.
Zeničani ustrajno njeguju uspomene na staru Zenicu. I neka, lijepo je to. Imate značajan prostor u lokalnom mediju posvećen povijesti Zenice i Zeničkog kraja, nekoliko vrsnih poznavalaca Zeničkih mahala nas svako malo podsjećaju na lijepa vremena kad su seljani sa Bilmišća u sepetima donosili robu na Pišće… svako malo se negdje, u formi rituala, pravi Ćetenija (to je neka unikatna slastica sa ovih prostora, još je nisam probao, ali kad vidim kako se pravi i ne poželim), ovdje se veliki značaj pridaje Čimburijadi… sve je to lijepo, ali pobogu od toga se ne može živjeti.
Ustvari pitanje je da li Zeničani i to žele. Možda se ono „zaobiđi me“ odnosi i na život sam?!
Autor: Mile Srdanović
Nadzorna_ploca wrote:Prije par dana sam gazio gore preko Vlasenice i Han pijeska.. Plus je bilo neko mrtvo vrijeme.. Svaka čast ljudima koji gore žive. Loze 10 mjeseci u godini
Rogatica mi djeluje nekako izolovana do bola. Rudo da ne spominjem. Lijepa su to mjesta ali mi djeluje nekako mrtvilo i beznadje. Ne smijem ni sa zamislim kako je u Kalinoviku, Cajnicu i tim mjestima. Bogu iza tregera. Čak mi i Olovo i Kladanj djeluju gradovi za ta mjesta, dosta bolji položaj koliko god da je i to u neobrabon gvozdju. A tek Sjednica ljudi moji, ali nije to naše.
Olovo se diže, uvijek kad prodjem nesto je novo uradjeno u čaršiji. Ovo za istočnu Bosnu je realno, ali tamo me put često nanosi u zadnje vrijeme prema Sandzaku tako da valja gledati to.bach wrote:Nadzorna_ploca wrote:Prije par dana sam gazio gore preko Vlasenice i Han pijeska.. Plus je bilo neko mrtvo vrijeme.. Svaka čast ljudima koji gore žive. Loze 10 mjeseci u godini
Rogatica mi djeluje nekako izolovana do bola. Rudo da ne spominjem. Lijepa su to mjesta ali mi djeluje nekako mrtvilo i beznadje. Ne smijem ni sa zamislim kako je u Kalinoviku, Cajnicu i tim mjestima. Bogu iza tregera. Čak mi i Olovo i Kladanj djeluju gradovi za ta mjesta, dosta bolji položaj koliko god da je i to u neobrabon gvozdju. A tek Sjednica ljudi moji, ali nije to naše.
smrdim/stav-napredak-zbog-vri ... lovu-foto/
Olovo je moje porušeno, al ranjeno ono diže glavu...
Istočna Bosna ( Istočni krak republike šumske) je mordor, tamni vilajet...Između Zvornika i Foče nema više od 50.000 ljudi...Jad i bijeda a la Moldavija...
Samo priznajte i recite._BataZiv_0809 wrote:Gori si ti sto mu nesto pokusavas objasniti.
Šta ovo piše.bach wrote:Samo priznajte i recite._BataZiv_0809 wrote:Gori si ti sto mu nesto pokusavas objasniti.
"Za stanje u kakvom je Zenica, da Žepče, Vitez i Kakanj idu naprijed a Zenica stagnira, krivi su Zeničani i niko više".
To bar nije teško...
Apsolutno! Prošla sam Bosnom (i Hercegovinom) uzduž i poprijeko, ali nešto strašnije i jadnije od Bos. Grahova nisam vidjela i osjetila.cyprus wrote:Neki dan bijah u Bosanskom Grahovu... Prizor iz samog centra:
O kakvoj Zenici vi pričate?
Joj uzasa.cyprus wrote:Neki dan bijah u Bosanskom Grahovu... Prizor iz samog centra:
O kakvoj Zenici vi pričate?