Početak opsade Sarajeva

[muha_sa]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=fqCG0h5R88k [/youtube]

[muha_sa]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MsP9KP8n3sc [/youtube]

[uglavnomja]

ja ovo ne gledam, ne moze stati pod kozu, cisti mazohizam

mozda cu za nardnih 20 godina moci gledati, ali sad

[Chmoljo]

evo ti klip iz te vijesti



uvijek se najezim

ne mogu, a da se ne upitam... gdje je sada ovaj hrabri narod koji htio da zubima raskida one miševe na Jevrejskom?

poslije dvadeset i jedne godine, imamo žalosnu sliku nečega što se zove skupština kantona... radeljaše,fazlije i konakoviće (namjerno malim slovima).

on topic:

bio klinac, ali sjećam se atmosfere straha. osjeti se to... gledanje TV-a u polumraku, gledanje šta se dešava, neizvjesnost. dilema, ko nas to napada?

inače, mala porodična anegdota. rahmetli otac je prodao auto u namjeri da kupi drugo, tako da smo se jedne zimske noći '91 ili čak '92 vraćali gradskim kući. prozori su zamaglili i neko je na njemu prstom napisao "SDS".

ja, klinjo od 6 godina, brišem to i lagano pišem "S-D-A"...

[muha_sa]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2TGLLBFys9o [/youtube]

[zmajadaH]

jedan detalj................

svi su danima stajali i kuhali meso, meso, meso... i smo to jeli ...

i onda mogu na prste nabrojati koliko puta smo jeli meso za 4 godina

To isto kao da su nam rekli ''jedite,jedite, pa zapišite jer će te zaboraviti kada ste jeli meso''

Neponovilo se

[Banksy]

ZLOČIN BEZ KAZNE
Sarajlije, žrtve vojske „koja ni mrava ne bi zgazila“

KRVAVI TRAGOVI JNA NA SARAJEVSKIM ULICAMA


U aprilu i maju 1992. godine, snajperisti iz vojnih kasarni u Sarajevu u kojima je u to vrijeme još uvijek boravila JNA, ubili su najmanje šest Sarajlija; za smrt ovih civila, mada je trag do ubica vrlo jasan, ni nakon osamnaest godina niko nije kažnjen; uz svo gnušanje i osudu zločina nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici, naš list podsjeća na jezive zločine koje su pripadnici JNA počinili nad Sarajlijama prije nego što su bili primorani da se „mirno i dostojanstveno“ isele iz svojih kasarni

Postoje pouzdani dokazi da su smrtonosni hici u doktoricu Silvu Rizvanbegović, Senada Šećerovića, Samira Mešetovića... ispaljeni iz kasarni u kojima je boravila isključivo bivša JNA


Petnaestog aprila bit će tačno osamnaest godina otkako je 25-godišnji Sarajlija Samir Mešetović ubijen na igralištu u Ulici bratstva i jedinstva na broju 33 (danas ulica Hamdije Čemerlića) dok je s drugovima igrao košarku. Unakažen rafalom „sijača smrti“ iz kruga kasarne Maršal Tito u kojoj je tada boravila JNA, nešto iza 19 sati Mešetović je preminuo u kolima hitne pomoći na putu do koševske bolnice.


SAMIROVO UBISTVO BILO JE PLANIRANO
Iako je Sarajevo već od 5. aprila bilo pod opsadom a namjere agresora već očigledne, tek će nakon 15. aprila Bedrija i Muhamed Mešetović sa Pofalića prestati da vjeruju kako je rat ipak moguće izbjeći. Jer do tada su, uprkos svemu, bez straha izlazili na ulicu ravno pred nišane vojske JNA koja je do juna boravila u kasarni desetak metara udaljenoj od njihove zgrade. S još pedesetak komšija iz ulice, i te su večeri, prije nego će biti ubijen Samir izašli van.
«Djeca su igrala fudbal, odrasli košarke na parkingu gdje su postavili improvizirani koš. Pošto se naša zgrada nalazi veoma blizu kasarne, pričale su mi komšije kako je neko navodno, prije nego što će Samir biti ubijen, čuo čak repetiranje oružja. Rafal iz sijača smrti mu je bukvalno prepolovio tijelo. Svom drugu je, u kolima hitne pomoći koja su jurila „putem života“ prema koševskoj bolnici, uspio samo reći: ne daj da umrem, molim te, i sklopio oči», priča nam Samirova majka Bedrija Mešetović. Njegov otac Muhamed tvrdi da mitraljeski rafal nije baš slučajno ubio Samira, a da tom prilikom, od toliko ljudi u dvorištu niko drugi ne bude ni okrznut. «Dok je služio vojni rok, Samir je u JNA bio u protuvazdušnoj odbrani. Bio je vrlo stručan i iz JNA su ga tokom marta 1992. nekoliko puta pozivali da se priključi njihovom rezervnom sastavu. Odbijao je, naravno. Nekoliko dana prije nego će biti ubijen išao je u Općinu Novo Sarajevo dati izjavu da odbija poziv. Interesantno, dvojica drugova koji su s njim igrali košarku nisu ni okrznuti. Neko je očito tačno znao u koga treba da puca», kaže Muhamed Mešetović.
Samir Mešetović je 90-ih godina poslom električara u hrasničkom Famosu zarađivao hljeb, ali je muzika bila njegova istinska ljubav. Svirao je gitaru i pjevao u svom bendu Sara, koji je jednom prilikom u Sarajevu bio i predgrupa na koncertu Bijelog dugmeta. Kako je zbog sina gajio posebne simpatije prema mladim ljudima koji se bave muzikom, Samirov otac Muhamed, u šaljivom tonu, prepričava pomalo apsurdnu situacija iz juna 92., mjesec i po nakon porodične tragedije. Kada se, naime, bivša JNA iseljavala iz kasarne Maršal Tito, za kolonom je zaostao neki vojnik, a kako je njegov Stojadin bio pretrpan muzičkim instrumentima, Mešetović mu je odmah dao ime „muzičar“. Nakon što ga je s nekoliko komšija posmatrao kako nespretno podiže haubu Stojadina, odlučio je priskočiti u pomoć. Upalili su Stojadina „na guranje“ a sjeća se, kako je neko tad prokometirao i da su možda baš „pogurali“ Samirovog ubicu. Mešetovići, međutim, vjeruju kako će ubica kad-tad biti primjereno kažnjen, a nadu im je podgrijao i istražitelj Haškog tribunala kada je prošle godine pokucao na njihova vrata. Zatražio je podatke o okolnostima ubistva i zapisao imena ljudi koji bi mogli svjedočiti o ubistvu Mešetovića.

Jedanaest dana nakon ubistva na Pofalićima, u drugom dijelu grada, na nišanu snajperiste koji je vrebao s prozora kasarne JNA na Bistriku, Komande Druge vojne oblasti JNA kojom je zapovijedao general Milutin Kukanjac, našao se 36-godišnji Senad Šećerović. Tadašnji sekretar Gradskog odbora SDP-a iz centra grada gdje je privremeno boravio, 26. aprila je odlučio otići na Bistrik u posjetu roditeljima. Sa Šećerovićem je u automobilu te večeri bio i 31-godišnji Dževad Resić, Šećerovićev stranački kolega. Resić je prema svijedočenju trećeg saputnika čiji je nadimak bio Tačo, stradao na licu mjesta, za volanom automobila.
«Tačo je dotrčao do zgrade DPO-a na Skenderiji gdje sam se nalazio u tom trenutku i kazao da je pored bistričke kasarne došlo do strašne pucnjave. Kazao nam je da je Dževad mrtav, ali da je Senad još bio živ kada je Tačo, skokom u Miljacku, uspio pobjeći iz dometa Kukanjčevih snajperista. Mladi, sjajni momci. Bila je to generacija pametnih, odvažnih, pozitivnih ljudi kojih, nažalost više nema među nama», kaže SDP-ovac Mustafa Resić, Dževadov rođak i nekada dobar prijatelj Senada Šećerovića. Dževad Resić je na Bistriku, gdje je odrastao, sahranjen u mezarju pored džamije Podtakiša. Identitet ubica, JNA-ovih vojnika koji su pucali na Šećerovića i Resića, navodno je dobro poznat.

KO JE PUCAO U DOKTORICU SILVU
Tadašnji predsjednik SDP-a BiH Nijaz Duraković je, komentirajući za ovdašnje medije prije dvije godine besramne pokušaje supruge generala bivše JNA Vojislava Đurđevca da Sarajevu vrati njihov prijeratni stan, za ubistvo Šećerovića i Resića ponovo okrivio upravo Đurđevca, odnosno generala Kukanjca. Duraković je ustvrdio kako su Šećerović i Resić bili žrtve zavjere tadašnjeg vrha JNA u Sarajevu, usmjerene prema njemu. Kako je Šećerović u to vrijeme bio jedan od Durakovićevih bliskih saradnika te zbog snajperista SDS-a i JNA koji su već ubijali sarajevske civile, privremeno boravio u centru grada u stanu s Durakovićem, tokom prisluškivanih telefonskih razgovora u njihovom stanu, JNA je znala da Šećerovićeve planove da te noći ode na Bistrik.
Malo koji Sarajlija se neće sjetiti i lika doktorice Silve Rizvanbegović, stradale od metka JNA-ovog snajperiste ispaljenog s prozora kasarne Maršal Tito, 17. maja 1992. godine. „Pucali su na naše vozilo na sarajevskom putu spasa neposredno uz kasarnu. I danas se pitam kako je vozač Salih Krečo uspio uopće dovesti auto jer je i sam bio teško ranjen i hitno je morao biti operiran. Mada trajni invalid, tek je prošle godine otišao u penziju. Doktorica Silva, nažalost, kada je Salih dovezao, nije davala znake života. Nagledao sam se smrti i krvi ali ne mogu vam opisati gubitak koji smo tada osjetili. Vjerujem da se Sarajlije dobro sjećaju hrabre doktorice koja pretrčava ulice kako bi pomogla ranjenima od snajpera, najmanje brinući za vlastiti život“, priča doktor Sead Dizdarević, koji je 17. maja bio u smjeni sa doktoricom Rizvanbegović. Kada je ubijena 1992., doktorica Silva imala je 40 godina. Početkom 92. od smrti je spasila desetine ranjenih od SDS-ovih i JNA-ovih snajperista po Sarajevu. Iza nje su ostale dvije kćeri koje navodno žive van Sarajeva. Jedino javno obilježje koje danas podsjeća na doktoricu Silvu je tabla sa imenom jedne od zabačenih uličica u općini Novi Grad, koju su gradski oci odlučili nazvati imenom hrabre doktorice.

Izgubljeni u spiskovima
NA OLIVERA OPIĆA I MUSTAFU HERAKA PUCALI SU VOJNICI BIVŠE JNA
Prema podacima Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu, od snajperskog metka ispaljenog iz kasarne Viktor Bubanj (danas Ramiz Salčin) stradao je i 19-godišnji Mostarac Oliver Opić. Ubijen je 5. maja 1992. godine, a sahranjen tek osam dana kasnije na sarajevskom groblju Lav. Ironija je htjela da u vrijeme dok je JNA pucala na Olivera, u kasarni bude i njegov otac Boris Opić, poznat Sarajlijama kao svirač na bubnjevima i član orkestra u kasarni Viktor Bubanj. Boris je nakon tragedije napustio JNA, danas živi u Sarajevu. Kako za sada nema svjedoka koji bi potvrdili okolnosti još jedne smrti, na nezvaničnom dijelu spiska stradalih od JNA-ovih snajperista nalazi se i ime Mustafe Heraka, 32-godišnjeg civila ubijenog 14. maja 1992. godine. Ubijen je u neposrednoj blizini kasarne Maršal Tito. Dokazi postojeNITI JEDNA INSTITUCIJA U BIH KOJA SE BAVI ISTRAŽIVANJEM ZLOČINA NEMA ZASEBNU BAZU PODATAKA O CIVILIMA U SARAJEVU STRADALIM OD METAKA JNAKlinički centar Univerziteta Sarajevo, pogrebno društvo Pokop, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Istraživačko- dokumentacioni centar u Sarajevu, tužilaštva, adrese su na kojima smo pokušali prikupiti podatke o stradalima od snajperista JNA u prvim mjesecima 1992. godine, dok je vojska bivše države još uvijek boravila u kasarnama Maršal Tito, Jusuf Džonlić, Viktor Bubanj, Jajce, Nedžarići. Spomenuti instututi u Sarajevu ustupili su nam podatke o imenima i okolnostima smrti žrtava pomenutih u tekstu, mada spisak nije konačan. Kroz razgovore sa članovima porodica ubijenih, saznajemo kako osim ubistva Samira Mešetovića, za koji su se interesirali haški istražitelji, niti jedan ovaj zločin iz 1992. godine nije procesuiran, mada postoje svjedoci i dokazi uz čiju pomoć je moguće jasno utvrditi ko je odgovoran za ubistva.

Slobodna Bosna, 11.03.2010

[muha_sa]

evo ti klip iz te vijesti



uvijek se najezim

ne mogu, a da se ne upitam... gdje je sada ovaj hrabri narod koji htio da zubima raskida one miševe na Jevrejskom?

poslije dvadeset i jedne godine, imamo žalosnu sliku nečega što se zove skupština kantona... radeljaše,fazlije i konakoviće (namjerno malim slovima).

on topic:

bio klinac, ali sjećam se atmosfere straha. osjeti se to... gledanje TV-a u polumraku, gledanje šta se dešava, neizvjesnost. dilema, ko nas to napada?

inače, mala porodična anegdota. rahmetli otac je prodao auto u namjeri da kupi drugo, tako da smo se jedne zimske noći '91 ili čak '92 vraćali gradskim kući. prozori su zamaglili i neko je na njemu prstom napisao "SDS".

ja, klinjo od 6 godina, brišem to i lagano pišem "S-D-A"...

ovaj ciko s naocalima, na gornjem klipu, je legendarni centarfor Želje--Edin Spreco.

[Naslovnica]

evo ti klip iz te vijesti



uvijek se najezim

ne mogu, a da se ne upitam... gdje je sada ovaj hrabri narod koji htio da zubima raskida one miševe na Jevrejskom?

poslije dvadeset i jedne godine, imamo žalosnu sliku nečega što se zove skupština kantona... radeljaše,fazlije i konakoviće (namjerno malim slovima).

on topic:

bio klinac, ali sjećam se atmosfere straha. osjeti se to... gledanje TV-a u polumraku, gledanje šta se dešava, neizvjesnost. dilema, ko nas to napada?

inače, mala porodična anegdota. rahmetli otac je prodao auto u namjeri da kupi drugo, tako da smo se jedne zimske noći '91 ili čak '92 vraćali gradskim kući. prozori su zamaglili i neko je na njemu prstom napisao "SDS".

ja, klinjo od 6 godina, brišem to i lagano pišem "S-D-A"...

Umrli prirodnom smrću, poginuli u ratu, otišli u druge države. Veoma malo ih je ostalo, i nisu mladi. Onaj ko je tada imao 18, danas ima skoro 40.
Došli neki drugi i to je to.

[zunazu]

[SmokingMan]

Poprilično zamrla tema,još me od sjećanja na prve dane opsade Sarajeva zaboli stomak vjerujte mi,isto kao da se to dogodilo juče...

[jagugu]

Rijedak snimak objavljen prije mjesec dana

[_BataZiv_0809]

Rijedak snimak objavljen prije mjesec dana

Nisam ovo do sada ovako vidio u komadu.

Koji me PTSP spuca majko mila

[SmokingMan]

Baš pogledam, koga šiša, ionako ova trenutna situacija i dalje visi u zraku.

[jagugu]

Rijedak snimak objavljen prije mjesec dana

Nisam ovo do sada ovako vidio u komadu.

Koji me PTSP spuca majko mila

Na istom kanalu je također prije nekoliko dana objavljen još jedan rijedak snimak, tačnije prvi dani rata u Sarajevu.

[_BataZiv_0809]

Eh koliko mi sad tok dogadjaja izgleda drukciji nego kad sam gledao isjecke ovog nadjebavanja izmedju Alije, Kljujica, Ejupa i Djurdjevca preko Senada i TV Sarajevo....

[n+1]

Eh koliko mi sad tok dogadjaja izgleda drukciji nego kad sam gledao isjecke ovog nadjebavanja izmedju Alije, Kljujica, Ejupa i Djurdjevca preko Senada i TV Sarajevo....

Kako ti izgleda? Nisam pregledao sve, ali namjeravam.

[_BataZiv_0809]

Eh koliko mi sad tok dogadjaja izgleda drukciji nego kad sam gledao isjecke ovog nadjebavanja izmedju Alije, Kljujica, Ejupa i Djurdjevca preko Senada i TV Sarajevo....

Kako ti izgleda? Nisam pregledao sve, ali namjeravam.

Pogledaj/poslusaj, daje puno vise dubine i puno ce ti biti jasnije koliki je haos vladao.

[GandalfSivi]

Drama. Jace od bilo kojeg filma...

[n+1]

Dokumentarna vrijednost ovih snimaka je fakat neprocjenjiva. Nevjerovatno je da ovo sve nije dostupno javnosti, u cjelosti, bez ikakvog editovanja. I tako za cijeli rat.

Kažu Senad ukrao snimke iz arhiva. Jebote, kako je moguće da snimci od historijskog značaja završe u nečijem podrumu.

[_BataZiv_0809]

Ali covjece koja panika i haos. Generali JNA koji slusaju novinara/urednika sta im skoro pa naredjuje, nase Predsjednistvo ko djeca u svlacionici pred fizicko, Ganic forsira, Aliji neugodno jer je u celjusti nemani i pokusava bit sabran, vojna lica bogaraju, a sve to narod, u vremenu bez interneta i lako dostupnih informacija, gleda i konta kako je sve otislo u picku materinu, dok vani odjekuju detonacije

Bio sam klinjo kad se ovo sve desavalo, ali su mi slike i mirisi tog vremena cijeli dan pred ocima/u nosu. Knedla u grlu i danas nakon 30 godina kad je sve proslo i kad znam sta ce dalje biti, uhvatim sebe kako se nadam da ce se dogovoriti, kako ce sve ovo stati

Kud pogledah u lijepu picku materinu

[n+1]

Koliko je narod bio vatren, sa svim pozitivnim i negativnim konotacijama toga. Ako ništa, danas rata ne može biti jer nema tog naroda koji bi goloruk krenuo na kuću iz koje se puca.

Sad nas boli kurac za sve.

[SmokingMan]

Da li se od starije raje sjeća kada su se transporteri JNA stacionirali na Mojmilu, i kada su tačni snage UN.a ušle u Sarajevo?

[_BataZiv_0809]

Koliko je narod bio vatren, sa svim pozitivnim i negativnim konotacijama toga. Ako ništa, danas rata ne može biti jer nema tog naroda koji bi goloruk krenuo na kuću iz koje se puca.

Sad nas boli kurac za sve.

Na 1:59 spominje kako CD radio iz Zenice salje prenos emisije prema Glasu Amerike i Radiju Slobodna Evropa. Tu sam se bas slomio

Kad se sjetim kako su ezdea stakori Zorana Misetica isprozivali kasnije, sjeme im se zatrlo

[GandalfSivi]

Da li se od starije raje sjeća kada su se transporteri JNA stacionirali na Mojmilu, i kada su tačni snage UN.a ušle u Sarajevo?

Mislim da je JNA dosla na Mojmilo tamo 11-12 maja, i jedna od prvih stvari je bila da zapucaju po Nedzaricima zbog blokade Dobrinje. Nosili im ljudi pite na Mojmilo tamo 13 maja, kada je dosta ljudi i napustilo Dobrinju preko Mojmila brda. Onda je JNA zamijenila komandira na Mojmilu, pa su onda i oni malo promijenili mete.