Šta je obilježilo vaše djetinjstvo?

[SandraB.]

[charrrmed]

@Op3r4t0r

[raoul duke]

RAT.. Dabogda pocrkali dušmani, sve od Izetbegovica, preko Tuđmana, do Milosevica i Karađica..

[Bosanski_kralj]

Rat... Granatiranje svakodnevno, bježanje po skloništima. U daljini čuješ četnike kako pustaju Cecu na razglas i govore kako će nas malu djecu peći na ražnju...
Ipak jedan detalj mi je obilježio djetinjstvo i poslije toga se baš i nisam oporavio. Poginuo mi tetak, pogodio ga metak u glavu, malo više oka. I ono dženaza, masa raje, kiša, tmurni oblaci, a običaj je bio da prije odlaska na mezarje porodica posljednji put vidi poginulog. U toj svoj gužvi ja se prikradem i taman vidim kad su mi mrtvog tetka otkrili. Tu sam se skamenio, nije bio ni sličan sebi, svu krv je iz sebe izgubio, umotan u bijelo platno, totalno drugačija osoba od one koju sam poznavao i očekivao. Od tada nisam bio isti, nigdje sam nisam smio ići, na svakom prozoru kuće sam vidio kako me taj lik posmatra...Dugo mi je trebalo da se od toga oporavim, ali danas sam valjda ok.

I da posebno su mi falili slatikiši i voće (banane posebno)

Jbg rat se samo završio ja sa mamom odem u goste, a kao običaj nalaže da se nekog voća slatkiša stavi pred goste. I tako ti gosti nas dočekaju i između ostalog stave na stol breskve. Onako fine rumene, privlače me, ali ja ne znam kako se jedu. Da li se gule, da li se režu, mogu li se gristi onako kao jabuka? Hiljadu pitanja, a bilo me sramota pitati. Nisam ih taj dan ni okušao.

[Escape]

nakon toga:

[terra_incognita]

zimski sladoled mmmmmm

[Revolucionar ★]

Cjelodnevno igranje sa rajom, izmisljanje nekakvih novih igara, gledanje TV-a se svodilo samo na pregledavanje Pokemona i slicnih zajebancija, a onda skola ili igraliste . .

..sjecam se i one ribe sto se dobijala u vojsci u sklopu lunch paketa, velika ovalna konzerva ..

.. najbolje zivotno doba

[LightRain]

Osim što sam bila skoro svaka životinja koja obituje na planeti, često sam se pentrala po drveću na način da mi je to bilo prirodno okruženje...više sam bila na grani nego na zemlji.

Onda naravno nezaobilazan rat, smrt u familiji, ali na sreću rata se ne sjećam u onom pravom hororu jer sam bila mala eto dosta mi je stvari u magli.

Crtani "Čudesna šuma"
Plavi orkestar

dalje..













Nikad se nisam voljela igrati tipično ženskih ni tipično muških igara..
Bebe, barbike, lastike to mi je bilo uvijek dosadno
kao i one igre sa pištoljima i puškama

Al su uvijek bile igre: Žmira, planovi, gradovi, klikeri, sličice, takmičenje u čemu sve ne...
Najljepše od sveg je što si od 9 ujutru do 9 naveče vani... Eh da mi je opet u to vrijeme, nostalgija me puca

[NIN]

'Opstanak' na RTB

[S4mpion]

[honky tonk]

- me guuuuustaaa!! btw, znal neko gdje ih ima jos?

i nema slike ono lizalo crveno dracula s ukusom visnje i zvakom unutra.

+ jos mnogo toga....

[shambho]

Ima sok zvaka bude u Marsu na Cobaniji.

[honky tonk]

Ima sok zvaka bude u Marsu na Cobaniji.

sutra sam tamo!
hvala!

[oridjidji]

rat i skupljanje granata, gelera, cahura i svakojakog oruzja, na desetke metara od linija odbrane na dobrinji.

[TVRTKO_Bosanski]

Ko djeca smo po zimi skupljali gelere i stavljali ih u grudve pa isli u rat protiv susjedne mahale. Najtezi cin tog rata bilo je ako si spor pa te raja iz druge mahale zarobi i izudara. Mislim da me u zivotu vise nikad nije vise bilo strah od tog "zarobljavanja".
Isto po zimi smo pravili tzv. slicurice od gajbi za sokove ili pive. Stare sive gajbe od sarajevske pive imale su najbolju plastiku i ko je posjedovao slicurice od tog materijala smatran je facom u raji. slicurice smo razumije se mazali svijecom kako bi lakse i bolje klizile po snijegu.
Prvo biciklo sam dobio nekad poslije rata kada su vec sva dijeca iz mahale uveliko imala BMX. Ja sam dobio od dede svoga malog ponija bez kocnica. Zbog slabog bicikla nikada nisam imao tu cast da pobjedim u mahalskim trkama. Patike su mi sve bile razvaljene od kocenja na zadnju gumu.
Mi muska djeca iz mahale od jedne napustene kuce smo napravili svoju vojnu komandu u kojoj smo pravili planove kako da osvojimo komandu iz susjedne mahale. Pad komande pod neprijateljske snage znacio je veliku sramotu. Neprijateljska vojska kao znak svoje premoci nakon zauzimanja kasarne pisala je po nasim prostorijama.
A djevojcice iz mahale imale su isto tako jednu napustenu kucu u kojoj su se igrale "domacica". Mi hrabri ratnici nakon iscrpnih bitki smo svracali kod njih na "kafu".
Od hrane sjecam se onih sivih ili mis kaki boje lunch paketa. Neki su imali slatkise u sebi (obicno neki keks ili cokoladicu) a neki nisu. Uvijek sam bio zestoko razocaran kada bi nam tata donijeo taj bez slatkisa. Sjecam se da sam plakao i molio ga da ide donijeti drugi.
Sjecam se jos i nekog mislim holandskog sira. Sir je bio u konzervi i mogao se mazati na krisku. Kako je samo bio dobar taj sir. Nikada ga necu zaboraviti i sada osjetim okus tog sira u ustima kad pomislim na njega ali nikad poslije ga vise nisam nasao.
Sjecam se nakon rata kada sam prvi put probao sudjuk. Donijela nam tetka. Nisam znao kako se jede. Zapravo nisam znao da treba prvo da se oguli. Sjecam se maminog stida i tetkinih suza zbog toga.
Sjecam se kako smo ja i sestra u skolu isli ona u prvu smjenu ja u drugu. I kako smo imali samo jedne cipele i jednu jaknu koje nam je mama nasla u nekoj humanitarnoj organizaciji. Pa sam morao uvijek cekati da sestra dodje iz skole da bi mi dala jaknu i cipele pa sam morao uvijek da trcim do skole kako ne bi zakasnio.
I tako. Jedno djetinjstvo u kome je rijeci "nema" i "rat" bili svakodnevnica a koje je ipak bilo puno smijeha, trke, belaja, radosti i tuge. I sad kad vidim kako djeca odrastaju uz internet i facebook, zahvalan sam Bogu sto sam se rodio bas u to vrijeme cije nedace i neimastina su me barem napravili boljim covjekom koji zna cjeniti male stvari.

[Kladara]

[Josip_]

Tema
Dok citam vase postove lijepa sjecanja naviru, a vala ima i onih ruznih kojih necu da se sjecam.
7 puta razbio bradu, Bruce Lee,fudbal, Kantari(najjaca igra), Panini slicice, Liga Sampiona, Bundesliga i nezaboravni odlasci u "jebacinu"

[Max Bunker]

Rat i sve sto ide uz to prokletstvo. Nakon rata, SEGA ( ona sa pijace ), onda onaj sat sto nije imao kazaljku za sekunde, nego pauka pa paukova mreza, Bubamara, Eskimo sladoled ( kako se vec zvao ).

P.S.
Jel' se jos neko pamti one satove, fol digitalne, sto su dolazili u humanitarnoj pomoci ( ja mislim sa sapunom ili tako necim ) ?

[LightRain]

Rat i sve sto ide uz to prokletstvo. Nakon rata, SEGA ( ona sa pijace ), onda onaj sat sto nije imao kazaljku za sekunde, nego pauka pa paukova mreza, Bubamara, Eskimo sladoled ( kako se vec zvao ).

P.S.
Jel' se jos neko pamti one satove, fol digitalne, sto su dolazili u humanitarnoj pomoci ( ja mislim sa sapunom ili tako necim ) ?

Hahahah fkt...sjećam se tih satova

[oridjidji]

Ko djeca smo po zimi skupljali gelere i stavljali ih u grudve pa isli u rat protiv susjedne mahale. Najtezi cin tog rata bilo je ako si spor pa te raja iz druge mahale zarobi i izudara. Mislim da me u zivotu vise nikad nije vise bilo strah od tog "zarobljavanja".
Isto po zimi smo pravili tzv. slicurice od gajbi za sokove ili pive. Stare sive gajbe od sarajevske pive imale su najbolju plastiku i ko je posjedovao slicurice od tog materijala smatran je facom u raji. slicurice smo razumije se mazali svijecom kako bi lakse i bolje klizile po snijegu.
Prvo biciklo sam dobio nekad poslije rata kada su vec sva dijeca iz mahale uveliko imala BMX. Ja sam dobio od dede svoga malog ponija bez kocnica. Zbog slabog bicikla nikada nisam imao tu cast da pobjedim u mahalskim trkama. Patike su mi sve bile razvaljene od kocenja na zadnju gumu.
Mi muska djeca iz mahale od jedne napustene kuce smo napravili svoju vojnu komandu u kojoj smo pravili planove kako da osvojimo komandu iz susjedne mahale. Pad komande pod neprijateljske snage znacio je veliku sramotu. Neprijateljska vojska kao znak svoje premoci nakon zauzimanja kasarne pisala je po nasim prostorijama.
A djevojcice iz mahale imale su isto tako jednu napustenu kucu u kojoj su se igrale "domacica". Mi hrabri ratnici nakon iscrpnih bitki smo svracali kod njih na "kafu".
Od hrane sjecam se onih sivih ili mis kaki boje lunch paketa. Neki su imali slatkise u sebi (obicno neki keks ili cokoladicu) a neki nisu. Uvijek sam bio zestoko razocaran kada bi nam tata donijeo taj bez slatkisa. Sjecam se da sam plakao i molio ga da ide donijeti drugi.
Sjecam se jos i nekog mislim holandskog sira. Sir je bio u konzervi i mogao se mazati na krisku. Kako je samo bio dobar taj sir. Nikada ga necu zaboraviti i sada osjetim okus tog sira u ustima kad pomislim na njega ali nikad poslije ga vise nisam nasao.
Sjecam se nakon rata kada sam prvi put probao sudjuk. Donijela nam tetka. Nisam znao kako se jede. Zapravo nisam znao da treba prvo da se oguli. Sjecam se maminog stida i tetkinih suza zbog toga.
Sjecam se kako smo ja i sestra u skolu isli ona u prvu smjenu ja u drugu. I kako smo imali samo jedne cipele i jednu jaknu koje nam je mama nasla u nekoj humanitarnoj organizaciji. Pa sam morao uvijek cekati da sestra dodje iz skole da bi mi dala jaknu i cipele pa sam morao uvijek da trcim do skole kako ne bi zakasnio.
I tako. Jedno djetinjstvo u kome je rijeci "nema" i "rat" bili svakodnevnica a koje je ipak bilo puno smijeha, trke, belaja, radosti i tuge. I sad kad vidim kako djeca odrastaju uz internet i facebook, zahvalan sam Bogu sto sam se rodio bas u to vrijeme cije nedace i neimastina su me barem napravili boljim covjekom koji zna cjeniti male stvari.

Ti ko da si na Dobrinji zivio. Najace od svega mi je bilo, mi njima cetnici, oni nama i fljas ratovanje, kamenjem, palijama, svime sto se nadje. Zbog te zajebancije dobio sam kamencugu u glavu i tri sava posred glave. Upadanje u tudje prostorije i pisanje bila je dobra zajebancija, ali jos jace je bilo podvaliti nekome soru u flasi na lopti. Kad se sjetim kad je furka u mahali bila, gadjanje blatom pomocu siblja, uzmes sipku i stavis blata na nju i gadjas, to je bila softcore varijanta ratovanja raje protiv raje. Kad se zajebancije sa plestigasom sjetim, nije bilo bandere koju nismo polupali radi paljenja plestigasa u ulici, a ni auta radi zajebancije. Sjecam se kada smo uciteljici se dogovarali da razvalimo auto jer se hvalila kako je njena ajkula ostala citava.
Nije joj radost dugo trajala. Same haj ti, meni je uciteljica tebi nije, ti se popenji na sajbu, pa cemo mi za tobom. Tri minuta kasnije 4 nas skacemo po autu, demoliramo ga kompletnog. Ali nikada necu zaboraviti vodovod na Mojmilu i zajebanciju gore u ratu, kad smo se penjali s rajom i svih cirkusa. Najzalivije mi je bilo sto zastavu s ljiljanima, izbusenu ko sito, nisam pokupio na Mojmilu kada smo se popeli na njega par mjeseci nakon pada prvi put. Bilo je tu svega, pa kad sam uletio sa citavim metkom od PATA 30 u policijsku stanicu, nece niko da ga uzme, kazu ima rasprskavajuci vrh. Pa na nastavu dosao sa zrnom od PATA 40 hahaha baci na klupu, a kila zeljeza gruhnu. Kaze meni uciteljica meni sta to lupa tu, rekoh nista. Kad je vidjela sta sve nosam po torbi rekla mi je da to vise nedonosim u skolu. Nadjem od minobaca 30 ili 60 na Mojmilu rep i nadjem vrh i sastavim granatu i da se pohvalim starijoj raji, iznesem granatu vani i sretnem jednog tada cicu, joj jes me isamaro. Kaze kud si kreno sa tim, rekoh da pokazem raji, kaze on daj to, nedam, nije prava, eksplodirala, ma sta nije prava pizda ti materina, u jes me isamaro i danas ga se sjecam hahahahhaah

Kakav sam sejtan bio. Kreten mali jedan kroz jedan. Al kad jednom dole zajebanom liku razbi sajbu na autu. Pa kad nas je u liniju poredo. Lazi petljaj zaklinji se Bogom da nisi. A on sa ribarskim stapom doso da nas siba.
Pa UN izbrijem na glavi, starija me raja nafura. Majka me mal nije udavila. A uticeljica me lozila da se osisam bruku vremena. A u inat svima UN stoji na glavi.

[Black swan]

[JeronimoBa]

Poni biciklo, pentranje po drveću, igranje kojekavih igara po šumi, plašljivac pištolj, noževi, čakije, lukovi i strijele... I onda je došao rat, preko noći se odraslo, i u ARBIH, braniti zemlju...

[damke_85]

red igre i bezbriznosti pa red rata, smrti, gladi...

I da ne bude sve crno, sjećam se i ove knjige, koju imam i dan danas, dobila je za 7. rođendan.

aaaaaaaaaaaaaaa sjecam se ove knjige i ove djevojke sa korica aaaaaaaaaaaaaa hvalaaaaaaaaaa!

[Black swan]

priznaj da si ga bacao

[LeonardoAC]

ja sam na ovom zore dočekivao