https://www.hcl.hr/vijest/koje-se-grozn ... ti-169527/
Htjeli mi to priznati ili ne, svijet videoigara itekako ima svoje poroke. Tijekom igranja videoigara možemo razviti različite običaje i navike od kojih nemamo neke posebne koristi, ali nam iz nekog razloga odgovaraju.
O kakvim navikama pričamo? Primjera je stotinu, od opsesivnog reloadanja oružja nakon svakog ispaljenog metka i pretrpavanja inventoryja, preko maničnog učitavanja zadnje spremljene pozicije ili restarta nakon najsitnije greške, do instaliranja igara koje nijednom ne pokrenete ili pak tendencije da u multiplayeru izigravate kamikazu.
Dakle, probajte se sjetiti neke svoje navike iz videoigara koju smatrate nepoželjnom i realno bi vam u životu bilo bolje da to ne radite. I onako, terapijski – podijelite tu groznu naviku s nama u komentarima.
Kao i obično u ovim našim HCL raspravama, ja postavljam primjer. A u ovom slučaju mogu čak i više njih, radi boljeg uprizorenja.
Bok ja sam Zoran i često mi je zanimljivije skidati modove za igre nego te igre igrati s modovima. Bezbroj sam se puta već navukao na modding Skyrima – kažem si skinut ću jedan mod i to je sve, kad ono deset sati kasnije i sto modova kasnije nisam se pomaknuo dalje od prvih pola sata igre i pokušavam dokučiti koji mi to mod ruši igru od njih sto instaliranih, pri čemu je 95 totalno nepotrebnih, a možda ih je pet onako – esencijalnih, ali i to je upitno. Triggera me to svaki put kad čujem Skyrimovu glazbu.
Bok ja sam Zoran i imam groznu naviku čačkanja po mobitelu dok igram igre na konzoli ili računalu. Ne gledam koliko je sati, ne provjeravam važne poslovne mailove, ne komuniciram ni sa kim – jednostavno i u najintenzivnijem trenutku igranja u meni je poriv da popratim totalno besmislene objave na Twitteru oko toga može li se u XY igri podragati pas ili ne može. Igra se može pauzirati, moji porivi ne mogu!
Boj ja sam Zoran i imam nezgodnu potrebu da prekidam govor likova prije nego izgovore cijelu rečenicu. Ne smetaju me njihovi glasovi, ni gluma, ni ništa slično – nego ja uvijek preko titlova pročitam sve što će mi reći i skratim ih prije nego dovrše rečenicu. Probao sam igrati ugašenih titlova, ali trzaji prsta za prekid dijaloga duboko su ukorijenjeni. Ništa ne pomaže! A ako se rečenice ne mogu prekinuti, počinje me hvatati tjeskoba!