Vehabizam - posljedica duhovne nezrelosti muslimana
Moderator: Bloo
-
- Posts: 160
- Joined: 27/01/2006 22:27
#1 Vehabizam - posljedica duhovne nezrelosti muslimana
Od 72,koliko se sjecam da je receno, pravca u islamu koja ce nastati do Sudnjeg dana, samo ce jedan biti ispravan, a to je put Bozjeg poslanika Muhammeda a.s., pa se tim pravilnim putem moze smatrati sunijski red, koji je ujedno i najbrojniji...
Eh, posljedica duhovne nezrelosti muslimana dovela je do pogresnog tumacenja tih redova Kur'ana, pa je dio muslimana krenuo put vehabizma, ekstremnog oponasanja Muhammeda a.s.,njegovih postupaka, pa cak i izgleda....
Taj ekstremni put granici sa osnovama islamskog ucenja, te se cak moze smatrati da izlazi iz islama,odnosno iz prave vjere...
Da li je danas kada je arapsko drustvo,mozda bar malo sazrelo po tom pitanju, da vrh svjetske uleme proglasi ovaj ekstermni red neislamskim, te tako prije svega spasi islamske narode od daljnjih ratova...
Zasto ratova? Pa verhabije imaju obicaj da zloupotrebljavaju riječi iz Kur'ana, pa tako bombaše samoubice, nazivaju šehidima onima koji su poginuli na Allahovom putu, iako Kur'an zabranjuje ubijanje nevinog...oni tumace ubijanje nevinih kao borbu,a nevine izricito kao nevjernike i one koji zasluzuju kaznu...
Ne znam je li islamsko drustvo dovoljno zrelo za ovaj korak, ili ce biti tek za 100 godina, kada ce mozda vec biti kasno,a svijet ce se tresti od vjerskih ratova....?
Eh, posljedica duhovne nezrelosti muslimana dovela je do pogresnog tumacenja tih redova Kur'ana, pa je dio muslimana krenuo put vehabizma, ekstremnog oponasanja Muhammeda a.s.,njegovih postupaka, pa cak i izgleda....
Taj ekstremni put granici sa osnovama islamskog ucenja, te se cak moze smatrati da izlazi iz islama,odnosno iz prave vjere...
Da li je danas kada je arapsko drustvo,mozda bar malo sazrelo po tom pitanju, da vrh svjetske uleme proglasi ovaj ekstermni red neislamskim, te tako prije svega spasi islamske narode od daljnjih ratova...
Zasto ratova? Pa verhabije imaju obicaj da zloupotrebljavaju riječi iz Kur'ana, pa tako bombaše samoubice, nazivaju šehidima onima koji su poginuli na Allahovom putu, iako Kur'an zabranjuje ubijanje nevinog...oni tumace ubijanje nevinih kao borbu,a nevine izricito kao nevjernike i one koji zasluzuju kaznu...
Ne znam je li islamsko drustvo dovoljno zrelo za ovaj korak, ili ce biti tek za 100 godina, kada ce mozda vec biti kasno,a svijet ce se tresti od vjerskih ratova....?
-
- Posts: 1098
- Joined: 05/10/2005 17:43
- Location: Bikini Bottom
#2
vehabizam je posljedica doslovnog- umalo ne napisah fasistickog- tumacenja islama, o nezrelosti ne moze biti rijeci s obzirom da to stajaliste dijele i zastupaju odrasle, dakle zrele osobe...
bojim se da vehabizam nije samo problem manje grupe muslimana, mnogi muslimani - vjernici gledaju i previse blagonaklono na ovu opasnu drustvenu pojavu, a da ne govorimo o nepostojanju bilo kakvog kritickog stava naspram ekstremistickih pojava iz islamskog svijeta, a na ruku im ide i arogantna neokolonisticka politika zapada naspram zemalja sa muslimanskom vecinom. vehabizam je fenomen s kojim prije svega treba da se obracuna klerikalni red muslimana. Za mene kao ateistu takve sitnice ne igraju ama bas nikakvu ulogu. Za mene je musliman kako Bin Laden tako i pripadnici moje blize i sire familije.
bojim se da vehabizam nije samo problem manje grupe muslimana, mnogi muslimani - vjernici gledaju i previse blagonaklono na ovu opasnu drustvenu pojavu, a da ne govorimo o nepostojanju bilo kakvog kritickog stava naspram ekstremistickih pojava iz islamskog svijeta, a na ruku im ide i arogantna neokolonisticka politika zapada naspram zemalja sa muslimanskom vecinom. vehabizam je fenomen s kojim prije svega treba da se obracuna klerikalni red muslimana. Za mene kao ateistu takve sitnice ne igraju ama bas nikakvu ulogu. Za mene je musliman kako Bin Laden tako i pripadnici moje blize i sire familije.
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9841
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#3
Jel vi imate ikakvog pojma o historiji tog pokreta?
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9841
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#5
h?spongebob wrote:podastriBosanac sa dna kace wrote:Jel vi imate ikakvog pojma o historiji tog pokreta?
@andjelka hvala na linku....
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#6
Religija i destrukcija: Vehabije - od Arabije osamnaestog stoljeća do Balkana u dvadeset i prvom
Historija bez samoglasnika
Suradnica Dana analizira vehabizam kao dominantnu ideologiju saudijske kraljevske kuće i govori o njegovom utjecaju na noviju historiju islama. Najvažniji dio ovog eseja bavi se uplivom vehabizma među balkanske muslimane u posljednjih desetak godina. Taj nam je upliv svima očevidan i u bosanskom tradicionalnom urbanom krajoliku
Maja Lovrenović (DANI; Broj 427)
Tri najznačajnija grada islamskoga svijeta u proteklih pedeset godina promijenili su svoja lica do neprepoznatljivosti: Jeruzalem, Bagdad, Meka. U slučaju Jeruzalema, reći da se radi i o jednako značajnom židovskom i kršćanskom gradu, bilo bi tek puko politički korektno pobrajanje očitog i dobro znanog. Izbjegavajući ovu zamku nominalne multikulturalnosti, američki pisac Ammiel Alcalay formulira uzajamnosti semitskih naslijeđa tog dijela svijeta kao iskustvo ispleteno iz dva naroda izgrađena oko suglasnika - a koji su jedan drugom samoglasnici. Te su samoglasnike, pak, razne isključujuće ideologije političkog, vjerskog i nacionalnog čistunstva u proteklom stoljeću uspješno razdvojile i uklonile, ne samo u intelektualnom i političkom jeziku već i s fizičkog lica zemljopisa i gradova.
U svojoj knjizi Facts on the Ground, američka antropologinja Nadia Abu El-Haj daje detaljnu analizu arheološke prakse i stava prema historijskom naslijeđu Izraela/Palestine u proteklom stoljeću, s posebnim poglavljem koje se odnosi na Jeruzalem/Al-Quds, gdje se buldožer kao instrument arheologije pojavljuje prvi put u historiji te struke.
Baština i buldožer
Iračka kulturna baština se u dvadesetom stoljeću također počinje susretati s buldožerom, doduše, ne kao arheološkim, već vojnim i pljačkaškim oruđem. Od iransko-iračkog rata, preko prvog zaljevskog do ovog najnovijeg, drevne spomeničke cjeline (Babilon, Samarra, Ur, Tell al-Lahm, itd.) korištene su kao vojni štitovi, osmatračnice, artiljerijske baze, rovovske linije, avionske i helikopterske piste, parkirališta za teška vojna vozila.
U proljeće 2003. godine, dok je američka vojska u Bagdadu čuvala druge strateški vrijedne objekte poput zgrade ministarstva za naftu, opljačkani su Irački nacionalni muzej i Nacionalna knjižnica i arhiva. Od tad je pljačka historijske baštine diljem iračkih arheoloških lokacija dobila gotovo industrijske proporcije, o čemu mediji vrlo rijetko izvještavaju. A iz Bagdada, nekoć veličanstvene luči islamskoga svijeta, danas stižu samo vijesti o svakodnevnim žrtvama bombaša samoubojica i kaosu na rubu građanskog rata, i da ga ubrzano napušta njegova intelektualna elita. Vakuum za njom ispunit će najvjerojatnije vjerski ekstremisti.
Ni Meku, najsvetiji islamski grad, u protekla dva desetljeća nije mimoišao buldožer kao instrument tumačenja historijskog naslijeđa. Ovaj put, ne u rukama nekog drugog, već u vlastitoj radikalnoj vjersko-političkoj izvedbi. Početkom ovog mjeseca, iz Saudijske Arabije stigle su alarmantne vijesti o građevinskoj mašineriji koja se, uz blagoslov radikalnog tumačenja islama saudijskih vjerskih vlasti, sprema prerovati samo mjesto rođenja Poslanika Muhameda. S takvim tumačenjem, koje interes za historijske građevine i mjesta vidi kao jedan oblik idolopoklonstva, u protekla dva desetljeća uništeno je oko 95 posto mekanske tisućljetne arhitekture.
Saudijski arhitekt Sami Angawi, stručnjak za oblasnu islamsku arhitekturu, početkom augusta za britanski Independent rekao je da se s Mekom i Medinom možemo pozdraviti. Od cijele bogate i višeslojne historije ta dva sveta grada, netaknuto je preostalo još samo dvadesetak građevina koje potječu iz vremena Poslanika, a i njima prijeti uništenje. Angawi kaže: "Ovo je kraj historije Meke i Medine, i kraj njihove budućnosti."
Doktrina Sauda
Kuća Sauda je svoju apsolutnu nasljednu monarhiju u Saudijskoj Arabiji postavila početkom dvadesetog stoljeća, no već generacijama prije dolaska na vlast imala je veze i bila oblikovana političko-vjerskom doktrinom koja je danas nametnuta kao jedino ispravno i izvorno tumačenje islama. Ova doktrina poznata je pod imenom vehabizam, iako se sami sljedbenici radije biraju zvati selefijama nego vehabijama, pozivajući se na prve generacije muslimana nakon Poslanika i povratak izvornom islamu iz toga doba.
Začetnik ove doktrine, Ibn Abd al-Wahhab, sklopio je savez s Muhammadom Ibn Saudom 1744. godine, prema kojem su imali podupirati jedan drugog u ostvarenju svojih analognih vjerskih i političkih ambicija na Arapskom poluotoku - al-Wahhab je imao postati imam, vjerski vođa, dok je Ibn Saud imao biti amir, politički vođa.
Međutim, kako Alma Imamović naglašava u svome magistarskom radu Wahhabism in Bosnia and Herzegovina, potrebno je razlučiti između vehabizma osamnaestog stoljeća i (neo)vehabizma u dvadesetom: "Dok se vehabizam 18. stoljeća smatra reformističkim pokretom i opskurnom pojavom u zabačenom kraju Osmanskog Carstva, (neo)vehabizam 20. stoljeća jest politička ideologija, prerasla u međunarodni fenomen."
Veliki broj stručnjaka za međunarodne odnose slaže se s konstatacijom da bi ovakva vjersko-politička doktrina najvjerojatnije ostala tek obilježje jedne pustinjske sekte, kao antropološki i teološki kuriozitet, da nije došlo do otkrića nafte na Arapskom poluotoku. Zahvaljujući velikim bogatstvima stečenim od eksploatacije nafte u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, i prestižu zbog prevlasti nad svetim islamskim gradovima, vehabizam/selefizam stekao je moć da se i izvan Saudijske Arabije promovira kao jedini valjani islam.
No, Andras Riedlmayer, stručnjak za osmansku historiju i islamsku arhitekturu na univerzitetu Harvard, također ističe: "Shvaćanje da su vehabije 'konzervativni' muslimani jest pogrešno. Samu srž konzervativnosti čini poštivanje historije i tradicije i nastojanje da se očuvaju tradicionalne vrijednosti. Vehabije nisu konzervativci, već radikali, koji - poput američkih fundamentalističkih protestanata - preferiraju primitivno, bukvalno čitanje Svete Knjige nad onim što oni nazivaju 'beskorisnim proučavanjem knjiga', i žele otkloniti tisuću godina islamske historije i običaja. Zapravo, među svim muslimanima, jedino su vehabije oni koji prilično novotarski (što je riječ koje se oni gnušaju) tvrde da tijekom 1.100 godina prije al-Wahhaba i kuće Sauda nitko nije shvatio islam kako treba."
Osvajanje osmanskog Iraka
Jedno takvo doslovno vjersko tumačenje tradicionalnih islamskih mjesta i običaja kao opasnosti koja vodi k idolopoklonstvu, pratilo je politički uspon kuće Sauda na Arapskom poluotoku od početka devetnaestog stoljeća. Ustajući protiv Osmanskog Carstva 1801. godine, dok se ono branilo od Napoleonove invazije u Egiptu i Palestini, saudijsko-vehabijska vojska osvojila je osmansku provinciju Irak, a među islamskim svetištima uništenim i oštećenim u tom pohodu bila je i kupola na grobu imama Huseina, Poslanikova unuka, u Karbali.
U narednim godinama, vojska Sauda bin Abdul Aziza osvojila je svete gradove Meku i Medinu, a nova vlast krenula je u opsežno pročišćavanje islamskoga naslijeđa. U sistematskom uklanjanju svakog islamskog mauzoleja, svetišta i nadgrobnog spomenika, uništene su i kuće gdje su rođeni Poslanik, njegova kćer Fatima, zet Ali, i prva dva kalifa Ebu Bekr i Omer. Pošteđene su bile samo Ka'ba u Meki i Džamija Poslanika (s njegovim grobom) u Medini. Sljedećih sedam godina, muslimanima na hadžu bio je zabranjen pristup svetim gradovima ukoliko ne bi pristali slijediti vehabijsku doktrinu. Osmansko Carstvo vratilo je svete gradove 1813. godine, no stoljeće kasnije, po njegovu raspadu nakon Prvog svjetskog rata, plaćena i naoružana britanskim novcem, u njih ponovno ulazi saudijska vojska.
Od tad, 1920. godine, do danas, u nastavku sistematskog uklanjanja islamskih historijskih mjesta i spomenika, uništena su, među ostalim, groblja Džennet ul-Mualla u Meki, s grobom Hatidže, prve Poslanikove supruge (i njezina kuća u gradu), i Džennet ul-Baki u Medini, s grobovima brojnih islamskih historijskih ličnosti; gotovo svi izvori vode i bunari na kojima je Poslanik obavljao ritualno pranje, uključujući i ono u bašti njegova pratioca Selmana Farisija, koja je i sama sravnjena sa zemljom, a posljednje od tri stotine palmi što ih je Poslanik u njoj posadio, posječene su krajem sedamdesetih godina; grob hazreti Havve (Eve) u Džidi, grob Poslanikova oca, te grob i kuća Džafera Sadika (šestog imama iz Poslanikove porodice) u Medini, i kuće prvih imama Hasana i Huseina u Meki; historijske palače; brojne džamije i svetišta svih onih saudijskih nevehabijskih islamskih zajednica...
Samo u protekle četiri godine, sa zemljom je sravnjen historijski Dar ul-Erkam (kuća u kojoj su se okupljali prvi Poslanikovi sljedbenici), kao i historijske džamije el-Fadih i Benat un-Nedžar, a džamija hazreti Fatime, jedna od historijskih Sedam džamija, zatvorena. I njoj uskoro prijeti rušenje. Od svih ovih vrijednih historijskih "samoglasnika", iz jezika islamskog pamćenja zauvijek izbijenih buldožerima vehabijske ideologije i zamijenjenih prostranim parkiralištima, supermarketima i javnim toaletima, možda prošlogodišnji slučaj osmanske historijske utvrde Edžijad u Meki pruža najplastičniji primjer.
Ona je, kao i cijelo brdo na kojem se stoljećima uzdizala odmah u blizini Velike džamije, sravnjena sa zemljom, s objašnjenjem da je potrebno napraviti mjesta sve većem broju hodočasnika. A za komfor hadžija pobrinut će se poznata Bin Laden Group, koja na tom mjestu namjerava napraviti milijardu i pol dolara vrijedan kompleks Al-Bait: hotele s pet zvjezdica, robne kuće, parkiralište za 2.000 vozila i stambene tornjeve na trideset katova i s gotovo pet tisuća stanova. Smješten na najznačajnijoj gradskoj arteriji Meke, Al-Bait projekt predstavlja se kao "jedinstvena slika arhitektonske revolucije u Svetome Gradu".
Izvoz nafte i vehabizma
Velika naftna bogatstva omogućila su saudijskim sljedbenicima vehabijske doktrine da je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća počnu izvoziti jednako uspješno kao i naftu. S misionarskom dinamikom - u historijskoj analogiji s onom europskom, te nešto kasnije američkom, u Južnoj Americi i Africi - vehabizam je, prateći razne humanitarne (ali i terorističke) pravce, uz novac, hranu i ostalu pomoć siromašnim ili ratom razorenim sredinama, stigao i u druge krajeve svijeta.
U Afganistanu, talibani su ga, po dolasku Osame bin Ladena nakon što je bio protjeran iz Saudijske Arabije, zdušno prihvatili i nakalemili na svoje tumačenje islama, deobandizam, a novo shvaćanje o kulturno--historijskom naslijeđu potvrdili 2001. godine pred očima cijeloga svijeta, dinamitirajući poznate afganistanske kipove Buddhe. No, ono se ne odnosi samo na kulturno-historijska naslijeđa drugih.
Općenitost stava vehabijske ideologije prema običajima tradicije i mjestima historijskog značaja, koji čini njezin sastavni dio još od sredine osamnaestog stoljeća, dobila je 1994. godine svoj definitivni oblik u fetvi - poznatijoj pod brojem 16.626 - što su je izdale vrhovne saudijske vjerske vlasti, o zabrani veličanja historijskih mjesta i građevina. U njoj stoji: "Takve djelatnosti mogu dovesti do mnogoboštva, jer ljudi mogu pomisliti da mjesta imaju duhovnu vrijednost. A Poslanik (neka je Božiji mir njemu) zabranio je građevine na grobovima i molitve nad njima, jer je to jedan oblik mnogoboštva."
Koncem minulog rata, sa saudijskom novčanom pomoći, ova misionarsko-pročišćavajuća učenja stigla su i u Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo, čiji su se gradovi, duhovna i kulturno-historijska topografija na kraju dvadesetog stoljeća već bili našli na meti jednog agresivnog historijskog revizionizma, i buldožera, dinamita i artiljerije kao instrumenata jednog čistunskog stava prema tradiciji i naslijeđu.
O posljedicama prihvaćanja takve vrste pomoći po bosanske islamske tradicije još prije četiri godine upozoravao je Senad ef. Agić, glavni imam Islamske zajednice u Chicagu (SAD), u svome intervjuu u magazinu Dani: "Mislim da je kratkovidno primati takve donacije i misliti da se to neće odraziti na sliku islama u BiH."
Dvije godine ranije, u jesen 1999., kada su Dani donosili tekst o gradnji novih džamija nauštrb obnove starih i ulozi donacija iz arapskih zemalja, tadašnji muftija kosovski Rexhep Boja pokušavao je skrenuti pažnju na iste probleme u svojoj sredini: "Albanci su muslimani već preko pet stotina godina i nisu im potrebni stranci ŠArapiĆ da im kažu koji je pravi način prakticiranja islama." A da je pomoć itekako stigla u paketu s prosvjetiteljskim nastojanjima, govori i izvještaj za medije Saudijskog komiteta za pomoć Kosovu, izdan u septembru 1999. godine - polovica od ukupno četiri miliona saudijskih rijala (oko milion američkih dolara), potrošenih u prva tri mjeseca po završetku rata, bila je označena za troškove saudijskih vjerskih misionara na Kosovu.
Kosovo
Ukoliko se ovi problemi gledaju kroz prizmu obnove uništenih islamskih vjerskih historijskih objekata kojoj je sponzorirana saudijskim donacijama, te gradnje onih novih, moglo bi se reći da je saudijska arhitektonska revolucija stigla i u jugoistočnu Europu. Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu predstavlja samo jedan primjer s nešto sretnijim ishodom. Bombardirana i izvana oštećena tijekom opsade Sarajeva, unutrašnjost Begove džamije u poslijeratnoj "restauraciji" ogoljena je od svojih kaligrafskih i glaziranih ukrasa, te prekrečena u bolnički bijelo, da bi joj se tek od ljeta 2002. godine počela vraćati neka izvorna obilježja.
Historijska cjelina Hadum džamije iz 16. stoljeća u kosovskoj Đakovici, jedan od značajnijih spomenika osmanskog naslijeđa na Balkanu, nije bila te sreće. Iako je srpska vojska tijekom 1999. godine spalila trijem i granatirala minaret džamije, veliki dio ove historijske cjeline, koji obuhvaća mekteb i medresu iz 16. stoljeća, te knjižnicu iz 1733. godine, preživio je da dočeka obnovu što su je u ljeto 2000. godine zamislile i provele saudijske organizacije. Tom prilikom buldožerima su prerovane fasada knjižnice i zgrade stoljetnih škola, a s mezarja uz džamiju pokušalo se ukloniti i nišane koji također potječu iz osmanskog razdoblja - da se napravi mjesta novom islamskom centru. Pokušaj UNMIK-ovog odjela za kulturu da intervenira zaustavio se nakon što su im radnici saudijske organizacije za obnovu pokazali službene dozvole za svoj posao.
Iste godine, saudijske agencije obnovile su i Hamam džamiju u Peći, izvana ožutile i ustaklile, a iznutra okrečile u bijelo, tako da danas na njoj više ništa ne signalizira da se radilo o četiri stotine godina staroj osmanskoj bogomolji. U Prištini je tako, početkom 2001. godine, nestala Kater Llula džamija iz 18. stoljeća, neoštećena u minulom ratu na Kosovu, da se oslobodi mjesto za novu građevinu koja uključuje i supermarket u prizemlju. Naredbe za prekid uništavanja Kater Llula džamije, koje su stizale iz prištinskog Instituta za zaštitu historijskih spomenika, bile su potpuno ignorirane. Institut je do 2003. godine izdao 45 takvih naredbi na Kosovu, od toga ih je bilo uvaženo samo sedam. U Rahovcu je također staru džamiju iz 17. stoljeća smijenila nova od armiranog betona.
Bosna i Hercegovina
Problem prihvaćanja ovakvih donacija najuže je povezan s katastrofalnim ekonomskim i egzistencijalnim poslijeratnim okolnostima u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, gdje se čini da nema previše mogućnosti biranja. Na to je skrenuo pažnju i reisul--ulema Mustafa ef. Cerić u svome prošlogodišnjem intervjuu za berlinski Die Tageszeitung, izjavivši da je "Bosni potrebna pomoć i da stoga nije u mogućnosti odbiti novac iz Saudijske Arabije, koja, u svakom slučaju, ostaje saveznik Zapada", dodajući da je od zapadnih zemalja samo Švedska dala novac za obnovu nekih od 1.000 džamija uništenih u ratu. Neki primjeri, pak, govore da pomoć za obnovu može doći i bez "arhitektonske revolucije" ili ideološke prtljage: donacije koje je malezijska vlada dala za obnove džamija na Kosovu i u BiH (posebice Bijele, tj. Hadži Skender-begove džamije u Srebrenici, u njezinu tradicionalnom stilu), ili, recimo, ona koju su za obnovu džamije u Shqiponju/Jablanici kod Đakovice na Kosovu zajedno prikupile američka židovska organizacija American Jewish Joint Distribution Committee i prizrenska katolička biskupija...
A Bosna? Dovoljno je proći njome, kroz gradove... Kulturno-historijski i tradicionalni njezin zemljopis iz rata je izišao gotovo do neprepoznatljivosti izmijenjen u programu sistematskog razaranja historijskih i vjerskih građevina, spomenika i urbanih cjelina kao kulturne i duhovne potke njezina društva, a koji je bio ancilarna pratnja političkom i vojnom programu etničkog čišćenja i fizičkog uništenja države. Nakon rata, posljedice i tragovi tih programa preselili su se u ispolitizirani etničko--vjerski diskurs čistog i izvornog nacionalnog naslijeđa, i osobito njegove obnove. U toj obnovi i izgradnji, novo, veće i izvornije smjenjuje nekadašnje "samoglasnike" što su vezivali "suglasnike" jezika bosanskohercegovačkoga tradicionalnog urbanog krajolika. Pitanje je koliko on još uopće pamti bosanski.
Vučitrn
Atak na mezare
Ni Vučitrn, prvo osmansko sandžačko sjedište iz 15. stoljeća, nije bolje prošao. Početkom 1999. godine, Arkanovi su sljedbenici, nakon pokolja i pljačke, tenkovima gađali minarete gradskih džamija i buldožerima sravnili vučitrnske konake iz 18. i 19. stoljeća, i osmansku Čaršijsku džamiju. Na njezinu mjestu trebala je biti izgrađena pravoslavna crkva, no te planove pomrsila je američka intervencija na Kosovu. Odmah po intervenciji, u pomoć stanovništvu Vučitrna priskočila je organizacija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Čudesno preživjeli divljaštva Arkanovih sljedbenika, mezari i nišani pored džamije Gazi Ali-bega, utemeljitelja Vučitrna, što su od 15. stoljeća svojom kaligrafijom u kamenu ispisivali historiju mjesta, krajem iste 1999. godine osvanuli su razbijeni u komade.
Ljudima u Vučitrnu objašnjeno je kako su nadgrobni spomenici neislamska tradicija koja treba biti uklonjena prije početka humanitarnih aktivnosti, a lokalnom hodži, na mjestu oštećene džamije utemeljitelja grada, obećana je nova, "još veća, još islamskija". Početkom ovog mjeseca, pak, kosovski list Koha Ditore javlja o novim pokušajima uništavanja drevnih nišana u selima u okolici Prištine.
Kosovo i BiH
Cenzurirani izvještaji
Pored opsežne dokumentacije o uništavanju kulturno-historijske baštine Bosne i Hercegovine i Kosova, koju su u godinama nakon rata sastavljali stručnjaci poput Andrewa Herschera, Andrasa Riedlmayera, Michaela Sellsa, i drugih, o ulozi saudijskih organizacija i posljedicama njihovih donacija u obnovi, ne samo na Balkanu već i drugdje u svijetu, izvještavao je i Saïd Zulficar, egipatski stručnjak koji je vodio UNESCO-ovo odjeljenje za svjetsku baštinu, a danas vodi svoju organizaciju Patrimoine sans frontieres (Naslijeđe bez granica) sa sjedištem u Parizu. U februaru 2000. godine, njegov kritički izvještaj o Kosovu i BiH na engleskom jeziku objavio je egipatski list Cairo Times - pod umivenim naslovom "Mosques in the Balkans" ("Džamije na Balkanu") i potpuno cenzuriran u onim dijelovima teksta koji spominju uništenja historijske Meke i Medine, kao i onima koji su posebno kritički prema saudijskom utjecaju na Balkanu. Izvorni izvještaj objavljen je godinu dana kasnije, na francuskom jeziku, u novinama Al-Ahram Hebdo, Le Courrier International i Le Monde, pod svojim pravim naslovom "Alerte aux iconoclastes!" ("Uzbuna zbog ikonoklasta!"), a njegove završne rečenice glase: "Saudijski komitet za pomoć narodu Kosova službeno je nevladina organizacija. U stvarnosti, to je paradržavna agencija, ustanovljena kraljevskom uredbom i financira se velikim dijelom iz vladinih kredita. U težnji da prošire svoju ideološku hegemoniju na Bosnu i Kosovo, te da primijene svoju ikonoklastičnu viziju na povijesnu arhitektonsku baštinu, vehabije, preko svojih organizacija za humanitarnu pomoć, izazivaju propast tradicije tolerancije u Bosni i na Kosovu, a uz to nesvjesno pridonose politici uništenja kulturnoga identiteta i dovršenju velikosrpske nacionalne politike u tim zemljama."
Historija bez samoglasnika
Suradnica Dana analizira vehabizam kao dominantnu ideologiju saudijske kraljevske kuće i govori o njegovom utjecaju na noviju historiju islama. Najvažniji dio ovog eseja bavi se uplivom vehabizma među balkanske muslimane u posljednjih desetak godina. Taj nam je upliv svima očevidan i u bosanskom tradicionalnom urbanom krajoliku
Maja Lovrenović (DANI; Broj 427)
Tri najznačajnija grada islamskoga svijeta u proteklih pedeset godina promijenili su svoja lica do neprepoznatljivosti: Jeruzalem, Bagdad, Meka. U slučaju Jeruzalema, reći da se radi i o jednako značajnom židovskom i kršćanskom gradu, bilo bi tek puko politički korektno pobrajanje očitog i dobro znanog. Izbjegavajući ovu zamku nominalne multikulturalnosti, američki pisac Ammiel Alcalay formulira uzajamnosti semitskih naslijeđa tog dijela svijeta kao iskustvo ispleteno iz dva naroda izgrađena oko suglasnika - a koji su jedan drugom samoglasnici. Te su samoglasnike, pak, razne isključujuće ideologije političkog, vjerskog i nacionalnog čistunstva u proteklom stoljeću uspješno razdvojile i uklonile, ne samo u intelektualnom i političkom jeziku već i s fizičkog lica zemljopisa i gradova.
U svojoj knjizi Facts on the Ground, američka antropologinja Nadia Abu El-Haj daje detaljnu analizu arheološke prakse i stava prema historijskom naslijeđu Izraela/Palestine u proteklom stoljeću, s posebnim poglavljem koje se odnosi na Jeruzalem/Al-Quds, gdje se buldožer kao instrument arheologije pojavljuje prvi put u historiji te struke.
Baština i buldožer
Iračka kulturna baština se u dvadesetom stoljeću također počinje susretati s buldožerom, doduše, ne kao arheološkim, već vojnim i pljačkaškim oruđem. Od iransko-iračkog rata, preko prvog zaljevskog do ovog najnovijeg, drevne spomeničke cjeline (Babilon, Samarra, Ur, Tell al-Lahm, itd.) korištene su kao vojni štitovi, osmatračnice, artiljerijske baze, rovovske linije, avionske i helikopterske piste, parkirališta za teška vojna vozila.
U proljeće 2003. godine, dok je američka vojska u Bagdadu čuvala druge strateški vrijedne objekte poput zgrade ministarstva za naftu, opljačkani su Irački nacionalni muzej i Nacionalna knjižnica i arhiva. Od tad je pljačka historijske baštine diljem iračkih arheoloških lokacija dobila gotovo industrijske proporcije, o čemu mediji vrlo rijetko izvještavaju. A iz Bagdada, nekoć veličanstvene luči islamskoga svijeta, danas stižu samo vijesti o svakodnevnim žrtvama bombaša samoubojica i kaosu na rubu građanskog rata, i da ga ubrzano napušta njegova intelektualna elita. Vakuum za njom ispunit će najvjerojatnije vjerski ekstremisti.
Ni Meku, najsvetiji islamski grad, u protekla dva desetljeća nije mimoišao buldožer kao instrument tumačenja historijskog naslijeđa. Ovaj put, ne u rukama nekog drugog, već u vlastitoj radikalnoj vjersko-političkoj izvedbi. Početkom ovog mjeseca, iz Saudijske Arabije stigle su alarmantne vijesti o građevinskoj mašineriji koja se, uz blagoslov radikalnog tumačenja islama saudijskih vjerskih vlasti, sprema prerovati samo mjesto rođenja Poslanika Muhameda. S takvim tumačenjem, koje interes za historijske građevine i mjesta vidi kao jedan oblik idolopoklonstva, u protekla dva desetljeća uništeno je oko 95 posto mekanske tisućljetne arhitekture.
Saudijski arhitekt Sami Angawi, stručnjak za oblasnu islamsku arhitekturu, početkom augusta za britanski Independent rekao je da se s Mekom i Medinom možemo pozdraviti. Od cijele bogate i višeslojne historije ta dva sveta grada, netaknuto je preostalo još samo dvadesetak građevina koje potječu iz vremena Poslanika, a i njima prijeti uništenje. Angawi kaže: "Ovo je kraj historije Meke i Medine, i kraj njihove budućnosti."
Doktrina Sauda
Kuća Sauda je svoju apsolutnu nasljednu monarhiju u Saudijskoj Arabiji postavila početkom dvadesetog stoljeća, no već generacijama prije dolaska na vlast imala je veze i bila oblikovana političko-vjerskom doktrinom koja je danas nametnuta kao jedino ispravno i izvorno tumačenje islama. Ova doktrina poznata je pod imenom vehabizam, iako se sami sljedbenici radije biraju zvati selefijama nego vehabijama, pozivajući se na prve generacije muslimana nakon Poslanika i povratak izvornom islamu iz toga doba.
Začetnik ove doktrine, Ibn Abd al-Wahhab, sklopio je savez s Muhammadom Ibn Saudom 1744. godine, prema kojem su imali podupirati jedan drugog u ostvarenju svojih analognih vjerskih i političkih ambicija na Arapskom poluotoku - al-Wahhab je imao postati imam, vjerski vođa, dok je Ibn Saud imao biti amir, politički vođa.
Međutim, kako Alma Imamović naglašava u svome magistarskom radu Wahhabism in Bosnia and Herzegovina, potrebno je razlučiti između vehabizma osamnaestog stoljeća i (neo)vehabizma u dvadesetom: "Dok se vehabizam 18. stoljeća smatra reformističkim pokretom i opskurnom pojavom u zabačenom kraju Osmanskog Carstva, (neo)vehabizam 20. stoljeća jest politička ideologija, prerasla u međunarodni fenomen."
Veliki broj stručnjaka za međunarodne odnose slaže se s konstatacijom da bi ovakva vjersko-politička doktrina najvjerojatnije ostala tek obilježje jedne pustinjske sekte, kao antropološki i teološki kuriozitet, da nije došlo do otkrića nafte na Arapskom poluotoku. Zahvaljujući velikim bogatstvima stečenim od eksploatacije nafte u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, i prestižu zbog prevlasti nad svetim islamskim gradovima, vehabizam/selefizam stekao je moć da se i izvan Saudijske Arabije promovira kao jedini valjani islam.
No, Andras Riedlmayer, stručnjak za osmansku historiju i islamsku arhitekturu na univerzitetu Harvard, također ističe: "Shvaćanje da su vehabije 'konzervativni' muslimani jest pogrešno. Samu srž konzervativnosti čini poštivanje historije i tradicije i nastojanje da se očuvaju tradicionalne vrijednosti. Vehabije nisu konzervativci, već radikali, koji - poput američkih fundamentalističkih protestanata - preferiraju primitivno, bukvalno čitanje Svete Knjige nad onim što oni nazivaju 'beskorisnim proučavanjem knjiga', i žele otkloniti tisuću godina islamske historije i običaja. Zapravo, među svim muslimanima, jedino su vehabije oni koji prilično novotarski (što je riječ koje se oni gnušaju) tvrde da tijekom 1.100 godina prije al-Wahhaba i kuće Sauda nitko nije shvatio islam kako treba."
Osvajanje osmanskog Iraka
Jedno takvo doslovno vjersko tumačenje tradicionalnih islamskih mjesta i običaja kao opasnosti koja vodi k idolopoklonstvu, pratilo je politički uspon kuće Sauda na Arapskom poluotoku od početka devetnaestog stoljeća. Ustajući protiv Osmanskog Carstva 1801. godine, dok se ono branilo od Napoleonove invazije u Egiptu i Palestini, saudijsko-vehabijska vojska osvojila je osmansku provinciju Irak, a među islamskim svetištima uništenim i oštećenim u tom pohodu bila je i kupola na grobu imama Huseina, Poslanikova unuka, u Karbali.
U narednim godinama, vojska Sauda bin Abdul Aziza osvojila je svete gradove Meku i Medinu, a nova vlast krenula je u opsežno pročišćavanje islamskoga naslijeđa. U sistematskom uklanjanju svakog islamskog mauzoleja, svetišta i nadgrobnog spomenika, uništene su i kuće gdje su rođeni Poslanik, njegova kćer Fatima, zet Ali, i prva dva kalifa Ebu Bekr i Omer. Pošteđene su bile samo Ka'ba u Meki i Džamija Poslanika (s njegovim grobom) u Medini. Sljedećih sedam godina, muslimanima na hadžu bio je zabranjen pristup svetim gradovima ukoliko ne bi pristali slijediti vehabijsku doktrinu. Osmansko Carstvo vratilo je svete gradove 1813. godine, no stoljeće kasnije, po njegovu raspadu nakon Prvog svjetskog rata, plaćena i naoružana britanskim novcem, u njih ponovno ulazi saudijska vojska.
Od tad, 1920. godine, do danas, u nastavku sistematskog uklanjanja islamskih historijskih mjesta i spomenika, uništena su, među ostalim, groblja Džennet ul-Mualla u Meki, s grobom Hatidže, prve Poslanikove supruge (i njezina kuća u gradu), i Džennet ul-Baki u Medini, s grobovima brojnih islamskih historijskih ličnosti; gotovo svi izvori vode i bunari na kojima je Poslanik obavljao ritualno pranje, uključujući i ono u bašti njegova pratioca Selmana Farisija, koja je i sama sravnjena sa zemljom, a posljednje od tri stotine palmi što ih je Poslanik u njoj posadio, posječene su krajem sedamdesetih godina; grob hazreti Havve (Eve) u Džidi, grob Poslanikova oca, te grob i kuća Džafera Sadika (šestog imama iz Poslanikove porodice) u Medini, i kuće prvih imama Hasana i Huseina u Meki; historijske palače; brojne džamije i svetišta svih onih saudijskih nevehabijskih islamskih zajednica...
Samo u protekle četiri godine, sa zemljom je sravnjen historijski Dar ul-Erkam (kuća u kojoj su se okupljali prvi Poslanikovi sljedbenici), kao i historijske džamije el-Fadih i Benat un-Nedžar, a džamija hazreti Fatime, jedna od historijskih Sedam džamija, zatvorena. I njoj uskoro prijeti rušenje. Od svih ovih vrijednih historijskih "samoglasnika", iz jezika islamskog pamćenja zauvijek izbijenih buldožerima vehabijske ideologije i zamijenjenih prostranim parkiralištima, supermarketima i javnim toaletima, možda prošlogodišnji slučaj osmanske historijske utvrde Edžijad u Meki pruža najplastičniji primjer.
Ona je, kao i cijelo brdo na kojem se stoljećima uzdizala odmah u blizini Velike džamije, sravnjena sa zemljom, s objašnjenjem da je potrebno napraviti mjesta sve većem broju hodočasnika. A za komfor hadžija pobrinut će se poznata Bin Laden Group, koja na tom mjestu namjerava napraviti milijardu i pol dolara vrijedan kompleks Al-Bait: hotele s pet zvjezdica, robne kuće, parkiralište za 2.000 vozila i stambene tornjeve na trideset katova i s gotovo pet tisuća stanova. Smješten na najznačajnijoj gradskoj arteriji Meke, Al-Bait projekt predstavlja se kao "jedinstvena slika arhitektonske revolucije u Svetome Gradu".
Izvoz nafte i vehabizma
Velika naftna bogatstva omogućila su saudijskim sljedbenicima vehabijske doktrine da je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća počnu izvoziti jednako uspješno kao i naftu. S misionarskom dinamikom - u historijskoj analogiji s onom europskom, te nešto kasnije američkom, u Južnoj Americi i Africi - vehabizam je, prateći razne humanitarne (ali i terorističke) pravce, uz novac, hranu i ostalu pomoć siromašnim ili ratom razorenim sredinama, stigao i u druge krajeve svijeta.
U Afganistanu, talibani su ga, po dolasku Osame bin Ladena nakon što je bio protjeran iz Saudijske Arabije, zdušno prihvatili i nakalemili na svoje tumačenje islama, deobandizam, a novo shvaćanje o kulturno--historijskom naslijeđu potvrdili 2001. godine pred očima cijeloga svijeta, dinamitirajući poznate afganistanske kipove Buddhe. No, ono se ne odnosi samo na kulturno-historijska naslijeđa drugih.
Općenitost stava vehabijske ideologije prema običajima tradicije i mjestima historijskog značaja, koji čini njezin sastavni dio još od sredine osamnaestog stoljeća, dobila je 1994. godine svoj definitivni oblik u fetvi - poznatijoj pod brojem 16.626 - što su je izdale vrhovne saudijske vjerske vlasti, o zabrani veličanja historijskih mjesta i građevina. U njoj stoji: "Takve djelatnosti mogu dovesti do mnogoboštva, jer ljudi mogu pomisliti da mjesta imaju duhovnu vrijednost. A Poslanik (neka je Božiji mir njemu) zabranio je građevine na grobovima i molitve nad njima, jer je to jedan oblik mnogoboštva."
Koncem minulog rata, sa saudijskom novčanom pomoći, ova misionarsko-pročišćavajuća učenja stigla su i u Bosnu i Hercegovinu i na Kosovo, čiji su se gradovi, duhovna i kulturno-historijska topografija na kraju dvadesetog stoljeća već bili našli na meti jednog agresivnog historijskog revizionizma, i buldožera, dinamita i artiljerije kao instrumenata jednog čistunskog stava prema tradiciji i naslijeđu.
O posljedicama prihvaćanja takve vrste pomoći po bosanske islamske tradicije još prije četiri godine upozoravao je Senad ef. Agić, glavni imam Islamske zajednice u Chicagu (SAD), u svome intervjuu u magazinu Dani: "Mislim da je kratkovidno primati takve donacije i misliti da se to neće odraziti na sliku islama u BiH."
Dvije godine ranije, u jesen 1999., kada su Dani donosili tekst o gradnji novih džamija nauštrb obnove starih i ulozi donacija iz arapskih zemalja, tadašnji muftija kosovski Rexhep Boja pokušavao je skrenuti pažnju na iste probleme u svojoj sredini: "Albanci su muslimani već preko pet stotina godina i nisu im potrebni stranci ŠArapiĆ da im kažu koji je pravi način prakticiranja islama." A da je pomoć itekako stigla u paketu s prosvjetiteljskim nastojanjima, govori i izvještaj za medije Saudijskog komiteta za pomoć Kosovu, izdan u septembru 1999. godine - polovica od ukupno četiri miliona saudijskih rijala (oko milion američkih dolara), potrošenih u prva tri mjeseca po završetku rata, bila je označena za troškove saudijskih vjerskih misionara na Kosovu.
Kosovo
Ukoliko se ovi problemi gledaju kroz prizmu obnove uništenih islamskih vjerskih historijskih objekata kojoj je sponzorirana saudijskim donacijama, te gradnje onih novih, moglo bi se reći da je saudijska arhitektonska revolucija stigla i u jugoistočnu Europu. Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu predstavlja samo jedan primjer s nešto sretnijim ishodom. Bombardirana i izvana oštećena tijekom opsade Sarajeva, unutrašnjost Begove džamije u poslijeratnoj "restauraciji" ogoljena je od svojih kaligrafskih i glaziranih ukrasa, te prekrečena u bolnički bijelo, da bi joj se tek od ljeta 2002. godine počela vraćati neka izvorna obilježja.
Historijska cjelina Hadum džamije iz 16. stoljeća u kosovskoj Đakovici, jedan od značajnijih spomenika osmanskog naslijeđa na Balkanu, nije bila te sreće. Iako je srpska vojska tijekom 1999. godine spalila trijem i granatirala minaret džamije, veliki dio ove historijske cjeline, koji obuhvaća mekteb i medresu iz 16. stoljeća, te knjižnicu iz 1733. godine, preživio je da dočeka obnovu što su je u ljeto 2000. godine zamislile i provele saudijske organizacije. Tom prilikom buldožerima su prerovane fasada knjižnice i zgrade stoljetnih škola, a s mezarja uz džamiju pokušalo se ukloniti i nišane koji također potječu iz osmanskog razdoblja - da se napravi mjesta novom islamskom centru. Pokušaj UNMIK-ovog odjela za kulturu da intervenira zaustavio se nakon što su im radnici saudijske organizacije za obnovu pokazali službene dozvole za svoj posao.
Iste godine, saudijske agencije obnovile su i Hamam džamiju u Peći, izvana ožutile i ustaklile, a iznutra okrečile u bijelo, tako da danas na njoj više ništa ne signalizira da se radilo o četiri stotine godina staroj osmanskoj bogomolji. U Prištini je tako, početkom 2001. godine, nestala Kater Llula džamija iz 18. stoljeća, neoštećena u minulom ratu na Kosovu, da se oslobodi mjesto za novu građevinu koja uključuje i supermarket u prizemlju. Naredbe za prekid uništavanja Kater Llula džamije, koje su stizale iz prištinskog Instituta za zaštitu historijskih spomenika, bile su potpuno ignorirane. Institut je do 2003. godine izdao 45 takvih naredbi na Kosovu, od toga ih je bilo uvaženo samo sedam. U Rahovcu je također staru džamiju iz 17. stoljeća smijenila nova od armiranog betona.
Bosna i Hercegovina
Problem prihvaćanja ovakvih donacija najuže je povezan s katastrofalnim ekonomskim i egzistencijalnim poslijeratnim okolnostima u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, gdje se čini da nema previše mogućnosti biranja. Na to je skrenuo pažnju i reisul--ulema Mustafa ef. Cerić u svome prošlogodišnjem intervjuu za berlinski Die Tageszeitung, izjavivši da je "Bosni potrebna pomoć i da stoga nije u mogućnosti odbiti novac iz Saudijske Arabije, koja, u svakom slučaju, ostaje saveznik Zapada", dodajući da je od zapadnih zemalja samo Švedska dala novac za obnovu nekih od 1.000 džamija uništenih u ratu. Neki primjeri, pak, govore da pomoć za obnovu može doći i bez "arhitektonske revolucije" ili ideološke prtljage: donacije koje je malezijska vlada dala za obnove džamija na Kosovu i u BiH (posebice Bijele, tj. Hadži Skender-begove džamije u Srebrenici, u njezinu tradicionalnom stilu), ili, recimo, ona koju su za obnovu džamije u Shqiponju/Jablanici kod Đakovice na Kosovu zajedno prikupile američka židovska organizacija American Jewish Joint Distribution Committee i prizrenska katolička biskupija...
A Bosna? Dovoljno je proći njome, kroz gradove... Kulturno-historijski i tradicionalni njezin zemljopis iz rata je izišao gotovo do neprepoznatljivosti izmijenjen u programu sistematskog razaranja historijskih i vjerskih građevina, spomenika i urbanih cjelina kao kulturne i duhovne potke njezina društva, a koji je bio ancilarna pratnja političkom i vojnom programu etničkog čišćenja i fizičkog uništenja države. Nakon rata, posljedice i tragovi tih programa preselili su se u ispolitizirani etničko--vjerski diskurs čistog i izvornog nacionalnog naslijeđa, i osobito njegove obnove. U toj obnovi i izgradnji, novo, veće i izvornije smjenjuje nekadašnje "samoglasnike" što su vezivali "suglasnike" jezika bosanskohercegovačkoga tradicionalnog urbanog krajolika. Pitanje je koliko on još uopće pamti bosanski.
Vučitrn
Atak na mezare
Ni Vučitrn, prvo osmansko sandžačko sjedište iz 15. stoljeća, nije bolje prošao. Početkom 1999. godine, Arkanovi su sljedbenici, nakon pokolja i pljačke, tenkovima gađali minarete gradskih džamija i buldožerima sravnili vučitrnske konake iz 18. i 19. stoljeća, i osmansku Čaršijsku džamiju. Na njezinu mjestu trebala je biti izgrađena pravoslavna crkva, no te planove pomrsila je američka intervencija na Kosovu. Odmah po intervenciji, u pomoć stanovništvu Vučitrna priskočila je organizacija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Čudesno preživjeli divljaštva Arkanovih sljedbenika, mezari i nišani pored džamije Gazi Ali-bega, utemeljitelja Vučitrna, što su od 15. stoljeća svojom kaligrafijom u kamenu ispisivali historiju mjesta, krajem iste 1999. godine osvanuli su razbijeni u komade.
Ljudima u Vučitrnu objašnjeno je kako su nadgrobni spomenici neislamska tradicija koja treba biti uklonjena prije početka humanitarnih aktivnosti, a lokalnom hodži, na mjestu oštećene džamije utemeljitelja grada, obećana je nova, "još veća, još islamskija". Početkom ovog mjeseca, pak, kosovski list Koha Ditore javlja o novim pokušajima uništavanja drevnih nišana u selima u okolici Prištine.
Kosovo i BiH
Cenzurirani izvještaji
Pored opsežne dokumentacije o uništavanju kulturno-historijske baštine Bosne i Hercegovine i Kosova, koju su u godinama nakon rata sastavljali stručnjaci poput Andrewa Herschera, Andrasa Riedlmayera, Michaela Sellsa, i drugih, o ulozi saudijskih organizacija i posljedicama njihovih donacija u obnovi, ne samo na Balkanu već i drugdje u svijetu, izvještavao je i Saïd Zulficar, egipatski stručnjak koji je vodio UNESCO-ovo odjeljenje za svjetsku baštinu, a danas vodi svoju organizaciju Patrimoine sans frontieres (Naslijeđe bez granica) sa sjedištem u Parizu. U februaru 2000. godine, njegov kritički izvještaj o Kosovu i BiH na engleskom jeziku objavio je egipatski list Cairo Times - pod umivenim naslovom "Mosques in the Balkans" ("Džamije na Balkanu") i potpuno cenzuriran u onim dijelovima teksta koji spominju uništenja historijske Meke i Medine, kao i onima koji su posebno kritički prema saudijskom utjecaju na Balkanu. Izvorni izvještaj objavljen je godinu dana kasnije, na francuskom jeziku, u novinama Al-Ahram Hebdo, Le Courrier International i Le Monde, pod svojim pravim naslovom "Alerte aux iconoclastes!" ("Uzbuna zbog ikonoklasta!"), a njegove završne rečenice glase: "Saudijski komitet za pomoć narodu Kosova službeno je nevladina organizacija. U stvarnosti, to je paradržavna agencija, ustanovljena kraljevskom uredbom i financira se velikim dijelom iz vladinih kredita. U težnji da prošire svoju ideološku hegemoniju na Bosnu i Kosovo, te da primijene svoju ikonoklastičnu viziju na povijesnu arhitektonsku baštinu, vehabije, preko svojih organizacija za humanitarnu pomoć, izazivaju propast tradicije tolerancije u Bosni i na Kosovu, a uz to nesvjesno pridonose politici uništenja kulturnoga identiteta i dovršenju velikosrpske nacionalne politike u tim zemljama."
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9841
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#7
Bilo bi dobro kad bi neko mogao postirat tekst iz Leksikona islama o vehabizmu od Nerkeza Smailagica, sigurno jedan od najobjektivnijih tekstova o tom pokretu!
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9841
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#9
zlata wrote:Meni bi to zvucalo 'vako:
Vehabizam, poslijedica kulturne nezrelosti!
da dodam; i zaostalosti!
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#10
mozda ne shvatam dobro sta mislis, ali smatram da grijesis. vehabijski pokret uopste nije neki "stari" ili "zaostali" islam; naprotiv, oni su pojava modernog doba jer islam se nije ranije praktikovao niti tumacio na nacin na koji oni to rade.Bosanac sa dna kace wrote:zlata wrote:Meni bi to zvucalo 'vako:
Vehabizam, poslijedica kulturne nezrelosti!
da dodam; i zaostalosti!
- Ahmmed
- Posts: 4274
- Joined: 21/09/2005 22:28
#11 Re: Vehabizam - posljedica duhovne nezrelosti muslimana
Bosanski Zmaj wrote:Od 72,koliko se sjecam da je receno, pravca u islamu koja ce nastati do Sudnjeg dana, samo ce jedan biti ispravan, a to je put Bozjeg poslanika Muhammeda a.s., pa se tim pravilnim putem moze smatrati sunijski red, koji je ujedno i najbrojniji...
Eh, posljedica duhovne nezrelosti muslimana dovela je do pogresnog tumacenja tih redova Kur'ana, pa je dio muslimana krenuo put vehabizma, ekstremnog oponasanja Muhammeda a.s.,njegovih postupaka, pa cak i izgleda....
Taj ekstremni put granici sa osnovama islamskog ucenja, te se cak moze smatrati da izlazi iz islama,odnosno iz prave vjere...
Da li je danas kada je arapsko drustvo,mozda bar malo sazrelo po tom pitanju, da vrh svjetske uleme proglasi ovaj ekstermni red neislamskim, te tako prije svega spasi islamske narode od daljnjih ratova...
Zasto ratova? Pa verhabije imaju obicaj da zloupotrebljavaju riječi iz Kur'ana, pa tako bombaše samoubice, nazivaju šehidima onima koji su poginuli na Allahovom putu, iako Kur'an zabranjuje ubijanje nevinog...oni tumace ubijanje nevinih kao borbu,a nevine izricito kao nevjernike i one koji zasluzuju kaznu...
Ne znam je li islamsko drustvo dovoljno zrelo za ovaj korak, ili ce biti tek za 100 godina, kada ce mozda vec biti kasno,a svijet ce se tresti od vjerskih ratova....?
Eh, da ti ja malo pojasnim, onoliko koliko znam
Prvo, ,ta priča o sedamdeset i nešto pravaca u islamu, te samo jednom ispravnom, spada u onu kategoriju hadisa, oko čije se vjerodostojnosti islamski teolozi spore.Dalje, u Kur anu, nema ajeta koji govore o 72 islamska pravca, pa bi bilo dobro Kur anski tekst ne pominjati u kontekstu ove priče.
Drugo, koliko se pod tim ispravnim putem može ,kako ti kažeš,smatrati jedino put sunijskih muslimana, diskutabilno je. Ne vidim razlog zbog kojeg i šiijski muslimani , ne bi bili sljedbenici ispravnoga puta islama.
Treće, ovom će se temom izazvati invazija onih koji se smatraju sljedbenicima Kur ana i suneta i koji to pravo počesto vole oduzimati drugima Recimo, meni
-
- Posts: 2679
- Joined: 06/09/2002 00:00
#13
Pa dobro...al'valjda "valja" biti kulturno zaostao...da bi prihvatio tako nesto! Oni se jesu pojavili u modernom dobu...ali ONI nisu nimalo moderni. Dapace...njihov pokret je otpor modernizmu!danas wrote:mozda ne shvatam dobro sta mislis, ali smatram da grijesis. vehabijski pokret uopste nije neki "stari" ili "zaostali" islam; naprotiv, oni su pojava modernog doba jer islam se nije ranije praktikovao niti tumacio na nacin na koji oni to rade.Bosanac sa dna kace wrote:zlata wrote:Meni bi to zvucalo 'vako:
Vehabizam, poslijedica kulturne nezrelosti!
da dodam; i zaostalosti!
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9841
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#14
Da, pojava su modernog doba a nastali su kao pobuna protiv srednjovjekovnog skolasticizma, konzervativizma i zaostalosti muslimana Arapskog poluostrva!danas wrote:mozda ne shvatam dobro sta mislis, ali smatram da grijesis. vehabijski pokret uopste nije neki "stari" ili "zaostali" islam; naprotiv, oni su pojava modernog doba jer islam se nije ranije praktikovao niti tumacio na nacin na koji oni to rade.Bosanac sa dna kace wrote:zlata wrote:Meni bi to zvucalo 'vako:
Vehabizam, poslijedica kulturne nezrelosti!
da dodam; i zaostalosti!
Nasatali su u doba kad je ulema iz Istanbula trazila da se spale knjige koje su stampane, da se zabrani rad stamparija i njihovo daljnje otvaranje u Osmanskom carstvu!
A ideje njihovog pokreta su rezultat politike odredjenog vremena!
-
- Posts: 22
- Joined: 17/08/2005 22:51
#15
Meni se cini da se kaca probusila, pa istekla i siva masa sa njom.
NIje zgoreg da procitas knjigu "Ispovijest Britanskog spijuna", pa da vidis kako je i zasto nastao doticni pokret, koji evo 300 godina rusi temelje Islama, a zadnjih 30 godina je uradio na razbijanju muslimane vise nego svi kjafiri zajedno.
NIje zgoreg da procitas knjigu "Ispovijest Britanskog spijuna", pa da vidis kako je i zasto nastao doticni pokret, koji evo 300 godina rusi temelje Islama, a zadnjih 30 godina je uradio na razbijanju muslimane vise nego svi kjafiri zajedno.
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9841
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#17
I u toj knjizi pise da je sam pokret nastao kao otpor prema osmanskoj vlasti koja je iz dana u dan bila sve gora i gora, a naravno sve su to Britanci i ostali kolonizatori dobro iskoristili!
-
- Posts: 160
- Joined: 27/01/2006 22:27
#18
Jedno je sigurno vehabije ako zele nastaviti boriti se sa zapadom, moraju prestati koristiti taktiku stavi-pokreni-raznesi se....
- Bosanac sa dna kace
- Posts: 9841
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#19
U Palestini se raznose svi, a za Irak nije sve onako kako se prica!Bosanski Zmaj wrote:Jedno je sigurno vehabije ako zele nastaviti boriti se sa zapadom, moraju prestati koristiti taktiku stavi-pokreni-raznesi se....
-
- Posts: 1552
- Joined: 24/10/2004 22:29
#23
Cuj sta se desava.Ja sam ovdje nedavno iznio primjer mog slucaja u posti.Da ponovim .Samo sto sam razgovaro sa jednom zenom i branio jednog momka u neznanju da je ta zena supruga vehabije prilazi lola i ko iz topa sta ti imas pricat sa mojom zenom.Marisana izbjegnuta obezbjedzenje odradilo poso.Sta znaci da nesmojes vise diskutovat moras prvo pitat cija si ti da nisi vehabijina.Na Alipasinu ih ima najvise.Nemam ja nista protiv tih ljudi ali nemoj mi nametat tvoje.Kad sam govorio da ce doc vrjeme o cemu pisu novine eto doslo.Moguce kad se nacugam pa zapjevam da cu dobit mare.
-
- Posts: 1244
- Joined: 08/12/2005 20:03
#24
nemoj se, Santos igrat sa zivotom moj komsija arap mene ne pozdravlja, niti moj muz njegovu zenu ...kaze mi muz da je to "takav obraz", poznaje obicaj jer je radio u Iraku...vidis da danas ne mozes ni pomoci nekome, a da se na zapitas hoces li, mozda ti "popiti maru"
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#25
A... sjednete li kad komsijski za isti stol... zbog partije 'remija'.vesela wrote:nemoj se, Santos igrat sa zivotom moj komsija arap mene ne pozdravlja, niti moj muz njegovu zenu ...kaze mi muz da je to "takav obraz", poznaje obicaj jer je radio u Iraku...vidis da danas ne mozes ni pomoci nekome, a da se na zapitas hoces li, mozda ti "popiti maru"