pasce wrote:Što se mene tiče zadovoljio bih se sa minimalnom korekcijom zakona.
Gradom hoda hiljade pasa lutalica. 95% ljudi koje ima pse ne stavlja im brnjice, a policija koristi zakon koji govori da psi koji imaju vlasnike moraju imati brnjice i biti na uzici na javnoj površini, samo kada ga zloupotrebljava obračunavajući se sa pojedincima, dok siledžije redovno prolaze nekažnjeno.
Dakle, dok se ne naprave azili i ograđene površine za pse, da se zakon o "brnjicama i uzicama" a posebno dio sa brnjicom stavi van snage.
Kada se riješi problem uličnih pasa i napravi se minimum po jedna lokacija u svakoj opštini gdje ljudi mogu pustiti psa da slobodno se kreće, onda se zakon u današnjoj formi može provoditi.
Naravno, da svaki čovjek koji ima psa odgovara za ono što pas napravi, isto kao što svaki roditelj odgovara za svoje dijete, svaki vlasnik auta ono što je autom napravio, zloupotreba noža, sarafcigera, cigle, čekića, itd.
Policija je loša, a ovakva šuplja i nenormalna pravna regulativa im omogućava da se po zakonu kurče.
Ili još jedna mogućnost, a to je da se zabrani izvođenje pasa uopšte na javne površine ili da se uopšte zabrani držanje pasa, direktno i otvoreno. To uostalom današnja zakonska regulativa govori, samo indirektnim putem. Jer vlasnik psa ako nema vlastito zemljište, ne može psu pružiti dovoljno kretanja (radi zakona da pas mora biti na uzici i sa brnjicom.
Naravno, nedvosmisleno sam za izgradnju azila i svakako protiv puke eliminacije svih pasa lutalica, jer 95% njih nisu uopšte agresivni. Mnogo veća mogućnost je da vas povrijedi čovjek a ne pas, pa agresivne ljude niko ne miče sa ulica, a pogotovo ih ne ubija. Uostalom to potvrđuje i statistika. I danas veterinarska inspekcija je dužna da ukloni i uspava svakog agresivnog uličnog psa za kog ima dokaza da je takav.
Pas je domaća životinja. Nije tražio da to bude, nego ga je čovjek iskoristio i napravio takvim. Sad ga želi ubiti jer od njega nema dovoljno koristi i jer se prema njemu ponašao neodogovorno. Da budem otvoren, u dijelu Bosne koji je "naš" od rata pa na ovamo vodi se kampanja protiv pasa jer su oni prljavi i drže ih ljudi koji nisu posebno ili nisu uopšte islamski orijentisani. Svi zakoni i sve ostalo što se radi je čisto sprovođenje sile kako nad vlasnicima pasa, tako i nad psima sa ulica.
Psi na ulicama su se davno mogli staviti pod kontrolu i to bez nekih ogromnih troškova. No pare su pokrane i kardu se i danas, kao i za sve drugo, pa su sad krivi oni, krivi su vlasnici, kriva su udrženja za zaštitu životinja, itd. Samo nisu krivi oni koji su opljačkali sve da bi se enormno obogatili.
Jedan azil za 500 pasa može priuštiti svaka sarajevska opština već 10 godina. Da ima 4 azila po 500 pasa i da su u pogonu 5 godina, stvari bi se totalno stavile pod kontrolu.
ti si jedan od onih građana svijeta koji miliša da su svi ljudi i psi dobri. Nažalost nije. Ima dobrih ljudi i dobrih pasa. Ima loših ljudi i loših pasa. Ja sam imao nesreću da nailazim i na jedne i na druge
Meni ulični psi ne smetaju, mada neku noć su me izgrizli dok sam spašavao jedno štene. Da to nisam radio, ne bi me ujeli.
Da rekonstruišemo situaciju:
Hodao si besposlen i vidio negdje promrzlog i usamljenog cuku. Kao dobričina si se sažalio, pričao, htio da ga pomiluješ itd. Da ga ohrabriš i utješiš itd. Dijalog tebe i cuke
TI: Ma cukice slatkice, ma što si mi sladak, ma što si mi divan, ma što si mi kras
CUKO: Grrr, grrrrrrrrrr
Ti: Ma ko je tebe dirao, tako slatkog, tako ....
CUKO: Grrrrrrrr, grrr av grrrrrrrrrrrrrrrr, av grrrrrr avvvvvv avvv grrrv avvv griz, njam mljac, av av ava mljac , grrrrr, ava av
Ti: je li te nešto boli dušo
Sjedeće čega se sjećaš je da ležiš na stolu u hitnoj da te med. tehničar pita "Je li te nešto boli dušo" ?
Nisi nažalost ni prvi ni jedini kojem je ovo bila škola i drugi put ćeš pametnije što bi rekao moj omiljeni pjesnik Gibonni. Znam nekoliko ljubitelja pasa koji su skupo platili svoju ljubav prema psima, te u im u hitnij morali spašavati prste ili tkivo noge. Tim ljudima koji su kasno došli pameti nije žao ni razderanih farmerki ni poderane jakne, nije im žao ni šavova ni modrica. Žao im je da su vjerovali u nešto, vjerovali su da su psi posebna, koro nadnarvna bića, divna, umiljata plemenita bića koja samo donose radost. Ipak, na najgori mogući način su shvatili da i psi kao i ljudi mogu biti i agresivni i krvoločni i nanositi bol.
Kafilerija je bila radna jedinica javnog preduzeća Rad koje je u vlasništvu Kantona, a finasirana tako da je Kanton uplaćivao grantove Gradu, a Grad tvrdio da oni finasiraju rad iste. Nigdje veze.. 
